Oganj.blog.hr

Kao mali, rado sam, s mamom i bakom, išao na Trsat, Svete Gore, Mariju Bistricu, Dobovu…
A onda sam samostalno išao u, Lourdes, Altotting, Canterbury, Padovu, Međugorje, Đakovo , Vukovar, Kotor…ali mi je nekako najuzvišenije i srcu najdraže, Hrvatsko Nacionalno svetište majke Božje Bistričke.
Tako i danas, po najboljem mogućem slijedu:
Prvo kava sa šlagom i Antonellom. I pita me danas simpatična konobarica: s Ledo šlagom ili šlag pjena iz spraya.Ti pak nisam doživio ni u Parizu, ni u Londonu ni u Berlinu. Ponosan sam na svoje Hrvatsko Zagorje. I zašto na Bistrici volim biti u birtiji. Slušam kajkavski. Zbog značaja posla cijeli sam život pokušavao govoriti književni hrvatski jezik. Doma pak brdovečku, kratku ekavicu, kakvu je govorila cela moja vulička. Ipak danas, u pubertetu starosti, moji su pajdaši pomrli. Zato jedva čekam promociju Kajkavskog rječnika područja Jesenja, (preko Krapine do Trakošćana, bez Bednje), srca Hrvatskog Zagorja, prof. dr sc. Augusta Kovačec, trenutno jedinog Zagorskog akademika.
-Križni put, najradije u osami. Kad ideš sa župom to ima svoju moć, ugođaj, osjećaj zajedništva, pjevanje, uznesenje duhovnošću mase, ali na Križnom putu, ponekad , nisi sto posto sa Bogom. Pozdravljaš prijatelje, klimaš poznatima u prošeciji, vusput nekoga pogledaš kak je oblečen, pogledaš do je sve došo i niz toga kaj nema preveć veze s Bogom.
U osami pak čitaš postaje, staneš, nitko te ne požuruje, imaš vremena razmišljati koje je tvoje poslanje spram Isusovih muka, kako se trebaš ponašati. Kako biti bolji vjernik.
-Nakon toga obvezatna ispovijed, misa, dodatna molitva oko oltara, milodar …
- Kupiš medejake, gvirc, pol kile tammjana i opet f birtiju na sok, radi razgovora, kak je bilo lijepo i kak se nakon svega osjećamo zadovoljno i uzvišeno, puna srca i duše.
Nakon toga ne mogu ne posjetiti svoje drage prijatelje, kolege i učenike Vatrogasne ispostave Marija Bistrica.
Vraćajući se u Brdovec, radost nam je podržao i zaprešićki restoran najboljih lignji, blitve i pomfrija. Naručio sam sok od ribizla, natočio u čašu i zamolio konobaricu da odmah odnese flašicu, a ak neko pita kaj pijem, nek veli Skaramučin dingač.
Moram se i ja nakon krajnje koncentracije u svetištu, malo opustiti.
Hvala ti Bože za ovaj dan.
Braanko Smrekar
U Brdovcu;31.srpnja 2020.

Orwell:
„Onaj tko kontrolira prošlost – kontrolira budućnost.
Onaj tko kontrolira sadašnjost – kontrolira prošlost“ .

Pupovac: „
Zaboravimo prošlost, gradimo budućnost“.

Predmnijevam:
„Zato da bismo se vratili u prošlost“.

Dao Bog da nisam u pravu.

Branko Smrekar
U Brdovcu;30.srpnja 2020.

Dao Bog da znanstvenici i stručnjaci naprave zaštitnu masku ili skafander, kršćanski, sa dovodom zraka, za sprječavanje pričanja gluposti. Prvo, dotični dobili bi Nobelovu nagradu, a drugo, naš bi „visoki dom“ bio puno učinkovitiji.
Ipak tko bi dragovoljno htio priznati da mu je potrebita.
Na to ih može prisiliti samo zakon, a njega donose.., potrebiti.
Kolo nesreće se okreće.
Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar
U Brdovcu;28.srpnja 2020.

