Nepoznati Zagreb
30.04.2009., četvrtak
Pogled u prošlost, ka starim imenima ulica
Danas je već pomalo "pretpraznična atmosfera" i nije mi do puno pisanja tako da će današnji post biti više "fotografski" orijentiran.
 Naime, šećući gradom uz malo pažnje vrlo je jednostavno uočiti detalje koji nas podsjećaju na prošlost ... ono znakovi za skloništa su samo jedan od "uvida" u gradsku povijest, ima ih zaista mnogo, no nisu jako uočljivi zbog zuba vremena tako da je potrebna izvjesna doza pozornosti da ih se uoči. A slično je i sa kućnim brojevima .... nije rijetkost naići na neke koje je već dobrano vrijeme pregazilo. Recimo, Ulice Rade Končara već dugo nema, zamijenile su ju Tratinska i Ozaljska ... no, nije rijetkost naći kućne brojeve koji još uvijek kazuju staro stanje.   Snimio: Vanja Pri tome ne treba zanemariti činjenicu da se ovdje nije samo promijenilo ime ulice, već i kućni broj. Naime, brojevi Končareve ulice su se brojali od Savske i onaj dio ulice kojem je ponovo vraćeno ime Tratinske je sačuvao stare kućne brojeve. No, ostatak koji je ponovo dobio ime Ozaljske ulice je krenuo sa odbrojavanjem od Trešnjevačkog placa (koji se do prije 20-tak godina zvao Trg Oktobarske revolucije, sjećate li se još toga? ) i stari brojevi više nisu važeći i ovi brojevi 180 i 183 su u stvari možda tek 60 i 63 ili nešto slično.Evo još primjera: Kustošijanska se do pred 20 godina zvala Ulica XIII proleterske brigade i isto tako niej teško pronaći to iem na fasadama kuća.  Snimio: Vanja Nova cesta je dugo držala svoje "neutralno ime", tek tamo negdje sredinom 70-tih su je preimenovali u Lenjingradsku, da bi je među prvima (čini mi se čak da je to bilo još za doba Jugoslavije!) preimenovali nazad u Novu cestu. Ali, nekoliko kućnih brojeva još drži sjećanje na staro ime.  Snimio: Vanja Trg koji se danas zove Trg Vladka Mačeka (onaj na početku Prilaza Gjure Deželića odnosno nekadašnjega Prilaza JNA, tamo gdje on sreće Ulicu Republike Austrije odnosno nekadašnju Ulicu Braće Oreški) se nekad zvao Drapšinov trg ... iskreno, jedva da se sjećam da je taj trg postojao. No, ime još uvijek postoji na jednoj fasadi ...  Snimio: Vanja Ulica Ljudevita Posavskog je pak bila Ulica Anke Butorac.  Snimio: Vanja No, najzanimljivija i najstarija od svih tabli ovdje je ova. Naime, Samoborska cesta postoji i danas, ali sa početkom u Stenjevcu. No, ovaj kućni broj se nalazi u Ulici Božidara Adžije koja se do prije 20 godina zvala Ulica Kate Dumbović i koja se tako zvala još i 1958. godine kao što kazuje stari plan grada koji imam doma. Dakle, ovaj kućni broj datira najmanje iz 50-tih godina, ako nije i stariji. A i nije jedini ...  Snimio: Vanja ... jer mu i susjeda slijeva i susjeda zdesna krase isti natpisi!   Snimio: Vanja |
28.04.2009., utorak
Sakriveno šetalište pored Bosanske ulice
U ove proljetne dane kad se napokon priroda zazelenila i sva procvala nema boljeg načina za provođenje slobodnog vremena od šetnje po prirodi. A za ugodnu šetnju tog tipa nije nužan odlazak izvan grada, nekoliko mogućnost za takve šetnje pruža se već u neposrednoj blizini centra grada!
Bosanska ulica se od Ilice odvaja neposredno pred raskršćem sa Ulicom Republike Austrije, tamo pred Vinogradskom ulicom. To je lijepa ulica, oivičena drvoredom i pretežno lijepim vilama, a jedina joj je mana to što su pločnici uski i zakrčeni autima tako da je šetnja ulicom ne osobito ugodna. No, i tome se može doskočiti!  Snimio: Vanja Naime, nakon cca 100 metara nakon Ilice s desne strane se nalazi dječje igralište. Igralište više upotrebljavaju vlasnici pasa sa svojim ljubimcima nego djeca, a i sprave nisu u najboljem stanju, no svejedno je to dosta ugodan kutak zelenila. A od tog igrališta uz rub šume vodi vrlo lijepa staza kojom se za desetak minuta gotovo bez hodanja uz cestu može doći do samog vrha Bosanske ulice i njenog spoja sa Hercegovačkom! Staza je dijelom i osvijetljena (ne cijelim putem, ali do nje dopiru svjetla s ulice) tako da šetnja moguća i noću.  Početak Bosanske ulice - na žalost, auti dominiraju panoramom. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Nakon cca 200 metara s desne strane staze se otvara pogled na košarkaško igralište skriveno u zelenilu - to je vjerojatno najugodnije igralište u Zagrebu za vrućih ljetnih dana!  Snimio: Vanja  Medvjeđi luk u cvatu pored igrališta. Snimio: Vanja  Nedovršena vila koja neskladno viri kroz drveće iznad šetališta. Snimio: Vanja  Stube kojima se izlazi na Bosansku po prvi puta. Snimio: Vanja Poslije igrališta slijedi kratko stubište i par desetaka metara šetnje uz cestu, no vrlo brzo slijedi novo stubište kojim se skraćuje veliki zavoj ulice. Nakon tog stubišta slijedi još jedno (početak je pored ruske ambasade) i već ste na samome vrhu ulice, pored Hercegovačke, gdje vas čeka još jedan parkić i još jedno dječje igralište.  Drugi niz stuba. Snimio: Vanja A za one kojima je ta šetnja bila prekratka nek prijeđe Hercegovačku i slijedećim nizom stuba se spusti prema Jelenovcu gdje ga čeka još zelenila i još jedno dječje igralište u hladovini ...a sada je tu i ZET-ova minibus Linija 139 kojom se bez puno napora možete vratiti na Ilicu. |
27.04.2009., ponedjeljak
"Elitni" zagrebački skvot na Jarunu
Sigurno dobro poznajete one klasične oglase za prodaju stanova - obično idu nekako ovako:
"Prodajem kuću s vrtom u mirnom dijelu grada, okružena zelenilom, blizina Jarunskog jezera i tramvaja." I sve to može biti potpuno točno, a da se u stvari radi o još jednom od zagrebačkih skvotova, ovaj put ne naseljenog mladima koji time žele izraziti svoj bunt prema društvu, već beskućnicima, onima koji nemaju drugo pribježište. A priča je tim zanimljivija zbog toga što se taj skvot nalazi na vrlo cijenjenom mjestu, odličnoj lokaciji u blizini Jaruna, a sve to je još gotovo nevidljivo običnom građanstvu i osim najbližeg susjedstva (Prikrilova ulica s Jarunske strane i naselje Gredice sa druge strane) vjerojatno rijetko tko zna o čemu se ovdje radi.  Snimio: Vanja Dakle, krenimo po Horvaćanskoj cesti do poznatih nebodera na Srednjacima, u Ulici Braće Domany. Uz njih teče potok Črnomerec, na tome mjestu je to tek neugledan mali potočić (no, čast mu spašavaju ugodne zelene površine koje ga prate sve do njegovog ušća u Kustošak i dalje u Savu!), koji južno od Horvaćanske dijeli naselje Gredice od samog naselja Jarun. Krenimo dalje uz potok desnom obalom i nakon uredno podšišane livade i jablanova ubrzo slijedi grmlje ... a iza tog grmlja sakriveno je malo naselje drvenih baraka. Koliko znam, to su ostaci naselja u kojem su živjeli radnici koji su svojedobno, pred 30-tak godina, gradili sva ta nova naselja - Jarun, Staglišće ... Dio tih baraka je srušen i od njih se vide samo betonski temelji obrasli grmljem, no u nekima koje su još tamo žive ljudi. Neke od baraka su relativno uredne, sa vrtovima, TV-antenama ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja ... dok su druge zaista tek pribježište najsiromašnijih, okružene smećem ... no, svejedno, i u njima žive ljudi, dapače, na jednoj od njih je i poštanski sandučić sa imenom.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja A nekima je i to bio prevelik luksuz pa je sam sagradio neopisivu baraku od kojekakvog materijala i oblijepio ga sličicama po izboru ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Dakle, ako ste željni šetnje uz potok Črnomerec i ne smeta vas pomalo neobično okruženje ovih baraka, grmlja i ostataka građevinskog naselja, tad odaberite desnu obalu. Ako vam je pak miliji suvremeni ambijent modernoga naselja, dječja igrališta i ošišane livade, tad ipak odaberite lijevu obalu ... i tad je sve što ćete vidjeti od ovog malog naselja ovo:  Gredička obala potoka. Snimio: Vanja  Zaleđe Prikrilove ulice sa Jarunske strane potoka. Snimio: Vanja |
26.04.2009., nedjelja
Zaboravljene tržnice (2): Trnjanska tržnica
Pred nekoliko tjedana poveo sam vas u posjet gotovo sasvim napuštenoj tržnici u Željezničkoj koloniji, a danas ćemo posjetiti jedva malkice aktivniju tržnicu na Trnju.
 Snimio: Vanja Tržnica se nalazi na 200 m od "Palače pravde", u Trnjanskoj ulici, u onom njenom dijelu koji je nekad bio glavni ulaz u grad iz pravca savske skele i srce Trnja, a sada je tek nevažna ulica u neposrednoj blizini glavne prometne arterije, Ulice Hrvatske bratske zajednice. Hodajući Trnjanskom morate biti pozorni jer je tržnicu lako promašiti ako ne znate gdje ju tražiti. Ovo je "javno" lice Trnjanske ulice, koje odaje nekad važnu prometnicu ...  Snimio: Vanja ... a ovo je njeno naličje, vidljivo svima sa Ulice Hrvatske bratske zajednice.  Snimio: Vanja A ovo je ulaz u tržnicu iz Trnjanske.  Snimio: Vanja U nedjelju, dan koji je oživio tržnice otkad većina trgovina ostaje zatvorena, na trnjanskoj tržnici je bio svega 1 (brojkom: 1) otvoreni štand uz jednu malu trgovinu i pokoji kafić. Radnim danom je tek malko življe, aktivna su 2-3 štanda, a najvažnija trgovina je "Pip", trgovina pčelinjim proizvodima, mjesto od najveće važnosti za pčelare, ali i one koji koriste druge slične proizvode (recimo, voštane ploče za izradu svijeća - ovdje su najjeftinije u gradu, a i šire!).  Snimio: Vanja Sama tržnica je ok, relativno uščuvana (iako uz solidnu dozu paučine i arhaične gradske opreme - vidi fotke!), no očit je manjak klijentele - šteta.  Snimio: Vanja  Lampa dizajna iz 60-tih. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja U okruženju tržnice vidljiv je sudar starog i novog koje je bilo takvo prije 30 godina (tipičan primjer je ovaj prizor sa Palačom pravde u pozadini) ...  Snimio: Vanja ... a evo i moje malenkosti u akciji.  Snimio: Vanja Pozdravit ćemo još "dežurnu" ekipu s placa ...  Snimio: Vanja ... i prije izlaska na drugi ulaz, prema Krugama, pogledati još jednom ovu staru tržnicu koja, na žalost, nema baš svijetlu budućnost ...  Snimio: Vanja |
24.04.2009., petak
Tajanstveni znakovi iz prošlih vremena                                          Sigurno ste tu i tamo uočili ove zankove na fasadama starijih zgrada i kuća. No, da li ste primjetili da ih po gradu ima na stotine? A da li i znate što oni znače? Prema informacijama koje sam ja prikupio, ovi znakovi označavaju skloništa. Oznake su stavljane tokom drugog svjetskog rata, a strelice pokazuju smjer kojim treba ići prema skloništu (dakle, desno ili lijevo ili ravno dolje u podrum ili prvo desno pa dolje itd). Znakovi su uglavnom iščezli iz samoga centra grada, tamo je sve teže pronaći fasade koje nisu obnavljane 50 i više godina na kojima bi se oni očuvali. No, čim se maknete malo dalje, pogotovo izvan "trgovačkih" ulica, vidjet ćete ih mnogo: Trešnjevka, Črnomerec, Šalata, Medveščak (osobito u području između Vlaške i Branimirove, od Džamije na istok!), Maksimir ... što je ulica manje prometna (a to znači da je manje zgrada fasadirano posljednjih 60 godina) i što su zgrade starije, veća je šansa da ih nađete. Ako pronađete neki posebno dobro očuvan ili sa dosad neviđenom pozicijom strelice, javite mi! (zub vremena također polako smanjuje njihov broj ... sjećam se, kad sam kao mali išao u posjete baki u Novu Cestu tad su znakovi bili još podosta svježi i bilo ih je još više, no iz nekog meni nikad jasnog razloga, baku nisam nikad pitao ništa o tim znakovima, kao da je to bila neka tajna, tragovi svemiraca, misterija ... no, svaka se tajna kad-tad rasvijetli, pa tako i ova.) |
23.04.2009., četvrtak
Puma34 u 3D izdanju
Moram vam priznati: otkako mi je Milena otkrila kreacije Pume34 (o kojem sam već opširno pisao 06.02.2009.!) i otkako su se moje oči "navikle" na prepoznavanje njegovih crteža i kolaža po cijelome gradu šetnje gradom su mi puno zabavnije!
