Nepoznati Zagreb

Sretan vam svima, od svega srca, današnji dan, pri novog nam ljeta, i još svih slijedećih 364 ... neka nam budu bolji od kolekcije 2014. godine!!!



Balkan prolaz. Snimio: Vanja

Oznake: Balkan prolaz, centar, sretan

Jarnovićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, Jarnovićeva ulica, preko, trešnjevka, znak

Ostaci nekadašnjeg vrta koji nestaju pred napredovanjem grada ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Proces nastajanja "divljih" gradskih vrtova obično dugo traje ... najhrabriji se odluče zauzeti komad neiskorištenoga zemljišta, a zatim, malo pomalo, slijede drugi ... i tako, nakon podužeg razdoblja koje se često mjeri godinama, nekad čak i desetljećima, nastaje "divlji" gradski vrt, najčešće na gradskom rubu ili pak na nekoj neiskorištenoj parceli.

No, za razliku od rađanja, nestajanje takvih vrtova je najčešće kratko i bolno ... bolno po njihove vlasnike koji moraju gledati kako njihovi vrtovi nestaju pod bagerima građevinskih strojeva, jer vrtovi obično nestaju kada se na njihovom terenu krene u gradnju neke nove ceste ili drugog objekta.

Upravo je takva sudba snašla i jedan od divljih vrtova u Prečkom, onaj koji se nalazi južno od bivšeg plinospremišta odnosno zapadno od crkve. Ne znamo čije je to zemljište niti što će na njemu nastati, no prije tri tjedna su iznenada na cijelom terenu (koji sadržava 30-tak vrtova u različitim fazama uređenosti) posiječena sva stabla, a zatim se krenulo sa sječom grmlja. Ove su fotke snimljene prije nekoliko dana i veći dio vrta izgleda kao da je njime prohujao uragan.

Nedavno je do našeg vrta Eko Ekipe Prečko došao jedan od vlasnika vrtova noseći u rukama dvije mlade trešnje koje je iskopao iz svog porušenog vrta. Poklonio nam ih je uz riječi da je nakon toliko godina prestar da ponovo počinje sa nekim novim vrtom ... tužne riječi.



Veći dio vrta je sravnjen sa zemljom. Snimio: Vanja


Pustoš pored novih zgrada Jarnovićeve ulice ... Snimio: Vanja


Kućica, nekad u središtu zelene oaze, a sada usred kaosa. Snimio: Vanja


Staza koja više ne vodi nigdje ... Snimio: Vanja


Pogled u smjeru Save. Snimio: Vanja


Vrtna garnitura koja neće dočekati slijedeće ljeto. Snimio: Vanja


Pokušavam sagledati ovu situaciju sa svih strana ... obzirom da su ti vrtovi ilegalni teško je doći do imena vlasnika i obavijestiti ih o početku radova i skorom nestajanju njihovih vrtova. No vjerujem da bi već nekoliko obavijesti postavljenih na glavnim stazama vrta bar donekle pripremilo vlasnike na ono što će se desiti, na selidbu stvari i gubitak koji im sigurno neće biti lak. Ovako je sve krenulo kao grom iz vedra neba.

Što vi mislite?

Zaista me zanima što će iznići na toj parceli i da li će to nešto obuhvatiti i teren bivšeg plinospremišta!



Snimio: Vanja


Bizarna slika ovog dijela vrta, sve je kao netaknuto osim starijih stabala koja su zalegla ... Snimio: Vanja


Ovaj dio vrta još nije došao na red ... Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, preko, trešnjevka, vrt, priroda

Trasa šetnje. Snimio: Mladen


I ove godine je završetak "šetačke sezone" projekta "Mapiranje Trešnjevke" obilježen Predbožićnom trešnjevačkom dijegonalom, šetnjom s kraja na kraj Trešnjevke. Za razliku od prošlogodišnje "dijagonale" (koja nas je vodila od sjeveroistoka, starog Samoborskog kolodvora, jedne od najstarijih zgrada na Trešnjevci, kroz sve novije i novije predjele, do Prečkog, na krajnjem jugozapadu Trešnjevke), ovogodišnja šetnja nas je vodila sa sjeverozapada na jugoistok, a održana je u nedjelju, 21.12.2014.. Početak šetnje je bio na uglu Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava, na tlu Kustošije, punih dvadesetak metara u "inozemstvu" (općini Susedgrad), a na polazištu se okupilo 25 šetača - većinom poznatih lica sa prethodnih šetnji, ali i uz poneko novo.



