Oganj.blog.hr

Ne tako davno jedan je ugledni profesor latinskog, ravnatelj dviju zagrebačkih gimnazija, omiljen i uvažen u Ministarstvu prosvjete i športa, ravnatelj Akademije lokalne demokracije(razina pomoćnika ministra Ministarstva uprave),Hrvatski branitelj-dobrovoljac Domovinskog rata, bojovnik na više bojišta, ratni zarobljenik, logoraš logora Manjača, dobričina, čovjek u pravom smislu te riječi, parkirao na Ksaverskoj cesti. Kad se vratio, auta više nije bilo. Netko je procijenio da auto nije ostavio na dopuštenom mjestu. Nakon par dana dobio je visoku novčanu kaznu za nepropisno parkiranje(prekršaj, odvoz automobila i drugi troškovi). Nije se osjećao krivim pa se žalio. Sud mu je dao za pravo, ali troškove prijevoza je ipak morao platiti. Iako je i to bilo nepošteno, zbog silnih trauma u ratu, nije želio proživljavati nove. Platio je. Pokušah ga utješiti s istinitim događajem s kraja pedesetih. Moj susjed Vid, birtijaš naše mehane, Vidač su ga zvali, jednom je u Zagrebu, na zebri, prešao pješački prijelaz na crveno svijetlo. Zaustavio ga je milicajac i pokušao intervenirati, ali kaj? Vidać se počeo nanj derati, kaj on ne zna da je on u partiji, izvadio i partijsku knjižicu, počeo kleti,.. jedva se smirio. Kak je dalje zišlo? Kak da ni niš bilo.
Danas je sve drugačije. „Male“ se stišće do zadnje kitice, a „velike“? To je drugo. Nekako me to podsjeća na pjesmu: „Milicija trenira strogoću“… Ova vlast trenira otpornost naroda na sve svoje nepodopštine, kriminal, nepotizam, korupciju i još mnogo toga. Čelnik ne zna koliko ima kuća i kako ih je stekao, druga ima amneziju na automobil, vozačku dozvolu, prometnu nesreću, treći je zaboravio prijaviti kuću, četvrti nije znao popuniti formular imovinske kartice(razina pučkoškolca). I onda jedna prozirna afera oko sukoba interesa. Postaviše ženu za koju misliše, da je njihova. Sve je štimalo, dok ta pravednica nije dotakla i njihove marifetluke. E sad su se sjetili nebitnih činjenica, koje su znali i kad su je izabirali. Strašno. Toliko je afera, da misle: narod će to zaboraviti. Veselim se da neće. Pokušavaju navedenu čestitu damu omalovažavati. Ne uspijevaju. Tko bi o njenom izuzeću iz predmeta koji se dotiče prvog ministra trebao mjerodavno odlučiti? Zna se! Ništa se ne zna! Možda na kraju ipak bude odlučivao Ustavni sud. Institucija čije su članove oktroirale dvije „najveće stranke“ i koja je već donijela više suspektnih odluka.
Konstataciji vlasti: „Možemo biti ponosni na postignuća,“ ne vjerujem. Oni da, ali narod…
Čitam naslove tipa: Hrvatska je najgora članica EU, a padamo i dalje.
Hvale se da pada nezaposlenost, ali ni spomena trajnim i brojnim odlascima naših ljudi u inozemstvo. Ne na način odlaska u Njemačku, šezdesetih godina, njima su obitelji ostale ovdje, danas sele cijele obitelji. Dodamo li tome osjetno smanjenje broja stanovnika, nemaju se čime hvaliti.
Uspjeh o prodaji mlijeka u Kinu to nije. Hrvatska za svoje potrebe proizvodi samo pedeset posto mlijeka, a oni bi izvozili. Da li to znači da ćemo piti „zdravo“ mlijeko u prahu, jesti „Trumanova jaja“ ili ćemo ekskluzivno, javno obznaniti: mlijeko nije zdravo. Sve vlasti ispražnjuju seljačke štale, kao da slijede Vladimira Bakarića: “Mi ćemo isprazniti seoske štale, to smo zacrtali i od toga nećemo odustati!“ „Uspio je.“
Sukob interesa je naziv za situacije u kojima pojedinac, za vrijeme obavljanja određene djelatnosti, dobi priliku da svojom odlukom ili drugim djelovanjem pogoduje sebi ili bliskim osobama, društvenim skupinama ili organizacijama, a na uštrb interesa javnosti ili osoba koje su mu dale povjerenje. “Sukob“ se odnosi na sukob između osobnog interesa na jednoj i javnog interesa na drugoj strani. Što ako se on ostvari? Ništa! Par tisuća kuna za milijunske krađe novca poreznih obveznika, možda malo srama, javnog kajanja, eventualna ostavka, zaborav puka i ništa više. Na njima je samo da se i dalje smiju budalama koje su ih izabrale. Riješeno. Po meni, možeš biti u prigodi, ali ne moraš biti lopov, kriminalac. Prigodu ne bi smio zlorabiti, a kad je zlorabiš treba odmah uslijediti policijska i pravosudna istraga. Istražni pritvor, privremeno blokiranje imovine i računa te žurna pravomoćna presuda.
Tko će ozakoniti pravdu? Dvije, dosad, vladajuće stranke? Ne vjerujem. Zato kad bi se sad učlanio u jednu od tih stranaka bilo bi kao da sam se početkom 1945. ušao u Ustaše.
Volio bih da završimo sa drugim svjetskim ratom i da na temeljima Domovinskog krenemo konačno u budućnost.
Volim Mišu Kovaća, sjećam se pjesme: Grobovi im nikad zaboraviti neće.. Hoćemo li zbog ljubavi prema Domovini i dalje biti naivni, slijepi, zaglupljeni, nesvjestni… kako bi netko mogao napisati novu pjesmu: Generacije im nikad zaboraviti neće. Ne daj Bože!

Branko Smrekar
U Brdovcu;23.lipnja2019.