Pronašao sam ga na mnoštvu mjesta i gotovo za svakog odlaska u centar grada uočim neku njegovu novu kreaciju (jučer sam recimo vozeći se u gužvi "zelenim valom" u smjeru zapada na zapuštenom izlogu s južne strane između džamije i Draškovićeve uočio njegov natpis "Puma 34 vozi hitnu" ... sin me je odmah upitao "Tata, a zašto baš hitnu?" i onda je krenuo razgovor o radu hitne službe ...) ... a početkom tjedna sam uočio i prvi njegov 3D rad, ovo lice načinjeno dijelom od stiropora! (po stilu, čini se da to pripada radu njegovog alter-ega filjia ) Snimio: Vanja Inače, čini se da taj kutak gdje je ovo djelo izloženo na neki način privlači ulične umjetnike, vidi fotku (to je zid pored filijale Zagrebačke banke u Ilici, nešto prije Mesničke), to je već skupna izložba!  Snimio: Vanja A prošli tjedan sam otkrio i još jednu malu 3D intervenciju, ovakve oči sam već viđao na puno mjesta u gradu na papiru, nalijepljene na sva moguća mjesta, no ovo je također njihova prva 3D pojava koju sam uočio. Zna li netko što o autoru tih očiju? (ovo je snimljeno na početku Aleksandrovih stuba, tik uz Dežmanov prolaz)  Snimio: Vanja |
22.04.2009., srijeda
Remetinečki rotor: Raj za graffitere
Koliko god graffiti umjetnost nije moja najdraža "grana" umjetnosti niti na ikoji način pripadam tom kulturnom krugu opet se svako toliko ugodno iznenadim nekim od gradskih graffita (zbog teme ili izvedbe ili pak mjesta na kojem su nastali) ... a pogotovo njihovom upornošću s kojom "prefarbavaju" i uljepšavaju inače očajno dosadne stupove mostova i nadvožnjaka, stara skladišta, poluraspadnute zidove napuštenih tvornica, rasklimane ograde .. Protiv sam šaranja po svježe obojanim fasadama, ali sve te ostale lokacije koje sam malo prije spomenuo bile bi mnogo tužnije kad ne bi bilo graffita. A jedna od lokacija na kojem se možda i najbolje u gradu može vidjeti sva raskoš koja može izaći iz kantice spreja jest remetinečki rotor.
 Snimio: Vanja Jednostavno se odvezite tramvajem 7 ili 14 do stanice Lanište i krenite prema unutrašnjosti rotora. Svaki od 8 prolaza nudi nešto drugo (pri čemu mi se čini da su graffiti uz samu tramvajsku stanicu, koliko god već pomalo stari i ofucani, ipak najzanimljiviji!) i šteta je prolaziti tim dijelom grada a ne baciti pogled na njih. Evo nekih od meni najzanimljivijih "izložaka" u tom muzeju suvremene umjetnosti na otvorenome (ne zaboravite, postav se stalno mijenja - neki od odličnih graffita koji su krasili te zidove prije godinu dana sad se više ne mogu niti nazrijeti od silnih prefarbavanja!)! Neki imaju svoje junake ...    Snimio: Vanja Neke je već pregazila konkurencija ...   Snimio: Vanja Neki i opet predstavljaju po stoiprvi puta stilizirana slova (znam da to ima i neki umjetnički naziv, ali nikako da ga zapamtim), većina takvih mi je dosadna, no neki ipak odskoče od prosjeka ...  Snimio: Vanja   Snimio: Vanja Poruka nekih je vrlo jasna ("Moje srce je tvoje" na švedskom) ...  Snimio: Vanja ... dok je drugih potpuno nejasna.  Snimio: Vanja Neki prikazuju borbu sa generacijskim neprijateljem ...   Snimio: Vanja ... a neki sa zagađenjem prirode (ili mi se barem tako čini).  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Ova skupina sa stanice je pak čista zabava ...       Snimio: Vanja ... a najviše me zabavlja kako su autori u sliku dobro ukomponirali ove cijevi od odvodnje!  Snimio: Vanja Neki su zaista veseli ...  Snimio: Vanja ... neki "trendy" ...  Snimio: Vanja ... a neki "crnjak",  Snimio: Vanja Ima i dobrih potpisa ...  Snimio: Vanja ... ali će na kraju ipak svi, prije ili kasnije, završiti ovako (ako ih ne prefarbaju prije toga).  Snimio: Vanja Stoga zaista treba poslikati najbolje dok su još ovdje među nama!  Snimio: Vanja |
21.04.2009., utorak
Rokov perivoj u proljetnom ruhu
U ovo kišno prijepodne sam se odlučio prisjetiti sunčanog popodneva otprije nekoliko dana kada sam se prošetao po Rokovom perivoju. A uvijek kad svratim tamo požalim što se češće ne sjetim tog ugodnog i nadasve mirnog parka ... iako nigdje u gradu nije moguće potpuno pobjeći od gradske buke, čini se da je tamo ta buka ipak slabija nego u većini drugih parkova, a pjev ptica je bar to popodne bio barem dvostruko glasniji od zvukova koji su dopirali s Ilice.
 Snimio: Vanja Pretpostavljam da je većina vas već bila gore (ako ne, uhvatite prvu priliku i trk gore! ) - najlakše je od Britanca po Rokovoj ulici (to je valjda jedina ulica u Zagrebu koja ima gelender ... i uopće nije suvišan za zimskih dana sa snijegom i poledicom!), pored crkvice sv. Roka (koja je trenutno u skelama, obnavlja se fasada) i nekoliko lijepih vila. A jedna od njih (slijeva, tik nakon crkvice) ima na sebi i zanimljive mozaike na fasadi.  Snimio: Vanja U parkiću je taman prošli tjedan bila pokošena trava pa je i taj miris doprinosio idiličnoj proljetnoj atmosferi.   Snimio: Vanja Dječje igralište je još uvijek tamo, također i lijepa djeva uz fontanu (koja radi) ...  Snimio: Vanja A za one koji nužno moraju iščačkati nešto novo (kao ja :grin:) preporučam da urone u šumicu sa iličke strane: taman uz rub padine se vije uska stazica sa ponekim odvojkom nizbrdo (pojma nemam kud vode, valjda u neko dvorište, sve je podosta zaraslo) i šetnja njome je sasvim ok (zanemarite pokoji pseći drekić ili pak omot kondoma ima toga manje nego što bi čovjek očekivao) iako ne vodi do nekog mjesta sa lijepim pogledom na grad što sam ja potajno očekivao. No, stazica će vas na kraju dovesti do samog početka Aleksandrovih stuba kojima se možete spustiti dolje prema gradu, na Dežmanov prolaz, i time završiti posjet parku.  Snimio: Vanja |
20.04.2009., ponedjeljak
Ulica koja nestaje (1): Knežija
Kvart Knežija je više-manje poznat svima, a vjerojatno većina vas zna i za istoimenu ulicu, no ne znam da li ste upućeni da je ta ulica nekad bila puno važnija i duža. A tokom posljednjih godina skratila se za još komad ili dva tako da je pitanje dokad će uopće živjeti.
