četvrtak, 31.05.2007.
Stripped 2
Trebamo li biti zadovoljni sa sadašnjošću ili uvijek trebamo težiti da sve bude veće. bolje, jače?
Pa makar nas ta težnja činila ogorčenima, ljutima, razočaranima i vječito u grču zbog nerealno visoko postavljenih ciljeva.
Smatram se relativno zadovoljnom, premda u nekim realnim shvaćanjima - čitaj stereotipima o sreći - nemam razloga za to.
Ima nešto što mi nedostaje, no... što se tu može. Navikneš se i to je to.
Ljudi su sposobni prilagoditi i naviknuti se na svakakve gluposti i besmislice, tako da mi ova moja tiha strast, tiha patnja više ni ne predstavlja problem.
Tek tu i tamo, u onim trenucima usred noći dok lutam bespućima interneta pomislim kako bi bilo lijepo da...
Eh, nije to dobro.
Imam nekakvu viziju svoje alternativne budućnosti koja mi se prilično sviđa. I nekako mi se čini da ću učiniti sve samo da se ona ostvari.
Tko o čemu, ja o Fetishu.
Zadnjih par dana se osjećam nekako... Opsjednuto? Možda je to prava riječ.
Daleka? To definitivno.
Nisam prisutna, već tek tu i tamo se spustim među smrtnike i odradim ono što moram po defaultu.
Iskreno, voljela bih dane i noći provoditi u točno ovakvom rubber catsuitu.
Lizati svaki milimetar svojih rukavica i duuuugo gledati u te prokleto visoke pete.
Još!
Još!
Još!
O daaa.....
nedjelja, 27.05.2007.
A Sinner In Me 3
Prokleti nedostatak vremena!
Zadnje vrijeme imam scenarij u glavi...
Obučem outfit, stavim one zgodne latex rukavice, lijepo se namjestim, malo gledam slikice, i lagano - ih mirišem, dodirujem se, ližem i ....frrrrrrrrrr......
Fantastična duga rubber ii latex haljina, sa ruskom kragnom i dekolteom do pupka, na vezanje, dugom do ispod gležanja, sa prorezom na desnom bedru.
Na nogama samostojeće čarape i cipele sa petom od minimalno 13cm.
Na rukama rukavice.
U jednoj ruci crop, a u drugoj snake.
Mali stvor stoji predamnom.
Snažno ga gurnem i on pada na pod.
Brzo se uspravi i klekne u stand by pozu.
Šamar.
Još jedan.
Gad mali, neće on stajati predamnom.
Dižem nogu i dajem mu špic da ga liže.
Dajem mu petu da ju puši.
Puši, droljo mala, puši!
Šamar!
Mmmmmmmm... osjećaj ugode mi prolazi kroz tijelo.....
A sad puži!
Cvili!
Stani! Guza gore, brada dolje!
Fijuuu!!!
Zgodan crop?
Tako čvrst, a opet tako nježan.
Tako sofisticiran, a tako brutalan.
Diži se!
Mmmmmmmm..... opet taj osjećaj.. kako je dobar!!!
Hold on!
Fijuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!
Snake je jebena stvar.
Para kožu kao da je od zraka.
Krv, bol i suze.
Na leđima savršeno N.
Stvor se baci ničice i stane ljubiti cipele.
Pod prstima vrelina, na usnama ugriz... misli u drugom svijetu.
I samo Ja.
četvrtak, 24.05.2007.
World In My Eyes
Ljudska glupost je nemjerljiva.
Zar ne?
Prošli put sam napisala da mislim da ću ostati sama. U budućnosti, naravno.
Kako dani prolaze, sve sam više uvjerenija u to.
Reče mi P da ostati sam i biti usamljen nije isto. Znam to, dear.
Zapravo, ja se prilično dobro osjećam kada sam sama.
Sama u svojoj malenkosti, sama u svojoj veličini.
No usamljenost? Ne sviđa mi se osjećaj.
Ekvivalent onome - vrištati a da te nitko ne čuje.
Trčati - a nigdje ne stići.
Govoriti - a ništa ne reći.
A sada kako se osjećam? Ne znam.
Tužno, možda pomalo i usamljeno. Umorna sam.
I znam što mi treba.
Treba mi bol, treba mi poneka suza.
Treba mi grčenje na podu i drhtaj tijela nakon svakog pokreta.
Treba mi tiho cviljenje i poricanje sw-a.
