Nepoznati Zagreb

U doba užurbanih priprema za što sveobuhvatnije razvrstavanje i reciklaži otpada u Zagrebu su se, kao prvom gradu na svijetu, pojavili i prvi kontejneri za lako kvarljivi otpad (posve lijevo na slici) koje će Grad prazniti uz pomoć specijalno nabavljenih kamiona-hladnjača za prikupljanje otpada.



Zmajanska ulica, Sigečica. Snimio: Vanja

Oznake: Otpad, frižider, reciklaža, Sigečica, trnje, Zmajanska ulica

Klima uređaji svih marki, izgleda i veličina, ujedinite se!



Stražnja strana Športske gimnazije Zagreb, Kostelska ulica. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Kostelska ulica, klima, gimnazija

Šećući posljednjih tjedana gradom naiđoh i na ova dva izloga, po mnogočemu posve različita ... no, ono što ih spaja je da su glavopokrivala i iz jednog i iz drugog poprilično izvan mode, rezervirana uglavnom samo za prave obožavatelje ...



Pored Cvjetnog placa.. Snimio: Vanja


Opatovina. Snimio: Vanja


A što nosi puk? OVO, OVO i ovo dolje na slici!



U dvanajstici. Snimio: Vanja

Oznake: kape, šeširi, Opatovina, Cvjetni plac, tramvaj

Jutros sam na putu do posla prošao Zorkovačkom ulicom na Trešnjevci i na razmaku od jedva desetak metara ispred najpoznatije zgrade u ulici otkrio dva mala atola, pravi lokalni fenomen!



Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica, danas dvoatolna. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Zorkovačka ulica, atol

Krapinska ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Advent, trešnjevka, krapinska ulica

... počelo je sa lijevom (njenom).



Zagrebačka avenija, Knežija. Snimio: Vanja

Oznake: plakat, ljepotica, reklama, Zagrebačka avenija, trešnjevka, knežija

Lhotkina ulica. Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: Lhotkina ulica, preko, trešnjevka, klupa, smeće

Iako sredina siječnja baš nije posebno atraktivno vrijeme za posjet bilo kojem vrtu, jutrošnji prolazak Zagrebačkom avenijom na njenom krajnje zapadnom dijelu, između Konzuma Špansko i Nove galerije mi je otkrio novo gradilište s njene sjeverne strane. Na mjestu gdje je prije nekoliko godina bila auto praonica i parkiralište, a potom je ta površina zapuštena započela je gradnja novog objekta popriličnih razmjera, a sve pod antipatičnim imenom "West residence" - čemu ta pompozna imena na engleskom jeziku????

No, gradnja tog objekta je prouzročila i jednu kolateralnu žrtvu: na susjednoj parceli, onoj do Konzuma, nalazila su se do nedavna tri divlja vrta. Sada su ostala samo dva, jer je jedna parcela djelomice zatrpana šljunkom dopremljenim za gradnju "zapadne rezidencije". Pojma nemam tko je vlasnik te parcele, posljednje slobodne parcele te veličine uz Zagrebačku aveniju, vjerojatno to nisu vrtlari koji obrađuju te parcele .. i vrlo vjerojatno će prije ili kasnije na njoj također početi gradnja nekakvog suvremenog objekta. No, lijepo je što se do tada ta parcela ipak može iskoristiti za neku dobru svrhu, za uzgoj povrća. Kao što je već i pravilo kod takvih divljih vrtova, sam teren ne izgleda osobito lijepo, dio je obrastao šikarom koja je dijelom puna smeća kojeg je vrlo vjerojatno vjetar donio iz kontejnera obližnjeg Konzuma ... ali su preostali vrtovi ipak uredni i predstavljaju lijep prizor među okolnim zgradama.



Uz Zagrebačku aveniju kod Španskog. Snimio: Vanja


Stazom prema vrtovima ... Snimio: Vanja


Istočniji od dva preživjela vrta, uz Ulicu Gustava Krkleca. Snimio: Vanja


Kutak za odmor Snimio: Vanja


Zapadni vrt, uz Kinzumov trgovački centar. Snimio: Vanja


Prilično velik vrt, tik do parkirališta i kontejnera ... Snimio: Vanja


Prava njiva! Snimio: Vanja


Na žalost, okolna guštara je puna smeća ... Snimio: Vanja


I za kraj, propagandna tabla novog objekta, nakalemljenoga tik uz postojeću Novu galeriju. Njeni stanovi sa balkonima sa zapadne strane će sad imati prekrasan pogled na novu zgradu udaljenu tek 20-30 metara .. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, špansko, konzum, Zagrebačka avenija, Western residence

... zubom pravosuđa i tržišta u stvarnosti ili granama drveća u svijetu slika ...