Namjesto sjećanja, ponosa i slavlja ususret Danu pobjede i domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja, naš mainstream mediji opet znorevaju „najvažnijim“ hrvatskim pitanjem: Da li bude došao Pupovac? On još „razmišlja“.
Pa razmišlja on već dva i pol desetljeća.
Podsjeća me to na pjesmu: „Velki bedak sem bormeš ja bil…“ , koju bi si komot mogli odpopevati. . Dodao bih, kaj bil? Kak bu došel , kad su jengovi zgubili.
Njemu je glavni grad Beograd, a mi smo, računam tu i srbe koji vole ili barem poštuju Republiku Hrvatsku, prolili krv, znoj i suze, da ga se, uz Božju pomoć , otarasimo. I danas mnoge majke, djeca ,žene, braća… tuguju za svojim junacima. Peti srpnja je dašak nade da žrtve nisu bile uzaludne i da smo stvorili Hrvatsku, za kakvu smo se borili.
I ako „mislioci“ dođu, neće to biti iskreno, već iz interesa, svojih i vladajućih, kako bi nas opet uvjerili u njihovu demokratičnost i domoljubnost.
Veselit ću se 5. srpnja, ali i sjetiti što bi se dogodilo da nije bilo naših branitelja, Predsjednika Tuđmana i potpore najvećeg dijela Hrvatskog naroda, ali i evocirati sjećanja na sve nevine žrtve.
Previše je ljudi stradalo da bismo ovaj naš najveći uspjeh zamračivali beznačajnim pitanjima. Tko dođe dobro dođe.
Proslavimo naš najveći državni i narodni blagdan, onako kako smo zaslužili. Čast svima koji su mu doprinijeli, a posebno Hrvatskim braniteljima.
Branko Smrekar
U Brdovcu;27.srpnja 2020.

Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović , sukladno svom značaju, primio je, 23. srpnja 2020. godine, mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića. Razgovarali su o položaju Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj , kao i o odnosima vlasti Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Prije toga, 5. lipnja 2020.godine, Predsjednik Republike Zoran Milanović održao je sastanak s muftijom, akademikom, Azizom ef Hasanovićem, predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u RH, a predstavnici Mešihata istaknuli su Hrvatsku kao primjer poštovanja i promicanja najviših standarda vjerske tolerancije u izgradnji društva razumijevanja i povjerenja.

Kako se po Ustavu Republike Hrvatske jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, a sve su vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države, očekujem da će Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović porazgovarati i s arhiepiskopom Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandrom.
Time bi se vjerska tolerancija u izgradnji društva povjerenja i razumijevanja pokazala u potpunom svijetlu.
Branko Smrekar
U Brdovcu;26.srpnja 2020.

Jučer je izabrana nova Zakonodavna i Izvršna vlast. Čestitke Hrvatskoj demokratskoj zajednici na uvjerljivoj pobjedi, ali i domoljubnoj opoziciji koja je u borbi za odljepljivanje s dna Europske Unije, ponudila svu svoju pomoć.
Pobjeda je samo naoko knap. Osigurana je s dostatnih 76 glasova i nijednog trenutka nije došla u pitanje. Da je trebalo, više bi prepuzajućih zastupnika, doprinijelo njihovoj pobjedi. Neki su ostali u potaji , a neki su, vidljivo, prenapadno branili svoju konzekventnost i čast. Do slijedeće potrebe. Kad, i ako bude trebalo, oni će „ isključivo zbog interesa Hrvatske i želje da se ne naruši društveni sklad“, „žrtvujući sebe“ promijeniti stranu.
Očekivao sam da će barem na prvoj sjednici Sabora, biti nazočni svi zastupnici. Nedostajalo ih je 16. Dokaz je to da se oni ne žele boriti za dio naroda koji ih je izabrao, da je zastupnika previše i da žurno, uz ostalo, treba promijeniti Poslovnik Hrvatskog sabora.
Bilo je puno, prije već nuđenih, a nikad ostvarenih, obećanja, koja se u mandatnom razdoblju, ni teorijski ne mogu ostvariti. Dao Dragi Bog da sam u krivu.
Primjerice, koliko sam shvatio, po promašenim i, po prosudbi Europskih institucija, preoptimističnim, prosudbama Vlade Republike Hrvatske, objavljenim travnja 2020. godine, ove ćemo godine imati, „beznačajan“ pad BDP-a od 9,4 %, a druge 2021. „antologijski“ rast od 6,1 %.
Ni brojka rasta nije točna. Ako je danas, ionako mizerna, osnovica 100, nakon pada od 9,4 % novonastala je 90,6. Njen porast od 6,1 % dovodi do brojke 96.1, a ne kako bi se to površno moglo zaključiti, 96.7. Stvarno povećanje BDP-a u 2021. godini, dakle, i u tim nerealnim projekcijama, neće biti 6.1, već samo 5.5 %.