Okupljamo se ... Snimio: Mladen


Portret još necjelovite grupe sa stupom. Snimio: GP


... fotograf na zadatku! Snimio: Mladen


Okupili smo se i krenuh sa uvodnom rječju ... Snimio: Mladen


... pogled u prošlost Voltinog naselja i okolice ... Snimila: Barbara


... uz pomoć plana grada iz 1961. godine. Snimila: Barbara


Na početku, nakon uvodnog slova o povijesti tog dijela Trešnjevke, krenuli smo u šetnju, a evo i značajnijih zanimljivosti koje smo posjetili po putupo

- u Postojnskoj ulici smo se divili lijepom malom kružnom toku u čijem središtu raste stablo negundovca, zasađenog, kako naši izvori kažu, rukom oca vlasnika firme Auto Krešo

- posjetili smo bivše prostore Tvornice dječjih kolica i namještaja Jadran, a obzirom da su južna kolna vrata bila taj čas zaključana, onda smo ih s velikim veseljem preskočili

- prošetali smo se uzduž i poprijeko kroz Pupinovo naselje (izgrađeno 1947. po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića) i divili se zanimljivim zgradama, lijepim drvenim balkonima, natpisu "Pupinovo Corner", a nakon toga progackali po blatnim stazicama kroz vrtove koji se nalaze između zgrada i nekadašnjeg teretnog kolosijeka bivše pruge za kasarnu Prečko

- prisjetili smo se "električne Trešnjevke", odnosno povijesti tog njenog dijela koji je u velikoj mjeri ovisio o tvrtci Končar, koja je pod imenom "Prvo jugoslovensko d.o.o. Siemens" doselila krajem 20-ih godina uz potok Črnomerec. Naselje koje je počelo nicati oko njega u 50-im godinama je nazvano Voltino, pored njega je bilo Pupinovo naselje, glavna ulica, danas Golikova, je bila nazvana Teslinom, a jedna od ulica, Hanamanova, po fizičaru Franji Hanamanu, izumitelju žarulje sa metalnom žarnom niti.

- zapazili smo da su zgrade u Hanamanovoj posve iste kao one u Novom Zagrebu, u naselju Savski Gaj

- blatnjavim puteljkom smo izašli na lijepo šetalište uz potok Kustošak, tik uz prelazak preko magistralnog vrelovoda koji iz Toplane vodi za Špansko i Malešnicu, na mostiću smo popričali sa lokalnim maloljetničkim društvom



Na mala vrata ulazimo u krug bivše trvornice Jadran ... Snimila: Barbara


... a izlazimo na velika, ali i zatvorena! Snimila: Barbara


S druge strane ulice skrećemo u Pupinovo naselje. Snimila: Barbara


I Pupinovo naselje je imalo svoj "korner" ... Snimio: Mladen


Nakon blatnjave staze izlazimo na lijepu stazicu punu atmosfere predgrađa ... Snimila: Barbara



... upravo ovu. Snimila: Barbara


Klupica u vrtovima pored Pupinova naselja čeka toplije dane i dolazak tapecirunga ... Snimio: Mladen


Vrlo lijepo ukrašen ulaz u jednu od zgrada u Hanamanovoj iluci. Snimila: Barbara


Na mostiću preko vrelovoda. Snimila: Barbara


- Nastavili smo uz Kustošak pored okretišta autobusa za Mažuranićev trg, Mladen nas je podsjetio zašto iza Koreničke ulice potok skreće naglo na istok (zbog zaostalih rukavaca Save koji su se nekad pružali južno od potoka, o čemu govore stare karte, uleknuća na terenu i ime glavne ulice, Jezerska).

- na mostu između Zeničke i Uskočke ulice progovorili smo ponešto o biciklističkim rutama, jedna od njih, koja vodi od Prečkog prema centru grada, prelazi upravo preko toga mosta zaobilazeći bučne glavne ceste i semafore vodeći bicikliste ugodnijim prilazima i prolazima. Istovremeno smo uočili prvi u nizu žutih tipskih mostova koji su na Kustošaku (njih nekoliko) i Vrapčaku (samo jedan) podignuti pred Univerzijadu.