Trenutačno ulica Knežija obuhvaća dio između Ujevićeve ulice i Selske ceste (iako sam park u stvari ima naziv Park Hrvatskog proljeća), a sama ulica ima tek kućne brojeve 1-7. Dosta malo obzirom da ih je nekad imala i više od stotinu što se još uvijek može vidjeti na fasadama nekih starijih kuća (pogledajte fotke na dnu posta!).  Knežija na raskršću sa Selskom ("kod Name"). Snimio: Vanja  Knežija između Bićanićeve i Selske. Snimio: Vanja No, pogledajmo sad na reprodukciji dijela plana grada iz 1958. kako je ulica nekad izgledala: kretala je od Nove ceste (od njenog podvožnjaka ispod Savske), zatim je krivudala područjem na kojem su sad zgrade izgrađene tokom 60-tih i 70-tih (sadašnja Papova ulica i poljana Josipa Brunšmida), zatim se kretala više-manje današnjom trasom do sadašnje Selske (tada je tom trasom išla ulica Srednjaci) i zatim se pružala do ulice Vurovčica (koja i danas postoji), odnosno u novije vrijeme do ulice Srednjaci (koja se izgradnjom "premjestila" nešto zapadnije - vidi kartu!).  Reprodukcija dijela plana grada iz 1958. Snimio: Vanja Sada se najistočniji dio Knežije (od Nove ceste do Omiške ulice) zove Stara Knežija, slijedeći dio (pored crkve) nosi ime Papova. Zatim slijedi dio koji više ne postoji, pa onaj koji postoji još i danas, a dio od Selske do Srednjaka (sadašnjih) je pred koju godinu dobio ime Ulica Blaža Trogiranina. Razlog za to preimenovanje ne znam, smatram da bi bilo pogodnije da nova imena dobivaju nove ulice, a da već postojeće zadrže svoja stara imena, to je na neki način ipak mali spomenik gradu kakav je nekad bio. Na žalost, tokom izgradnje i promjena grada izgubilo se već mnogo imena ulica i toponima (o jednoj takvoj "izgubljenoj" ulici i imenu za čitav brijeg ću pisati uskoro!) i to je zaista žalosno. Spomenut ću još i jedan dio nešto novije povijesti ulice: naime, na raskršću Knežije i Selske, tamo gdje je sad Pitarello i samoposluga Mercatora, je do pred 15-tak godina bila mala robna kuća "Name" (drugi njen dio je sada Maxi Konzum u Ujevićevoj ulici!), a nakon toga kratće vrijeme i drogerija "dm", jedna od prvih u Zagrebu. No, pogledajmo sad još malo fasade kućica koje su nekad bile dio ulice Knežija, a danas više nisu. Promjena adrese iz Knežija 122 u Ulica Blaža Trogiranina 20 mi je još razumljiva, no malo je teže objasniti kako to da je kuća koja je nekad bila na adresi Knežija 124 (dakle, susjedni objekt prije spomenutom!) sada nalazi u potpuno drugoj ulici (na adresi Livanjska 21b). A to adresiranje je tim čudnije jer Livanjska ulica, koja je postojala i nekad, ulazi (a ulazila je i nekad) pod pravim kutem u ulicu Knežija. No, i to je tek jedan od malih gradskih bisera koji grad čine zanimljivim (i zahvalnom temom za ovaj blog )! Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
18.04.2009., subota
Vrijeme je za igru!
Dragi moji čitaoci, danas ćemo se malo poigrati!
Jedna od mojih omiljenih aktivnosti je sastavljanje ovakvih igrica vezanih uz neki određeni lokalitet ... one se već dugi niz godina igraju na esperantskim susretima pod nazivom “Urba ludo” sa ciljem međusobnog upoznavanja ljudi i njihovog upoznavanja sa nekim određenim mjestom kroz traženje odgovora na zadana pitanja. Ovaj put ću malo modificirati igru jer pretpostavljam da ćete ju igrati svatko za sebe (osim ako se na neki način ne dogovorite? ), no bit igre ostaje isti. Igru sam organizirao u različitim varijantama već nekoliko puta u Zagrebu, po jednom u Rijeci, Križevcima i Pregradi, a jednom i u Švedskoj, a igralo ih je između 10 pa do više desetaka igrača. Snimio: Vanja Dakle, što vam je činiti? Ovo je igra za ljude radoznala duha i vaš je cilj da na zadanom području na bilo koji način pronađete odgovore na dana pitanja – SVI odgovori se mogu naći na tom zadanom području! Rješenja mi možete poslati mailom, a ja ću nakon dva tjedna u posebnom postu objaviti rješenja i imena onih koji su ih u tom roku pronašli. Ako ima kakvih pitanja, napišite ih u komentar, tamo ću ih i odgovoriti! A sad evo i “terena za igru”! To je zagrebački Oktogon, poznati vam prolaz između Ilice i Cvjetnog trga. Odgovore na sva ova pitanja možete naći unutar prolaza, ne morate izaći niti na jednu niti na drugu stranu niti za korak (sa Iličke strane sam kao granicu prolaza računao rub nadstrešnice iznad prolaza, ne vrata prolaza, sa strane Cvjetnog trga je granica kod vrata)! Budite radoznali i uporni i zavirite u svaki kut prolaza!  Snimio: Vanja A pitanja su slijedeća: 1. Koja dva poznata pokojna hrvatska političara su svakodnevno prisutna (svojim imenom i djelom) u Oktogonu? 2. Što radi Lav u Oktogonu? 3. Kakvim se uređajima bavi firma "Elsanec"? 4. Koja je adresa lokala u Oktogonu? 5. Da li su Stube II zapadno ili istočno? 6. Kakve obrte imaju Lolek i Bolek, pardon, Janko i Branko ? 7. Čiji je telefonski broj 01/48 12 674 i gdje ga možete pročitati u prolazu? 8. U Oktogonu se nalazi i pokoja sigurnosna kamera, na jednoj od njih se nalazi nešto neobično. Što? 9. Kad do izražaja dolaze proizvodi tvrtke "Ellabo"? Želim vam dobru zabavu uz ovu igricu i javite mi vaše komentare! Ukoliko vam se igra svidi, dobit ćete ih još! Sretno!  Snimio: Vanja |
17.04.2009., petak
Zagreb u predmobitelsko doba
Kada čovjek skrene pogled sa visine svojih očiju malko više, ne samo na fasade kuća već i njihove krovove, tada može vidjeti na njima zanimljive stvari ...
