Nepoznati Zagreb

Žurilo mu se pa je u jurnjavi ispustio dva slova ....



Pješački pothodnik ispod Matetićeve ulice, kod Doma kulture Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: preko, pothodnik, Matetićeva ulica, grafit, Banksy

Zimsko čišćenje ...



Matetićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prisjetimo se i OVOGA !

Oznake: grafiti, čišćenje, preko, trešnjevka, Matetićeva ulica, pothodnik

Zajednička fotka šetača kod Miramarskog podvožnjaka. Snimio: Mladen


Evo napokon i izvještaja sa posljednje prošlogodišnje šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojom smo se prošetali sjeveroistočnim Trešnjevačkim susjedstvom odnosno sjevernim dijelom Trnja!

Šetnja je održana u hladnu predbožićnu večer (petak, 23.12.2016.) i grupi od 20 šetača nije bilo lako izdržati neugodno nisku temperaturu tako da su neki odustali i prije službenog kraja, no oni koji su bili prikladno opremljeni prošli su s kraja na kraj sjevernog Trnja posjetivši neke od najzanimljivijih uličica tog dijela grada u kojima još uvijek živi duh predgrađa.

Trešnjevka i Trnje (zajedno sa nešto udaljenijom Peščenicom) dijele mnoga slična povijesna iskustva razvoja predgrađa od druge polovice 19. stoljeća pa nadalje i zanimljivo je detaljnije promotriti sličnosti i razlike njihova razvoja ... niz podataka o povijesnom razvoju pogledajte na slijedećim linkovima, a nakon toga evo i nekih od usporednih zapažanja!

Podrobnije o povijesti Trešnjevke:
- starija povijest
- administrativni razvoj tokom povijesti
- kronološki prolaz kroz trešnjevačku povijest

Podrobnije o povijesti Trnja:
- kronološki prolaz kroz trnjansku povijest

Kvartovske granice: I Trešnjevka i Trnje su zadobili svoje jasne konture dolaskom željeznice 1862. (Zidani Most - Zagreb - Sisak) i dogradnjom ogranka prema Budimpešti 1870. Željeznica i Trešnjevci i Trnju čini sjevernu granicu i onu između njih, a za oba kvarta južna granica je Sava

Veza kvarta prema centru grada: Oba kvarta su od centra odijeljena željezničkom prugom kao "kineskim zidom" u koju su uključeni i kolodvori (Glavni kolodvor na rubu Trnja, Zapadni koloDvor na rubu Trešnjevke) kao još masivnije komunikacijske prepreke. Trnje je prvo dobilo željeznički podvožnjak (1913. Kumičićeva/Miramarska) kao vezu prema gradu, poslije su slijedili pješački nathodnik pa zatim danas postojeći pothodnik, no Trešnjevka je dobila više prijelaza (1929. današnja Adžijina potom i Savska cesta, Tratinska, a slijedili su i drugi uzduž Savske ceste te onaj najsumvremeniji na sjeveru, za Selsku cestu)

Željeznica: Kod oba kvarta željeznica je bila faktor koji je njihov razvoj pogurnuo u smjeru razvoja industrije i obrta te je, usporedo sa time, odgovorna i za naseljavanje doseljenika koji su se doseljavali i nalazili posao u novim industrijskim postrojenjima i tako doprinosili rastu naselja predgrađa. Ali, željeznica je (vidi gore!) isto tako i Trešnjevku i Trnje odijelila od centra grada. Zanimljivo je da i Trešnjevka i Trnje imaju niz zgrada sagrađenih za željezničke radnike - trešnjevačke se nalaze uz Zapadni kolodvor i nešto su starije od trnjanskih, dok su trnjanske mnogobrojnije i veće, a nalaze se uz Trnjansku cestu.

Sava: Trnje ima bliskiji kontakt sa Savom kroz uređeno šetalište po nasipu (1983./1984.), dok Trešnjevka ima "tampon zonu" u obliku sportskog parka na Jarunu (dovršenog za Univerzijadu 1987.)

Autoput: Kroz oba kvarta je u kasnim 40-ima i ranim 50-ima prošao Autoput koji je prerezao lokalne komunikacije i snažno utjecao na život kvartova. (za više detalja vidi OVDJE)

Važne kvartovske komunikacije: Trnje je svoju drugu važnu komunikaciju u smjeru zapad-istok dobilo u ranim 50-ima (današnja Ulica grada Vukovara koja je život započela još u kasnim 30-ima probijanjem tadašnje Varaždinske i Dubrovačke ulice) i ta je ulica postala ogledni primjer suvremenog "bulevara" tog vremena uz niz reprezentativnih javnih i stambenih zgrada, dok je na Trešnjevci donekle sličan, ali puno manje pompozan prometni pravac sagrađen tek u 80-ima, Horvaćanska cesta, koja je mnogo bolje uklopljena u kvartovska naselja (npr zavojita za razliku od posve ravne Ulice grada Vukovara) i prate ju pretežno stambene zgrade. Obje ulice danas nose i tramvajski promet.