Treba mi onaj reski zvuk paranja zraka cropom,
Treba mi onaj podmukli, zastrašujući zvuk paranja neba sa snakeom.
Treba mi trag na mesu od moje štikle,
Treba mi trag mojih prstiju na licu.
Treba mi uzdah nakon utrpavanja buttplugga,
Treba mi zvuk lanaca.
A onda me stvarno briga za sve.
Do slijedeće prilike.
Da li je možda to konstantno poricanje te želje za sadizmom uzrok nezadovoljstva i tuge?
Ili je sadizam tek ispoljavanje istoga?
Ne pitam dežurne psihoanalitičare-amatere ništa, pitam meni drage osobe. Oni znaju koji su.
Je saux non pas, my dear.
utorak, 22.05.2007.
A Sinner In Me
ima li ljubavi?
da li ona uopće postoji?
ja vjerujem da ima. no, pitanje je sreće i trenutka kako i kada ju prepoznati.
već neko vrijeme sam sa mislima daleko u budućnosti.
ne bojim se ničega.
no znam samo jedno - najvjerojatnije ću ostati sama.
ne znam samo, da li me ta spoznaja oduševljava ili tjera u očaj.
zato bi me oduševljavala? zbog osjećaja, emocija, zbog zajedničke kave u nedjeljna jutra na terasi i razgovora o novoj košari za mačku.
a zašto bi me tjerala u očaj? zato jer ne bih imala svoje srce podijeliti s nekime. zato jer nitko ne bi znao kada sa tužna ili sretna.
dakle, ostajem sama.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
petak, 18.05.2007.
Black And Blue Again
zar nije prekrasan?
zar nije savršen?
ja sam jednostavno oduševljena.
tako nježan, a opet tako brutalan.
tako krhak, a opet tako čvrst.
...and so painful...
slijedeće na redu je.. ma neću nikome reći. to ću ipak sačuvati za sebe.
kad stigne, vidjet ćete slikicu.
sada samo čekam priliku da ga isprobam.
da ga uhvatim u ruku i snažno ošinem po maloj robovskoj koži..
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
no malo o vanilli...
koliko ima ljudske zlobe, to je nevjerojatno. koliko ima onih koji smatraju da su popili svu pamet svijeta i da se upravo njihova veličina (ili malenkost - ovisno s kojeg aspekt se gleda) nalazi u centru svemira?
nevjerojatno.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
da li je tko razmišljao da napusti ovaj život i ode dalje? u svijet opskurnih maštarija i brutalne stvarnosti? u kojem malo tko ima uspjeha no ipak postoji mogućnosti popeti se na vrh i stajati među zvijezdama?
nekako sam u tom moodu zadnje vrijeme.
zadnje vrijeme, rekoh, možda je to i koja godina - ki će ga znat...
jednostavno napraviti cut, spakirati se, poljubiti za goodbye i nestati.
tek povremeno se javiti razglednicom.
povratak je moguć na 2 načina:
1. među zvijezdama ispunjenih snova
2. u vreći. crnoj vreći u horizontalnom položaju sa etiketom oko nožnog palca.
petak, 11.05.2007.
Higher House
da li je surovu istinu ponekad ipak bolje sakriti od očiju javnosti premda ne postoje stereotipi?
hm, teško je reći.
zadnje vrijeme patim od kroničnog nedostatka - vremena.
ima toliko stvari kojima bih se voljela pozabaviti, među kojima je i ovaj blog - no jednostavno ne stignem.
kad sjednem za komp i krenem čitati poruke na svakom site-u na kojemu sam (relativno) aktivna, to mi oduzme par sati.
definitivno, ovo postaje full time job.
naravno, za vlastiti gušt.
sinoć sam se počastila jednom novom igračkom i drugi tjedan stiže u moje naručje.
jedan krasni riding crop.
ne predugačak, ne prekratak.
ne prefleksibilan, ne prečvrst.
ne pregladan, ne pregrub.
baš onakav kakav treba biti.
i sada sam u iščekivanju.. igračke :)
mirnog srca i vrele duše čekam trenutak kada ću njime prijeći preko svojih usana, kako ću ga slušati i osjećati dok bude u mojoj ruci parao zrak i pritom nježno ostavljao posjekotinu u vremenu popraćenu fantastičnim Fijuuu.
Fijuuu.....
četvrtak, 10.05.2007.
Happy Birthday!!
Sretan ti rođendan, dear Dave...