Trešnjevačka "Nama", Trešnjevački plac. Snimio: Vanja

Oznake: konzultant, nama, Trešnjevački trg, trešnjevka

Vrijeme je postprazničnog raspremanja ....

A OVDJE, OVDJE , OVDJE , OVDJE, OVDJE i OVDJE pogledajte vezane postove iz arhive!



Petrićeva ulica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Advent, radnici, Petrićeva ulica, Bogovićeva ulica, centar, sajam

Selska cesta. Snimio: Vanja

Oznake: veš, rublje, Selska cesta, trešnjevka

... a treća je nakon mise ipak otišla na plac.

(OVDJE vidi ljetnu varijantu)



Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: nonice, preko, trešnjevka, Misa

Klizalište na Tomislavcu. Snimio: Vanja


Zagrebački advent je sutra gotov, hurrrrrrrrrrraaaaaaaa!!!!

I, šta kažete na sva ova pret/post/praznična zbivanja, nakon što je kroz grad prošlo stotine i stotine tisuća turista, a i mi, zagrepčani, smo ih prilično često posjećivali? Da li vam je to bilo super ili vam je sveopća gužva išla na živce ili imate neko treće mišljenje?

Ja sam sa svojim mišljenjem negdje između ... prvi moj susret sa gradskim Adventom je bio za druge subotnje adventske večeri kada sam se sa ženom prošetao gradom, posjetili smo gotovo sve adventske "točke" i bili smo preneraženi gomilom ljudi koja je, nogu za nogom zbog ogromne gužve, kružila gradskim ulicama. Tomislavac, Strossmayerov trg, Zrinjevac, Jelačić plac, Bogovićeva, Štros, Tunel ... gdje od smo krenuli gužva je naprosto bila nepodnošljiva. Kobasica, kuhano vino, bilo što, na sve se moralo čekati beskrajno, hodati se jedva moglo ... i sve me je to beskrajno umorilo, buka, gužva, stiska ... uf.

Poslije sam još nekoliko puta "rubno" prošao glavnim mjestima zbivanja, nakon toga se još jednom odvažio na prolaz cijelom adventskom "alejom" zajedno sa kolegama s posla degustirajući kuhano vino, rakijice, sarmu to go, kobasice (i završivši u "Čudesnoj šumi" u Varšavskoj koja nam se jako svidjela )..., a zatim sam još jednom, prekjučer, sa kćerkom, bio na klizanju na Tomislavcu. I, dojmovi su malo pomalo postajali sve bolji. Da, bilo je gužve i sada, ali sam se dijelom izvještio zaobilazeći najgora gomilišta ljudi, a dijelom se i navikao na svu tu ljudsku masu. A tokom vremena sam shvatio i koliko je zapravo u svom tom mnoštvu ljudi koji nisu iz Zagreba. Na putu kući, prema zapadu, sam konstantno sretao aute sa slovenskim tablicama ... bilo ih je po gradu i puno onih s juga Hrvatske, a i iz Slavonije, često sam u mnoštvu čuo engleski, njemački, slovenski, talijanski, francuski, španjolski, japanski, ruski ... a jučer sam, vozeći se sa kćerkom tramvajem kući, do Prečka stigao sa šest veselih penzionera iz Milana koji su, vjerovali ili ne, adventsku atmosferu došli osjetiti baš u naš grad. Neobično, zar ne?

