Oganj.blog.hr

Kad sam 1969. godine došao na školovanje u Kemijsku školu, u Zagrebu, fizički smo odgoj, pod odličnim profesorom Brankom Tamindžić, imali u dvoranici Chromos-a. U početku dečki iz Zagreba, skakaše preko gimnastičkih sprava, kak vragi, a mi „bokčeki“ iz Osnovne škole “ Ivana Brlić Mažuranić“, Savski Marof, i Zdenko Radovanić, zvan Dugi, iz Podsuseda, koji sprave u naravi, nikad nismo ni vidjeli, stajali smo u jugoistočnom vuglu dvoranice, kak vreštu.
To je bio početni nedostatak, no ubrzo smo i mi naučili vježbati na švedskom sanduku, vratilu, razboju, konju s hvataljkama, krugovima i parteru.
Ali što je taj nedostatak u odnosu na sve blagodati, koje smo u toj predivnoj, nikad zaboravljenoj, osnovnoj školi, dobili. Legendarni kroatist, književnik i čovjek, nogometaš (lijevo krilo), svima omiljeni nastavnik i prijatelj svojih učenika, Branko Pilaš, bio je i naš odgajatelj, po mnogim životnim pitanjima. Sjećam se njegovog poučavanja o umjetnosti: Svima omiljeni glumac, Ivo Serdar, pomalo fakinski, svlači žensku, na način da ruke, spušta na njenu stražnjicu, dok profesor Drago Krča, ruke stavlja na ženske bokove, nježno, okomito, polako, povlači suknju prema dolje. To skidanje je umjetnost“.
I svi su drugi nastavnici u toj školi bili izvrsni: Zdenka, Joško, Vera, Zora, Marija, Mirko, Boris, Bruno,.. Posebno je bio zanimljiv zagrebčanec, romantičar, boem, u ljubavi nesretan, markantni gospodin, Željko Roksa. Sjećam se njegovog prvog predavanja, iz fizike: Izvori svjetlosti. Mi smo do tada bili naučeni na diktiranje: Rečenica, zarez, nastavak rečenice, točka. No nakon prvog, vrlo dojmljivog, interaktivnog, profesorovog predavanja, bez diktiranja, na ploči ostade samo: Izvori svjetlosti, Prirodni-Umjetni, Primarni- sunce, Sekundarni-mjesec.
Bila je to prekretnica metode našeg naukovanja. Počeli smo promišljati i surađivati i za vrijeme predavanja, a ne samo pisati i kasnije, zapamćivati gradivo.
Život na selu dao nam je veliku prednosti. Lijepo djetinjstvo. Sjećam se igara rata, kauboja i indijanaca, u duhanu, našeg, suhog potoka, a na proljeće, u nabujalom, vožnji drvenim koritom; igranja nogometa na glavnoj cesti. Auti su, sporo, prolazili, sakih pol vure. Vremena za makivaje golof, (kamenof), bilo je na halaje. Zanimljiv je biv i hokej na zmrženoj mlaki, skrivaje f drešu blizu igrališta NK BSK Brdovec…
Mi kumeki, i danas imamo prednost živleja na selu.
Mi do denes, kad se popuštaju mjere, nismi živeli f karanteni. Mi smo živeli v rezervatu, a to je, bumo rekli, čist em nekaj drugo. Čudaj bole.
Če i nebu novih virusof, za furt, nedem nikam z Brdovca.
Branko Smrekar
U Brdovcu;11.svibnja 2020.