Nepoznati Zagreb

Zapadni kolodvor, početak šetnje. Snimio: Goran Pinter.


Posljednja šetnja projekta "Mapiranje Trešnjevke" u 2017. godini bila je jubilarna peta predbožićna dijagonalna šetnja i ukupno 55. šetnja u 5 godina postojanja projekta. Ove smo se godine dijagonalno prošetali ne samo kroz Trešnjevku i Trnje, već smo malko navratili i u Črnomerec, Centar i Peščenicu, ponovo rijetko posjećivanim stazama i ulicama.

Šetnja se odigrala u petak, 22.12.2017., početak je bio u 19h na Zapadnome kolodvoru, na prvome peronu, u to doba gotovo praznome. Nekoliko slučajno zateklih se putnika je sa čuđenjem gledalo grupicu šetača koja je rasla i rasla sve dok nije dosegla brojku 34. Željeli smo ostaviti naš znak, trešnjicu-pokazivač, na rubu drugoga perona, no ne osobito ljubazni djelatnik HŽ-a to nije dopustio pa smo nakon uvodnog pozdrava ipak odmah krenuli našim poslom i našim putevima. Put nas je poveo na istok, prvo preko pruge, a potom uz trošne kućice koje su možda čak i najstarije na tlu Trešnjevke, jer su izgrađene za željezničke radnike još negdje u doba gradnje Zapadnog kolodvora. Primjetili smo da je nekadašnja veza kojom su automobili skretali iz Magazinske ceste do besplatnog parkiranja u zaleđu Zapadnog kolodvora prekinuta betonskim blokovima, ne znamo da li na zahtjev stanovnika ili možda da onemogući lak prilaz besplatnom parkiranju.

Dalje smo krenuli prema najvišem vrhu Trešnjevke, od nas nazvanom "Mrzla piva" po obližnjem kafiću koji se nalazi uz nadvožnjak iznad Adžijine ulice. Uspon nije bio lak zbog strmine i odranjajućeg kamenja, no vrijedilo je uspeti se, ako ništa drugo radi tog bizarnog detalja, osvajanja najvišeg vrha Trešnjevke. Silazak je bio teži od uspona i svi su bili sretni kad su ponovo dosegli čvrst i pouzdan asfalt pločnika uz Magazinsku cestu. Nastavili smo dalje Brozovom ulicom, sve do ograđenog dječjeg igrališta gdje smo ponovo skrenuli strmom prečicom kojom smo prešli željezničku prugu (pozor, vlak, budite VRLO oprezni ako ćete slijediti naše tragove!) i našli se na parkiralištu iza Tehničkog muzeja, vrlo vrlo mirnom mjestu usred gradske vreve - u taj kasni večernji sat činilo se kao da smo ne usred grada, već negdje daleko daleko ...

Umjesto izlaska na Tratinsku ulicu put nas je vodio drugim smjerom - za početak, pokucali smo na vrata Brvnare, zanimljivog mjesta koje se može iznajmiti za druženja, proslave i bilo koji drugi događaj koji vam može pasti na pamet: mjesto je opremljeno velikom metalnom peći na drva, sanitarnim čvorom, razglasom i opremom za prezentiranje. Nekim čudom, kućica je bila otvorena, a na naše dozivanje nije bilo odziva pa smo ušli unutra i otkrili njenog Čuvara, vlasnika, koga li, koji je sjedio na katu ... Pozdravili smo ga i nakon kratkog foto sessiona već smo bili vani, na putu ka HDZ-ovoj kolijevci, kućici iza "Krivog puta" gdje je na samim počecima bilo sjedište HDZ-a. Nismo se dugo zadržavali na tom povijesnom mjestu (mislimo na "Krivi put" ), nakon nje smo časkom bili na Savskoj, a koju minutu kasnije smo se već okupili uz neidentificirani betonski objekt kod Jukićeve ulice. No, njegova bivša funkcija nije zaboravljena - to je bilo postolje za javni sat sa reklamom tvornice "Marko Šavrić". Tvornica je nestala, sa njom i sat, a postolje je ostalo, čeka da se netko sjeti nekoj zanimljivoj prenamjeni (možda da ga napuni zemljom i zasadi nešto u kakvoj "urban guerrila" akciji?).

