Marketing
Proizvodnja i prerada plastike u Hrvatskoj u 2011.
U ovom trenutku pripremiti post o plastičarskoj industriji i industriji plastike u Hrvatskoj je nemoguće jer se statistički podaci mogu se očekivati vjerojatno tek u travnju. Zato će se grafički prikazati stanje 2010. s komentarima na temelju kvalitativne analize trendova (slika 1).
Zaključak je i bez navođenja brojaka – da je proizvodnja plastike te prerada plastike i kaučukovih smjesa u Hrvatskoj je i dalje u padu. Nastavlja se trend iz prethodnih godina. Pogotovo se to odnosi na proizvodnju plastike, jer jedina naš proizvođač širokoprimjenjive plastike DIOKI (na lokaciji u Zagrebu) i DINA (u Omišlju, na Krku) zaustavili su svoje proizvodne pogone i prekinuli s proizvodnjom.
Slika 1: Proizvodnja polimera (u 1000 t) u Hrvatskoj od 1990. do 2010.
(Izvor Hrvatska gospodarska komora)
Kriza, dugovi, neplaćeni računi, krediti koji se nisu mogli vraćati, nezavršene investicije, previsoki ulazni troškovi, preniske izlazne cijene - sve je to dovelo ovu jedinu organsku petrokemijsku industriju na sam rub potpunog kolapsa. Postrojenja stoje, proizvodnje nema, a kada će biti, ne zna se.
Prerada plastike je također smanjena, osim nekoliko svijetlih primjera - Muraplast iz Kotoribe i AD Plastik iz Solina. Ostali su većinom ostali na prethodnim razinama ili su smanjili proizvodnju (ili su podaci jednostavno nedostupni). Na žalost, određeni broj tvrtki i obrta iz svijeta plastike zatvorio je svoja vrata.
Slika 2: Proizvodnja proizvoda od plastike i gume 1990. - 2010. (u 1000 t)
(Izvor Hrvatska gospodarska komora)
Posebnu pozornost u slici 2 privlači niska proizvodnja gumenih proizvoda. Prema neobjavljenim podacima iz jednog, ali pouzdanog istraživanja, uvoz osnovnog sastojka za proizvodnju gumenih tvorevina, kaučuka je nekoliko puta viši. Postavlja se pitanje gdje je razlika, neobuhvaćenost te proizvodnje u statističkim podacima ili ???
Uvoz plastike i plastičnih prerađevina već je nekoliko godina vrlo visok pa se procjenjuje da je taj trend zadržan i tijekom 2011. (slika 3).
Slika 3: Uvoz najvažnijih polimera od 2008. do 2010. (u tonama)
(Izvor Hrvatska gospodarska komora)
Ono što stvarno iznenađuje, došlo se do vrlo zanimljivih podataka. U Hrvatskoj je registrirano više od 640 tvrtki koje se bave proizvodnjom, preradom ili obradom plastike - bilo kao osnovna djelatnost (samo plastika), bilo kao djelatnost s plastikom koja je nedjeljiva od osnovne djelatnosti tvrtke (kao što je npr. izrada električnih kabela). Pokušalo se u taj spisak ne uvrstiti tvrtke koje se bave zastupanjem, veleprodajom i maloprodajom plastike i plastičnih proizvoda. Ali, brojka više od 640 tvrtki je vrlo visoka. (slika 4)
Slika 4: Broj poduzeća 2010. prema djelatnosti
(Izvor Hrvatska gospodarska komora)
Pojašnjenje NKD - nacionalne klasifikacije djelatnosti:
Posebna pozornost posvećena je utvrđivanju broja tvrtki koje se bave recikliranjem. Naime jedino recikliranjem plastike, ovaj materijal dobiva na svojoj punoj vrijednosti i na svom punom značaju. Recikliranjem plastike nominalno se bavi svega 15 tvrtki. Ali to nisu potpuni podaci jer su u navedenoj brojci i tvrtke koje su registrirane za recikliranje, ali to ne rade, već samo prikupljaju i izvoze sakupljeni plastični otpad. To znači da se drugi koriste tim blagodatima plastike.
Također, vrlo znakoviti događaji u prošloj godini bili su problemi s Fondom za zaštitu okoliša i njihovom politikom poticanja prikupljanja i recikliranja plastičnog otpada. Ideja, princip, pa čak i sustav - za svaku pohvalu, provedba - između katastrofe i kriminala.