Ako laže koza, ne laže rog.
Opsjena ili iluzija je pogrješan, izobličen opažaj izvjesnih objekata ili pojava u stvarnosti, uvjetovan nekim subjektivnim ili objektivnim činiteljima.
Volio bih da ona, u našem primjeru nije namjerna, s predomišljanjem.
Borbe za Hrvatsku, za kakvu smo se borili, tek slijede.
Završavam sa pozdravom koji je predložio „otac hrvatskog vatrogastva“ Gjuro Stjepan Deželić: Pomoz Bog! Bože pomozi!
Branko Smrekar
U Brdovcu; 24.srpnja 2020.

Nevera je iznenadna i snažna vremenska nepogoda.
Naš je usud očekivan. Koliko smo mu sami pridonijeli? Trideset godina srljamo kao guske u magli. Napisao bih 25, ali su se i u vrijeme naše herojske borbe, do pobjede, događale kobnosti koje su smjerale utrnuću našeg identiteta.
Prošli i ovi izbori. Želimo ostati na putu poskliznuća.
Oni istinski domoljubi koji shvatiše, da je nuždan preokret , ostaše u manjini. Prevladali su vidljivi recidivi komunističkog, prosrpskog duha. Napisao bih projugoslavenskog , ali jugoslavenstvo je bilo samo paravan prosrbstva.
Istinski su Hrvati ogorčeni, vidim to po njihovom „reagovanju“ na fb stranicama. Samo virtualni hrvati ne vide potrebu donošenja Zakona o javnoj uporabi Hrvatskog jezika. Inače bi pisalo: reagiranju.
No u cijeloj toj neugodi, dobro je da će u Saboru Republike Hrvatske sjediti više intelektualaca nego u predhodnom.
Volio bih da, Zlatko, Nino, Karolina, Marija, Ante, Miroslav, Marin, Dalija i drugi, svojim djelovanjem pomognu, godinama, vladajućem HDZ -u, u čim učinkovitijem prevladavanju nadolazećih teških vremena.
I drugi će trebati prevladati krizu izazvanu corona virusom, ali će na taj put ozdravljenja, krenuti, Mercedesima, Audijima, Škodama, Fiatima, a mi zbog naše nerazumnosti, pješice, unajboljem slučaju, biciklom.
Mislim da bi ulazak domoljuba u više strukture vlasti bio ravan ulasku u ustaše, početkom 1945. godine.
Ukoliko će se pak u Saboru, nedaj Bože, nastaviti, istim nedemokratskim stilom, neuvažavanja dobrih ideja i amandmana, bojim se, nadam se samo demokratskih, izvanparlamentarnih zbivanja.
Živi bili pa vidjeli. Do onda prepuštam se užitcima.
Hedonizam nije grijeh, pogotovo ne „Grijeh struktura“. Uživajte, dok se da.
Mir s Vama.
Branko Smrekar
U Brdovcu;19.srpnja 2020.