 Snimio: Vanja Upravo ovaj prizor sam uočio kad sam se pred koji tjedan šetao po dobrom starom "Štrosu" na Gornjem gradu. Prekjučer sam uzeo i foto aparat i poslikao tih nekoliko ostataka telefonskih instalacija koji su još preživjeli na krovovima kuća na zapadnoj strani Mesničke ulice, a koji su dobro vidljivi sa samog početka Strossmayerova šetališta tamo uz Mesničku. Vi koji ste nešto mlađi se sigurno ne sjećate te šume telefonskih žica koja se nekad pružala nad gradskim krovovima i na stupovima, no ja (taman pred koji mjesec proslavih 45. rođendan ) ih se još sjećam ... recimo gomile žica na stupovima na početku Kustošijanske ulice. Ili pak telefonskih žica koje su bile sprovedene oko grada (prolazile su i kroz Dotrščinsku šumu, žice su nestale tokom ranih 80-tih, a stupovi su posječeni u 90-tima), a koje su osiguravale telefonsku vezu vojsci u hitnim slučajevima (tako je bar govorio moj tata).Pogledajte još nekoliko fotki tih "štendera" i žica sa krovova Mesničke!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Na žalost, ne raspolažem snimkama Zagreba iz doba kad su te žice bile svakodnevica (dakle, prije doba podzemne kablovske mreže i mobitelskih signala), no ipak sam se potrudio naći neke stare fotke koje prizivaju duh toga vremena i našao sam ih u knjizi "The Ericsson Chronicle" koju su napisali 2000. godine John Meurling i Richard Jean povodom 125-te godišnjice telekomunikacisjke kompanije "Ericsson". (sve fotografije su bez potpisa i potječu iz arhive "Ericssona")  U Stockholmu 1880-tih ...  Telefonska mreža u gradu Oodense u Danskoj  Telefonski instalateri sa svojim ljestvama u južnoj Italiji  Zima u Švedskoj 1930. |
15.04.2009., srijeda
Besplatna samoposluga
Evo još jedne crtice iz gradskog života .. netko je šablonom ostavio ovu poruku na košu za smeće, a meni osobno je najveća tajna zašto baš na tom mjestu (u Prečkom, Petrovaradinska ulica, nedaleko raskršća sa Odakovom ulicom), daleko od svih gradskih tržnica i ostalih centara na kojima se na sličnim "izvorima" hrane gradski beskućnici.
(inače, ovu poruku nisam vidio nigdje drugdje po gradu!)  Snimio: Vanja |
14.04.2009., utorak
Željeznička "okretaljka"
Evo me nazad sa prazničnog vikenda ... i za početak kraćeg nam radnog tjedna evo jedne male zanimljivosti za ljubitelje željeznice!
Naime, usred grada, lako dostupna svima koje to zanima, nalazi se jedna stara željeznička "okretaljka" (vjerojatno ta sprava ima i neko svoje službeno ime, no ja ju poznajem samo pod ovime!). Nekada je očito služila za izlazak iz hangara koji su se nalazili oko nje (vjerojatno radi popravaka lokomotiva ili neke slične svrhe), a sad stoji i polako rđa. Ako ju želite vidjeti uživo, jednostavno se uputite po Vodovodnoj ulici do željezničkog prijelaza koji spaja Ilicu i Zagorsku ulicu (pored Toplane) i kod njegova sjevernog kraja skrenite prema istoku 20-tak metara. (na jednoj od fotki vidite i zgradu tvornice "Franck" koja je u blizini!)  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja S druge strane prijelaza možete vidjeti i zanimljiv primjerak stare arhitekture (ne baš tako čest u našim krajevima, podsjeća malo na Njemačku!), nekoliko sličnih zgrada možete vidjeti i uz Zapadni kolodvor, jedna od njih poslužila je i kao poprište odigravanja radnje filma "Fine mrtve djevojke"!  Snimio: Vanja |
10.04.2009., petak
Leteći bicikli na Grmoščici!
U jučerašnjem postu sam vam najavio da se nešto vrlo zanimljivo, a još k tome meni do jučer potpuno nepoznato, krije odmah pored pokretne trake za glinu na Grmoščici - a to je poligon za biciklističke akrobacije!
 Snimio: Vanja Naime, nečije vrijedne ruke (vjerojatno samih biciklista koji se tamo vozaju) su napravili usred šume nekoliko zgodnih skakaonica, a do maksimuma su iskorristili i strme padine koje poput lijevka okružuju udolinu između Grmoščice Srednje na brijegu i Pčeličkog puta (otkud je najlakši prilaz do tamo) odnosno Kustošijanske ulice u dolini. Prednosti ovog prirodnog poligona su velike: uvijek je hlad, vika i galama ne smetaju nikome, ljudi si sami slažu prepreke i skakonice kakve žele ... a jedina mana koju ja mogu zamisliti je što je poligon blatan nakon kiše, no vjerujem da je nekima to baš specijalni rajc. Kako to izgleda pogledajte sami!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Ovo je ona padina sa prethodne fotke slikana sa strane ... i zaista se njome spuštaju! (u stvarnosti je još malo strmije nego što izgleda na fotki!)  Snimio: Vanja Ovaj dečko na slici u trku bez bicikla je moj sin koji je iskoristio skakaonicu za trkački spust!  Snimio: Vanja |
09.04.2009., četvrtak
Nepoznata prijevozna sredstva našega grada (2): Kustošijanska pokretna traka
Jučer sam vam pisao o žičari na krajnjem zapadu Zagreba, a danas ću vam pričati o pokretnoj traci bliže centru grada ... jučer je na tapetu bila bivša cementara, a sada je još koliko-toliko živuća ciglana.