Nakon svega toga mi je postalo jasnije da taj Advent možda nama zagrepčanima, nama koji nismo zakupnici štandova i tu nismo profesionalno angažirani, ne donosi nešto tako super ekstra fantastično, no donosi svim onim ljudima koji nemaju ništa slično u svojim sredinama, bio to (nabrajam posve slučajnim odabirom, bez namjere da umanjujem događaj Adventa u bilo kojem mjestu) Otočac, Krapina, Šibenik, Virovitica, Pecs, Krško, Postojna, Udine, Szombathely, Leibnitz, Milano, Zenica ili Pušća Bistra. Tim je ljudima Zagreb tih dana bio pravi velegrad, u najpravijem smislu te riječi ... i ne vidim baš ništa loše u tome što je on to zaista i bio. Na kraju krajeva, Zagreb jest najveći grad na potezu između Milana, Beča, Budimpešte i Beograda, zašto to kriti, i ima puno pravo "nakititi" se nečim jedinstvenim čime će privući goste i priuštiti im nezaboravan doživljaj i usput ponešto i zaraditi. A ruku na srce, grad je zaista i izgledao vrhunski, organizacija svega toga mi se činila posve pristojnom, dapače, nisam uočio niti jedan ogroman gaf, iako je bilo detalja koji mi se nisu sviđali (najveći je bio da se sve živo točilo u stiroporaste i plastične čaše koje su u tisućama bile odbacivane u smeće, a moglo se organizirati, kao npr u Beču i drugdje na zapadu, da se poslužuje u keramičkim šalicama koje bi mogle biti i izvanredni suveniri - molim, uzmite to u razmatranje za slijedeću godinu!).

Kao zaključak: Čini mi se da ovakav (ogroman, spektakularni, gužvasti itd ) Advent u Zagrebu ima i smisla i šarma i želio bih ga i slijedeće godine, uz možda malko manje gužve, malo raznolikiju ponudu (gdje je nestao kaiserschmarrn???) i keramičke šalice.

A što vi mislite?



Klizalište na Tomislavcu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Mjesto s pogledom. Snimio: Vanja


Moj najdraži adventski lik - pozdrav CeeDeeu! Snimio: Vanja

Oznake: Advent, centar, klizanje

Zapadni kolodvor, početak šetnje. Snimio: Goran Pinter.


Posljednja šetnja projekta "Mapiranje Trešnjevke" u 2017. godini bila je jubilarna peta predbožićna dijagonalna šetnja i ukupno 55. šetnja u 5 godina postojanja projekta. Ove smo se godine dijagonalno prošetali ne samo kroz Trešnjevku i Trnje, već smo malko navratili i u Črnomerec, Centar i Peščenicu, ponovo rijetko posjećivanim stazama i ulicama.

Šetnja se odigrala u petak, 22.12.2017., početak je bio u 19h na Zapadnome kolodvoru, na prvome peronu, u to doba gotovo praznome. Nekoliko slučajno zateklih se putnika je sa čuđenjem gledalo grupicu šetača koja je rasla i rasla sve dok nije dosegla brojku 34. Željeli smo ostaviti naš znak, trešnjicu-pokazivač, na rubu drugoga perona, no ne osobito ljubazni djelatnik HŽ-a to nije dopustio pa smo nakon uvodnog pozdrava ipak odmah krenuli našim poslom i našim putevima. Put nas je poveo na istok, prvo preko pruge, a potom uz trošne kućice koje su možda čak i najstarije na tlu Trešnjevke, jer su izgrađene za željezničke radnike još negdje u doba gradnje Zapadnog kolodvora. Primjetili smo da je nekadašnja veza kojom su automobili skretali iz Magazinske ceste do besplatnog parkiranja u zaleđu Zapadnog kolodvora prekinuta betonskim blokovima, ne znamo da li na zahtjev stanovnika ili možda da onemogući lak prilaz besplatnom parkiranju.

Dalje smo krenuli prema najvišem vrhu Trešnjevke, od nas nazvanom "Mrzla piva" po obližnjem kafiću koji se nalazi uz nadvožnjak iznad Adžijine ulice. Uspon nije bio lak zbog strmine i odranjajućeg kamenja, no vrijedilo je uspeti se, ako ništa drugo radi tog bizarnog detalja, osvajanja najvišeg vrha Trešnjevke. Silazak je bio teži od uspona i svi su bili sretni kad su ponovo dosegli čvrst i pouzdan asfalt pločnika uz Magazinsku cestu. Nastavili smo dalje Brozovom ulicom, sve do ograđenog dječjeg igrališta gdje smo ponovo skrenuli strmom prečicom kojom smo prešli željezničku prugu (pozor, vlak, budite VRLO oprezni ako ćete slijediti naše tragove!) i našli se na parkiralištu iza Tehničkog muzeja, vrlo vrlo mirnom mjestu usred gradske vreve - u taj kasni večernji sat činilo se kao da smo ne usred grada, već negdje daleko daleko ...