Gledah, neki dan, briljantno podsjećanje, drage, naočite, profinjene, domoljubne, dame, Nikoline Krišto Vidović, na Odluku Ustavnog suda, donijetu 2011. godine, kojom je protuustavnim proglasio 11. Izbornu jedinicu, u kojoj su hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske; i
12. Izbornu jedinicu, koju čine hrvatski državljani koji pripadaju manjinskim etničkim skupinama.
Protuustavni se izbori do danas nastaviše. Opet, dijametralno suprotno drugim europskim državama, izabraše 8 pripadnika etničkih manjina od kojih 3 iz srpske.
Zanimljivo da srbi, prema zadnjem popisu stanovništva, čine samo 45 % etničkih manjina, a u ime svih sudjelovat će u budućoj vlasti.
To nije prvi put, zato se pitam da li se drugih 55 % etničkih manjina, koji za razliku od brojnih Srba, Hrvatsku osjećaju svojom domovinom, sebe smatra mentalno inferiornim, nesposobnim i nedostojnim obnašanja vlasti?
Inače, Izborni zakon je ne samo protuustavan, već je i samosegregacijki. Treba ga radikalno promijeniti, bez posebne izborne jedinice etničkih manjina, što će pripadnike manjina učiniti jednakopravnima većinskom narodu, i ukinuti joj status jednakijih, od kojeg koristi imaju samo njihovi čelnici, a uz veće sudjelovanje Hrvatskog iseljeništva, koji su zalog našoj svijetloj budućnosti. Pod Hrvatskim iseljeništvom ne podrazumijevam domoljube, koji kao domicili žive na područjima, samo političkim podjelama odvojenim od sadašnjih granica Republike Hrvatske.
I prošle godine na Okruglom stolu pod nazivom: “Nakon ratne-protuustavna agresija na Vukovar“, Karolina Vidović Krišto, ponos hrvatskih žena, pokazala se dostojnom najviših funkcija u hrvatskoj vlasti.
Da je Roger Vadim još živ, predložio bih mu, nakon, „I Bog stvori ženu“ novi film
„I Bog stvori ministru“ , s Karolinom Vidović Krišto u glavnoj ulozi.
Veselim se što na domoljubnoj političkoj sceni, kao zalog budućnosti, djeluje oluja uglednih žena poput Karoline, Ruže, Barbare, Vesne, Carle, Vedrane, Ljiljane i drugih.
Po popisu stanovništva, iz 2011.godine, u Hrvatskoj živi 51,8 % žena. I one i mi na slijedećim izborima imamo prigodu, ženama dati zasluženi značaj.
Branko Smrekar
U Brdovcu;17.srpnja 2020.

Veliki doprinos u razumijevanju vjere, dao mi je naš nekadašnji župnik, monsinjor i duhovnik na Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Sjećam se pouka: Znamo koliko košta kila brašna, a koliko košta kila ljubavi?

Ljubav je više od emocija, i puno više od dobrog osjećaja. Ali naše društvo je uzelo ono što je Bog rekao o ljubavi, seksu i intimnosti, i pretvorilo to u puki osjećaj.
Bezobrazni su neprekinuti, svestrani, neargumentirani napadaji na zastupnika Sabora Republike Hrvatske Miroslava Škoro pa i onih prvoredaca na Svetim misama, zasebno za blagdana, koji prenapadno, pomalo i neiskreno,naglašavaju svoje kršćanstvo.
Škoro to nije zaslužio. Navodim:
Kada je Miroslav Škoro 1988. stigao u Pittsburgh, taj kraj već su cijelo stoljeće naseljavali hrvatski iseljenici. Dočekivao ih je rad u dubokim rudnicima i vrućim čeličanama Pennsylvanije. Teško je bilo, pogotovo prvim doseljenicima, prepoznati koji su to bolji životni uvjeti koji su ih privukli u "obećanu zemlju Ameriku". Većina je čeznula za krajem koji su napustili, za obiteljima i prijateljima. Tješila ih je pjesma i svirka tambure.

Miroslav Škoro 1989. godine svu njihovu stoljetnu nostalgiju sažima u riječi i melodiju. Nastala je tako pjesma "Ja ću se vratiti" koja je kasnije preimenovana u „Ne dirajte mi ravnicu“.
Bio je to četvrtak, 1. kolovoza 1991. godine. Zbog silovitog napada takozvane JNA i srpskih pobunjenika na Dalj, Aljmaš, Erdut i okolna mjesta, njihovi mještani žurno napuštaše svoje domove. Sjećamo se slika toga egzodusa, šlep pun izbezumljenih i uplašenih staraca, majke s dječicom, ranjenici... Umjesto prtljage, koja je morala ostati na obali kako bi bilo više mjesta za ljude, ponijeli su osjećaj kaosa, straha, neizvjesnosti i bol rastanka od očeva, sinova i braće koji su ostali braniti svoja ognjišta. Potaknut mnogim izjavama prognanika koji su ponavljali da će se vratiti svojim domovima, tadašnji glazbeni urednik Radio Osijeka Željko Barba sjetio se Škorine pjesme i toga dana pustio je u eter. Uslijedili su mnogi pozivi slušatelja s molbom da se pjesma ponovi jer je ona artikulirala njihov INAT, ČEŽNJU , MOLITVU i NADU. Napisana kako bi ponijela nostalgiju i ljubav hrvatskoga iseljenika za ognjištem svojih predaka, pjesma je u ratno doba postala izvor snage u domovini, s jasnom porukom agresoru: "Ne dirajte nam ravnicu!" Sve do danas ona se svira u raznim prigodama i dalje dira srce.

