Oganj.blog.hr

Rado sam, u ranoj mladosti, slušao tečeka Vjekoslava Blažić, starijeg gospodina, purgera, bonvivana „Bečke škole“, privatnog stomatologa, glazbenika (dobih gitaru i violinu), odličnog poznavatelja starog Zagreba i prijatelja kardinala Franje Šepera.

Izdvajam dva njegova sjećanja: U jednom druženju na Kaptolu, sjeda teček za klavir i veli: Sad vam bum ja odsviral „Ave Miciku“, a kardinal ga prijekorno pogleda i blago ukori : „No, Baso“

I drugo: Dolazi stranac, vlakom na Glavni kolodvor, siđe, izlazi iz zgrade i pita prvog prolaznika kako doći do Jelačićevog trga.
A ovaj uljudno pokaže rukom prema sjeveru: „Glečte, predite ravno prek ove šume i vi ste na Jelaćić placu.

Slično je i danas. Sjeverno od kolodvora sve je lijepo uređeno, a južno katastrofa. Derutna zgrada Zagrebačke banke, betonska ploča, s meni preveč rastegenim Spomenikom domovini, park plac pa ostaci Paromlina.

Čujem da sad hočeju prodat „Zagepčanku“, „Gredelj“ i Paromlin pa si mislim kako bi bilo lijepo da budućim generacijama ostavimo malo slobodnih površina za njihove kreacije, kako bi, ako ništa drugo, ovim uspješnicima podigle Spomenik zahvalnosti.

A što se Paromlina tiče mislim da ima dovoljno prostora za izgradnju radnog prostora svih naših triju državnih vlasti, pri čemu bi se prostori na Trgu Svetog Marka, oslobodili za kulturnu i turističku svrhu: „Zagreb noću“ s lokalima, glazbom i specijalitetima svih naših krajeva.

Jučer gledah „Otvoreno“: prozirno, bijedno i dosadno, otkrivanje tople vode. Vidljiva sprega interesnih stranaka.

I nemojmo se čuditi skupoći sifončeku od 44 000 kuna. Pak je to samo 115 grama zlata. Kaj misliš.

I još nešto: oni koji su tu predstavu gledali s malo manje strasti, mogli smo vidjeti za koga druče HRT.Jedna od slika gospodina gradonačelnika, na ekranu, je iz prošlog stoljeća.

Sam Bog da sem z Brdovca.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 20. prosinca 2020.