Oganj.blog.hr

U posljednje smo vrijeme svjedoci brojnih lutanja onih za koje smo mislili da su bezrezervno za uniju, osvjedočenih, domoljuba, koji Hrvatsku žele izvući iz gliba, u koji su nas dovele dosadašnje vlasti.
Neki su, trojanci, to učinili po nalogu vladajuće stranke, a drugi se ne mogu dogovoriti s Domovinskim pokretom. Oko čega? Oko programa i smjernica, vjerojatno, ne. Nisu zadovoljeni njihovi apetiti, njihovi osobni interesi za mjestima u Saboru RH. To sa, deklariranim, domoljubljem, u ovom vremenu, nema blage veze.
Unosno je biti saborski zastupnik:
-Sabornike čekaju mirovine do 85 posto plaće, a u njih mogu već sa 50 godina.
-Njihove mirovine u prosjeku su pet puta veća od normalnih.
Saborski zastupnik u mirovinu može otići i ako nije odradio cijeli četverogodišnji mandat, nego više od pola, dvije godine. Uvjet je da ima najmanje 20 godina radnog staža i 55 godina života.
Nakon tri mandata u mirovinu već sa 15 godina staža.
Međutim, saborski zastupnik u mirovinu može ići i ranije, ako je obnašao tri mandata te u svakom odradio više od njegove polovice, odnosno dvije godine. Uvjet je da ima 15 godina staža, a mirovina mu iznosi 55 posto osnovice i povećava se za dva posto za svaku godinu staža.



Plaća pojedinih Hrvatskih saborskih zastupnika iznosi oko 21.000 kuna, od čega je 85 posto 17.850 kuna. Ako je dužnosnik radio 20 godina, mirovina mu se računa kao 65 posto toga iznosa, što je 13.650 kuna. Povećanje po godini staža je dva posto, odnosno 273 kune, što za 20 godina iznosi 6.460 kuna. Zbrojeno, on bi primao preko 20.000 kuna, no maksimum je navedenih 17.850 kuna.
Teško je tome odoljeti, ali da li je to razlog koji treba pretpostaviti organiziranom domoljubnom zajedništvu, kao uvjetu za pobjedu Hrvatske?
To nije domoljublje već sebeljublje, vrste: glasajte za mene, meni će biti bolje.
A tko je omogućio ovakvu posebnost saborskih zastupnika u odnosu na pravo „njihovog“ naroda? Sami sebi. To je zametak sustava jednakijih od drugih. Izvor svih zala, koji je Hrvatsku spustio na zadnje mjesto u, gotovo, svim pokazateljima razvoja.
Domoljubi su mali hrvatski apostoli, bez političkih pretenzija, koji svim svojim mogućnostima čine sve da narodu što zornije prikažu istinu i navedu ga da shvate da je „treća opcija“, jedino rješenje za budućnost Hrvatske, poput, naročito vrijednih administratora fb grupe: Škoro-sad il nikada, Maje i Damira, vitalne dame Vikice, koja je uz štake, marljivo skupljala potpise potpore Miroslavu Škori, Šimunu, Ivanu, Anti, Branki i onih gotovo pola milijuna patriota koji glasaše za Škoru.
Osvjedočeni domoljubi su i dva generala Željka, povjesničari Zlatko i Tomislav, Ruža, Tomislavi i brojni drugi, poznati, političari.
Što je moglo, situiranog, uspješnog glazbenika, poslovnog čovjeka i i uglednika, s prevladanim zdravstvenim poteškoćama, nagnati da ugodan život, u namjeri izvlačenja Hrvatske, iz današnje teške situacije?
Samo domoljublje i Dragi Bog.

Vjerujem da se nećemo dovesti u situaciju, koja je dovela do Legende o prokletstvu kralja Dmitra Zvonimira: Dabogda više nikad ne imali, kralja svoje krvi!
Da se to ne bi dogodilo, na izborima ne smijemo glasati za liste na kojima su profanirani političari i one koji su kumovali zabašurivanju njihovih pokvarenosti.

Vjera, ufanje i ljubav, zalog su dolaska na vlast, hrvatske krvi.
To je jedino što nam, ovog trena, treba. Biti svoj na svome.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;26.svibnja 2020.