Oganj.blog.hr

Jučer, 23. svibnja 2020. godine, u organizaciji Hrvatskog kraljevskog vijeća, udruge, u Zagrebu i Beču, održana su obilježavanja stogodišnjice smrti hrvatskog i habsburškog vojskovođe Svetozara Baruna Boroevića od Bojne. Lava sa Soče i Hrvata pravoslavne vjere.

Obilježavanje u Zagrebu, održano je, pred Spomenikom hrvatskim vojnicima palim u 1. svjetskom ratu, na Gradskom Groblju Mirogoj.
U dobroj organizaciji obilježavanja, uz voditeljstvo, člana Stola i tajništva HKRV-a, Borne Kuri, gospodin Ante Brešić pl. Mikulić i jedini preživjeli potomak feldmaršala Boroević, praunuk, gospodin dr. Darko Richter održali su dojmljiva, prigodna, povijestna izlaganja, a Pravoslavni parastos za baruna Svetozara Boroević, odmolio je arhiepiskop Hrvatske pravoslavna crkve, Aleksandar.

Feldmaršal Svetozar Boroević je jedan od najslavnijih hrvatskih vojskovođa u tisućljetnoj hrvatskoj vojnoj i ratnoj povijesti, osobito jer je zahvaljujući njegovim nadljudskim vojnim i ratnim naporima, od talijanskih imperijalističkih osvajanja, obranjena granica na Soči, hrvatska obala i današnja Slovenija . Što se nas Hrvata tiče, da Boroević nije uspostavio i obranio Sočansku bojišnicu, napori Jugoslavenskog odbora, Ante Trumbića, Frana Supila i Ivana Meštrovića, bili bi uzaludni. Italija i Srbija bi prema Londonskom ugovoru, podijelile između sebe zapadnu Sloveniju, Istru i Dalmaciju, te Slavoniju i Bosnu i Hercegovinu, a od Hrvatske bi ostale Reliquiae reliquiarmu olim incluti Regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.

Slovenci poštuju njegove zasluge. U Ljubljani su po njemu nazvali ulicu, a iznad Nove Gorice posvetili mu spomenik, dok mi svom velikom hrvatskom sinu nismo zahvalili ni grobom.
Na jučerašnjem obilježavanju nije bilo čelnika ni jedne stranke, a na događaju sjećanja nisu se pojavili ni novinari mainstream medija.
Ponekad se kao Hrvat, katolik, koji pokušava živjeti po kršćanskim načelima, nikad stranački involviran, koji daje potporu svim strukturama Hrvata, svih koji se smatraju Hrvatima i svih građana hrvatske, koji štuju, čuvaju i jačaju hrvatski identitet, pitam: kakvi smo to mi, danas, ljudi?
I dok srbi lažima stvaraju mitove o svojim velikanima, Hrvati kao da se srame svoje povijesti pa taje svoje velmože.
I dok su Francuzi Napoleona Bonaparte pokopali u Dome des Invalides, velikoj crkvi s grobnicama svojih ratnih junaka, Svtozar Borojeć je pokopan, 23. svibnja 1920. u Klagenfurtu, da bi 5 mjeseci nakon smrti , 21. listopada , car i kralj Karlo lV dao prebaciti njegove posmrtne ostatke u arkade Bečkog središnjeg groblja.
U prilog , već iskazane ideje o premještanju njegovih posmrtnih ostataka u domovinu Hrvatsku, dr. Darko Richter je sjajno okončao svoje izlaganje: „Nije li vrijeme da se i za nj ostvari ono iz Preradovićeve pjesme: Putnik.

Primi opet svoje dijete,
Primi, vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cvijećem grob mu kiti!

Kad ćemo, konačno, početi cijeniti sami sebe?

Na upite što je Hrvatsko Kraljevsko Vijeće, prepisao sam:
Hrvatsko Kraljevsko Vijeće (skraćeno HKRV), je udruga građana i potomaka plemića, koja okuplja pobornike naše tisućljetne povijesti hrvatskih kraljevina, kneževina i banovina. Naše plemićke, građanske i narodne kulture, tradicije i umjetnosti.
Ciljevi HKRV su promicanje i baštinjenje tisućljetne tradicije hrvatskih kraljevina, kneževina i banovina, plemstva i građanstva, pritom svjedočeći kontinuitet hrvatske državnosti.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;24.svibnja 2020.