Nastavljamo dalje uz Crnatkovu ulicu, s vremena na vrijeme prošao je uz nas poneki vlak, a mi smo, stigavši do stolova za stolni tenis, napravili dužu pauzu, uz kekse, kolače, kuhano vino i rakiju, dapače, arhivsku, bocu travarice stare 44 godine koju je jedan od šetača pronašao u stanu pokojne mu bake.



Okupljanje pred početak šetnje. Snimila Saša Đukić.


Na Zapadnom kolodvoru. Snimio: Goran Pinter


Uspon na najviši vrh Trešnjevke. Snimila: Saša Đukić


Pogled sa vrha prema novom Povijesnom muzeju. Snimila: Saša Đukić


U Brvnari. Snimio: Goran Pinter


Okupljanje oko postolja nekadašnjeg javnog sata uz Jukićevu ulicu. Snimila: Saša Đukić.


Prolazak Crnatkovom ulicom. Snimila: Saša Đukić.


Snimio: Goran Pinter


Nakon pauze i pražnjenja svih kutija, termosica i boca put nas je poveo uz prugu, stazom u pozadini Botaničkog vrta, pored zapuštene kućice skretničara. I ova je kućica opremljena lijepom brajdom koja je pravila hlad stolu s klupama, koji su, na žalost, već duže vrijeme, odneseni - šteta, bilo bi to lijepo mjesto za ljetni odmor uz prugu!

Stigosmo i do Glavnog kolodvora, prošli smo ga brzo, s kraja na kraj, okupivši se ponovo kod lokomotive na istočnome kraju. Nedaleko nje se nalazi i hostel, originalno smješten u jedan vagon sa ležajevima. Cijene su nešto niže nego u klasičnim hostelima, no komfor je uobičajeni željeznički, od dodatne opreme tu su samo električne grijalice.

Šetnja nas vodi dalje, uzduž beskonačnog 3. perona pa kroz kućice i uz vagon za prijevoz auta na izlaz na Branimirovu - uz portirsku kućicu je neizbježna brajda, ova čak ima i klupicu sa stolom ... šteta što je tako hladno, bilo bi lijepo zasjesti tamo!

Na Branimirovoj, uz čekaonicu koja je pretrpjela teži sudar, čekamo tramvaj, devetku, koja nas je odvezla do Harambašićeve ulice otkuda ćemo iz pravca sjeveroistoka doći sve do Trnja. Ispričao sam šetačima zgodu iz svoje osobne povijesti - na uglu Harambašićeve i Zvonimirove nalazila se nekad gostionica "Jadran" u kojoj sam prvi puta popio pivo ... čak mi se čini da je to možda bio moj prvi samostalni izlaz u kafić, u doba završavanja drugog razreda srednje škole, trgovačke, po tadašnjoj Šuvarici.

Idemo dalje po Harambašićevoj sve do Branimirove, pričamo o Smogovcima, o tome kako se ta ulica nekad zvala Borongajska .... a kad smo prekoračili Branimirovu skrenuli smo desno, svježe popločenom stazom prema kućicama Livadarskog puta. Na toj strani pruge caruje posve drugačija atmosfera od one prilično uglađene sjeverno od nje. Prolazimo kroz kutke Peščenice koji rijetko vide posjetioce, uz nekadašnje montažne kućice željezničara iz 60-ih tu je i sva sila novosagrađenih objekata koji bez ikakvog posebnog reda stoje natiskani uz prugu.

Prešli smo i kolosijeke koji su sada na cijelom područki nekadašnjeg Istočnog kolodvora izvađeni, ostalo je tek nekoliko metara na prijelazu Livadarskog puta, uz staru rampu koja već dugo nije spuštana. Nakon nekoliko minuta brzoga hoda (ta, bilo je svježe!) stigli smo i do Planinske ceste, a potom, prekoračivši ju, i u svijet Livadarskih odvojaka .. takvih kutaka nema više puno u gradu, mjesta gdje se susreću ruševne kućice sa novogradnjama sa Jonskim stupovima, skupljališta otpada sa kućicama više desetljeća starima ...



Čekajući "devetku". Snimio: Goran Pinter.