Sport: I Trešnjevka i Trnje su kvartovi sa važnim sportskim objektima - nekako u isto vrijeme su na Trešnjevci nastala nogometna igrališta NK Concordie (danas NK Zagreb) i NK Šparte te na Trnju (NK Građanski, uz Plitvičku ulicu, NK Viktorije, uz Miramarsku ulicu i NK Tipografije, na mjestu današnjeg Cvjetnog naselja). U približno istom se razdoblju savsko se kupalište tokom vremena preselilo sa područja Trnja na područje Trešnjevke. Trnje je u prvoj polovici 20. stoljeća imalo i biciklistički stadion te prostor za moto trke uz Miramarsku ulicu. No, tokom vremena je Trnje izgubilo velik dio svojih sportskih objekata (osim današnjeg igrališta NK Trnje kod Bosutske ulice, igrališta nekadašnjeg NK Jedinstvo/Zagrebački plavi u Veslačkoj, igrališta NK Croatia 98 na Savici i objekata veslačkih klubova u Veslačkoj ulici), dok je Trešnjevka dobila niz novih objekata, od sportske dvorane Kutija Šibica, Doma Sportova, dvorane Cibona, objekata na Jarunu i na Savi.

Kvartovski centar, tržnice i trgovine: Trešnjevka za razliku od Trnja ima jasno definiran centar sa jednom od najvećih gradskih tržnica, dok je kod Trnja drugačije, to je kvart bez jasnoga centra, a stara trnjanska tržnica je gotovo izumrla i na životu je tek tržnica Savica (Trešnjevka ima još dvije tržnice uz glavnu, onu na Jarunu i u Prečkom). Kao zanimljivost, Trnje nema niti jedan trgovački centar, čak niti neku veću trgovinu, dok Trešnjevka također ima ispodprosječnu količinu trgovačkih centara.

Industrijsko naslijeđe: Trnjanski gigant "Gredelj" se odselio iz kavrta i pred stečajem je, dok su trešnjevački giganti "Končar" i "Ericsson Nikola Tesla" još uvijek u kvartu i uspješno posluju. S druge strane "olupina" Bubare (otvorena 1892.) na Trešnjevci lokacijom i zanemarenošću podsjeća na mnogo poznatije i veće ostatke zgrade Paromlina (pokrenut 1862.) na Trnju.

Uličice predgrađa: Splet uličica Pila i Njivica na Trnju podsjeća na sličan niz ulica zapadno od Trešnjevačke tržnice, između Dobojske i Sokolgradske ulice.

Poslovni tornjevi: Dok Trnje ima nekoliko reprezentativnih poslovnih zgrada (od zgrade Vjesnika i "Zagrepčanke" pa do Zagreb towera i zgrada u Strojarskoj), Trešnjevka ima Cibonu i Sky Office

Hoteli: Trešnjevka ima hotel Panoramu (sagrađen 1968.), a Trnje ima hotel Internacional (sagrađen također tokom 60-ih).

Tramvaj: Tramvaj je kroz Trešnjevku prošao 1935., a kroz Trnje 1949.

Osnovne škole iz međuratnog perioda: Trešnjevačka Osnovna škola Augusta Šenoe (1931.) ima trnjanski pandan u Osnovnoj školi Tina Ujevića (1935.)

Stambena naselja iz međuratnog perioda: Naselje Prve hrvatske štedionice (1935. pa nadalje) je reprezentativno međuratno naselje Trešnjevke, dok je adut Trnja Cvjetno Naselje (od 1939.). Ipak, Trešnjevka ima i nekoliko starijih naselja socijalnih stanova (Maršićeva ulica, Pongračevo, Naselje Istrana i invalida ...), koja na Trnju gotovo ne postoje (samo Plinarsko naselje)

Mediji u kvartu: Za razliku od Trešnjevke koja je dom samo jednom od vodećih medija, RTL televiziji, Trnje ugošćuje HRT, TV Jabuku, TV AL Jazzeru, Hanza medije (nekad Europapressholding), dok je nekad na Trnju radila i izdavačka kuća Vjesnik zajedno sa Večernjim listom i drugim novinama i revijama (danas se tamo nalazi tek štamparija Tiska).