Vjerujem da su bar neki od vas uočili ovaj veliki betonski nadvožnjak koji se pruža preko Kustošijanske ulice, vrlo blizu njenog spoja sa Ilicom - to je to, najvidljiviji trag postojanja tog čudnog prometala za prijevoz gline iz njenog bivšeg (bar mislim da je tako!) kopališta na Grmoščici do same ciglane tik do okretišta na Črnomercu.  Snimio: Vanja Ne znam da li ta pokretna traka još radi, čini mi se da ne - i sama traka i još više metalni krovići iznad trake, drvene daske na nadvožnjaku i cijela okolina odaju dojam zapuštenosti ... no, ja sam ju vidio u pogonu još prije 3-4 godine. Neću vam sad tu puno više pričati o samoj ciglani, Grmoščici kao lijepoj, ali podosta zapuštenoj šumi prošaranoj smećem (sada ga je manje nego prije!), klizištima i ostalome već ću vam servirati niz friških fotki snimanih jučer ... a odmah ću vam najaviti i da sam u samoj blizini pokretne trake pronašao još nešto zanimljivo što nisam do jučer znao i o tome ću vam pisati za koji dan! Ovako izgleda početak: s desne strane dolazi kraća pokretna traka sa samog kopališta (tu je i manja kućica te natpis "Nezaposlenima ulaz zabranjen") i onda je glina sa nje padala na glavnu traku.  Snimio: Vanja Traka ide ispod malog mostića ulice Grmoščica Desna po kojoj je najlakši prilaz autom. S tog mjesta se pruža i lijep pogled na grad.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Pogledom pratim traku koja je pokrivena sa limenim krovićem koji je u dosta lošem stanju, no u još lošijem su lampe od kojih se sad mogu još vidjeti samo držači - žarulje i sjenila su već davno uništeni. Stazica pored trake mami na šetnju, no i tu je natpis "Nezaposlenima ulaz zabranjen" koji sam odlučio poštivati ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja ... jer sam pretpostavio da ću u blizinu mosta (koji je definitivno najveća fora ove trake!) moći doći i drugim putem. I tako je i bilo - par desetaka metara dalje ušao sam u šumicu i jednostavno u polukrugu slijedio šumske staze, ispočetka široke, poslije sve uže i naposlijetku se jedva vidljivim puteljkom kroz grmlje (to je sredinom ljeta vjerojatno jedva prohodno!) posve približio mostu - ovako to izgleda izbliza!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Vratio sam se nazad do sina koji me je čekao kod auta i zatim smo zajedno napravili lijepu kružnu šetnju: spustili se udolinom desno kroz šumu do kuća (široka stazica vodi do kratke ulice Pčelički put koja izlazi na Kustošijansku) ...  Snimio: Vanja ... njome smo krenuli prema Ilici, prošli ispod mosta (vidimo da ga stanari koriste kao zamjenu za garažu ) ... Snimio: Vanja ... a zatim smo slijedili potok Kustošak i skrenuli u Vatrogasnu ulicu, popeli se desno uz Vatrogasne stube kako bi napravili još ovaj snimak ...  Snimio: Vanja ... a onda smo se vratili nazad (jer su stube, na žalost, slijepe) i Vatrogasnom stigli do ostataka nekadašnjeg kina "Kustošija" (koje je srušeno lani, sad tu zjapi praznina") i drugim stubama se popeli do ulice Grmoščica Srednja (po njoj je najbolji prilaz autom, mogli smo pješice i njome, ali stube su ugodnije) i njome još malo do odvojka ulice Grmoščica Desna kojom smo se vratili do auta. Sve zajedno za taj krug nam je trebalo 20-tak minuta hoda uz dosta naslikavanja!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
08.04.2009., srijeda
Neobična transportna sredstva našega grada: Podsusedska žičara
Svašta ima u tom našem gradu, pa tako i podosta neobičnih prijevoznih sredstava ... ja ću vam danas i jednog od slijedećih dana opisati dva koja više nisu u funkciji, ali su njihovi tragovi još itekako dobro vidljivi (o da, dapače, teško ih je ne vidjeti, samo ako se zna kuda gledati!).
Dakle, danas je riječ o teretnoj žičari u podsusedu koja je tokom dosta godina opskrbljivala podsusedsku cementaru laporom koji se kopao u kamenolomu u Bizeku koji se nalazi u njenom zaleđu. Danas neću puno pisati o samoj cementari, o tome kako je svojom prašinom zagadila čitav Podsused i okolicu, kako je prouzročila klizišta u svojem zaleđu i kako ta gomila čelika i betona danas polako trune bez jasne ideje što činiti sa time u budućnosti ... toj temi ću posvetiti poseban post ili čak niz postova ... No, danas se koncentrirajmo na već spomenutu žičaru.  Snimio: Vanja Žičara je uz pomoć dvedesetak betonskih stupova u malim "vagonetima" prevozila lapor iz kamenoloma do same cementare i na tom putu je prevaljivala udaljenost od cca 1,5 km i visinsku razliku od oko 200 metara. Ja se vrlo maglovito sjećam te žičare u pogonu, no znam iz raznih izvora da je u radu bila sve do 1972. godine kada je umjesto nje u funkciju stavljen tunel koji je izbušen ispod Bizeka i kroz koji se lapor dovozio do cementare sve do njena zatvaranja i stečaja 1987. godine. I, ostaci te žičare su vidljivi još i dan danas i čak su i vrlo dobro očuvani ... što i nije čudo obzirom da se radi o armiranom betonu koji će tako ostati stajati još vjerojatno stotinu godina (teško je očekivati da će ih netko rušiti, pogotovo stupove koji su u blizini stambenih objekata). Vučnog užeta naravno više nema, nema ni zaštitnih "podvožnjaka" iznad ulica Bizek II i Bizek I koji su štitili vozila i pješake od možebitnog pada lapora na njih ... no, sve ostalo tj. svi stupovi, su i dan danas na svom mjestu. Evo kako je to izgledalo pred koji dan!  Snimio: Vanja    Snimio: Vanja Bacimo koji pogled i na područje same cementare!  Snimio: Vanja Vidljive su naslage lapora ... no, upravo zbog njih pretjerano iskopavanje je rezultiralo brojnim klizištima i gradnja bilo kakve vrste je tu vrlo rizična.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Do stupova je lako doći: sa Aleje Bolonje skrenite nakon cementare desno u ulicu Prigornica, a sa nje, nakon uspona na brijeg, desno u ulicu Bukoščak. Kad prođete rasklopno električno postrojenje već ste točno na trasi bivše žičare. Lijevo je uz cestu jedan stup, desno (slijedeći makadam ulice Vodopijin brijeg) su dostupna još dva stupa, dok su još niže još nekoliko stupova, no nalaze se na privatnom zemljištu i nedostupni su. Stupovi dalje režu poprijeko blago nagnutu padinu prema vrhu Bizeka dok se vi cestom možete zaputiti ulicom Bizek I do malog trga, a dalje lijevo ulicom Bizek II uz koju ćete opet sresti stupove. Po toj ulici nastavite sve do kraja asfalta (postoji mogućnost okretanja za aute), tamo se nalazi najveličanstvenija kolekcija stupova (njih 5 na malom razmaku, to je bilo potrebno jer je trebalo prevladati malo sedlo) kojom dominira jedan veliki monster-stup sa dugačkim betonskim potpornjima ... a svom tom čudu od betona kontru udara picajzlasto lijepo uređen vrt sa mnogo cvijeća i vrtnim patuljcima koji se nalazi tik ispod njega.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja   Snimio: Vanja Ostaci žičare završavaju na području kamenoloma, tamo ih nisam slijedio jer ću tom fascinantnom kamenolomu (ja ga zovem "zagrebački Kolorado") posvetiti pokoji zasebni post. I za kraj, ostaci vrlo slične žičare se mogu vidjeti nigdje drugdje nego na Velebitu, između Jablanca i Alana. Na tom je potezu u doba djelovanja kaznionice na Golom otoku prevoženo drvo (trupci) iz velebitskih šuam oko Alana prema Jablancu od kuda su se brodovima transportirali dalje, na otok ili pak prema Rijeci. |
07.04.2009., utorak
U slavu piva
Za danas vam sljeduje samo jedna kratka crtica iz zagrebačke arhitekture ... Ako kad prolazite Cankarovom ulicom (to je ulica koja se od Ilice odvaja na semaforu između Selske i Črnomerca, nasuprot Vojnom veleučilištu), pogledajte na fasadu zgrade koja se nalazi na uglu Cankarove i Gregorčičeve ulice. Na njoj ćete vidjeti već pomalo od zuba vremena nagriženu "ilustraciju" u slavu Zagrebačke pivovare i proizvodnje piva koja odaje da je ta zgrada vjerojatno građena za potrebe te firme ... pretpostavljam za smještaj radnika, tamo negdje pred ili nakon 2. svjetskog rata.