Na mjestu nekadašnjeg prijelaza ostalo je tek nekoliko metara tračnica, sve ostalo je izvađeno ... Snimio: Goran Pinter.


Prolaskom kroz njih osvanuli smo na velikoj praznoj površini koja je nekad predstavljala dio Istočnog kolodvora, a sada se njome služe vozači koji besplatno parkiraju aute na površini gdje su nekad bili kolosijeci. Tamo smo napravili još jednu pauzu, za "uništavanje" tradicionalnih čokoladnih napolitanki i ostataka toplih i onih drugih napitaka. Cupkali smo u svježoj noći i kada smo sve pojeli i populu mogli smo krenuti dalje, prema Super Konzumu i mjestu na kojem su nekad novi tramvaji silazili sa željezničkih vagona i puštali se u promet.
Sada se tamo nalazi samo u travu zarasla metalna rampa niz koju su se spuštala nova tramvajska kola i uključivala se u promet na okretištu u Heinzelovoj gdje se nekad okretala 13-ica.

Do kraja šetnje i ulaska na teritorij Trnja trebalo nam je još svega nekoliko minuta hoda, šetnja je završila oproštajnom fotkom na zapadnoj strani Heinzelove, čestitali smo si predstojeće blagdane i zaželjeli jedni drugima još mnogo lijepih šetnji u 2018. godini - ostvarilo nam se!

P.S. Zahvaljujem se Goranu Pinteru i Saši Đukić na ustupljenim fotkama sa šetnje, a OVDJE možete pogledati i kratki film sa šetnje koji je snimio i montirao Goran Pinter.!



Fotka za kraj šetnje, uz pozdrave i najljepše želje. Snimila: Saša Đukić

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, trnje, trešnjevka, pečenica

Još su nam ostala tek malo više od dva tjedna do kraja godine, zimski dani se izmjenjuju sa jugovitim, nadamo se snijegu za ljepše praznike (ali i toplini u interijerima, obzirom da u mojoj zgradi grijanje baš ne radi bajno) ... no, ono što je posve sigurno je da nas do kraja godine čekaju još dvije zanimljive šetnje!

U petak, 22.12.2017., kreće još jedna Predbožićna dijagonala projekta "Mapiranje Trešnjevke", ovoga puta kreće u 19h sa Zapadnog kolodvora, Perona 1, sa ruba Trešnjevke, a završit će negdje na Trnju do kojeg će ponovo doći malo znanim putevima kojima se rijetko prolazi (a koji su to putevi, ostat će tajna sve do same šetnje!). Ponesite toplu obuću i odjeću, oboružajte se nekaom lampicom i dođite na još jednu zanimljivu šetnju koju će voditi moja malenkost! :wiki: (OVDJE pogledajte FB event, a OVDJE listu dosadašnjih šetnji i akcija projekta "Mapiranje Trešnjevke" čija je ovo već 54. šetnja u posljednjih pet godina)

Druga šetnja kreće 31.12.2017., dakle, na Staru godinu, i to točno u 20h sa ugla Avenije Dubrovnik i Parka Mladenaca! Šetnju vodi Saša Šimpraga koji će nas povesti duž Plave potkove, novozagrebačkog pandana čuvene donjogradske Zelene potkove, a ako vas zanima nešto više o Plavoj potkovi, pogledajte OVDJE web stranicu posvećenu tom projektu! Dođite u čim većem broju!
http://plavapotkova.tumblr.com/post/167902028938/%C5%A1etnja-novogodi%C5%A1nja-potkova-nedjelja-31



Ovdje ćemo proći tokom Predbožićne trešnjevačkotrnjanske dijagonale. Snimio: Vanja


I ovdje .... Snimio: Vanja


.. a i ovdje! Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, Plava potkova

Trasa šetnje, u kartu ucrtao Mladen.


Sudionici šetnje usred Zagrebačke avenije. Snimio: GP


Iz prošle vam godine još dugujem pričicu kako nam je bilo na trećoj predbožićnoj dijagonali projekta "Mapiranje Trešnjevke" - i, evo priče!

