Oganj.blog.hr

Nisam znao sa su: sveučilišni profesor filozofije, Akademik Franjo Marković i skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog, autor najpoznatije hrvatske opere „Nikola Šubić Zrinski“, Ivan plemeniti Zajc, već 1866. godine, koketirali s ustaštvom.
U boj, u boj!
Mač iz toka, braćo,
nek dušman zna kako mremo mi!
Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!
K'o požar taj grudi naše plamte,
utiša rik mača naših zvek!
K'o bratac brata
Zrinskog poljub'te svi!
Za njim na vrata,
vjerni junaci vi!
Sad, braćo!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!
Brus'mo ljute naše mače,
neka sijeku jače, jače!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!
Sad zbogom bud',
dome naš zauvijek,
oj, zbogom,
od svud i svud
na te dušman ide prijek.
I već u grob
sveti trup sklada tvoj,
al' neće!
Za te sin svak u boj se kreće!
Dome naš, ti vijekom stoj!
Hajd' u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena mnoš
na nj diže svoj nož;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt'?
Smrt vragu, smrt!
Za dom, u boj, za dom u boj!
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past'!

A svakom „poštenom građaninu“ mogao bi biti sumnjiv i sam Nikola Šubić Zrinski. Meni nije. Sumnjivi su mi „pošteni građani“. U boj, u boj....za dom, za dom...,To me "strašno" nervozira.

Branko Smrekar
U Brdovcu;03.srpnja2019.