Okupljanje šetača. Snimio: Mladen


Uvodna riječ. Snimio: Mladen.


A sad evo i priče o samoj šetnji - započeli smo je razgovorom o tome kako je naše mjesto sastanka, Trg Dražena Petrovića, odlično mjesto za uočavanje razvoja grada kroz protekla desetljeća i stoljeća, jer se tokom vremena na tome mjestu promijenilo mnoštvo različitih funkcija - vidi OVDJE više o tome!.

Na sjeveru je na prostoru Tehničkog muzeja nekad bila tramvajska remiza (od 1891. do 1935.), a potom dio Zagrebačkog zbora (od 1937.) da bi tek nakon Drugog svjetskog rata (1948., za potrebe Zagrebačkog zbora) ) bila izgrađena sadašnja zgrada u koju se 1959. uselio muzej koji je osnovan još 1954. na inicijativu prof.dr.sc. Bože Težaka.

Istočno se na mjestu SC-a nekad nalazila parna pilana Vjekoslava Heinzela (1877.-1910.) , potom tvornica namještaja Bothe & Ehrmann (1910.-1935.), zatim Zagrebački zbor (1937.-1957.), da bi se tu na kraju otvorio 1959. Studentski centar. Južno, na mjestu današnje dvorane Cibona i njene okolice, bila je od 1898. Tvornica kartonaže Schmidt i Hudetz, potom od 1928. Tvornica dvopeka i keksa Bizjak i drug, zatim tvornica dječje obuće Zagreb i pored nje rukometno igralište RK Borac da bi na kraju bila sagrađena sportska dvorana i dva poslovna kompleksa, Cibona i Hoto toranj.

Nakon tih povijesnih "štikleca" smo krenuli uz Savsku cestu do Koturaške koja je svoje ime dobila po biciklistima, "koturašima" kako su se nekad zvali. Koturaška cesta je pandan Magazinskoj cesti sa Trešnjevke, obje su nastale uz prugu kao veza prema sagrađenim skladištima i tvornicama koje su nicale uz željeznicu. Na samome uglu Savske i Koturaške se nekad odvajala Cvjetna cesta, jedna od tadašnjih glavnih trnjanskih prometnica u smjeru sjever-jug. Dobila je ime po Gradskoj vrtljariji koja se nalazila uz nju na mjestu današnje zgrade MUP-a koja je sagrađena godine 1939. kao prostor za Obrtnu školu (projekt poznatog arhitekta Ivana Zemljaka), a sa druge strane, prema Bednjanskoj, je nekad bio Gradski majur na kojem su se uzgajale domaće životinje za prehranu u gradskim ustanovama (bolnice, škole itd).
Sada se na tome uglu nalazi Osnovna škola Tina Ujevića sagrađena 1935. godine, projektirao ju je arhitekt Ivan Zemljak.

Nakon toga smo neposredno nakon škole ušli u zanimljivo dvorište sa nizom niskih kuća koje su možda baš služile radnicima vrtlarije (osnovana 1893., poslije mijenjala ime u Nasadi, Flora, da bi 1977. napokon dobila ime Zrinjevac, sok se uprava preselila u Remetinec još krajem 50-ih godina). Pored tog dvorišta se nalaze zgrade nekadašnje Tvornice baterija Croatia, a nakon nje i poslovna zgrada nekadašnjeg Europapress holdinga koji se sad zove Hanza Media (nekadašnji natpis EPH je uklonjen gotovo bez traga)

Nakon te zgrade smo skrenuli u Koransku ulicu, a potom u Radonjsku, slijepu ulicu na čijem kraju se nalazi nekoliko malih starih kućica koje se nisu gotovo ništa promijenile od međuratnog razdoblja. Neke od njih su napuštene no u nekima se još živi ...



Pred osnovnom školom Tina Ujevića. Snimio: Mladen.


U dvorištu iza osnovne škole. Snimio: Mladen.


Stara metalna vrata iza kojih se krije neizgrađena parcela ... Snimio: Mladen.


Pumpa za vodu u Radonjskoj ulici - natpis na pumpi poručuje da se ostavi voda teči jer je treba jedan od stanara. Snimio: Mladen


Tabla iz nekih prijašnjih vremena ... Snimio: Mladen.


Kućica u Radonjskoj ulici. Snimio: Mladen.


Još jedan prizor iz Radonjske ulice. Snimio: Mladen.