Šetnja se odigrala taman u pravo vrijeme, u srijedu 23.12.2015., dok je još vladalo lijepo i relativno toplo vrijeme. Sastanak je bio u 18h na Trgu Dražena Petrovića ,ispod "vure", tako da smo slijedili tradiciju prethodnih šetnji te jeseni kad smo se sastajali ispod "vura" na Remizi i na Trešnjevačkom placu. Radni naziv šetnje je bio "Kroz buku i tišinu velegrada", a retci koji slijede će vam otkriti zašto je dobila baš to ime! I, da ne zaboravim, u tu pretprazničnu večer skupilo nas se čak 44 šetača, čime smo postavili novi "dijagonalni" rekord naših predbožićnih šetnji!

(Zahvaljujem od sveg srca GP-u na priloženim fotkama i Mladenu na ucrtavanju trase šetnje u kartu!)

Za početak, nakon okupljanja smo se prisjetili povijesti tog dijela grada, sjeveroistočnog dijela Trešnjevke i gornjeg dijela Savske ceste, i svih promjena koje su se tamo desile u posljednjih stotinjak godina - za detalje pogledajte ovaj tekst

A zatim - krenusmo. Prvo kroz prolaz Cibona, najnoviji od svih podželjezničkih prolaza u tom dijelu grada (probijen pred Univerzijadu), a zatim uz nekadašnju Dugandžićevu, a sada Ulicu Florijana Andrašeca. Teško opazivim stepenicama popeli smo se iza jednog reklamnog stupa na željezničku prugu i dospjeli na neočekivano mirno mjesto, pred skretničarsku kućicu koja se nalazi na južnom uglu željeznikog trokuta. U kućici već dugo nema nikog (kroz zaključana vrata uočili smo zapušteni radni stol, ne odeć uredni WC ...), no ispred nje je zgodna brajda na kojoj su još visjeli grozdovi - prava kasna berba!

Slijedeća etapa nas je povela dalje prema jugu, pored Doma zdravlja MUP-a u Šarengradskoj ulici, koji se na toj lokaciji nalazi još od 1953. godine, pa onda preko Vukovarske do zapuštene ljevaonice umjetnina LIKUM-a, Likovne zadruge umjetnika Hrvatske osnovane 1948., koja više ne postoji. A što se dešava sa ljevaonicom možemo samo nagađati... Slijedeća postaja nam je bio Gagarinov put koji je već sam po sebi atrakcija (jedna od rijetkih pješačkih ulica našeg grada pa još imenovana prema astronautu i koja vodi prema Raketama na Vrbiku, a ispod nje je potok Kunišćak sa cjelokopnom kanalizacijom tog dijela grada), ali je vrijedilo ispričati i priču o zapuštenom željezničkom rasadniku i planu za izgradnju brze prometnice uz prugu koji stoji u ladici, na sreću ili ne, već više desetaka godina.



Polazak na šetnju. Snimio: GP


Pred ljevaonicom. Snimio: GP


Na Gagarinovom putu. Snimio: Vanja


Idemo dalje, ulazimo nakratko u Studentski dom Dr Ante Starčevića (bivša "Šara"), kapaciteta 1237 kreveta, ali ubrzo izlazimo u odvojak Nove ceste na kojem su se zaigrala slova koja se nalaze uz adresu Nova cesta 135. Slova idu ovim redoslijedom, od glavne ceste prema njenom kraju: 135b, 135, 135c, 135a, 135f, 135d, 135e.

Skrećemo u Vrandučku ulicu i prolazimo uz kuću sa zbirkom čajnika na balkonu koja tu stoji već niz godina ... popričali smo usputno i o zelenoj površini, trešnjiku, koji se nalazi južno od Trešnjevačkog placa i zaštićena je zona ... nastavljamo dalje Vrandučkom uz niz malih kućica i izlazimo na ulicu Dužice gdje su još prije nekoliko mjeseci stajali ostaci napuštene automehaničarske radionice ... sada je tu prazan prostor koji čeka neku novu gradnju.