Ovakvi načini ukrašavanja fasada u Zagrebu baš nisu uobičajeni, no u nekim drugim zemljama (recimo Austriji) su vrlo česti.  Snimio: Vanja A ono što me sad posebno zanima je što se nalazilo u onim kvadratima čije se slike više ne naziru? Da li je njihova kvaliteta bila lošija pa su zato oštećeni do neprepoznatljivosti ili su možda na njima bili neki motivi koji nisu bili podobni za neko od prohujalih vremena pa su onda na taj način uklonjeni? Ako netko zna odgovor, molio bih da mi ga pošalje! |
06.04.2009., ponedjeljak
Spomenici i fontane grada Zagreba
Već sam u par navrata spominjao na ovom blogu knjigu "Spomenici i fontane grada Zagreba" pa je red da vam ju i malo opširnije predstavim.
(nadam se da se izdavači neće ljutiti radi prikaza nekoliko stranica knjige, olakotna okolnost mi je to što knjige više nema u prodaji! ) Dakle, knjigu je izdala hrvatska akadamija znanosti i umjetnosti (točnije, Gliptoteka, koja je njezin odjel) i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba, a knjiga je izašla 2007 godina i sadrži, vjerovali ili ne, skoro sve (vidi kasnije zašto ne BAŠ SVE! ) spomenike, fontane, spomen obilježja i spomen ploče postavljene u gradu Zagrebu!Knjigom su obuhvaćeni i oni primjerci postavljeni izvan javnih prostora, u raznim poduzećima, parkovima, vrtićima ... poznati i nepoznati. Sveukupno se u knjizi može pronaći slijedeće:
Svi spomenici, urbane akcije, fontane i spomen ploče sa reljefnim prikazom su popraćeni slikom, imenom autora, godinom postavljanja i adresom, spomen obilježja su također popraćena svim tim podacima, no nema slika uz sve njih (iako ima uz većinu), dok bilješke o spomen pločama nisu popraćene slikama. Uz to, na kraju knjige se može pronaći popis autora uz kratke crtice o životu i stvaralaštvu te još nekoliko napomena vezanih uz neke od spomenika iz knjige. Evo kako izgleda dio o spomenicima ...  ... ovako o spomen pločama sa reljefnim prikazom ...  ... a ovako o spomen pločama.  Vjerujem da bi mnogi od vas rado imali tu knjigu u svojem vlasništvu, no to, na žalost, bar trenutno nije moguće. Naime, prije dva tjedna kad sam ja nabavio svoju (u Gliptoteci) rečeno mi je da sam imao sreću da uhvatim posljednji primjerak, tako da se sad morate osloniti samo na primjerke u knjižnicama (Gradska knjižnica ju recimo ima, provjereno!). Šteta, jer vjerujem da bi se ta knjiga mogla dobro prodavati kad bi krenula u normalnu distribuciju (naime, ona uopće nije prodavana u knjižarama, već samo u Gliptoteci). I da, još o cijeni: 300 kn. Iako nije baš simbolična smatram da to nije previše za ovakvu knjigu. A za kraj - pokušao sam se dosjetiti nekog od tih objekata koji NIJE spomenut u knjizi ... i dosjetio sam se! Naime, na samome kraju Samoborske ceste, tik nakon okretišta autobusa i pred mostom preko Save, nalazi se kameni obelisk sa teško čitljivim natpisom, čini se da obilježava neki događaj iz NOB-a tj. 2. svjetskog rata - nema ga u knjizi!  Snimio: Vanja To je zasad jedini takav za kojega znam ... znate li vi (koji poznajete knjigu) za koji drugi? |
05.04.2009., nedjelja
Drugo lice Ilice
Što reći o Ilici, najzagrebačkijoj od svih zagrebačkih ulica, a da to već svi ne znaju?
