Sakriveno šetalište pored Bosanske ulice
U ove proljetne dane kad se napokon priroda zazelenila i sva procvala nema boljeg načina za provođenje slobodnog vremena od šetnje po prirodi. A za ugodnu šetnju tog tipa nije nužan odlazak izvan grada, nekoliko mogućnost za takve šetnje pruža se već u neposrednoj blizini centra grada!
Bosanska ulica se od Ilice odvaja neposredno pred raskršćem sa Ulicom Republike Austrije, tamo pred Vinogradskom ulicom. To je lijepa ulica, oivičena drvoredom i pretežno lijepim vilama, a jedina joj je mana to što su pločnici uski i zakrčeni autima tako da je šetnja ulicom ne osobito ugodna. No, i tome se može doskočiti! Snimio: Vanja Naime, nakon cca 100 metara nakon Ilice s desne strane se nalazi dječje igralište. Igralište više upotrebljavaju vlasnici pasa sa svojim ljubimcima nego djeca, a i sprave nisu u najboljem stanju, no svejedno je to dosta ugodan kutak zelenila. A od tog igrališta uz rub šume vodi vrlo lijepa staza kojom se za desetak minuta gotovo bez hodanja uz cestu može doći do samog vrha Bosanske ulice i njenog spoja sa Hercegovačkom! Staza je dijelom i osvijetljena (ne cijelim putem, ali do nje dopiru svjetla s ulice) tako da šetnja moguća i noću. Početak Bosanske ulice - na žalost, auti dominiraju panoramom. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Nakon cca 200 metara s desne strane staze se otvara pogled na košarkaško igralište skriveno u zelenilu - to je vjerojatno najugodnije igralište u Zagrebu za vrućih ljetnih dana! Snimio: Vanja Medvjeđi luk u cvatu pored igrališta. Snimio: Vanja Nedovršena vila koja neskladno viri kroz drveće iznad šetališta. Snimio: Vanja Stube kojima se izlazi na Bosansku po prvi puta. Snimio: Vanja Poslije igrališta slijedi kratko stubište i par desetaka metara šetnje uz cestu, no vrlo brzo slijedi novo stubište kojim se skraćuje veliki zavoj ulice. Nakon tog stubišta slijedi još jedno (početak je pored ruske ambasade) i već ste na samome vrhu ulice, pored Hercegovačke, gdje vas čeka još jedan parkić i još jedno dječje igralište. Drugi niz stuba. Snimio: Vanja A za one kojima je ta šetnja bila prekratka nek prijeđe Hercegovačku i slijedećim nizom stuba se spusti prema Jelenovcu gdje ga čeka još zelenila i još jedno dječje igralište u hladovini ...a sada je tu i ZET-ova minibus Linija 139 kojom se bez puno napora možete vratiti na Ilicu. |
Drugo lice Ilice
Što reći o Ilici, najzagrebačkijoj od svih zagrebačkih ulica, a da to već svi ne znaju?
Mnogi ljudi misle da je to najduža zagrebačka ulica, no po svemu sudeći ona je tek treća najduža ZG-ulica. Prema knjizi Branimira Špoljarića "Stari Zagreb, od vugla do vugla" (a to je, rekao bih, vrlo kompetentan izvor) najduža je ulica Slavonska avenija sa ravno 18 km dužine. Nakon nje slijedi Radnička cesta sa 6502 m te tek onda Ilica sa 5660 metara. Preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" Preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" O tome gdje Ilica počinje je već bilo riječi (na ćošku Jelačić placa, kod parfumerije Iris), a njezin završetak je kod Bolničke aleje, onog lijepog drvoreda ispred Psihijatrijske bolnice Vrapče. Posljednji kućni broj koji sam ja pronašao je 530 (i po tome je to najveći kućni broj u Zagrebu, niti Slavonska avenija niti Radnička cesta niti bilo koja druga ulica ih nemaju tako velikog) ... no, neki izvori su mi sugerirali da postoji čak do 542, ali ih ja nisam našao. Uglavnom, posljednja tabla sa natpisom Ilica je na zgradi gdje se nalazi knjižnica "Vladimir Nazor", podružnica Vrapče. Snimio: Vanja Snimio: Vanja A za ovaj post sam se potrudio potražiti sve "okrugle" iličke kućne brojeve te onog posljednjeg - evo ih! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Što još? Ilica se po prvi puta spominje u jednom dokumentu iz 1431. godine. Do 1766. se protezala samo do sadašnjeg Britanskog trga, a svoj vijugavi tok zahvaljuje tome što slijedi srednjovjekovni put koji je pak slijedio rub brijegova zato što je nekad Sava tekla puno sjevernije (blizu Ilice!) pa je često poplavljivala nizinska područja. I za kraj - pod nazivom "Drugo lice Ilice" prošle godine je pokrenuta zanimljiva akcija o kojoj možete više pronaći OVDJE (na žalost, za ovo sam saznao tek kad je izložba već bila zatvorena), a ja ću vam tu donijeti izvadak s njihove web stranice: Voditelji projekta: Maja Podrug, Ines Tanović Suradnici: Petra Ružman, Mihael Puntarić Grafički i web dizajn: Andrija Solarević PR projekta: Davor Drezga Tehnička produkcija: Zvonimir Ferina, Marino Frankola Produkcija: Odo' ja! Pokrovitelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Zagreb, Profil Megastore, Digital Foto Art Mjesto održavanja