Sad je uslijedio bučni dio šetnje - uz "Autoput", bučnu Zagrebačku aveniju, punu prometa, krenuli smo u smjeru zapada, do pješačkog prijelaza kod Nehajske/Ujevićeve ulice. A tamo je uslijedilo iznenađenje za sve šetače kojima sam obećao dio šetnje po dijelu kojim se sigurno još nikad nisu prošetali - skrenuli smo na zelenu površinu koja dijeli dva kolnika široke ceste i zatim smo se njome prošetali do sredine nadvožnjaka preko Selske ceste gdje smo snimili zajedničku ftku na veselje vozača u prolazu (hitna pomoć nam je u znak pozdrava nakratko zasvirala, a jedan vozač je otvorio prozor i pitao kakvo je vrijeme u Siriji aludirajući da smo izbjeglice ). Pogled sa mosta je bio zanimljiv, no buka nije tako da smo se spustili do slijedećeg prijelaza, kod Pulljske/Srednjaka gdje smo utonuli u obiteljske kućice sjevernog dijela Srednjaka. Prošli smo Dubašničkom ulicom, već poznatom iz lanjske proljetne šetnje Srednjacima, gdje živi majstor scenografije i kožarstva.

Šetnja nas je potom vodila u smjeru novogradnji - za početak, obišli smo prvu trešnjevačku žirafu koja se nalazi na krovu garaže u središtu Srednjaka. Nakon nje prelazimo potok i preko livade se divimo prizoru velikih zgrada u Ulici braće Domany koje su u to doba najviše osvijetljene. A onda - vrijeme je za pauzu u parku na igralištu među jablanovima u Ulici Hrvoja Macanovića ... kolači, keksi, kuhano vino, vrijeme za odmor i razgovore.

Nakon 20-tak minuta odmora nastavljamo uz kućicu koja je sada Dječji vrtić, a nekad je bila župna crkva, od 1980. do 1982. godine. Prolazimo pored osnovne škole Ivana Meštrovića (sagrađena 1969. godine nakon što je Osnovna škola Horvati postala pretijesna poslije izgradnje Srednjaka), pa kroz lijepo uređeno dječje igralište u parku unutar susjednog bloka, za razliku od ostalih novijih parkova, u njemu rastu breze i žalosne vrbe.

Slijedeća etapa nas je povela preko ulice Hrgovići, ispod raskršća sa Horvaćanskom cestom se nalazi ušće potoka Vrapčaka i Kustošaka. Tu je nekad bila gostionica sa kuglanom, omiljena kod stanovnika tog kraja, no sada je tu župna crkva Svete Mati Slobode (vidi OVDJE o povijesti župe) izgrađena 2009. godine po projektu arhitekta Nikole Bašića poznatog po instalacijama Morske orgulje i pozdrav suncu u Zadru. Ušli smo nakratko u crkvu pogledati zanimljivu unutrašnjost i jaslice, a potom smo nastavili uz potok do "adrenalinskog parka" tj. cijevi položenih preko potoka koje zovu na okušavanje ravnoteže.



Pred Osnovnom školom Ivana Meštrovića. Snimio: GP


Prva trešnjevačka žirafa! Snimio: GP


Vrijeme je za odmor. Snimio: GP


U parku, ispod žalosnih vrbi. Snimio: GP


Unutrašnjost crkve Svete mati slobode. Snimio: GP


Pred crkvom. Snimio: GP


Nastavljamo dalje, još kratko uz potok južno od Horvaćanske ceste, a zatim krećemo za njim prema sjeverozapadu, ponovo mirnijim dijelom, kroz naselje Vrbani. Prolazimo i crkvu Blagovijesti navještenja Gospodinova (izgrađenu 2004.), zatim vrtove okružene šibljem nedaleko Zagrebačke avenije, a potom prolazimo i ispod bučne prometnice pješačko-biciklističkim podvožnjakom, rijetkim predstavnikom te vrste u Zagrebu. Šetnju smo dovršili šetajući se uz Sky Office te stambeno-poslovnu zgradu bivšeg Mercatora (autor: Nikola Franić) i dolaskom do Zagrebačke ceste gdje nas je, sa druge strane ulice, prigodno dočekalo Betlehemsko selo u organizaciji Župe blaženog Ivana Merza (osnovane 2011.) koje se nalazi na početku naselja POS Oranice.

To je bio i kraj šetnje, pozdravili smo se i zaželjeli jedni drugima sretan Božić i sve najbolje za blagdane ...