Umjesto izlaska na Tratinsku ulicu put nas je vodio drugim smjerom - za početak, pokucali smo na vrata Brvnare, zanimljivog mjesta koje se može iznajmiti za druženja, proslave i bilo koji drugi događaj koji vam može pasti na pamet: mjesto je opremljeno velikom metalnom peći na drva, sanitarnim čvorom, razglasom i opremom za prezentiranje. Nekim čudom, kućica je bila otvorena, a na naše dozivanje nije bilo odziva pa smo ušli unutra i otkrili njenog Čuvara, vlasnika, koga li, koji je sjedio na katu ... Pozdravili smo ga i nakon kratkog foto sessiona već smo bili vani, na putu ka HDZ-ovoj kolijevci, kućici iza "Krivog puta" gdje je na samim počecima bilo sjedište HDZ-a. Nismo se dugo zadržavali na tom povijesnom mjestu (mislimo na "Krivi put" ), nakon nje smo časkom bili na Savskoj, a koju minutu kasnije smo se već okupili uz neidentificirani betonski objekt kod Jukićeve ulice. No, njegova bivša funkcija nije zaboravljena - to je bilo postolje za javni sat sa reklamom tvornice "Marko Šavrić". Tvornica je nestala, sa njom i sat, a postolje je ostalo, čeka da se netko sjeti nekoj zanimljivoj prenamjeni (možda da ga napuni zemljom i zasadi nešto u kakvoj "urban guerrila" akciji?).

Nastavljamo dalje uz Crnatkovu ulicu, s vremena na vrijeme prošao je uz nas poneki vlak, a mi smo, stigavši do stolova za stolni tenis, napravili dužu pauzu, uz kekse, kolače, kuhano vino i rakiju, dapače, arhivsku, bocu travarice stare 44 godine koju je jedan od šetača pronašao u stanu pokojne mu bake.



Okupljanje pred početak šetnje. Snimila Saša Đukić.


Na Zapadnom kolodvoru. Snimio: Goran Pinter


Uspon na najviši vrh Trešnjevke. Snimila: Saša Đukić


Pogled sa vrha prema novom Povijesnom muzeju. Snimila: Saša Đukić


U Brvnari. Snimio: Goran Pinter


Okupljanje oko postolja nekadašnjeg javnog sata uz Jukićevu ulicu. Snimila: Saša Đukić.


Prolazak Crnatkovom ulicom. Snimila: Saša Đukić.


Snimio: Goran Pinter


Nakon pauze i pražnjenja svih kutija, termosica i boca put nas je poveo uz prugu, stazom u pozadini Botaničkog vrta, pored zapuštene kućice skretničara. I ova je kućica opremljena lijepom brajdom koja je pravila hlad stolu s klupama, koji su, na žalost, već duže vrijeme, odneseni - šteta, bilo bi to lijepo mjesto za ljetni odmor uz prugu!

Stigosmo i do Glavnog kolodvora, prošli smo ga brzo, s kraja na kraj, okupivši se ponovo kod lokomotive na istočnome kraju. Nedaleko nje se nalazi i hostel, originalno smješten u jedan vagon sa ležajevima. Cijene su nešto niže nego u klasičnim hostelima, no komfor je uobičajeni željeznički, od dodatne opreme tu su samo električne grijalice.

Šetnja nas vodi dalje, uzduž beskonačnog 3. perona pa kroz kućice i uz vagon za prijevoz auta na izlaz na Branimirovu - uz portirsku kućicu je neizbježna brajda, ova čak ima i klupicu sa stolom ... šteta što je tako hladno, bilo bi lijepo zasjesti tamo!

