Oganj.blog.hr

Aktiviranje i djelovanje sustava civilne zaštite, Domovinske sigurnosti i obrane od katastrofa, u nedavnim potresima u Petrinji, Glini, Sisku,… potaknuše me na objavu opažanja osposobljavanja stožera za zaštitu i spašavanje, zapovjedništava civilne zaštite i vatrogasnih zapovjedništava županija, u prvoj polovici 2014. godine.
Promatrajući prethodna osposobljavanja, primijetio sam da stožerima za zaštitu i spašavanje, zapovjedništvima civilne zaštite i vatrogasnim zapovjedništvima županija i velikih gradova, tijek vremena u nesrećama, ne igra nikakvu ulogu. Kašnjenje reakcija, nakon početka nesreća i u njihovom tijeku, uzrokuju više žrtava, veću materijalnu štetu i niz drugih štetnih posljedica.
Na jednom sam uvježbavanju postavio pitanje:
"Koliko je vremena prošlo od trenutka nesreće, odnosno dojave o događaju, do okupljanja stožera"?
Gledali su me kao da sam "pao s Marsa". Tko je ovaj? Kakvo je to glupo pitanje? A da ne spominjemo čestu, nedovoljnu svijest članova stožera , o tome koja je njihova zadaća i odgovornost i zašto ih treba obučavati.
Smatraju da je osposobljavanje formalna obveza koju moraju ispuniti, a ne priprema za zaštitu stotina tisuća građana njihove županije i blagodati tog područja. Također ne uzimaju u obzir činjenicu da je rad u stožernom radu timski, da ne mogu biti osposobljeni u nekompletnom sastavu, prevesti svoje obveze na zamjenike i pokušati opravdavati izostanak pojedinih članova stožera i zapovjedništva, poput neprihvatljivog opravdanja: „ Već smo ih obučili kroz regionalne urede ”.
Odgovori često izražavaju stanje voljnosti, rukovodstva sustava, za zaštitu građana.

PRIJEDLOZI:
-Program usavršavanja osoblja i zapovjedništva treba poboljšati;
-Potrebno je povećati motivaciju svojih članova, uvesti naukovanje za krizne komunikacije u izvanrednim situacijama, posvetiti više pažnje komunikaciji s ugroženima, navesti meteorološke uvjete, doba godine, dan (nijedan prethodni scenarij nije predviđao nesreću noću, obilnu kišu, snijeg, ekstremne hladnoće, dakle teške uvjete), naglasiti ulogu komponente vremena i slijeda događanja tijekom vremena; -
-Pripremati realne scenarije i još mnogo toga.

Jedan od temelja novog programa trebao bi biti trenutna evaluacija osposobljavanja, i to:
-Analiza anketa za polaznike, u kojima bi anketama ioni ocjenjivali i predavače. - Bolja konverzacijska komunikacija sa polaznicima, koristeći njihova bogata iskustva
- Evaluacija kompetencija vidljivih u vježbama (kroz stručne analize). Stoga je najbolje:
- Utvrditi evaluaciju sposobnosti utvrđenih analizom djelovanja u nesrećama i katastrofama;
- Napraviti analize kompetencija, kojima treba dodati analize adekvatnosti osoblja i tehničke opreme, sa svim predstavnicima sudionika događaja, nakon svake veće nesreće i katastrofe. Naravno, puki opisi nisu dovoljni.
Analize moraju biti kritične. Njihova osnovna premisa ne bi trebala biti traženje krivaca i kažnjavanje, već pronalaženje meritornih elemenata (postignuća i pogrješaka), koji osim što dobivaju realnu sliku situacije, mogu pridonijeti poboljšanju obrazovanja u sustavu civilne zaštite.

