Oganj.blog.hr

Zbog ovakvog Isključivog gospodarskog pojasa, nakon davne inicijative, mnogima omiljenog Tončia Tadića, Ruže, Mire i drugih, uz potporu domoljuba te zakašnjelog, izvanjski isprovociranog preokreta i „inicijative“ vladajućih, uz potporu, promašenih predhodnika, danas doživljavam istinsko sladostrašće.

Više je tome razloga:

Prvo prvi put u povijesti, bit ćemo u prigodi izgraditi svoj prvi umjetni otok. Bit će nam to, uz 524 otočića i 642 hridi, 79. otok. Sjajno. A onda očekujem obećanje da ćemo na njemu izgraditi svemirski centar, naš Cape Canaveral, i stvoriti sve uvjete za uzgajanje tratinčica na Marsu, nakon čega bi, nakon antologijskog poslovnog uspjeha, pitali: Pošto Nizozemska? Koliko? Sitnica! Kupujemo.

I onda povećamo broj vjetrenjača. Iskustva s vjetroelektranom Krš - Pađene već imamo.

Naravno, tu su u prigodi hidoelektrane na plimu i oseku. Mi imamo iskustva i s jednim i drugim. Imamo plimu gadosti, pokvarenosti, lopovluka, gluposti i bedastoća, a oseku zdrave pameti, vjere i ljubavi.

Da imam adresu Miguel de Cervates Saavedra, predložio bih vlastima da otok, obzirom na naša „ respektabilna“ iskustva s koncesijama, darujemo samom plemiću Alonsu Quijada, zvanom Don Quijote i njegovom štitonoši Sancho Panzi. Neka se barem oni bore, makar i s vjetrenjačama, kad se već Hrvatski narod neće ni sa čim.

I konačno oduševljen sam i mogućnošću da mi s ničim, možemo loviti ribe u talijanskom „ničem“ ( 30% ribljeg fonda), a Talijani s nečim, mogu, bez ikakve kontrole, loviti u našim Europskim, nekad Jadranskim, vodama.

Tu nacionalnu izdaju, presudno umanjuje mogućnost, da ja i moj prijatelj Štef, z Bedekovčine, s drvenim koritom za furbanje pajcekof, kojih, zbog naše politike, ima sve manje, možemo loviti ribe, primjerice, u Španjolskoj. Jedino ne znam hoće li nam prijatelj Šimun, korito odvesti kombijem ili budemo preveslali preko Europskih voda u Meditran.

Sve me to podsjeća na pokvareni, bezdušni i tendenciozni embargo na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju, koju je 25. rujna 1991. godine, rezolucijom 713, donijelo Vijeće sigurnosti Ujedinjeni naroda.

Embargo na kupnju oružja u Domovinskom ratu, u trenutku kad je fašistički agresor imao sve , a mi „samo“ Dragog Boga, ljubav prema Domovini i srce junačko.

Ali podsjeća me to i na to da smo se na ogromnoj novčanoj pomoći u Domovinskom ratu, našoj dijaspori „zahvalili“ time što u Saboru Republike Hrvatske, za njih nismo osigurali ni jedno zastupničko mjesto.

Tako danas, po popisu stanovnika iz 2011. godine, 196. 633 Srba u Hrvatskoj ima pravo na tri, a naša dijaspora, s, po nekim prosudbama, dvadesetak puta više Hrvatskih domoljuba, ni jedno mjesto u Saboru Republike Hrvatske. Domicilni Hrvati izvan sadašnjih granica Hrvatske nisu iseljeništvo.

Treba nam novi Franjo Tuđman, koji je ujedinio partizane i Hrvate.

Treba nam državnik koji će ujediniti domicilne i iseljeničke Hrvate, koji će prije svega, uz poštovanje drugih, najviše, djelom, a ne samo verbalno, voljeti Hrvatsku.

Ako to, brže ne shvatimo i ne zdignemu se, prešli bumo, kak bi to mi na Brdovcu, a moguće i na Zdenci i h Javorju, rekli:po riti kmaši. Čisto sumnjam da je to Božja volja.

Branko Smrekar
U Brdovcu;19.prosinac 2020.