Na Branimirovoj, uz čekaonicu koja je pretrpjela teži sudar, čekamo tramvaj, devetku, koja nas je odvezla do Harambašićeve ulice otkuda ćemo iz pravca sjeveroistoka doći sve do Trnja. Ispričao sam šetačima zgodu iz svoje osobne povijesti - na uglu Harambašićeve i Zvonimirove nalazila se nekad gostionica "Jadran" u kojoj sam prvi puta popio pivo ... čak mi se čini da je to možda bio moj prvi samostalni izlaz u kafić, u doba završavanja drugog razreda srednje škole, trgovačke, po tadašnjoj Šuvarici.

Idemo dalje po Harambašićevoj sve do Branimirove, pričamo o Smogovcima, o tome kako se ta ulica nekad zvala Borongajska .... a kad smo prekoračili Branimirovu skrenuli smo desno, svježe popločenom stazom prema kućicama Livadarskog puta. Na toj strani pruge caruje posve drugačija atmosfera od one prilično uglađene sjeverno od nje. Prolazimo kroz kutke Peščenice koji rijetko vide posjetioce, uz nekadašnje montažne kućice željezničara iz 60-ih tu je i sva sila novosagrađenih objekata koji bez ikakvog posebnog reda stoje natiskani uz prugu.

Prešli smo i kolosijeke koji su sada na cijelom područki nekadašnjeg Istočnog kolodvora izvađeni, ostalo je tek nekoliko metara na prijelazu Livadarskog puta, uz staru rampu koja već dugo nije spuštana. Nakon nekoliko minuta brzoga hoda (ta, bilo je svježe!) stigli smo i do Planinske ceste, a potom, prekoračivši ju, i u svijet Livadarskih odvojaka .. takvih kutaka nema više puno u gradu, mjesta gdje se susreću ruševne kućice sa novogradnjama sa Jonskim stupovima, skupljališta otpada sa kućicama više desetljeća starima ...



Čekajući "devetku". Snimio: Goran Pinter.


Na mjestu nekadašnjeg prijelaza ostalo je tek nekoliko metara tračnica, sve ostalo je izvađeno ... Snimio: Goran Pinter.


Prolaskom kroz njih osvanuli smo na velikoj praznoj površini koja je nekad predstavljala dio Istočnog kolodvora, a sada se njome služe vozači koji besplatno parkiraju aute na površini gdje su nekad bili kolosijeci. Tamo smo napravili još jednu pauzu, za "uništavanje" tradicionalnih čokoladnih napolitanki i ostataka toplih i onih drugih napitaka. Cupkali smo u svježoj noći i kada smo sve pojeli i populu mogli smo krenuti dalje, prema Super Konzumu i mjestu na kojem su nekad novi tramvaji silazili sa željezničkih vagona i puštali se u promet.
Sada se tamo nalazi samo u travu zarasla metalna rampa niz koju su se spuštala nova tramvajska kola i uključivala se u promet na okretištu u Heinzelovoj gdje se nekad okretala 13-ica.

Do kraja šetnje i ulaska na teritorij Trnja trebalo nam je još svega nekoliko minuta hoda, šetnja je završila oproštajnom fotkom na zapadnoj strani Heinzelove, čestitali smo si predstojeće blagdane i zaželjeli jedni drugima još mnogo lijepih šetnji u 2018. godini - ostvarilo nam se!

P.S. Zahvaljujem se Goranu Pinteru i Saši Đukić na ustupljenim fotkama sa šetnje, a OVDJE možete pogledati i kratki film sa šetnje koji je snimio i montirao Goran Pinter.!



Fotka za kraj šetnje, uz pozdrave i najljepše želje. Snimila: Saša Đukić

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, trnje, trešnjevka, pečenica

Eto, stigla je ... s toplim vremenom, gotovo proljetnim, sa dobrim željama, koje i vama svima šaljem ... nek nam je ova godina nova dobra svima, najbolja moguća!

(većina fotki, sve osim Gundulićeve, su snimljene jučer, za starogodišnje večernje šetnje u obiteljskom krugu!)



Balkan prolaz. Snimio: Vanja


Čudna šuma Bolesne braće, Varšavska. Snimio: Vanja


Preradovićeva. Snimio: Vanja


Preradovićeva. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Bogovićeva ulica. Snimio: Vanja


Gundulićeva ulica, gledana sa Štrosa. Snimio: Vanja

Oznake: Advent u Budimpešti, stara godina, nova godina, 2018., zrinjevac, centar