- između Zeničke ulice i Zagrebačke avenije šetali smo se zapadnom obalom potoka, po stazici popločanoj starim betonskim kvadratnim pločama od kojih mnoge već nedostaju, a staza je nagnuta prema potoku

- kod Zagrebačke avenije i prvog od dva semafora na našem putu smo zaključili da bi u Austriji vrlo vjerojatno uz potok napravili i pothodnik za pješake kako bi se mimoišlo bučno raskršće

- šetnju smo nastavili Sigetečkom ulicom, spomenuli nedavno nestalu pumpu, "železnog Franceka", koja je uklonjena sa gradilišta u Ogulinskoj, a zatim i razlog slave igrališta NK Jarun (nekada NK Borac) na kojem je osnovan HDZ

- posjetili smo lijepu ogradu sa motivima paučine u Koprivničkoj ulici

- nastavili smo šetnju sve do parka pored Macanovićeve ulice sa uzdignutim kružnim klupama i redovima jablana gdje smo se odmorili uz svjetlost svijeća i slatke zalogajčiće

- nakon pauze smo se prisjetili da je trasom sadašnje Macanovićeve ulice nekad vodila Peščanaks aulica, glavna prometnica od Savskog mosta prema Vrapču (trasom Peščanska-Jablanska-Oranice-Vrapčanska), kojom su u doba prije 2. svjetskog rada do Vrapča i škole hodala djeca, pogrebne povorke te ljudi na misu

- spomenuli smo i zašto na Trešnjevci nikad nije bilo groblja: umrli zapadno od potoka su pokapani na groblju u Vrapču, a oni istočno na groblju Sv. Duh (nestalom za gradnje bolnice), a nakon toga na Mirogoju. Usput smo se prisjetili i doba kada je kućica na Peščanskoj služila za vjerske obrede salezijanaca prije gradnje sadašnje crkve u Dugoratskoj ulici (Staglišće)

- put smo nastavili uz potok Črnomerec, preko Horvaćanske ceste (drugi i zadnji semafor), zatim preko Jarunske ceste i dalje, blatnjavom stazom do nasipa uz Savu i sve do Jadranskog mosta uz koji smo se pozdravili nakon 2 i pol sata hoda i zanimljivih razgovora



Niz Kustošak ... Snimila: Barbara


Grupni portret na mostiću. Snimila: Barbara


Večernja izmaglica ... Snimila: Barbara


Izmaglica okom druge kamere. Snimio: Mladen


Tromostovje bez jednog mosta, kako je primjetio jedan šetač ... Snimila: Barbara


Još jedna od malih zanimljivosti Trešnjevke: ograde napravljene od ostataka štanci. Snimila: Barbara


Jedan od najromantičnijih djelića Trešnjevke, šetalište uz Kustošak između Potočke i Golikove ulice. Snimio: GP


Pogled nizvodno, prema Golikovoj. Snimila: Barbara


Mladen objašnjava porijeklo zavojitosti potoka na tom predjelu ... Snimila: Barbara


... a ja nastavljam priču o bližoj povijesti, o nekadašnjem hotelu "Gaj". Snimila: Barbara


Na prvom žutom mostu ... Snimila: Barbara


Nakon mira na sporednim stazicama morali smo se suočiti sa bukom Zagrebačke avenije ... Snimila: Barbara


Oblici predgrađa. Snimila: Barbara


U Sigetečkoj ulici, pored igrališta NK Jarun gdje je 17.06.1989. osnovan HDZ. Snimila: Barbara


Pauci vas gledaju sa ograde u Koprivničkoj ulici. Snimila: Barbara


Amfiteatar za odmor! Snimila: Barbara


Trenuci za zakusku! Snimio: Mladen


Ćaskanje! Snimila: Barbara


Odmor s pogledom na Gajevo. Snimio: GP


Krećemo nakon pauze u lijepom parku uz Macanovićevu ulicu. Snimio: Mladen


Ajmo dalje! Snimila: Barbara


Pažljivi slušači. Snimila: Barbara


Uvijek moramo imati bar jednog peseka na šetnji! Snimila: Barbara


Svjetlima uvijek urešeni neboderi u Ulici braće Domany. Snimila: Barbara


Pod žalosnim vrbama uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Kod ušća Črnomerca u Vrapčak. Snimila: Barbara