Škoro je i autor teksta i glazbe pjesme „Sude mi“ , koju je s Thomsonom otpjevao 2003 godine. O njoj kaže:
„Pjesma je to za sve naše generale, za Zrinskog, Frankopana, Gupca, za sve koji su na pravdi Boga suđeni u prošlom režimu od Bleiburga do Stepinca i proljećara. Pjesma je to i za one pravednike koji su nedužni trunuli u Jasenovcu, za progonjene i suđene kroz povijest“. Po njegovim javnim nastupima u vremenu kad ju je pjevao, nedvojbeno zaključujem da je pjevana i nedužno suđenom generalu Anti Gotovini.

Zna li još Hrvatski narod koliko su domoljubne pjesme Miroslava Škore, Marka Perkovića Thomsona i posebno prekrasna pjesma Zrinka Tutića i Rajka Dujmića „ Moja Domovina“ u izvedbi brojnih pjevača u skupini „Hrvatskog Band Aid“, molitve, krunice i Vjera u Boga, bile neuništivo oružje u našoj pobjedi u Domovinskom ratu, kao i obol u jačanju pobjedničkog duha, kako branitelja, tako i naroda.
Ina kraju si postavljam pitanje?
Da li se Hrvatski narod udaljio od Boga?
Tko se udalji od Boga udaljio se od samog sebe.
Branko Smrekar
U Brdovcu;12.srpnja 2020.

Narod je svoju vlast izabrao.
Sudbu obezbedio.
Muke osigurao.
Vrijeme mi je za ljetno ferije (lat. feriae: praznici, dani odmora.
MISIJA:
-Povećati smiraj duše.
VIZIJA:
- Unerediti računalo
- Kupiti televizor u prahu
- Pripremiti nemorski ugođaj
- Propješačiti Žumberačko gorje
- Posvetiti se razmatranju Božje riječi
- Opskrbiti morskim specijalitetima.
Vrijeme traganja ugode: Samo Bog zna!
Branko Smrekar
U Brdovcu; 11.srpnja 2020-

Danas 11.srpnja 2020. će u krugu memorijalnog kompleksa u Potočarima, uz vjerski obred, biti pokopano devet žrtava genocida, koji se smatra najtežim ratnim zločinom počinjenim na Europskom tlu, nakon Drugog svjetskog rata

U povodu 25. obljetnice genocida u Srebrenici, ljeta, 1995. godine u kojem je ubijeno 8 372 bošnjačkih muškaraca i dječaka, svim ožalošćenima izražavam iskrenu sućut, a žrtvama Mir Božji.
O obljetnici genocida su se očitovali i čelnici europskih institucija istaknuvši da je za uspostavu povjerenja među zajednicama u BiH potrebno priznati patnje drugih, uspostaviti uzajamno poštovanje i dostojanstvo
„BiH je napredovala u uspostavi povjerenja, unutar i među zajednicama u zemlji. Ali za nastavak mira i pomirenja, put prema naprijed mora uključivati priznanje patnje, uzajamno poštovanje i dostojanstvo', istaknuli su predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell.