Moja želja mu je ...da ostane onakav kakav jest, da bude miran i sretan u srcu i da uskoro izda još koji album hehe (moram malo misliti i na svoje cijenjeno dupence)
Ili, kako se još ono kaže - nek ti vjetar uvijek puše u leđa, a sunce obasjava lice....
nedjelja, 06.05.2007.
Book Of Lies
Težimo li ka savršenstvu?
Do te mjere da smo u stanju stvoriti cijeli imaginarni svijet zvan Iluzija samo da bi odavali dojam osobe kakve bi željeli biti?
Savršenstvo ima svoju cijenu. Znam da savršenstvo postoji i da mu je cijena iznad svih granica.
Da li je razumno prihvatiti tu cijenu i godinama, možda i desetljećima patiti da bi ostvarili to savršenstvo za koje znamo da nas tada kada bude postignuto - neće zadovoljavati jer ćemo biti preumorni od svega?
Ili se možda kao light varijanta nameće odustajanje od pokušaja stvaranja savršenstva i življenje životom mediokriteta?
Ako se to može nazvati "življenjem".
Življenje života kojim neželiš živjeti, ja nazivam "životarenjem".
Ne smetnemo li s uma da trud ka savršenstvu i život kakav želimo jednostavno i ni u kojoj teoriji ne idu zajedno - što onda?
Što znači biti Kraljica kada to više nije važno?
Što znači biti Princeza kada to ne znači ništa?
Razapeta između želja i realnih mogućnosti, ubijam mozak razmišljajući.
Bijeg od svega mi je tek privremeno rješenje, no možda mi ipak da onu snagu i poticaj da ustrajem, tko zna gdje i tko zna do kuda...
Na korak sam od pakiranja i odlaska daleko. Intenzivno, jako intenzivno i već jako, jako dugo razmišljam o tome da napustim sve i jednostavno odem. U par navrata sam već bila doslovno na vratima.
Što me je spriječilo? Banalnost. Opsesivno provjeravanje da li je sve zatvoreno, spremljeno itd. Opsesivna i doslovno bolesna potreba za kontrolom koja mi samoj nedostaje do granice bola.
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
petak, 04.05.2007.
Damaged People 2
Opet ja sa milijardu i jednim Zašto?
Zašto - je toliki problem kada smo drugačiji?
Zašto - jer problem kada su ti misli daleko, daleko?
Zašto - jer teško vratiti se u normalu nakon dosta vremena provedenog u međuzemlju?
Zašto - je tako teško istjerati tu prokletu bol koja te uništava iznutra?
Zašto - boli?
Zašto - još uvijek ju osjećam?
Zašto - još nije prošla?
Zašto - se najbolje osjećam uz DM i net?
Zašto - izbjegavam ljude i komunikaciju s njima?
Da li ja možda - nesvjesno - na sebi nosim transparent na kojemu piše "SM Domme - beware of my anger"??
Ne bih rekla, u biti, izgledam sasvim normalno, prosjek prosječno reklo bi se.
Možda je to nijansu tamnija put zbog spavanja u solariju?
Možda je to ona nijansa duboke crvene u mojoj smeđoj kosi dok se presijava na suncu?
Možda je to tušem izvučena crta na gornjim kapcima?
Možda je to pogled na svijet koji govori - just leave me alone?
...
Budim se ujutro i mislim na sex.
Onaj divni, divlji sex gdje se trga odjeća, čupa za kosu i ostavljaju otisci prstiju po tijelima.
Onakav sex gdje atmosfera doslovno dolazi do usijanja uz fuziju strasti.
Onakav sex gdje je deep, slow & hard dobar put ka istovremenim otkucajima srca i istovremenom svršavanju.
Squirt? Oh, da...
A nakon orgazma, ne znam kojeg broja, situacija se okreće.
"A sad, dear, silazi s mene i spuštaj se na pod.
Maloprije si ti mene jebao, no sada ću ja tebe.
Na sve 4, dear, i raširi noge."
Malo vazelina i latex rukavice čine čuda.
Maži, maži i gurni prstić. Tek toliko da sfinkteri osjete da će nešto prodirati unutra.
Sklisko? O, da...
Veliki, monstruozno veliki crni strap pričvršćen za mene prodire i razdire ti analni otvor.
"Jebem te, dear. Uživaš li?
Ne želim čuti ni glasa, ni jecaj, ni uzdah. Ama baš ništa.
Samo šuti i trpi, kurvice moja mala, šuti i trpi"