I kada se pogleda u cijelu tu baruštinu hrvatske stvarnosti ostaje samo nada se da će u svemu tome doći do poboljšanja. Najprije su nadu pobudili izbori u prosincu 2011. Od pobjednika se očekuje nova politika vođenja države i gospodarstva. napokon, dosta je dosadašnjih privatizacija, kriminala, korupcije, neučinkovitih tvrtki, gubitaka i blokiranih računa.
I u cijeloj toj priči dva slučaja i događanja iz svijeta industrije plastike u Hrvata svakako su obilježili početak mandata nove vlade, ali i početak nove godine.
Prvi, čini se pozitivan, gdje je Vlada prepoznala vrijednost DIOKI-ja i DINE. Uočena je mogućnost profitabilne proizvodnje i zadržavanje radnih mjesta, ali i ostvariti višestruko veću korist na smanjenju uvoza plastike. Istodobno to rezultira povećanjem proizvodnje i izvoza materijala za plastičarsku industriju i izvoza gotovih, visokovrijednih plastičnih proizvoda. Valja se nadati da će Vlada na tom pravcu ustrajati i zajedno s vjerovnicima iznaći rješenje za tu jedinu hrvatsku proizvodnju širokoprimjenjive plastike.
Drugi slučaj, za koji se za sada još ne može prosuditi je li pozitivan ili negativan - je nekoliko javnih istupa ministrice zaštite okoliša dr. sc. Mirele Holy. Ona je najavila niz promjena koje bi mogle imati, ako se ostvare, sigurno veliki utjecaj na proizvodnju i preradu plastike u Hrvatskoj.
Ministrica je najavila potpunu promjenu sustava prikupljanja, naknada i obrade PET ambalaže. Potez kojeg su plastičari i očekivali, ali, kako stvari stoje, prijedlog je usmjeren samo na sniženje naknade (do sada je bila nerealnih 50 lipa, a planira se znatno niže od realnih 30 lipa). Treba sačekati, ali mišljenja sam, dok se ne osigura da se dobar sustav prikupljanja nastavi, ne bi na prečac trebalo donositi odluke, ukidati naknadu i vratiti se na staro - plastičnih boca, plastenki svuda oko nas. Istodobno, dok se ne donesu prave odluke, naknadu usmjeriti tvrtkama koje se aktivno bave recikliranjem i koje na hrvatsko tržište dobavljaju gotove proizvode - ovdje konkretno PET ambalažu, jednako dobru kao i onu novu, ali znatno jeftinija.
Drugo je područje na koje je ministrica bacila oko jest prikupljanje smeća, pa u cijelom tom paketu, spominju se i plastične vrećice, "kako se nepotrebno odbacuju, kako su odlagališta zatrpana plastičnim vrećicama, kako se plastika valjda milijardama godina ne razgrađuje", pa se predlaže - papirne vrećice za kućni otpad, a ako već moraju biti plastične vrećice, onda se predlažu biorazgradljive vrećice.
A, to je pak previše.
Zna se i dokazano je, potvrđuju to rezultati brojnih istraživanja - papirne vrećice su ne samo ekološki nepovoljnije i skuplje već i ukupno gledano nepovoljnije od plastičnih vrećica. Valja ponoviti prednosti plastičnih vrećica - sve su višestruko upotrebljive, jeftinije su, višestruke su namjene, praktičnije i higijenskije, ne zagađuju tlo, vode ni zrak, nisu otrovne, najmanja je emisija ugljičnog dioksida tijekom njihovog životnog ciklusa. I što je najvažnije - mogu se reciklirati.
Plastične vrećice mogu se reciklirati, i uz malo dodatka novog materijala, uz ukupno manju potrošnju energije, uz bitno manji utjecaj na okoliš i emisije mogu se dobiti kvalitetne vrećice.
Međutim, prema dostupnim izvorima, planira se uvesti taksa na jednokratne plastične vrećice, a podržati (stimulirati) proizvođača biorazgradljivih vrećica. Jer, one će se razgraditi na našim odlagalištima otpada i riješen je problem. To pitanje je visoko prioritetno pa se uskoro u Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu zaštite okoliša planira sastanak zainteresiranih strana radi donošenja odluka za operacionalizaciju ove ideje.