Mnogi ljudi misle da je to najduža zagrebačka ulica, no po svemu sudeći ona je tek treća najduža ZG-ulica. Prema knjizi Branimira Špoljarića "Stari Zagreb, od vugla do vugla" (a to je, rekao bih, vrlo kompetentan izvor) najduža je ulica Slavonska avenija sa ravno 18 km dužine. Nakon nje slijedi Radnička cesta sa 6502 m te tek onda Ilica sa 5660 metara.  Preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice"  Preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" O tome gdje Ilica počinje je već bilo riječi (na ćošku Jelačić placa, kod parfumerije Iris), a njezin završetak je kod Bolničke aleje, onog lijepog drvoreda ispred Psihijatrijske bolnice Vrapče. Posljednji kućni broj koji sam ja pronašao je 530 (i po tome je to najveći kućni broj u Zagrebu, niti Slavonska avenija niti Radnička cesta niti bilo koja druga ulica ih nemaju tako velikog) ... no, neki izvori su mi sugerirali da postoji čak do 542, ali ih ja nisam našao. Uglavnom, posljednja tabla sa natpisom Ilica je na zgradi gdje se nalazi knjižnica "Vladimir Nazor", podružnica Vrapče.   Snimio: Vanja  Snimio: Vanja A za ovaj post sam se potrudio potražiti sve "okrugle" iličke kućne brojeve te onog posljednjeg - evo ih!    Snimio: Vanja   Snimio: Vanja Što još? Ilica se po prvi puta spominje u jednom dokumentu iz 1431. godine. Do 1766. se protezala samo do sadašnjeg Britanskog trga, a svoj vijugavi tok zahvaljuje tome što slijedi srednjovjekovni put koji je pak slijedio rub brijegova zato što je nekad Sava tekla puno sjevernije (blizu Ilice!) pa je često poplavljivala nizinska područja. I za kraj - pod nazivom "Drugo lice Ilice" prošle godine je pokrenuta zanimljiva akcija o kojoj možete više pronaći OVDJE (na žalost, za ovo sam saznao tek kad je izložba već bila zatvorena), a ja ću vam tu donijeti izvadak s njihove web stranice: Voditelji projekta: Maja Podrug, Ines Tanović Suradnici: Petra Ružman, Mihael Puntarić Grafički i web dizajn: Andrija Solarević PR projekta: Davor Drezga Tehnička produkcija: Zvonimir Ferina, Marino Frankola Produkcija: Odo' ja! Pokrovitelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Zagreb, Profil Megastore, Digital Foto Art Mjesto održavanja izložbe: Galerija Pravi put, Runjaninova 3, Zagreb 17. – 31. siječnja 2009. • Projekt ‘Drugo lice Ilice’ potaknut je zapažanjima slojevitosti urbanog tkiva koju najjasnije ilustrira kontrast prisutan u glavnoj zagrebačkoj ulici. Reprezentativna pročelja formiraju ‘lice’ Ilice – scenografiju užurbanog života strogog gradskog centra iza koje se skriva potpuno drugačiji ambijent. Realizacija projekta rezultat je suradnje studenata s više fakulteta zagrebačkog Sveučilišta. • Izložba otkriva estetiku zaboravljenih prostora u najužem gradskom centru, prostora koji nisu izravno izloženi pogledu prolaznika, ali pričaju zanimljive priče o gradskom životu, povijesti i ljudskim sudbinama.Iza gotovo svake iličke veže nailazimo na prostore unutrašnjih dvorišta koja posjeduju sebi svojstvene teksture, boje i tragove kojima su ih obilježili njihovi sadašnji i prošli stanovnici. Ovdje se vizualni doživljaj okreće detaljima koji svjedoče o životu samog prostora, ali i o pojedinačnim ljudskim sudbinama. Autori su kroz fotografiju, grafiku, slikarstvo, strip te video i literarne uratke dokumentirali i interpretirali osobne impresije navedenih prostora. Predstavljeni radovi ukazuju na različitost njihovih fokusa koji obuhvaćaju vizualne, povijesne, urbanističke i socijalne momente i motive. Tako je umjetničko istraživanje zapuštenog, ali i poetičnog ‘drugog lica Ilice’ rezultiralo spojem dokumentarističkih, kritičkih i intimističkih pristupa ....  Autor: Nikola Serventić, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice"  Autor: Tomislav Sutlar, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice"  Autorica: Vinka Maras, preuzeto sa web stranice projekta "Drugo lice Ilice" |
02.04.2009., četvrtak
Crveni most: most koji je nestao u tišini
Možda se još netko od vas, dragi moji čitaoci, sjeća Crvenog mosta još iz doba kad je bio u funkciji ... moja sjećanja su u izmaglici, ne sjećam se da sam ikad baš prešao preko njega, no sjećam se crveno obojanih lukova, drvenih dasaka na kolniku (ne sjećam se da li je imao samo jedan prometni trak ili dva), toplovoda koji je po njemu prelazio Savu. Oni sa boljim sjećanjem kažu da je preko njega prometovala prva autobusna linija za Novi zagreb koja je polazila sa Kvaternikova trga ...
No, sjećam se slike njegovih ostataka koji su nakon izgradnje Mosta mladosti ležali par desetaka metara nizvodno od novoga mosta ... a onda su i oni, prije desetak godina, otplovili, nošeni bujicom nabujale Save. I danas se od cijeloga mosta mogu vidjeti samo tragovi nosača i pristupni putevi, južni nedaleko od Mosta Mladosti, a sjeverni pored obiteljske kuće par desetaka metara nizvodno od Držićeve ulice, u blizini odvojka ulice za Borovje.  Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org  Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org  Snimio: Maltus. Preneseno sa www.fotozine.org A taj most je u stvari bio prvi čelični most koji je spojio dvije zagrebačke savske obale (vidi članak OVDJE). Sagrađen je 1892. godine na mjestu današnjeg starog savskog mosta (koji danas služi samo pješacima i sa svojim rupama na kolniku i dotrajalom ogradom je slijedeći kandidat za neku od nesreća, nakon nesretnog željezničkog mosta kod Petruševca otprije nekoiko dana) i na tome je mjestu služio cestovnome prometu do 1935-1937. godine kada je premješten na svoje posljednje "uredovno" mjesto, kod Držićeve ulice. A tamo je ostao u funkciji sve do 1974. godine kada je sagrađen Most mladosti.  Preneseno sa www.zeljeznice.net, postao Igorail Pretražujući web u potrazi za njegovim starim fotografijama nisam našao bogznašto tako da ćete se morati zadovoljiti fotkama njegovog posljednjeg pozdrava sa svojom zadnjom lokacijom, no zato sam pronašao fotografiju sa njegove prve pozicije pored savskog kupališta, a kao dodatak i fotku trnjanske skele koja je bila u funkciji taman na pola puta između njegove prvog i drugog "staništa", tamo kod Trnjanske ceste na koju se s juga nadovezivala ulica Đure Babića za koju ne znam postoji li još uopće nakon opsežnih radova oko novog Muzeja suvremene umjetnosti.  Snimio: Vladimir Horvat. Preneseno sa www.kultura.hr No, za kraj ipak još koja svježa fotka sa njegovog posljednjeg položaja sa sjeverne obale. Prvo, pogled po pristupnoj cesti nekadašnjem položaju mosta, vide se mjesta gdje su stajali njegovi nosači.  Snimio: Vanja Pogled izbliza na ostatke nosača i pristupnu cestu.  Snimio: Vanja Pogled na ostatke nosača na južnoj obali.  Snimio: Vanja Pogled prema odlagalištu otpada na Jakuševcu i nekoliko navezanih brodova.  Snimio: Vanja Brodovi na vezu pored Getroa.  Snimio: Vanja A ovo izgleda kao crkva sa BBB-logom ...  Snimio: Vanja ... no, vjerojatno je ipak neka stara pumpna stanica ili nešto slično.  Snimio: Vanja |