Ovom šetnjom je završena jesenskozimska sezona akcija, nastavljamo sa novm akcijama u proljeće 2016, informacije o njima očekujte krajem veljače!



Na kraju šetnje. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, cibona, rudeš

Trasa šetnje. Snimio: Mladen


I ove godine je završetak "šetačke sezone" projekta "Mapiranje Trešnjevke" obilježen Predbožićnom trešnjevačkom dijegonalom, šetnjom s kraja na kraj Trešnjevke. Za razliku od prošlogodišnje "dijagonale" (koja nas je vodila od sjeveroistoka, starog Samoborskog kolodvora, jedne od najstarijih zgrada na Trešnjevci, kroz sve novije i novije predjele, do Prečkog, na krajnjem jugozapadu Trešnjevke), ovogodišnja šetnja nas je vodila sa sjeverozapada na jugoistok, a održana je u nedjelju, 21.12.2014.. Početak šetnje je bio na uglu Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava, na tlu Kustošije, punih dvadesetak metara u "inozemstvu" (općini Susedgrad), a na polazištu se okupilo 25 šetača - većinom poznatih lica sa prethodnih šetnji, ali i uz poneko novo.



Okupljamo se ... Snimio: Mladen


Portret još necjelovite grupe sa stupom. Snimio: GP


... fotograf na zadatku! Snimio: Mladen


Okupili smo se i krenuh sa uvodnom rječju ... Snimio: Mladen


... pogled u prošlost Voltinog naselja i okolice ... Snimila: Barbara


... uz pomoć plana grada iz 1961. godine. Snimila: Barbara


Na početku, nakon uvodnog slova o povijesti tog dijela Trešnjevke, krenuli smo u šetnju, a evo i značajnijih zanimljivosti koje smo posjetili po putupo

- u Postojnskoj ulici smo se divili lijepom malom kružnom toku u čijem središtu raste stablo negundovca, zasađenog, kako naši izvori kažu, rukom oca vlasnika firme Auto Krešo

- posjetili smo bivše prostore Tvornice dječjih kolica i namještaja Jadran, a obzirom da su južna kolna vrata bila taj čas zaključana, onda smo ih s velikim veseljem preskočili

- prošetali smo se uzduž i poprijeko kroz Pupinovo naselje (izgrađeno 1947. po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića) i divili se zanimljivim zgradama, lijepim drvenim balkonima, natpisu "Pupinovo Corner", a nakon toga progackali po blatnim stazicama kroz vrtove koji se nalaze između zgrada i nekadašnjeg teretnog kolosijeka bivše pruge za kasarnu Prečko

- prisjetili smo se "električne Trešnjevke", odnosno povijesti tog njenog dijela koji je u velikoj mjeri ovisio o tvrtci Končar, koja je pod imenom "Prvo jugoslovensko d.o.o. Siemens" doselila krajem 20-ih godina uz potok Črnomerec. Naselje koje je počelo nicati oko njega u 50-im godinama je nazvano Voltino, pored njega je bilo Pupinovo naselje, glavna ulica, danas Golikova, je bila nazvana Teslinom, a jedna od ulica, Hanamanova, po fizičaru Franji Hanamanu, izumitelju žarulje sa metalnom žarnom niti.

- zapazili smo da su zgrade u Hanamanovoj posve iste kao one u Novom Zagrebu, u naselju Savski Gaj

- blatnjavim puteljkom smo izašli na lijepo šetalište uz potok Kustošak, tik uz prelazak preko magistralnog vrelovoda koji iz Toplane vodi za Špansko i Malešnicu, na mostiću smo popričali sa lokalnim maloljetničkim društvom



Na mala vrata ulazimo u krug bivše trvornice Jadran ... Snimila: Barbara


... a izlazimo na velika, ali i zatvorena! Snimila: Barbara


S druge strane ulice skrećemo u Pupinovo naselje. Snimila: Barbara


I Pupinovo naselje je imalo svoj "korner" ... Snimio: Mladen


Nakon blatnjave staze izlazimo na lijepu stazicu punu atmosfere predgrađa ... Snimila: Barbara



... upravo ovu. Snimila: Barbara


Klupica u vrtovima pored Pupinova naselja čeka toplije dane i dolazak tapecirunga ... Snimio: Mladen


Vrlo lijepo ukrašen ulaz u jednu od zgrada u Hanamanovoj iluci. Snimila: Barbara


Na mostiću preko vrelovoda. Snimila: Barbara


- Nastavili smo uz Kustošak pored okretišta autobusa za Mažuranićev trg, Mladen nas je podsjetio zašto iza Koreničke ulice potok skreće naglo na istok (zbog zaostalih rukavaca Save koji su se nekad pružali južno od potoka, o čemu govore stare karte, uleknuća na terenu i ime glavne ulice, Jezerska).