izložbe: Galerija Pravi put, Runjaninova 3, Zagreb 17. – 31. siječnja 2009. • Projekt ‘Drugo lice Ilice’ potaknut je zapažanjima slojevitosti urbanog tkiva koju najjasnije ilustrira kontrast prisutan u glavnoj zagrebačkoj ulici. Reprezentativna pročelja formiraju ‘lice’ Ilice – scenografiju užurbanog života strogog gradskog centra iza koje se skriva potpuno drugačiji ambijent. Realizacija projekta rezultat je suradnje studenata s više fakulteta zagrebačkog Sveučilišta. • Izložba otkriva estetiku zaboravljenih prostora u najužem gradskom centru, prostora koji nisu izravno izloženi pogledu prolaznika, ali pričaju zanimljive priče o gradskom životu, povijesti i ljudskim sudbinama.Iza gotovo svake iličke veže nailazimo na prostore unutrašnjih dvorišta koja posjeduju sebi svojstvene teksture, boje i tragove kojima su ih obilježili njihovi sadašnji i prošli stanovnici. Ovdje se vizualni doživljaj okreće detaljima koji svjedoče o životu samog prostora, ali i o pojedinačnim ljudskim sudbinama. Autori su kroz fotografiju, grafiku, slikarstvo, strip te video i literarne uratke dokumentirali i interpretirali osobne impresije navedenih prostora. Predstavljeni radovi ukazuju na različitost njihovih fokusa koji obuhvaćaju vizualne, povijesne, urbanističke i socijalne momente i motive. Tako je umjetničko istraživanje zapuštenog, ali i poetičnog ‘drugog lica Ilice’ rezultiralo spojem dokumentarističkih, kritičkih i intimističkih pristupa .... Autor: Nikola Serventić, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" Autor: Tomislav Sutlar, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" Autorica: Vinka Maras, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" |
Crveni most: most koji je nestao u tišini
Možda se još netko od vas, dragi moji čitaoci, sjeća Crvenog mosta još iz doba kad je bio u funkciji ... moja sjećanja su u izmaglici, ne sjećam se da sam ikad baš prešao preko njega, no sjećam se crveno obojanih lukova, drvenih dasaka na kolniku (ne sjećam se da li je imao samo jedan prometni trak ili dva), toplovoda koji je po njemu prelazio Savu. Oni sa boljim sjećanjem kažu da je preko njega prometovala prva autobusna linija za Novi zagreb koja je polazila sa Kvaternikova trga ...
No, sjećam se slike njegovih ostataka koji su nakon izgradnje Mosta mladosti ležali par desetaka metara nizvodno od novoga mosta ... a onda su i oni, prije desetak godina, otplovili, nošeni bujicom nabujale Save. I danas se od cijeloga mosta mogu vidjeti samo tragovi nosača i pristupni putevi, južni nedaleko od Mosta Mladosti, a sjeverni pored obiteljske kuće par desetaka metara nizvodno od Držićeve ulice, u blizini odvojka ulice za Borovje. Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org A taj most je u stvari bio prvi čelični most koji je spojio dvije zagrebačke savske obale (vidi članak OVDJE). Sagrađen je 1892. godine na mjestu današnjeg starog savskog mosta (koji danas služi samo pješacima i sa svojim rupama na kolniku i dotrajalom ogradom je slijedeći kandidat za neku od nesreća, nakon nesretnog željezničkog mosta kod Petruševca otprije nekoiko dana) i na tome je mjestu služio cestovnome prometu do 1935-1937. godine kada je premješten na svoje posljednje "uredovno" mjesto, kod Držićeve ulice. A tamo je ostao u funkciji sve do 1974. godine kada je sagrađen Most mladosti. Preneseno sa www.zeljeznice.net, postao Igorail Pretražujući web u potrazi za njegovim starim fotografijama nisam našao bogznašto tako da ćete se morati zadovoljiti fotkama njegovog posljednjeg pozdrava sa svojom zadnjom lokacijom, no zato sam pronašao fotografiju sa njegove prve pozicije pored savskog kupališta, a kao dodatak i fotku trnjanske skele koja je bila u funkciji taman na pola puta između njegove prvog i drugog "staništa", tamo kod Trnjanske ceste na koju se s juga nadovezivala ulica Đure Babića za koju ne znam postoji li još uopće nakon opsežnih radova oko novog Muzeja suvremene umjetnosti. Snimio: Vladimir Horvat. Preneseno sa www.kultura.hr No, za kraj ipak još koja svježa fotka sa njegovog posljednjeg položaja sa sjeverne obale. Prvo, pogled po pristupnoj cesti nekadašnjem položaju mosta, vide se mjesta gdje su stajali njegovi nosači. Snimio: Vanja Pogled izbliza na ostatke nosača i pristupnu cestu. Snimio: Vanja Pogled na ostatke nosača na južnoj obali. Snimio: Vanja Pogled prema odlagalištu otpada na Jakuševcu i nekoliko navezanih brodova. Snimio: Vanja Brodovi na vezu pored Getroa. Snimio: Vanja A ovo izgleda kao crkva sa BBB-logom ... Snimio: Vanja ... no, vjerojatno je ipak neka stara pumpna stanica ili nešto slično. Snimio: Vanja |
< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |