Oganj.blog.hr

INICIJATIVA, ZA NACIONALNO OPREDJELJENJE, ZA POBOLJŠANJE ŽIVOTA I OČUVANJE STRATEŠKIH VREDNOTA NAŠE DOMOVINE, NAZIVA PREOKRET

Reče nedavno jedna od naših rijetkih političkih ruža: „Narod ima vlast kakvu zaslužuje!“ Kod nas je drugačije! Narod ima vlast koja mu se nametnula, koristeći domoljublje i naivnost hrvatskog puka. A vlast redovito obmanjuje, vara, laže, skriva istinu, neargumentirano se hvaleći svojim uspjesima koji to nisu, cirkusira i s nevjerojatnim tezama: javno poduzeće bit će jače ako mu uzmemo četvrtinu prihoda, to je kao vjerovati da će konj nakon odrezane noge biti brži nego kad je imao četiri. Slijede pokvarenosti poput: ministar financija se izuzima iz problematike katastrofalne afere koncerna u kojem je radio, dok se ministra gospodarstva izuzima iz rješavanja problematike posrnulog naftnog diva, jer joj suprug u njemu radi kao jedan od čelnika. Zašto to čine? Očito imaju putra na glavi. To je, kao da bi se ministar obrane zbog „prigovora savjesti“ izuzeo iz rješavanja vojne problematike. Ma kakvo izuzeće. Pa ti koji su se izuzeli plaćeni su za područja iz kojih se izuzimaju, tko to dopušta? Vladajući. Što bi s dogodilo da se varilac izuzme od varenja? Pa dobio bi otkaz. Zašto to ne vrijedi za sve?
U Hrvatskoj imamo korumpiranu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. One su međusobno povezane, čineći vrhovnu političku močvaru, kojoj je temeljna zadaća skrivanje krađa u pretvorbi i privatizaciji, otuđivanje narodnih novaca na inozemne račune, utaje poreza i druge kriminalne radnje. Imamo vlast koja ne vlada u ime naroda već nad narodom.
A narod? On šuti. Boji se. Kako i ne bi, 1 240 000 umirovljenika strepi za mirovine, više od 70 000 državnih i regionalnih službenika i namještenika je zadovoljno stalnim i sigurnim poslom, mladi ne vide perspektivu pa masovno napuštaju Zemlju, akademičari šute. Čuvaju svoje fotelje, mirovine i druge beneficije. Crkvu (kler) kao da se to ne tiče…
Hrvatskoj je potrebna moralna lustracija i promjena vlasti. Nova treba odmah vratiti ukradeno, neutralizirati vječnu velikosrpsku, tobože projugoslavensku, zmiju koja je javno protiv služenja vojnog roka i jačanja obrambenih oružanih snaga i narodu omogućiti perspektivu i bolji život.
Tko to može učiniti? Oporba sigurno ne. Novi, neovisni, pošteni, nekorumpirani, naročito sposobni stručnjaci dobrih namjera i ideja. Hrvatska je, (izim sporta i kulturnih događaja), potonula u svim područjima, ali vlast skriva ono što više ne može sakriti.
Osnovna pitanja koja treba riješiti:
-hitna promjena zakonodavstva, s primarnim ciljem oduzimanja svih otuđenih, otetih vrednota. Bez bilo kakve zastare. Zastare su plod korumpiranosti sudstva i utjecaja “politike“. Spriječiti odugovlačenje sudskih procesa.“Maknuti ladice iz sudskih stolova“ Okončati današnji cirkus gdje je prodaja jednih traperica „rušenje ustavnog poretka“, a krađa milijuna nikad pravomoćno osuđeno djelo
-postupak povrata svih oblika ukradenog(novac, poduzeća, privatna imovina, bez obzira da li se nalaze u Zemlji ili inozemstvu.
-određivanje strategije gospodarskog razvoja RH
-strategija poljoprivredne proizvodnje i ribarstva
-smanjenje fiskalnih i poreznih davanja na razinu drugih europskih zemalja, kako bismo bili konkurentni za ulaganja te skratiti proces dobivana svih potrebnih dozvola za ulaganja kapitala
-strategija razvoja brodogradnje
-reforma ministarstva unutarnjih poslova
-strategija zdravstva i socijalne skrbi
-ozbiljna reforma znanosti i školstva
-jačanje demografske obnove
-stvaranje uvjeta da naši stručnjaci ne bježe u inozemstvo
-što se više povezati s našom dijasporom i konačno priznat njihov veliki doprinos u Domovinskom obrambenom ratu.
-uređenje bankarskog sustava i sprječavanje lihvarskog odnosa prema građanima
-strategija energetskog sektora
-strategija vodnog gospodarstva
Odrediti strategiju razvoja Države. Uz turizam razvijati djelatnosti u njegovoj potpori. Turizam ne smije biti jedina grana razvoja. Posebnu pozornost dati poljoprivredi, stočarstvu, svinjogojstvu, prehrambenoj industriji, proizvodnji umjetnih gnojiva, i sredstava za zaštitu bilja, drvnoj industriji, vodnom gospodarstvu, elektroenergetskom sustavu, naftnoj, kemijskoj industriji, IT tehnologiji, brodogradnji i metaloprerađivačkoj industriji i dr.
-Zabraniti prodaju neobrađene drvne mase, vode, zemljišta i drugih nacionalnih vrednota.
-Stabilizirati zdravstveni i mirovinski sustav te snižavanjem poreza omogućiti povećanje visina plaća.
-Proučiti hrvatsku povijest i osnažiti domoljublje stanovništva te zakonski urediti isticanje nacionalnih simbola za svih blagdana.

Često imamo prigodu slušati o nekim od navedenih pitanja, ali obećanja su virtualna, verbalna, neprovediva i bez pokrića.
Program treba imati čvrstu podlogu baziranu na povratu svih ukradenih vrijednosti, naplatu utajenog poreza i potpunom uklanjanju kriminala, korupcije i nepotizma.
Treba uvesti neovisnost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.
Ne sumnjam da se u tome može uspjeti. Naravno ne osnivanjem novih stranaka već samo nacionalnim pokretom, jer u svakoj stranci ima vrijednih i čestitih ljudi, kao i u cijelom Hrvatskom rodu.
Branko Smrekar
U Brdovcu,20.prosinca2018.

U posljednje vrijeme iz Ministarstva unutarnjih poslova postoji intencija da se Vatrogasnu školu u Zagrebu, Ksaverska cesta 107 izbaci sa sadašnje lokacije na još nepoznato mjesto, gdje sigurno nema uvjeta za rad. Povodom toga, kao bivši načelnik Vatrogasne škole, ravnatelj Učilišta vatrogastva i civilne zaštite, potom ravnatelj Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja -pomoćnik ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, osjećam potrebu obznaniti sljedeće:
1951.godine Vatrogasni je savez Hrvatske ondašnje Narodne republike Hrvatske zatražio i dobio dozvolu za gradnju Državne Vatrogasne škole koja je primjereno europskim standardima bila namjenski građena, a svojim je radom, počela 1957.godine, kao jedina Škola u ovom dijelu Europe.
Bilo je ataka da se Škola premjesti sa svoje lokacije i prije. Prvo su htjeli da nas se svrsta kao organizacijsku jedinicu Policijske akademije, čemu smo se žestoko suprotstavili, onda je uslijedio atak na jedino standardno vatrogasno vježbalište u Hrvatskoj, gdje su htjeli usred dvorišta izgraditi garaže za VIP vozila. Raspisao sam se na sve strane, a vrhunac svega bio je kad je ministar Lučin došao u Školu i htio uzeti Školu za svoj ured. Moram biti iskren i reći da smo uložili sve snage da se to ne dogodi. Lučin je već imao napisana rješenja o preseljenju, na drugu lokaciju, bez ikakvih uvjeta. U borbi nam je značajno pomogao i Teodor Fricki, tadašnji predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice. Na koncu je ministar ipak odustao od svog nauma.