- na mostu između Zeničke i Uskočke ulice progovorili smo ponešto o biciklističkim rutama, jedna od njih, koja vodi od Prečkog prema centru grada, prelazi upravo preko toga mosta zaobilazeći bučne glavne ceste i semafore vodeći bicikliste ugodnijim prilazima i prolazima. Istovremeno smo uočili prvi u nizu žutih tipskih mostova koji su na Kustošaku (njih nekoliko) i Vrapčaku (samo jedan) podignuti pred Univerzijadu.

- između Zeničke ulice i Zagrebačke avenije šetali smo se zapadnom obalom potoka, po stazici popločanoj starim betonskim kvadratnim pločama od kojih mnoge već nedostaju, a staza je nagnuta prema potoku

- kod Zagrebačke avenije i prvog od dva semafora na našem putu smo zaključili da bi u Austriji vrlo vjerojatno uz potok napravili i pothodnik za pješake kako bi se mimoišlo bučno raskršće

- šetnju smo nastavili Sigetečkom ulicom, spomenuli nedavno nestalu pumpu, "železnog Franceka", koja je uklonjena sa gradilišta u Ogulinskoj, a zatim i razlog slave igrališta NK Jarun (nekada NK Borac) na kojem je osnovan HDZ

- posjetili smo lijepu ogradu sa motivima paučine u Koprivničkoj ulici

- nastavili smo šetnju sve do parka pored Macanovićeve ulice sa uzdignutim kružnim klupama i redovima jablana gdje smo se odmorili uz svjetlost svijeća i slatke zalogajčiće

- nakon pauze smo se prisjetili da je trasom sadašnje Macanovićeve ulice nekad vodila Peščanaks aulica, glavna prometnica od Savskog mosta prema Vrapču (trasom Peščanska-Jablanska-Oranice-Vrapčanska), kojom su u doba prije 2. svjetskog rada do Vrapča i škole hodala djeca, pogrebne povorke te ljudi na misu

- spomenuli smo i zašto na Trešnjevci nikad nije bilo groblja: umrli zapadno od potoka su pokapani na groblju u Vrapču, a oni istočno na groblju Sv. Duh (nestalom za gradnje bolnice), a nakon toga na Mirogoju. Usput smo se prisjetili i doba kada je kućica na Peščanskoj služila za vjerske obrede salezijanaca prije gradnje sadašnje crkve u Dugoratskoj ulici (Staglišće)

- put smo nastavili uz potok Črnomerec, preko Horvaćanske ceste (drugi i zadnji semafor), zatim preko Jarunske ceste i dalje, blatnjavom stazom do nasipa uz Savu i sve do Jadranskog mosta uz koji smo se pozdravili nakon 2 i pol sata hoda i zanimljivih razgovora



Niz Kustošak ... Snimila: Barbara


Grupni portret na mostiću. Snimila: Barbara


Večernja izmaglica ... Snimila: Barbara


Izmaglica okom druge kamere. Snimio: Mladen


Tromostovje bez jednog mosta, kako je primjetio jedan šetač ... Snimila: Barbara


Još jedna od malih zanimljivosti Trešnjevke: ograde napravljene od ostataka štanci. Snimila: Barbara


Jedan od najromantičnijih djelića Trešnjevke, šetalište uz Kustošak između Potočke i Golikove ulice. Snimio: GP


Pogled nizvodno, prema Golikovoj. Snimila: Barbara


Mladen objašnjava porijeklo zavojitosti potoka na tom predjelu ... Snimila: Barbara


... a ja nastavljam priču o bližoj povijesti, o nekadašnjem hotelu "Gaj". Snimila: Barbara