Kada govorimo o biorazgradljivim vrećicama očito je samozavaravanje. Biorazgradljive vrećice nisu tek tako biorazgradljive i ne razgrađuju se na našim odlagalištima onako kako se to laički zamišlja. Ne, biorazgradljive vrećice, da bi se razgradile na odlagalištima moraju imati posebne uvjete kao što su određena temperatura, vlažnost i prisutnost kisika. I onda se one tek tada i u takvim uvjetima razgrađuju, da to laički prikažem, u svoje sitnije komponente koje odlaze u zemlju, do podzemnih vodotokova i zagađuju i tlo i vode. Ali, najvažnije je da ih se ne vidi i da se ne moraju prikupljati, zar ne?
Biorazgradljive vrećice upravo su antipod uobičajenim plastičnim vrećicama - skuplje su i do 10 puta, voluminoznije su, pa za njih treba više goriva za prijevoz i ne mogu se reciklirati. Da, upravo se ne mogu reciklirati, odnosno iskoristiti ponovno kako bi sačuvali energiju i sirovine.
I što se dobiva - i dalje će naša odlagališta biti krcata plastičnim biorazgradljivim vrećicama koje se ne razgrađuju, ali obzirom da su i skupe, biti će puno više i papirnatih, ekološko nepovoljnijih vrećica, pa tu će se pojaviti i više skupljih i otrovnijih platnenih vrećica ili bolje rečeno platnenih torba, trošiti ćemo i do 30 % više goriva za njihov prijevoz, itd. I što je rezultat? I dalje će na našim odlagalištima biti vrećica i vrećica, neće se reciklirati i ponovno iskorištavati, zagađivati će se okoliš još više i nepotrebno trošiti energiju.
Prema podacima koje je objavio Vjesnik u članku od 1. veljače 2012. - Odlagališta zatrpana biorazgradivim otpadom - Kilogram smeća dnevno po glavi Hrvata, svaki građanin Hrvatske godišnje proizvede 367 kg otpada. Isto tako, gospodin Darko Vuletić - predsjednik ogranka Hrvatske seljačke stranke u Zagrebu i zagovaratelj zabrane plastičnih vrećica, je na okruglom stolu "Zabrana plastičnih vrećica" izjavio u veljači 2011. da svaki građanin Zagreba, prosječno potroši i baci godišnje 60 vrećica prosječno teških 5 grama (podatak za 2010. godinu - podatak na LINKU). Iz navedenoga proizlazi da od ukupnog otpada na plastične vrećice otpada 0,08 % ili zaokruženo 0,1 %. Eto, o čemu se naši eko-dušebrižnici bave.
Usput rečeno, pokušaj zagrebačkog ogranka HSS-a i gospodina Darka Vuletića tada je, kako kaže prof.dr. Igor Čatić »doživio teški neuspjeh, jer su mu stručnjaci dokazali da su plastične vrećice, osim što su razbacane po okolišu ružne, ipak najbolje rješenje«. A istaknuti hrvatski političar, gospodin Jozo Radoš nedavno je priznao da nije znao za argumente plastičarske idnustrije kada je iznenada sazvao 12. kolovoza 2011. konferenciju za tisak u namjeri da pokrene akciju HNS-a za zabranom plastičnih vrećica. (Reagiranje na tu konferenciju možete pročitati u ranijem postu na sljedećem LINKU)
Valja, po tko zna koji puta ponoviti, gotovo proročansku rečenicu novinara i ekologista Georgea Monbiota koji je objavio u londonskom Guardianu, 8. travnja 2009. »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari« (izvorni članak možete pročitati na sljedećem LINKU).
No nije to slučaj samo u Hrvatskoj, postoje brojni primjeri iz cijelog svijeta, a najbliži su oni iz Italije i Francuske. U prilog ovom postu je i sljedeći post / nastavak - članak autora Haralda Kaeba (stručnjaka konzultantske kompanije Narocon Innovation Consulting iz Berlina - specijaliziranje za promoviranje recikliranja i ponovnog korištenja) kojeg sam preveo i malo doradio, a kojeg prenosim s njemačkog web portala www.narocon.com i djelomično iz časopisa Bioplastics Magazine.
Post je objavljen 09.02.2012. u 19:12 sati.