Krenuli smo dalje prema Kupskoj ulici, iza nove zgrade HEP-a čija je izgradnja prije nekoliko godina prouzročila urušavanje ulice. No, osim tog neslavnog događaja ta ulica krije i zgrade u kojima je svoj rad započela XV gimnazija poznatija kao MIOC (hvala Vesni na podsjećanju!)
(škola je osnovana 1964., a preselila se na današnju lokaciju na Jordanovcu 1975.)

U susjednoj Galovačkoj ulici smo pronašli još jednog "Željeznog Franceka" (pumpu za vodu) koja radi, a PimpMyPump ekipa ga je ukrasila ilustracijom sa albuma Haustora. Ispred FER-a nas je čekala ekipa TV Jabuke, nakratko smo se uživo javili u njihov program ... no, hladnoća nam je ohladila noge i prste (a pogotovo voditeljici u tankome baloneru ) pa smo požurili Bednjanskom ulicom uz stara skladišta prema pauzi za grijanje. Pogledali smo zanimljivu ogradu kod Miramarskog podvožnjaka (sa motivom leptira!), prošli kroz divlje parkiralište na mjestu bivše tvornice vaga, a bacili smo i pogled na street art instalaciju autora Lonca, Srce, (He)Art

Prošli smo iznad pothodnika i zatim napokon otišli na grijanje, u kafić Cug, opremljenim drvenim klupama poput nekadašnjih zagorskih vlakova. To je pravi lokalni birc sa šarolikom klijentelom kojeg se isplati posjetiti i zbog interijera i zbog atmosfere.



Kupska ulica. Snimio: Mladen


Pauza, iza nas zgrade nekadašnjeg MIOC-a. Snimio: Mladen.


Djelo kolektiva "PimpMyPump" uz jednog od još živućih "Franceka" u Galovačkoj ulici. Snimio: Mladen.


Iz drugog kuta. Snimio: Mladen.


Priprema za javljanje uživo na TV Jabuku ispred FER-a. Snimio: Mladen.


Još jedan Francek ... na žalost, neradeći ... Snimio: Mladen.


Pogled na zgradu FER-a uz parking na dijelu bivšeg zemljišta "Geofizike". Snimio: Mladen.


Prolazeći iznad Miramarske ... Snimio: Mladen.


Uranjamo u zonu sumraka .. na kraju Koturaške se nalazi veliko divlje parkiralište. Snimio: Mladen.


Heart ... Autor: Lonac, snimio: Mladen.


Pogled odozgo na stajalište ZET-ovih autobusa kod Pothodnika. Snimio: Mladen.


Pogled na interijer "Cuga". Snimio: Mladen.


Šetači se pomalo odleđuju ... Snimio: Mladen.


Nakon temeljitog zagrijavanja u toplom lokalu uz čaj i kuhano vino šetnju smo nastavili Trnjanskom cestom, između željezničarskih zgrada. Ulicu grada Vukovara smo prešli kod Kruga, a zatim smo opet zaronili u svijet malih kućica u uskoj Šumetličkoj ulici koja nas je pored Đačkog doma dovela u blizinu stare Trnjanske tržnice koja se posljednjih godina gotovo ugasila.

Hladnoća nas je tjerala da se brzo gibamo, nastavili smo uz crkvu Krista kralja (za koju je nacrt napravio Ivan Meštrović, župa je onsovana 1938.), nogometno igralište NK Trnje (klub je 2014. slavio 90 godina!) i vodocrpilište Kruge ...

Krivajska nas je ulica potom ponovo dovela do ulice Kruge nakon koje smo se još jednom našli u labirintu uskih ulica i kućica, između mnogobrojnih Pila i Njivica ... šetnju smo završili već promrzli kod raskršća Ulice grada Vukovara i Držićeve zaželjevši si sve najbolje za blagdane i uz veselje što će slijedeće šetnje biti u toplije doba godine!



Najuporniji šetači uz ogradu igrališta NK Trnje. Snimio: Vanja


U labirintu Pila i Njivica ... Snimio: Vanja


Za kraj se zahvaljujem Mladenu na fotkama, a vama kao "poklončić" dodajem link na monografiju Trnja izdanu 1981. godine!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, trnje, cug, Koturaška ulica, tržnica, pile, Njivice, pothodnik

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zagrepčani i pothodnici se baš ne vole ... i zaslugom projektanata (koji su neke od njih zamislili izrazito loše) i gradskih vlasti (koje ih ne održavaju baš uzorno), ali i zaslugom samih građana (koji ih često izbjegavaju koristiti, već radije koriste kojekakve opasne prečice ... a o vandalima koji uništavaju pothodnike razbijajući lampe, šarajući zidove, trgajući oplatu ... da i ne govorim.