Primijetio sam nekoliko značajnih elemenata u obuci postrojbi civilne zaštite:
- Teorijski dio obuke nepotrebno teži plenarnom načinu rada;
- Povrijeđeno je dostojanstvo predavača-učitelja (podcjenjuju se dijeljenjem hrane, skupljanjem rabljenih papirnatih tanjura, pribora za jelo i otpada);
- Odziv pozvanih zagrebačkih ročnika jedinica civilne zaštite opće namjene iznosi oko jedne trećine (putokaz za promjene u sustavu); - Ne primjećuje se veliko zanimanje, pristojnost i poslušnost onih koji se odazovu pozivu; -
-Uočava se ponos nošenja uniforme civilne zaštite i pripadnosti jedinicama civilne zaštite;
- U provedbi obuke općih jedinica civilne zaštite, posebno u praktičnom dijelu, postoji niz načela kojih se nastavnici ponekad ne pridržavaju; - -Odnos instruktora prema sudionicima nije uvijek služben;
- Ne sudjeluju svi učenici u nastavi. Trening ne smije biti samo demonstrativan;
- Proces praktične nastave nije uvijek kontinuiran i cjelovit;
- Praktični dio treninga ponekad traje krače, od predviđenog;
- Premalo se pažnje posvećuje zaštitnoj opremi i radu na siguran način (u učionici su učenici nedovoljno poučeni o sigurnom dizanju tereta, potrebnoj pažnji prigodom izrade nasipa, posebno na skliskim padinama, načinima fizičkog osiguranja itd.; - S obzirom na to da su pripadnici jedinica civilne zaštite opće namjene, zaduženi za službenu odoru, komunikacija u njihovom praktičnom radu ne smije biti strogo civilna. Za sada se na praktičnoj nastavi nije čula glasna zapovijed.
Polaznici, iako su se ponašali vrlo uljudno, bili su tihi, poslušni, mirni, više nalik turističkoj skupini nego organiziranoj operativnoj snazi zaštite i spašavanja.

PRIJEDLOZI UVEZI S NAVEDENIM:

Predlažem da se održe kraći seminari s instruktorima koji izvode praktičnu nastavu s pripadnicima postrojbi civilne zaštite opće namjene.
Mišljenja sam da bi, pored specijalističke izobrazbe i razvoja, zapovjednici timova specijalističkih jedinica civilne zaštite i njihovi zamjenici trebali biti upućeni o elementima upravljanja, vođenja i zapovijedanja.

Elementi vođenja i zapovijedanja također nedostaju u obrazovanju zapovjednika skupina, dok bi vođe timova trebali biti upoznati barem s radnjama i postupcima u praksi.

Također je potrebno urediti rješenja za upravljanje radom građana, volontera, koji na vlastitu inicijativu, ne podliježući civilnoj zaštiti, sudjeluju u ograničavanju posljedica nesreće.
Naravno, specijalne snage nadležne državne uprave, čak i ako su bile osposobljene i sposobne, zbog svog malog broja, raspršenosti, ograničene opreme i mogućnosti brzine aktiviranja, čak ni teorijski, ne mogu biti dovoljne za ograničavanje posljedica nesreća.
Stoga je potrebno sustavno pripremati ostale snage, posebno vatrogasce, policiju, hitnu pomoć i sve ostale koji mogu biti u opasnosti; evidentirati promet opasnih tvari u Hrvatskoj; napraviti raster djelovanja interventnih snaga i, za upotrebu na cijelom teritoriju države, formirati bazu podataka o opasnim tvarima, zaštititi operativne snage, utvrditi sredstva za gašenje požara za svaku opasnu tvar; postupci postupanja; uspostaviti reverzibilnu komunikaciju sa svim interventnim snagama i više.

Konačno, predlažem da se, prije procesa razvijanja novih programa obuke, osim stjecanja znanja o mišljenjima ranjivih ljudi iz pogođenih područja, za polaznike obuke (treneri, predavači i instruktori i predstavnici stožera i zapovjedništva za zaštitu i spašavanje, posebno one s praktičnim iskustvom u nesrećama i katastrofama) održavaju „okrugli stolovi“ o poboljšanju stanja u obrazovnom sustavu.
Za dobro obrazovanje vodstvo Uprave mora postaviti nedvosmislenu strategiju glede vrsta izobrazbe, njihove provedbe, nedosljednog skraćivanja vremena i sadržaja, licenciranja predavača itd., a potrebno je osluškivati potrebe krajnjih korisnika i prihvatiti njihova konstruktivna mišljenja i prijedloge.
Priprema novih programa mora bezuvjetno uključiti stručnjake iz pojedinih područja i osobe s operativnim iskustvom u velikim nesrećama i katastrofama.

Također predlažem da se programi ne usvajaju "ex cathedra", već da se nakon njihove pripreme praktički provjeravaju i zatim umjeravaju na traženu kvalitetu.

Pitanje odnosa između treninga i stvarnosti sustava zaslužuje posebnu pozornost. Treba naučiti rukovanje tehnikom, predbiđenom za uporabu u nesrećama. Posuđivanje opreme, samo u svrhu izvođenja obuke, dio je virtualnog prikaza dostatnosti opreme i nema učinka u stvarnim operativnim aktivnostima.
Također, učenje o psihosocijalnim aspektima nesreća dobiva punu vrijednost tek kad se formiraju timovi psihologa i uključe u rad na mjestima nesreća.
Obuka mora biti u funkciji operativnog djelovanja, a ona u funkciji dobre zaštite.

U Zagrebu, svibanj 2014. godine
Branko Smrekar.

U Brdovcu;1.veljače 2021.

-