“Pomirenje na dnevnoj osnovi mora postati realnost u politici, školama, gradskim vijećnicama, u svakodnevnom životu. Čelnici su svugdje odgovorni osigurati da javne poruke, kao i kipovi, spomenici i imena javnih mjesta, ulica i trgova, podupiru potragu za pomirenjem”, stoji u zajedničkom priopćenju.
Nazivajući genocid u Srebrenici jednim od “najmračnijih poglavlja suvremene europske povijesti”, europski čelnici kažu da je obljetnica “bolan podsjetnik neuspjeha Europe koja nije ispunila obećanje da se na njezinu tlu neće ponoviti takva tragedija.
'Dvadeset i pet godina poslije, naša je dužnost sjećati se. Moramo se časno suočiti s prošlošću i gledati na budućnost s odlučnošću da se pomogne sljedećim generacijama, poglavito mladim sa zapadnog Balkana, u izgradnji bolje zajedničke budućnosti', ističe trojka.
Čelnici europskih institucija potvrdili su privrženost Europske unije potpori BiH i zapadnom Balkanu za jačanje pomirenja i prevladavanje nasljeđa prošlosti jer je njihova budućnost u EU 'bliža no ikad'.
„Nastavak mira i pomirenja, put prema naprijed mora uključivati priznanje patnje, uzajamno poštovanje i dostojanstvo“.
Jako lijepo, ali ni slova o tome da su genocid počinili vojnici Vojske Republike Srpske i specijalne srpske vojne postrojbe Škorpioni.
O priznanju krivnje i isprici zločinaca, obeštećenju obitelji žrtava ni spomena.
Hoće se netko od Brussels- ovih poslušnika toga „sjetiti“?
Europo ljubavi moja.
Ja sam nate ponosan.
I Moj narod također. Potvrđeno na izborima.
Branko Smrekar
U Brdovcu;11.srpnja 2020.

Čestitam Hrvatskoj demokratskoj zajednici na pobjedi na izborima za Sabor Republike hrvatske i želim joj puno daljnjeg uspjeha. Tako je odlučio narod.
Pomišljam o razlozima:
-Hrvatska demokratska zajednica ima najveći broj članova i još više birača koji su za nju interesno vezani. Njima je izlazak na izbore, bez obzira na opasnosti od Corona virusa, bio ultimativan.
Ostali birači bili su ustrašeni COVID-om 19.
Da li su žestoka upozorenja o opasnosti širenja i potrebama striktnih mjera zaštite bili dio strategije HDZ-a, najbolje pokazuje doček rezultata u taboru Hrvatske demokratske zajednice, pri čemu nisu poštivane temeljne preporučene mjere zaštite: socijalna distanca, bez rukovanja, bez vremenskog trajanja…(nisu ih poštivale ni druge stranke).Da li je time narod opet prevaren?
Podsjeća me to na jednu prijašnju objavu, u kojoj sam spomenuo rečenicu našeg najvećeg stručnjaka za vatrogasna vozila, vatrogasnu tehniku, stabilne sustave i sredstava za gašenje požara:
„U Hrvatskoj je jedino sigurno da se na narod ne može računati“
Uz to, enormni doprinos pobjedi Hrvatske demokratske zajednice imali su i upravljani, neobjektivni mainstream mediji.
-Drago mi je da ustajala, protitovska, boljševistička, anacionalna, Socijaldemokratska partija, bez dobrih rješenja, nije postigla bolji rezultat. Obzirom na odabir čelnika i aspiranata za saborske zastupnike te suradnja s izblamiranim čelnicima drugih stranaka, zaključujem da oni ni nisu bili spremni niti imali nakanu preuzeti vlast. Lakše im je funkcionirati u dobro plaćenoj oporbi, bez preuzimanja bilo kakve odgovornosti. Svojom dosadašnjom politikom pokazali su da su spremni za ropotarnicu povijesti.
-Rezultati Domovinskog pokreta i drugih domoljuba nisu na razini očekivanog. To se djelimice može opravdati izuzetno kratkim vremenskim djelovanjem Domovinskog pokreta Miroslava Škore.
Za usporedbu Hrvatska demokratska zajednica djeluje 93 puta dulje od Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Njegova i druge domoljubne stranke imaju perspektivu. Po mom mišljenju upropastile bi je samo koalicijom s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Time bi poništile sve kritike koje su, argumentirano, upućivale vladajućim i izgubile svaku vjerodostojnost.
Za utjehu u Sabor Republike Hrvatske ulaze njihovi ugledni, osvjedočeni domoljubi: Željko Sačić, Ante Prkačin, Željko Glasnović, Ruža Tomašić, Miroslav Škoro, Zlatko Hasanbegović, Karolina Krišto Vidović i drugi.
Ono što mi ne bi bilo drago je da se nastavi dosadašnjim načinom vladanja, bez sankcioniranja dosadanjih negativnosti i vraćanja ukradenih blagodati, za što je narod na ovim izborima dao placet i da utonemo u nerješivu krizu, koja će upropastiti Hrvatsku, do mjere da će buduće generacije prokleti današnju ili još gore da će im identitet Hrvatskog roda biti potpuno marginalan.
To bi bila Sodoma i Gomora Hrvatske kao države, i poništenje svega za što su se Hrvati, od stoljeća sedmog krvavo borili i ostvarili. Bože čuvaj Hrvatsku.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;6.srpnja 2020.