Vjerojatno najkorišteniji zagrebački pothodnik je onaj kod Glavnog kolodvora - em stoga što povezuje dva vrlo važna prometna čvora (Glavni kolodvor sa autobusnom stanicom za novozagrebačke autobuse) i još k tome centar grada sa središnjim Trnjem, em stoga što je alternativa, pretrčavanje niza kolosijeka na nepreglednom i prometnom mjestu, vrlo neprikladna i iznimno opasna ... no, to ne znači da se ne upotrebljava: pogledajte samo stazice koje kroz ruševni zid vode na Koturašku ulicu!

(iako, čisto teoretski gledajući, najveći postotak korištenja sigurno imaju pješački prolazi ispod remetinečkog Rotora - sigurno nitko ne pretrčava sami Rotor, em je samoubilački opasno, em je puno lakše proći ispod Rotora ... i po tome je taj "pothodnik" zapravo jedini pravi u cijelome gradu, jer je puno lakše proći njime nego pretrčavati cestu ... i tako bi trebalo biti sa svima njima!)

U zbirku zagrebačkih pothodnika ulaze i svi oni novozagrebački bez rampi (da smo u Austriji, svi bi oni već imali i rampe i liftove!) koji za roditelje sa dječjim kolicima, invalide i bicikliste predstavljaju nepremostivu prepreku i nevjerojatno je da još nije smišljeno i izvedeno neko prikladno rješenje ...

... tu su i oni prikladniji, npr. pješačko-biciklistički pothodnik ispod željezničke pruge kod Selske ceste koji je prilično dobar (ako izuzmemo oštre kuteve rampi) ... no, broj ljudi koji prelaze prugu "u nivou" je još uvijek bar dvostruko veći od onih koji prolaze pothodnikom ...

... dok su oni najkvalitetniji u Prečkom, ispod Matetićeve ulice, u blizini osnovnih škola Prečko i Nikole Tesle. No, zez je što su u njihovoj blizini i semaforizirana raskršća koja omogućuju prijelaz, a usprkos svemu tome puno ljudi ne mari za opasnost pa široku cestu prelazi gdje stigne.

A koji je to od zagrebačkih pothodnika najnekorišteniji? Njegova je sudba određena položajem: nalazi se u blizini napuštene tvornice i još k tome vodi ka autobusnoj stanici koja nije osobito frekventna. Riječ je o pothodniku ispod Branimirove ulice, pored raskršća sa Štefanovečkom u Dubravi. Pored pothodnika se nalazi olupina nekadašnje pekare "Mlinara" koja čeka rušenje (možda je čak već srušena - zaštitarka koju sam pitao za sudbinu tog objekta je rekla da već neko vrijeme čekaju ekipu za rušenje), a sa druge strane ceste je autobusna stanica linija koje voze iz Borongaja prema Dugom selu, no čini se da ona vrlo rijetko dočeka putnike ... a kada neki i dođe, radije pretrči cestu. Između ostalog i zbog stanja pothodnika. Naime, čini se da su na njega zaboravile i službe održavanja: ograda valjda nije prefarbana od postavljanja u 80-ima, gazišta stepenica su polomljena, iz njih raste trava ... tako da ispada da je uobičajeno uništavanje pothodnika šaranjem (ovdje osobito nemaštovitim, bez ikakve poruke i pokušaja kreiranja ičega) ovdje još najmanji problem.



Pogled od napuštene zgrade pekare. Snimio: Vanja


Ulaz od pekare ne obećava lijepe prizore ... Snimio: Vanja


Stepenice su u komi ... Snimio: Vanja


Pošarana unutrašnjost pothodnika. Snimio: Vanja


Izlaz na autobusnu stanicu. Snimio: Vanja


Većina gradskih pothodnika sad ima plavu ogradu, no ovaj još uvijek originalnu žutu koju je dobrano nagrizla rđa. Snimio: Vanja


Pogled unazad: Tri (od četiri) izlaza pothodnika sa napuštenim objektom "Mlinara" u pozadini. Snimio: Vanja


Na kraju, pogledajmo još jedan neobičan detaljčić! A to je čudan izlaz na njegovoj sredini koji vodi .. posred livade! Kao da je tamo planirana izgradnja nekakvog okretišta ili nečeg sličnog pa je onda ta ideja napuštena, pa izlaz sad vodi u zelenilo.

Zna li netko čemu bi mogao služiti taj izlaz?



Pogled na "slijepi izlaz". Snimio: Vanja

Oznake: pothodnik, Branimirova, Štefanovečka, Dubrava, željeznička pruga, željeznica, promet