Vatrogasna je škola dugi niz godina školovala je pozivne vatrogasce, dobrovoljne vatrogasne strukture, vojsku ondašnje takozvane JNA, kasnije razumije se, i našu Hrvatsku vojsku, posebno časnike i dočasnike, a možemo se pohvaliti i da smo u svom radu osposobili oko 540 pirotehničara za humanitarno razminiranje i to sa bojevim sredstvima, bez ijednog incidenta. Posebna vrijednost Škole je i njeno djelovanje na ispitivanju vatrogasne tehnike. Dosad se ispitalo preko 2000 vatrogasnih vozila i stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara te ispitalo i servisiralo više od 300 000 aparata za početno gašenje požara. Naravno da su se ti poslovi naplaćivali u korist državnog proračuna, po cijenama koje su propisivali ministri unutarnjih poslova. Povrh toga Škola je vještačila ispravnost preko 200 vatrogasnih aparata, koji su se u uporabi pokazali neispravnim. Sad se sve to navodno želi ukinuti. Samo budale ili zločesti žele tim postupkom narušiti dio nacionalne sigurnosti. Bilo bi to slično kao da se dopusti privatna policija ili da se istraživanje uzroka požara povjeri privatnicima. Nastao bi pravi nekontrolirani kaos. Rekli bi naši dalmatinci,“ bidno“. Pored navedenog Škola je po takozvanom protupožarnom minimumu obrazovala brojne osobe, poduzeća i ustanove. Jedna od aktivnosti Škole je i obrazovanje članova civilne zaštite i zašite stanovništva.
Nije za ne istaknuti da smo u jednom vremenu bili jedina srednja škola u Hrvatskoj, koja je imala udžbenike za, doslovno sve nastavne predmete. Literaturu su napisali naši inženjeri – specijalisti, a cijeli je projekt financiralo Ministarstvo unutarnjih poslova. Primjerci te literature nalaze se u Americi i nekim europskim prijestolnicama, te Crnoj Gori i drugdje.
Godine 1993. kao predstavnik Hrvatske države nazoćio sam informacijskom seminaru civilne zaštite i zaštite stanovništva za predstavnike južnoeuropskih država. U Školi zaštite od požara i katastrofa u Heyrotsbergu i Saveznoj školi za katastrofe u Bad Neuenahr-Ahreweileru, pri čemu sam imao prigodu razgovarati sa predsjednikom civilne zaštite Njemačke, gospodinom Dusehom i doznao da je civilna zaštita samo 10% ukupne zaštite u Republici Njemačkoj, sa tendencijom opadanja. Suradnja sa njemačkim vatrogascima posebno Okruga Offenbach, uključujući i gospodina Ackermana, vatrogasnog čelnika njemačke zemlje Hessen, a donedavno i čelnika svjetske vatrogasne organizacije CTIF, datira još iz 1986.god u pripremama i provedbi Univerzijade.
U Njemačkoj pored vatrogasaca postoji i tehnička služba, naziva THW , za veće intervencije u Njemačkoj i inozemstvu. Mišljenje je njihovih vatrogasaca da bi te plave aute, bagere, kamione, dizalice i pontonske mostove trebalo obojiti u crveno i staviti pod njihovu jurisdikciju. S toga mi ideja da se u Školi formira Uprava civilne zaštite čini totalno promašenom. To se u povijesti vatrogastva nikad nije dogodilo, a čvrsto vjerujem da i neće.