U ponoć je počela Izborna šutnja.
Ne bih volio, da ona, zbog sebeljublja virtualnih domoljuba, talentiranih vazala osoba koje ne samo da ne vole, već i ne poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu, postane Vreme ćutanja.
Ne bi volio pobjedu ljudi sklonih kriminalu i njegovom zabarušivanju, a još manje da nam se zbog nesloge, ponove rezultati Predsjedničkih izbora.
Ne bih volio da na izborima, ne pobijede stručni sposobni, častni, u Domovinskom ratu i na drugim područjima, osvjedočeni domoljubi, ma gdje živjeli.
Branko Smrekar, birač s, 0,00259 postotnim utjecajem na rezultate izbora, u idealnom slučaju da svi birači uporabe pravo i dužnost izlaženja na izbore. Dao Bog da to učine.
Hrvatska prije svega!
Branko Smrekar
U Brdovcu;4.srpnja 2020.

U svojih, 262. objave na Oganj.blog.hr i ovoj fb stranici, iz osobnog zadovoljstva, dotaknuo sam više različitih tema. Često, predug, pomalo dosadan, politički neinvolviran, ponekad intrigantan do mjere blokiranja fb stranice, ali dobronamjeran u traženju istine.
Za to vrijeme stekao sam preko 2 500 fb prijatelja. Onda sam zbog nemogućnosti praćenja njihovih objava, broj fb prijatelja reducirao na današnjih 693.
Uz javna podržavanja primih i više telefonskih i usmenih pozitivnih mišljena, uz opasku da je te osobe strah javno izkazati svoje mišljenje. To nije Hrvatska za kakvu smo se izborili.
Trebamo promjene, ali ne na staro.
Trebamo sposobne i čestite domoljube koji više od svega, osvjedočeno , tvorno, a ne samo virtualno, vole svoju Domovinu Hrvatsku.
Danas neću pisati ni, prema ocjenama prijatelja, literarno djelo ni encikliku ni zakon.
Pokušat ću svoje mišljenje, u potrebi boljeg sutra, izkazati slikovno:

Čelnik domovinskog pokreta, Miroslav Škoro je čovjek, osvjedočeni domoljub, kršćanskih manira, pošten, sposoban poduzetnik bez mrlje u karijeri, uredan porezni obveznik, doktor znanosti, ne hvasta se, nije opterećen sam sa sobom, ugledan i uspješan glazbenik, skroman, ponizan, ne obraća se demagoškim, mnogo puta slušanim, a nikad ostvarenim ispraznicama, sa svojom domoljubnom koalicijom, nudi ostvarivi program za bolje sutra.
Od mnogih poštenih ljudi, različitih provenijencija, čuo sam da je taj čovjek i sjajan zabavljač, pun humora, vrlo poželjan u, doslovno, svakom društvu i prigodi. Škoro je za razliku od brojnih drugih političara, nadareno, normalan. To je za svakog čovjeka najveći mogući kompliment.
Pod satirom držim i njegovu izjavu, da bi dobar ministar vanjskih poslova mogao biti i čovjek koji, eklatantno i ne baš slučajno, više voli sebe i Europsku uniju nego Domovinu, kojoj je na čelu izvršne vlasti.
Da se to dogodi to bilo isto kao da taktiku spašavanja ljudi i gašenja požara određuje piroman, palikuća, podpaljivač požara, a ne zapovjednik vatrogasne intervencije, što se u povijesti nikad nije i neće dogoditi.
Kao što se ni šala gospodina Miroslava nikad neće ostvariti.
Jednom , prije puno godina, moja je pokojna baka Jelica, u Rijeci, pitala, staru, bez nasljednika, bogatu iznajmljivačicu soba, “Kome bute vi to se ostavili“? A gospođa spokojno: „Vi pa le bez brige spite“. Isto vrijedi i za Škorinu ironiju. Talent ironije je Božji dar. Ali, da ga samo ne hvalim, moram istaknuti i njegovu veliku „manu“: nije pokvaren.
Mi kojima rad dosadašnji vlasti, nije bio zadovoljavajući, a brojni pokazatelji pokazuju da smo nedvojbeno u pravu, ovo predizborno vrijeme ne trebamo više trošiti da bi sami sebe uvjeravali o najboljem izboru, već da ga iskoristimo za širenje istine, znanima i neznanima i da im omogućimo spoznaju zašto je, za njih i buduće generacije, najbolja solucija Domovinski pokret i drugi domoljubi.
Ovi su izbori sudbinski za Hrvatsku i zato uistinu: Sad ili nikad.
Bože pomozi!
Branko Smrekar.
U Brdovcu;2.srpnja 2020.