Na prvom žutom mostu ... Snimila: Barbara


Nakon mira na sporednim stazicama morali smo se suočiti sa bukom Zagrebačke avenije ... Snimila: Barbara


Oblici predgrađa. Snimila: Barbara


U Sigetečkoj ulici, pored igrališta NK Jarun gdje je 17.06.1989. osnovan HDZ. Snimila: Barbara


Pauci vas gledaju sa ograde u Koprivničkoj ulici. Snimila: Barbara


Amfiteatar za odmor! Snimila: Barbara


Trenuci za zakusku! Snimio: Mladen


Ćaskanje! Snimila: Barbara


Odmor s pogledom na Gajevo. Snimio: GP


Krećemo nakon pauze u lijepom parku uz Macanovićevu ulicu. Snimio: Mladen


Ajmo dalje! Snimila: Barbara


Pažljivi slušači. Snimila: Barbara


Uvijek moramo imati bar jednog peseka na šetnji! Snimila: Barbara


Svjetlima uvijek urešeni neboderi u Ulici braće Domany. Snimila: Barbara


Pod žalosnim vrbama uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Kod ušća Črnomerca u Vrapčak. Snimila: Barbara


Svježina večeri uz potok. Snimila: Barbara


Lokva do lokve, šetalište! Snimio: Mladen


Carstvo svjetla s druge strane rijeke. Snimila: Barbara


Kao zaključak, zanimljivo je spomenuti kako smo tokom dvije predbožićne dijagonale prešli Trešnjevku uzduž i poprijeko gotovo isključivo po pješačkim putevima i tek po ponekoj manje prometnoj ulici što je velika vrijednost Trešnjevke koju bi trebalo promovirati i čim bolje zaštiti protiv mogućih devastacija i prekomjerne izgradnje. Trešnjevačka šetališta zaslužuju više pažnje!

Zanimljivost na kraju: šetnji je prisustvovala i Ane, Baskijka koja privremeno boravi u Zagrebu, kao prva gošća iz inozemstva (ako stalnog šetača, gospodina Cencelja, rodom iz Slovenije, ali stalnim boravkom zagrepčanina, uvrstimo ipak u rubriku domaćih šetača)!

Zahvaljujem svim šetačima na ugodnom druženju, a posebno od sveg srca autorima fotki: Barbari, Mladenu (također i na GPS-tragu!) i GP-u!



Još jedna zajednička za kraj, vrijeme je za pozdrave ... do slijedećeg puta! Snimila: Barbara

Oznake: Voltino, rudeš, Gredice, Gajevo, Pupinovo naselje, mapiranje trešnjevke, šetnja, dijagonala

Bezdanska ulica u Prečkom. Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, primiču nam se praznici i usprkos svemu (da sad ne počinjem priču o politici, krizi i svemu ostalome ... ) sve jače osjećam "miris" blagdana u zraku ... i to me veseli!

A kako bi čim bolje osjetili grad u predbožićnom raspoloženju i to, naravno, pogledom "s druge strane", pozivam vas da u nedjelju, 22.12.2013. u 17h dođete do starog Samoborskog kolodvora u Adžijinoj ulici i pridružite se šetnji Trešnjevačkom dijagonalom, s kraja na kraj kvarta!
(ne zaboravite: ponesite obuću s kojom se možete kretati i izvan asfaltiranih površina!)

To je još jedan u nizu programa u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojim vam želim približiti manje poznate zakutke kvarta - ovaj put ćemo ih vidjeti u večernjem izdanju, uz, nadam se, svjetlo zvijezda, ali i adventskog nakita i lampica kojima su već sve više okićene trešnjevačke ulice.

Nadam se da se vidimo na šetnji!



Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


Ozaljska ulica. Snimio: Vanja


Prizor iz Mirkovečke ulice, jedne od najljepše ukrašenih ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Mandićeva ulica na Pongračevom. Snimio: Vanja


Uskočka ulica na Ljubljanici. Snimio: Vanja


Jezerska ulica na Rudešu. Snimio: Vanja


Benzinska pumpa na Zagrebačkoj aveniji. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, dijagonala, mapiranje, Advent, Božić, šetnja