O radu Vatrogasne škole pozitivno su se očitovali u SAD-u(stručnjaci sveučilišta u Teksasu), čelnici Engleskog vatrogastva, Austrijskog i Francuskog… i dakako ondašnji predsjednik CTIF-a, Ralf Ackerman, s kojim smo uspostavili ne samo službene već i osobne prijateljske odnose.
Od većih uspjeha možemo istaknuti reformu školskog programa (1998.g), gdje smo sa 85% teorije i 15% prakse prešli na učinkovitu obuku gdje je teorija isključivo u funkciji prakse. To se nakon dvadeset godina pokušava napraviti i za druga područja u školama za proizvodna zanimanja. Danas svaki aspirant za vatrogasca, nakon liječničkog prijedloga i provjere tjelesnih sposobnosti, mora znati srušiti drvo, okresati grane, uporabiti tehničku opremu za spašavanje iz prometnih i drugih nesreća, veslati i ćakljati na vodi, spuštati se užetom sa četvrte etaže jedinog pravog vatrogasnog tornja, proći plinski simulator za požare, kojeg smo sami iskonstruirali, obuku za akcidentne događaje, ovladati opremom, vozilima i sredstvima koje vatrogasci posjeduju. Tu je naravno i dnevno ispitivanje njihove ispravnosti te stvaranje tima sposobnog za sve vatrogasne intervencije, uključujući i akcidente.
Posebnu smo pozornost u svijetu izazvali našim novim kemijskim laboratorijem gdje u malom prikazujemo prijenos topline, eksploziju plina u zatvorenom prostoru, eksploziju prašine… dakle svih onih opasnosti koje se u naravi mogu dogoditi. Njemački stručnjaci su nam odali priznanje i priznali da oni takovo nešto nemaju, a da će prema našim zamislima i oni napraviti takav laboratorij.
Možemo se pohvaliti da smo uz masu drugih noviteta pripremili program edukacije djece pod nazivom“Pazi da ne izgoriš“, što smo kasnije nadopunili i drugim prirodnim i tehničkim nesrećama. Program je dobio odobrenje Ministarstva prosvjete i športa. Uz asistenciju dobrovoljnih vatrogasaca i njihovih vozila provodi se po osnovnim školama i vrtićima.
Velika mi je želja da se za Školu prevladaju birokratske barijere i da se dobrovoljnim vatrogascima omogući specijalističko osposobljavanje, petkom popodne, subotom i nedjeljom. Izim toga bilo bi dobo da se razmisli da se naši osposobljeni dobrovoljci priključe pozivnim vatrogascima, da zajednički vježbaju i izlaze na intervencije. To se u Francuskoj pokazalo vrlo učinkovitim. Došlo je vrijeme da se nakon duge, briljantne vatrogasne povijesti, služba odvoji od družbe. Hrvatski vatrogasci bi time dali još veći doprinos Lijepoj našoj.
Bilo bi šteta da hrvatski vatrogasci izgube svoje blago. U dosadašnjem radu Škola se financirala iz Državnog proračuna, sad ima promišljanja da se osoblje, mahom izvrsni inženjeri, specijalisti svog posla, jedini u Hrvatskoj financiraju iz vlastite djelatnosti, putem naplaćivanja školovanja polaznika. To se dosad nikad nije činilo. Jer ne zaboravimo, za vatrogasce se školuju mladi koji su završili srednju školu. To su tehničari tehničkih struka, automehaničari, autoelektričari, bravari, ličioci, limari i drugi zanatlije, što proširuje vatrogasno znanje , čime vatrogasni timovi imaju kumulativno veće sposobnosti. To je sjajno. Mnogi ne znaju da se u vatrogasnim postrojbama, pored izlaženja na vatrogasne intervencije, svakodnevno vježba, provjerava ispravnost vatrogasne tehnike i opreme, uređuje okoliš,popravlja vatrogasna tehnika i oprema , boje zidovi i drugo. Vatrogasna je postrojba tvornica u kojoj se radi i time štedi novac poreznih obveznika, a sad te ljude, čija prvotna sposobnost čini veliku vrijednost, žele opteretiti troškovima prekvalifikacije za vatrogasna zanimanja. Držim da je ta misao kažnjavanje ljudi koji svoje zdravlje i život stavljaju u službu sigurnosti svih građana Hrvatske. To nije normalno. Prošao sam najveće europske prijestolnice Engleske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Poljske, Slovačke,..nigdje nije takova situacija. Možda se usmjerava na onu srbsku:“Nitko nema što srbin imade“. Nadam se da politika neće pobijediti nad zdravim razumom. Hrvatski narod to nije zaslužio.
Branko Smrekar
U Brdovcu,20.prosinca2018.

Ushičeno će jednom temperamentni, legendarni Mladen Delić:“ Ma ljudi, jeli to moguće?“ Ovdje jest!
Zahvalan sam i oduševljen ovim odjelom. Bravo, super, fantastično ,kolosalno.
Vi ste živa bajka. Prošah Europske metropole i dopustite mi reći da ste vi SPICHE svog posla. I to ne Medvednice već Čomolunge.
Operirao me dr. Jadrijević, genijalac, stručnjak par exelans, a i dr. Kocman ulijeva nedvojbeno povjerenje i sigurnost pacijentu. Ako bi smio isporediti onda bi dr. Jadrijević, mlad, zgodan, visok bio kao Alek Boldwin ( u mladim danima), dok bi dr. Kocman bio Petar stijena, kamen ugaoni,.. najljepše u životu je živjeti svoj posao i voljeti ljude kojima pomažete , to je Božji dar,a vi ga imate. Ovdje moram spomenuti i dr. anesteziologinju, (koja me frapantno podsjeća na Sylviu Kristel), i svo drugo osoblje odjela koje me fasciniralo, prezadovoljan sam pažnjom, njegom, odnosom medicinskog osoblja. Potaknulo me da se osjećam kao car Haile Selasije , u največoj moči. Ovo što se i kako radi na odjelu me zaista oduševljava.
Ima jedna strašno važna činjenica, prema pacijentu se ne odnosite kao broju ili boxu, već kao čovjeku. To je silno značajno za oporavak i to je vaša velika vrijednost. Pacijentu puno znači, jer čovjek je duhovno biće i lijepa riječ, pažnja, dojam osobne važnosti mu znači jako jako puno, vi to imate, hvala vam i na tome. Sjajno. Čestitam na svemu što radite. Moram nešto reči i o atmosferi na odjelu, ona je fenomenalna, nerijetko se čuje smijeh pa daje pacijentu duševnu snagu. Relativno vas nema u javnosti ali zna se da je zapravo elegancija življenja u anonimnosti. Što se čistoće tiče moram reći da nije na razini purum već po mom sudu pro analysi a možda i čistoća za sudsku medicinu. Želim vam i dalje puno uspjeha i zadovoljstva u radu.
Bog vas blagoslovio.
Izuzetno zadovoljan pacijent
Branko Smrekar
U Brdovcu, 12.studenog 2018.

Krajem šezdesetih naša je susjeda Marija Majerić, rođena Galac porijeklom ličanka, čestita udovica čiji je muž, preko noći, nakon drugog svjetskog rata, bez suda netragom nestao. Nije bio ni u jednoj vojsci niti imao osobno oružje, a jedini grijeh koji su mu crveni vlastodršci pripisivali je bila njegova politička orijentacija. Nakon očitog ubojstva muža, Marija je kao samohrana majka nastavila odgajati i prehranjivati njihovo šestero djece. Iz osobnog iskustva i praćenja društveno političkih kretanja rekla je:“Antikrst je svoje seme posijal po celom svetu.“(Brdovečki dijalekt s autohtonom dikcijom).
Misao susjede u početku, zbog svoje nedozrelosti, nisam previše razumio. Danas ćutim zašto je to rekla. Mnogo je primjera koji to potvrđuju. Neću početi od prve i druge Jugoslavije, koje nisu nastale ingenijoznošću tadašnjih vlastodržaca,a koje su bile u nakani uništenja hrvatskog roda. Ipak u tome uprkos svim stremljenjima nisu uspjeli. Nije nas uništila ni velikosrpska agresija, a posebno ne pokvarena odluka o zabrani kupnje oružja i agresoru i našim obrambenim snagama. Agresor je imao ogromnu vojnu tehniku i opremljenost, a mi lovačke puške i veliko srce, imali smo ljubav prema Domovini. Podsjeća na onu narodnu: „Boj ne bije svijetlo oružje već boj bije srce u junaka.“ Imamo srce, ljubav i hrabrost, a to je zalog boljoj budućnosti.
Čuh u Saboru republike Hrvatske, jednog saborskog zastupnika „Vaš predsjednik Tuđman.“ Zgrozio sam se. Prima plaču i druga primanja novcem hrvatskih poreznih obveznika. Nije teško zaključiti da se ograđuje od Tuđmana, a time i Hrvatske Države.
Pa te gluposti o srpskim školama. Hrvatska nema srpskih sela ni škola. Imamo hrvatska sela u kojima živi srpski živalj. Konačno i sustav školovanja treba biti takav da svi u Domovini prolaze hrvatski program. Dodatna nastava za nacionalne manjine može se održavati posebno, kao u Njemačkoj,…Pljuvanje po Hrvatskoj istovremeno znači pljuvanje po svim pripadnicima njegove nacionalnosti, koji su prihvatili hrvatsku Državu kao svoju. Podosta njih dali su svoj obol u vojnim postrojbama Hrvatske vojske. Ti se građani ne mogu isporediti s naznačenim saborskim zastupnikom. On ih zapravo ne priznaje i umanjuje njihov značaj. Da li su ti pošteni ljudi zaslužili to omalovažavanje i može li taj zastupnik uopće biti njihov predstavnik? Osobno mislim da ne može. Izim navedenog ogoljenje dotičnog, što nije prvi put, više me je ogorčilo ponašanje drugih saborskih zastupnika. Ponašali su se kao da su došli iz škole „Slave Raškaj“, nitko, pa ni oni koji se predstavljaju velikim domoljubima nisu ni pisnuli. Sramota. Visoki dom s puno „malih“ ljudi.
Sramota je i izgled spomenika hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu u Zagrebu. Franjo je bio čvrst, stasit i uglađen, elegantan i pametan. Navodno je taj spomenik vizija umjetnika koji ga je napravio. Pitam se da li je ta vizija u skladu s gledištem najvećeg djela hrvatskog naroda. Sigurno ne na način prikazan spomenikom. Pa on je prikazan kao da ga je Sava donijela, preuske glave i vrata, zgužvan, u raskoraku kako se drži za srce. Znamo da je Tuđman bio stameni državnik koji se nije tako ponašao kako autor sugerira. Po meni je to ruganje našem prvom Predsjedniku i cijelom hrvatskom narodu.
I na kraju, navodno je odlučeno da za dobivanje hrvatskog državljanstva ne treba znati hrvatski jezik, pismo, kulturu..., čudi me da nije uvjet znanje arapskog i drugih bliskoistočnih i afričkih jezika. Sramota i prigoda za dekroatizaciju naše domovine. Jesmo li zaslužili takovu vlast?
Reče jednom Branko Skok, naš parlamentarni zastupnik, u skupštini propale Države,“ Nismo ni mi Hrvati mutavi…“Znam da je to istina, ali mi stoljećima potlačeni, omalovažavani, izrabljivani, napaćeni i jadni, naučeni smo patiti i trpjeti.
Ipak narod će naš ponosni, jednom reći ne, i sjeme antikrsta kod nas malih, nikad neće proklijati.
Branko Smrekar

14. prosinca 2018.