Nepoznati Zagreb

Svašta ima u tom našem gradu, pa tako i podosta neobičnih prijevoznih sredstava ... ja ću vam danas i jednog od slijedećih dana opisati dva koja više nisu u funkciji, ali su njihovi tragovi još itekako dobro vidljivi (o da, dapače, teško ih je ne vidjeti, samo ako se zna kuda gledati!).

Dakle, danas je riječ o teretnoj žičari u podsusedu koja je tokom dosta godina opskrbljivala podsusedsku cementaru laporom koji se kopao u kamenolomu u Bizeku koji se nalazi u njenom zaleđu. Danas neću puno pisati o samoj cementari, o tome kako je svojom prašinom zagadila čitav Podsused i okolicu, kako je prouzročila klizišta u svojem zaleđu i kako ta gomila čelika i betona danas polako trune bez jasne ideje što činiti sa time u budućnosti ... toj temi ću posvetiti poseban post ili čak niz postova ... No, danas se koncentrirajmo na već spomenutu žičaru.


Snimio: Vanja

Žičara je uz pomoć dvedesetak betonskih stupova u malim "vagonetima" prevozila lapor iz kamenoloma do same cementare i na tom putu je prevaljivala udaljenost od cca 1,5 km i visinsku razliku od oko 200 metara. Ja se vrlo maglovito sjećam te žičare u pogonu, no znam iz raznih izvora da je u radu bila sve do 1972. godine kada je umjesto nje u funkciju stavljen tunel koji je izbušen ispod Bizeka i kroz koji se lapor dovozio do cementare sve do njena zatvaranja i stečaja 1987. godine.

I, ostaci te žičare su vidljivi još i dan danas i čak su i vrlo dobro očuvani ... što i nije čudo obzirom da se radi o armiranom betonu koji će tako ostati stajati još vjerojatno stotinu godina (teško je očekivati da će ih netko rušiti, pogotovo stupove koji su u blizini stambenih objekata). Vučnog užeta naravno više nema, nema ni zaštitnih "podvožnjaka" iznad ulica Bizek II i Bizek I koji su štitili vozila i pješake od možebitnog pada lapora na njih ... no, sve ostalo tj. svi stupovi, su i dan danas na svom mjestu. Evo kako je to izgledalo pred koji dan!


Snimio: Vanja



Snimio: Vanja

Bacimo koji pogled i na područje same cementare!


Snimio: Vanja

Vidljive su naslage lapora ... no, upravo zbog njih pretjerano iskopavanje je rezultiralo brojnim klizištima i gradnja bilo kakve vrste je tu vrlo rizična.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Do stupova je lako doći: sa Aleje Bolonje skrenite nakon cementare desno u ulicu Prigornica, a sa nje, nakon uspona na brijeg, desno u ulicu Bukoščak. Kad prođete rasklopno električno postrojenje već ste točno na trasi bivše žičare. Lijevo je uz cestu jedan stup, desno (slijedeći makadam ulice Vodopijin brijeg) su dostupna još dva stupa, dok su još niže još nekoliko stupova, no nalaze se na privatnom zemljištu i nedostupni su. Stupovi dalje režu poprijeko blago nagnutu padinu prema vrhu Bizeka dok se vi cestom možete zaputiti ulicom Bizek I do malog trga, a dalje lijevo ulicom Bizek II uz koju ćete opet sresti stupove. Po toj ulici nastavite sve do kraja asfalta (postoji mogućnost okretanja za aute), tamo se nalazi najveličanstvenija kolekcija stupova (njih 5 na malom razmaku, to je bilo potrebno jer je trebalo prevladati malo sedlo) kojom dominira jedan veliki monster-stup sa dugačkim betonskim potpornjima ... a svom tom čudu od betona kontru udara picajzlasto lijepo uređen vrt sa mnogo cvijeća i vrtnim patuljcima koji se nalazi tik ispod njega.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ostaci žičare završavaju na području kamenoloma, tamo ih nisam slijedio jer ću tom fascinantnom kamenolomu (ja ga zovem "zagrebački Kolorado") posvetiti pokoji zasebni post.

I za kraj, ostaci vrlo slične žičare se mogu vidjeti nigdje drugdje nego na Velebitu, između Jablanca i Alana. Na tom je potezu u doba djelovanja kaznionice na Golom otoku prevoženo drvo (trupci) iz velebitskih šuam oko Alana prema Jablancu od kuda su se brodovima transportirali dalje, na otok ili pak prema Rijeci.