Svježina večeri uz potok. Snimila: Barbara


Lokva do lokve, šetalište! Snimio: Mladen


Carstvo svjetla s druge strane rijeke. Snimila: Barbara


Kao zaključak, zanimljivo je spomenuti kako smo tokom dvije predbožićne dijagonale prešli Trešnjevku uzduž i poprijeko gotovo isključivo po pješačkim putevima i tek po ponekoj manje prometnoj ulici što je velika vrijednost Trešnjevke koju bi trebalo promovirati i čim bolje zaštiti protiv mogućih devastacija i prekomjerne izgradnje. Trešnjevačka šetališta zaslužuju više pažnje!

Zanimljivost na kraju: šetnji je prisustvovala i Ane, Baskijka koja privremeno boravi u Zagrebu, kao prva gošća iz inozemstva (ako stalnog šetača, gospodina Cencelja, rodom iz Slovenije, ali stalnim boravkom zagrepčanina, uvrstimo ipak u rubriku domaćih šetača)!

Zahvaljujem svim šetačima na ugodnom druženju, a posebno od sveg srca autorima fotki: Barbari, Mladenu (također i na GPS-tragu!) i GP-u!



Još jedna zajednička za kraj, vrijeme je za pozdrave ... do slijedećeg puta! Snimila: Barbara

Oznake: Voltino, rudeš, Gredice, Gajevo, Pupinovo naselje, mapiranje trešnjevke, šetnja, dijagonala

Drage i dragi moji, želim vam sretne Božićne blagdane, uz puno zdravlja, ljubavi, topline i sunca!

(i, neka bude zabilježeno, Božić je jedan od onih rijetkih dana u godini u kojima političari (uglavnom) šute i trgovine miruju, a pažnja ljudi je usmjerena prema svojim bližnjima i, nadam se barem, i prema duhovnoj strani života ... možda bismo trebali više takvih dana? )



Uz Jarun. Snimio: Vanja


Betlehemsko selo na uglu naselja Špansko-Oranice. Snimio: Vanja

Oznake: Božić, Jarun, Betlehem, konzum, trešnjevka

Pored tržnice Prečko. Snimio: Vanja


Nije lako naći jednostavniju napravu načinjenu ljudskom rukom od ove, ali isto tako niti onu koja se upotrebljava rjeđe od ove, samo na ovaj dan u godini!

Oznake: top, borovi, jelka, Božić, badnjak, preko, trešnjevka

Jučer ispratismo i Kapuličine lampione, nismo stigli do Dolca pa smo završetak performansa, uključivši i vatromet, ispratili sa Šalate i to je bila dobra odluka, imali smo super pogled na mjesto zbivanja!



Snimio: Vanja


I, advent je na izmaku, mislim da je polako vrijeme da učinimo ono što nam se nalaže na ove godine posve simpatičnoj reklamnoj poruci ...
Stoga, uključite blagdane i milo se gledajte slijedećih dana sa dragim si osobama!



Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, Božić, Ulica Hrvatskog sokola, trešnjevka

Advent je stigao svuda, pa i u Domove zdravlja ... evo dva štikleca iz čekaonica Doma zdravlja u Baštijanovoj ulici!



Božićna jelka postavljena u naopačke okrenuti suncobran. Snimio: Vanja


"Molimo, ne uzimajte!" ... usprkos tome, jedan ukras je već nestao ... Snimio: Vanja

Oznake: Advent, Baštijanova ulica, Dom zdravlja, suncobran

Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


Na prilazu potoku Kustošaku. Snimio: Vanja

Oznake: kustošak, magla, susret

Priča o zagrebačkoj urbanoj divljini počinje posve neobično, uvodom o zagrebačkim kinima. Nekoć davno, u doba prije Multiplex dvorana, zagrebačkim kino-prostorom gospodarila je tvrtka "Kinematografi" u čijem je posjedu bila većina zagrebačkih kina, od onih najelitnijih, kina Balkan i Zagreb, pa do onih na periferiji: Sesvete, Bratstvo, Kalnik, Triglav ... U to davno doba, doba prije interneta, glavni izvor informacija o tekućem programu su bile dnevne novine te kino ormarići u kojima se svaki dan mogao pročitati tekući repertoar svih kina, uredno ispisan debelim flomasterima u boji na papirnatim trakama koje su se umetale u ormarić. Ako želite pročitati malo više o kinima u tim vremenima pročitajte OVAJ tekst sa povijesnim pregledom!

Međutim, glavna tema ovog tu teksta nisu kina, već urbana divljina, a nju sa kinima vežu upravo malo prije spomenuti ormarići. Nakon što se lanac kina raspao oglasni kino ormarići su ostali bez svog razloga postojanja ... i, na korištenje ih je dobila udruga "Bacači sjenki" koja ih već duži niz godina koristi kao sredstvo za realizaciju svojih projekata čiji je okvirni naslov "Zidne novine" ...

Između ostaloga, posljednjih godina udruga pokreće natječaje za sadržaje koji će biti izloženi putem tih ormarića i jedan od njih, "8 fragmenata urbane divljine" će upravo ovih dana stići na svjetlo dana. Autorice ovog projekta koji će na osam lokacija ormarića ukazati na osam različitih pogleda na urbanu divljinu su samostalna likovna umjetnica Tonka Maleković i urbana antropologinja Valentina Gulin Zrnić, a na projektu su učestvovali i Luka Bekavac i moja malenkost.

Osam pogleda na urbanu divljinu ukazuje na slijedeće teme:
- alternativna urbanizacija: razina divljine (Ulica Republike Austrije 1)
- mikrorazina: bioteka (Primorska ulica 17)
- prostori na čekanju: iza ograde (Zvonimirova ulica 2)
- skrivena divljina: u džungli Klake (Cerska ulica 1)
- umjetna divljina: stablo u tegli (Frankopanska 1)
- zelna invazija: BIOT(R)OP 1234765 (Tratinska ulica 14)
- lice i naličje: iza vrata (Vlaška ulica 55)
- zbirni plakat projekta: Britanski trg 1





Evo što o projektu kažu same autorice:

“Ljudska zajednica s prirodom”, tvrdi biosemiotičar Kalevi Kull (1998.), “ne može biti zajednica s divljinom”. Grad kao ljudska zajednica ujedno je i ljudski biotop koji u sebi savladava divljinu, ali i dalje sadrži prirodu. Dapače, sadrži različite tipove oblikovane i kultivirane prirode koje najšire prepoznajemo kroz njihove reprezentacijske, rekreacijske ili ekološke vrijednosti (zagrebački primjeri su Zrinjevac, Jarun, Maksimir, parkovi stambenih zajednica i dr.). Divljini, međutim, kao obliku stanja prirode, u gradu nema mjesta. Stoga je sintagma iz naslova projekta – “urbana divljina” – gotovo oksimoron: urbanost podrazumijeva izgrađenost, planiranost i uređenost, divljina asocira na slobodu, spontanost i neuređenost. Urbanost stvara prostore parkova i perivoja; urbana divljina često se tretira kao prostor zapuštenosti i privremenosti. Fokusirani pogled na spoj urbanoga i divljine (bilo u smislu savladavanja ili pak prodiranja divljine) u gradu otkriva začudna mjesta hibridnosti, skrivena mjesta nepripitomljenosti, ustrajne poteze kontroliranja, neuralgična mjesta upravljanja, nostalgična mjesta sjećanja.

U središtu interesa ovoga projekta je transformacija grada koja se odvija kroz pripitomljenost/nepripitomljenost divljine (u širem smislu prirode) u urbanom prostoru i habitusu življenja. Odnos čovjeka i prirode (u konkretnom prijedlogu odnos čovjeka i prirode u urbanom kontekstu) promišlja se kroz mnogoznačnost pogleda, vrednovanja i interpretacije prirode i divljine te njihova tretiranja u gradu.

Kroz prizore zagrebačke urbane divljine (“site-specific” pristup u suodnosu na lokacije ormarića Zidnih Novina) propitat će se značenje urbane divljine i njezino uključivanje u urbano planiranje; bioraznolikost domaćih vrsta; spontana, nestrukturirana estetika zelenila u gradu; utjecaj spontanih korisničkih praksi na kreiranje gradskog okoliša. Nadalje, u strogo strukturiranim i reguliranom gradskom ambijentu malo je prostora za improvizaciju, igru, imaginaciju i prisvajanje: upravo kod zapuštenih prostora, prostora “na čekanju” , pogled se odmara od pravila i uputstava, priroda preuzima, otvarajući prostor imaginaciji mogućeg (prošlog, budućeg ili tek virtualnog). Skrećući pažnju prolaznika na te prizore i promišljenim odabirom popratnog pitanja/teksta, želimo isprovocirati pomak u percepciji svakodnevnog gradskog okoliša, u smjeru uočavanja ambivalentnosti zatečenih fenomena koji se, osim kritički i s negativnim predznakom, mogu sagledati i afirmativno; u svojem imaginacijskom i ekološkom potencijalu."

Promocija priojekta će se održati ovaj četvrtak, 18.12.2014. u galeriji "Greta", Ilica 92, u 20:30h. A pravi susret sa urbanom divljinom možete ostvariti preko plakata izloženih u navedenim ormarićima koji će tamo biti slijedećih mjesec dana.

Oznake: grad, priroda, Bacači sjenki, kinematografi, ormarići, Tonka Maleković, Valentina Gulin Zrnić, Luka Bekavac

Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: jelačić plac, centar, jabuke, apple

Na uglu Zagrebačke avenije i Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


I sad ti znaj ... da li skrenuti pogled lijevo, na mjere štednje, i skresati kućne troškove struje, ili pogledati desno, u smjeru pojačane potrošnje, i kupiti fino rublje dragoj ženskoj osobi?



Kakav bi savjet u ovakvoj situaciji dali naši ekonomski stručnjaci i političari?

Oznake: reklama, štednja, Potrošnja, Zagrebačka avenija, Ulica Hrvatskog sokola, trešnjevka

Da li ste znali da su nekad i Mikulići imali svoju streljanu?

Iskreno, ja nisam. I to sve do nedavna. Znao sam za streljanu u mom rodnom kvartu, uz Dotrščinsku šumu, na koju su nekad srednjoškolci išli na obavezno gađanje iz M48 u sklopu "Obrane i zaštite" ... znao sam i za vojnu streljanu u Vrapču, koja je naslijedila ovu Dotrščinsku koja je prešla u ruke MUP-a (u neposrednoj je blizini sadašnje Policijske akademije odnosno nekadašnje Srednje milicijske škole) ... znao sam i za streljanu za malokalibarsko oružje na Oboju ... no, nisam znao za ovu streljanu, nazvanu po Mikulićima iako mi se čini povezanijom sa Kustošijom. A ona je, tako kažu karte, postojala tamo još u doba Drugog svjetskog rata ... još 1944., a prema podacima iz monografije Hrvatskog streljačkog saveza, korištena je još od 20-ih godina prošlog stoljeća.



Streljana, tada zvana Streljana Mikulići, na karti iz 1944. godine. Pronašao: Mladen.


Uglavnom, do te streljane sam došao posve slučajno, svrativši jednom do samoga kraja Kustošijanske ulice, tamo gdje se makadamskom cestom ide na Medvednicu, u smjeru planinarskog doma na Risnjaku, a od ceste se može skrenuti bilo lijevo, prema manjoj retenciji potoka koji dolazi iz zaleđa Završja, bilo desno, prema velikoj retenciji potoka Kustošaka koja se nalazi zapadno od Mikulića.

Ova desna retencija zatvara padinu zapadno od ulice Galovići, a nakon nje se prostire neobično velika ravna površina koja je dušu dala za zabavu u ljetnim mjesecima (sport, roštilj, puštanje zmajeva, frizbi, bilo što), a malko dalje se nalaze i kućice udruge Fala koja se bavi rekreacionim i terapijskim jahanjem.