Glas za HDZ, glas je za prof. Milorada Pupovca i njegove pobočnike, a protiv interesa manjine Srba u Hrvatskoj.
Dopada mi se predizborni slogan SDSS-a: „Budi ono što jesi poštuj ono što nisi“.
Nažalost, predstavnici Srba u Saboru Republike Hrvatske, desetljećima, iz osobnih razloga, pobuđuju neprekinuto nepoštivanje pa i mržnju, velikog broja Srba u Hrvatskoj, prema Hrvatskoj i prema Hrvatima.
Ti su sabornici remetilački faktor ugodnog življenja svih građana naše Domovine. Tužno je da su sve dosadašnje vlasti, zbog isključivo svojih interesa, tu pojavu, glumeći veliko domoljublje, zdušno podržavale.
Svaka akcija izaziva reakciju. Ona je u Hrvata, do danas bila kršćanska: žalobnost i oprost.
Sramotno je da predstavnici, nominalno, 4,4 % stanovništva, upravlja Republikom Hrvatskom. Srećom, značajan broj Srba, neizlaženjem na izbore ili glasanjem izvan nacionalnih lista, ne podržava svoje predstavnike.
Osobno mislim da bi u Hrvatskoj bilo bolje kad bi se ljudi dijelili samo po kvantumu svoje ljudskosti. Ili li čovjek ili ti do tog pojma još puno nedostaje.
Koliko mi je znano, Arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandar, najbolji je poznavatelj pravoslavlja u Hrvata, a jako puno znaju i odvjetnik, povjesničar, pisac, s političkim i diplomatskim iskustvom, Tomislav Jonjić, koji je o toj temi već pisao, i general Ante Prkaćin, koji me je jednu večer, ispred Centra za kulturu Trešnjevka, obračavši se arhiepiskopu Aleksandru, oduševio izjavom: „Ja o pravoslavlju znam puno, ali čovjek nikad ne zna toliko da mu netko, tko zna više, ne bi mogao pomoći…
Ne volim ljude koji umišljaju da sve znaju.
Ja o pravoslavlju ne znam puno, ali dostatno da mogu tvrditi da će se državnim priznanjem Hrvatske pravoslavne crkve, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, što su sve dosadašnje vlasti, zbog interesa vladanja nad narodom, uporno izbjegavale, priklanjavši se radije, stoljetnim lažima Srpske pravoslavne crkve i njenom vječnom stremljenju, zajedno sa SANU i srpskim vlastima, utrnuću hrvatskog nacionalnog bića, stvoriti uvjeti da se pravoslavci u Domovini, mogu opredijeliti i kao Hrvati. Poznato je da se , na posljednjem popisu stanovništva, 2011. godine, 135 000 pravoslavaca izjasnilo da im je Hrvatski jezik, materinji.
Ne sumnjam da će odabirom, na izborima, domoljubnih stranaka i pojedinaca, biti stvoreni uvjeti za ugodan život svih stanovnika Republike Hrvatske.
Svi trebamo doprinijeti boljem životu cjelokupnog našeg življa.
Izađimo na izbore i na taj se način izborimo za Hrvatsku za kakvu smo se borili.
Branko Smrekar
U Brdovcu; 01.srpnja 2020.

Oganj.blog.hr - Pravoslavlje u Hrvata - 31.svibnja 2020.