srijeda, 23.12.2009.
Home
.
.
.
možda je ovo predbožićni post ili nije, no definitivno nije u tom tonu.
ili neće biti.
previše vremena je prošlo i nisam ga ni osjetila; jednostavno je nestalo, prohujalo a da ga nisam ni dotakla.
.
.
da li je moguće u jednom trenutku zaustaviti vrijeme; taknuti prstom prekidač u prostorno vremenskom kontinuumu i da sve stane? voljela bih.
no moguće je, sve dokle god imamo taj osjećaj u sebi, pa makar scena prizora nestala iz sjećanja.
samo taj osjećaj mira.
samo to je bitno.
.
.
.
nisam prešla u vanillu, za one znatiželjne.
ni najmanje.
zapravo, ono što želim je čisti, nepatvoreni bdsm.
bez priče, bez milosti.
bez uzdaha, bez osmijeha.
samo brutalno šibanje naježenog tijela željnog malo pažnje.
vosak. kreativnost na djelu.
gomila svijeća puštenih da gore, da bi se u pravom trenutku sam vosak izlio po tom tijelu ostavljajući za sobom crveni trag užitka.
želim kučkicu namazati vazelinom i fino ju poševiti kako se prave kučkice ševe.
brutalno razvaljujući analni otvor.
prstima, strapom, nebitno.
i pljunuti.
van, unutra... opet nebitno.
da se jaja njišu poput božićnih zvona koja pile po živcima gdje god se okreneš.
štipaljke, gag.. ma sve, sve, sve.
sve.
i opet, to nije dovoljno.
.
.
sretan božić onima koji ga slave, a onima koji ga ne slave - sretni neradni dani.
yeah, jedva čekam da ovaj kaos prođe.
.
.
.