No, na samome račvanju dolina, na početku makadama i razdvajanja dolina, nalazi se oveća zgrada starije izgradnje kojoj nisam znao porijeklo ... i, rapitujući se, saznao sam da je to nekad bio vojni objekt sa streljanom. Nakon toga, u doba samostalne Hrvatske, tom se zgradom služila šumarija ... o tome kazuje natpis na zidu, ostaci uredske opreme, kao i uređenje "kancelarije" drvosječa ukrašeni sličicama oskudno odjevenih djevojaka oboružanih motorkama (koga zanima taj trash-podžanr erotike, nek požuri u obilazak besplatne izložbe ). Cijeli objekt je još u relativno dobrom stanju (ima očuvanih prozora, nema previše smeća) i djeluje posve nenastanjeno, čak niti prolaznim gostima, što vjerojatno duguje izdvojenom položaju - tako daleko se očito ne putuje niti vandalima niti beskućnicima (daleko su izvori hrane i novca). Šteta, jer bi se ovdje mogli zbrinuti oni kojima je nužan kakav-takav smještaj i krov nad glavom.

Što se pak ostataka streljane tiče, tu se ne može vidjeti puno, jer je izgleda sve sršeno kada je građena brana retencije ... na mjestu je tek neobičan drveni zid koji je izgleda služio kao obrana od lutajućih metaka najnepreciznijih strijelaca.



Zgrada izvana. Snimio: Vanja


Natpis na ulazu u najnižu etažu. Snimio: Vanja


Jedna od praznih soba. Snimio: Vanja


Zid ukrašen fotkama iz kalendara ... Snimio: Vanja


Stihl-girls! Snimio: Vanja


Ostatak foto-izložbe ... Snimio: Vanja


Ako niste ponijeli vaše naočale, možete ovdje posuditi njihove! Snimio: Vanja


Sanitarije su još gotovo pa u radnom stanju ... Snimio: Vanja


Na fasadi se još mogu vidjeti i drugi muzejski artefakti ... izolatori nekadašnjih telefonskih instalacija - vjerojatno dio nekadašnjeg vojnog telefonskog prstena oko grada. Snimio: Vanja


Zarđani šumarski stroj ostavljen ispred zgrade. Snimio: Vanja


Posljednji ostatak nekadašnje streljane. Snimio: Vanja


Na kraju, pokoje pitanje za vas: je li netko od vas kada bio na toj streljani? Imate li možda kakvu fotku?

Zahvaljujem GP-u, Mladenu i VT-u na pomoći kod pripremanja ovog posta!

Oznake: streljana, Mikulići, Kustošija, napušteno, retencija, kustošak

U javnome prostoru ima svakojakih poruka, od onih "službenih" (natpisi, plaćene reklame, reklame u izlozima, prometni znakovi ...) pa do onih neslužbenih, kojima sam se već bavio u više navrata, recimo OVDJE, OVDJE i OVDJE ... A najzanimljivije su mi te "privatne" poruke, pogotovo kad izlaze iz šablonskog fotokopiranog okvira oglasa za odvoz otpada, ponudu kredita (da li ste primjetili da je takvih oglasa sada drastično manje?) i slične usluge.

U posljednje vrijeme sam sreo dvije poruke sa dvije posve različite strane spektra, danas vam ih nudim kao zabavan prilog uz kraj tjedna ... jednu direktnu i pravopisno zanimljivu te drugu vrlo općenitu, ajmo reć skoro filozofsku.

(Majo, hvala ti na dojavi za natpis iz Volovčice i na fotki!)



Volovčica, u zaleđu Ivanićgradske ulice. Snimila: Maja


Ulica Galovići, Mikulići. Snimio: Vanja

Oznake: natpisi, poruke, oglasi, Ivanićgradska ulica, Volovčica, Mikulići, Galovići

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zagrepčani i pothodnici se baš ne vole ... i zaslugom projektanata (koji su neke od njih zamislili izrazito loše) i gradskih vlasti (koje ih ne održavaju baš uzorno), ali i zaslugom samih građana (koji ih često izbjegavaju koristiti, već radije koriste kojekakve opasne prečice ... a o vandalima koji uništavaju pothodnike razbijajući lampe, šarajući zidove, trgajući oplatu ... da i ne govorim.

Vjerojatno najkorišteniji zagrebački pothodnik je onaj kod Glavnog kolodvora - em stoga što povezuje dva vrlo važna prometna čvora (Glavni kolodvor sa autobusnom stanicom za novozagrebačke autobuse) i još k tome centar grada sa središnjim Trnjem, em stoga što je alternativa, pretrčavanje niza kolosijeka na nepreglednom i prometnom mjestu, vrlo neprikladna i iznimno opasna ... no, to ne znači da se ne upotrebljava: pogledajte samo stazice koje kroz ruševni zid vode na Koturašku ulicu!

(iako, čisto teoretski gledajući, najveći postotak korištenja sigurno imaju pješački prolazi ispod remetinečkog Rotora - sigurno nitko ne pretrčava sami Rotor, em je samoubilački opasno, em je puno lakše proći ispod Rotora ... i po tome je taj "pothodnik" zapravo jedini pravi u cijelome gradu, jer je puno lakše proći njime nego pretrčavati cestu ... i tako bi trebalo biti sa svima njima!)

U zbirku zagrebačkih pothodnika ulaze i svi oni novozagrebački bez rampi (da smo u Austriji, svi bi oni već imali i rampe i liftove!) koji za roditelje sa dječjim kolicima, invalide i bicikliste predstavljaju nepremostivu prepreku i nevjerojatno je da još nije smišljeno i izvedeno neko prikladno rješenje ...

... tu su i oni prikladniji, npr. pješačko-biciklistički pothodnik ispod željezničke pruge kod Selske ceste koji je prilično dobar (ako izuzmemo oštre kuteve rampi) ... no, broj ljudi koji prelaze prugu "u nivou" je još uvijek bar dvostruko veći od onih koji prolaze pothodnikom ...

... dok su oni najkvalitetniji u Prečkom, ispod Matetićeve ulice, u blizini osnovnih škola Prečko i Nikole Tesle. No, zez je što su u njihovoj blizini i semaforizirana raskršća koja omogućuju prijelaz, a usprkos svemu tome puno ljudi ne mari za opasnost pa široku cestu prelazi gdje stigne.

A koji je to od zagrebačkih pothodnika najnekorišteniji? Njegova je sudba određena položajem: nalazi se u blizini napuštene tvornice i još k tome vodi ka autobusnoj stanici koja nije osobito frekventna. Riječ je o pothodniku ispod Branimirove ulice, pored raskršća sa Štefanovečkom u Dubravi. Pored pothodnika se nalazi olupina nekadašnje pekare "Mlinara" koja čeka rušenje (možda je čak već srušena - zaštitarka koju sam pitao za sudbinu tog objekta je rekla da već neko vrijeme čekaju ekipu za rušenje), a sa druge strane ceste je autobusna stanica linija koje voze iz Borongaja prema Dugom selu, no čini se da ona vrlo rijetko dočeka putnike ... a kada neki i dođe, radije pretrči cestu. Između ostalog i zbog stanja pothodnika. Naime, čini se da su na njega zaboravile i službe održavanja: ograda valjda nije prefarbana od postavljanja u 80-ima, gazišta stepenica su polomljena, iz njih raste trava ... tako da ispada da je uobičajeno uništavanje pothodnika šaranjem (ovdje osobito nemaštovitim, bez ikakve poruke i pokušaja kreiranja ičega) ovdje još najmanji problem.



Pogled od napuštene zgrade pekare. Snimio: Vanja


Ulaz od pekare ne obećava lijepe prizore ... Snimio: Vanja


Stepenice su u komi ... Snimio: Vanja


Pošarana unutrašnjost pothodnika. Snimio: Vanja


Izlaz na autobusnu stanicu. Snimio: Vanja


Većina gradskih pothodnika sad ima plavu ogradu, no ovaj još uvijek originalnu žutu koju je dobrano nagrizla rđa. Snimio: Vanja


Pogled unazad: Tri (od četiri) izlaza pothodnika sa napuštenim objektom "Mlinara" u pozadini. Snimio: Vanja


Na kraju, pogledajmo još jedan neobičan detaljčić! A to je čudan izlaz na njegovoj sredini koji vodi .. posred livade! Kao da je tamo planirana izgradnja nekakvog okretišta ili nečeg sličnog pa je onda ta ideja napuštena, pa izlaz sad vodi u zelenilo.

Zna li netko čemu bi mogao služiti taj izlaz?



Pogled na "slijepi izlaz". Snimio: Vanja

Oznake: pothodnik, Branimirova, Štefanovečka, Dubrava, željeznička pruga, željeznica, promet