subota, 30.06.2007.
Personal Jesus 2
Ovisnost o pornografiji?
Ovisnost o testiranju svojih limita i maksimuma?
Definitivno.
Mnogi mi spočitavaju način razmišljanja o sexu gdje je orgazam jedini razloga i cilj samog odnosa. Glupost.
A što onda ako samo se želim ugodno osjećati, da ne moram ni orgazam doživjeti?
Onda, jel, nisam normalna i automatski degradiram sebe i svoju vrijednost.
Nonsens prve klase.
Zapravo, orgazam, ono klasičnim putem doživljen, ni ne sjećam se kada sam ga zadnji put doživjela a da nekakva bol, sadizam, bdsm nije bio uključen. Vjerojatno je to zadnji put bilo kad sam bila nevina curica i za kurac sam mislila da raste na drveću.
A bome ni onda.
Oduvijek sam bila eksplicitna i nekakvom sramu nikada nije bilo mjesta u mom životu.
Netko će reći da je to devijacija a netko će reći da je taj nedostatak srama tek lažna projekcija mog wannabe dijela.
Osobno - a mislim da ipak Ja samu sebe najbolje poznajem - mislim da je to obično pznavanje sebe i življenja na način na koji meni to odgovara.
Imam nekakvu viziju savršene realnosti u kojoj po cijele dane hodam u outfitu i to mi je sasvim normalno.
U toj viziji ne postoji "morati", "trebati" - već samo "željeti".
Koliko vremena provodim online, koliko vremena provodim samo objašnjavajući drugima svoju viziju savršenstva i mog osobnog mišljenja - mogla sam puuuuuno orgazama doživjeti na ovoj stolici na kojoj sada sjedima. Već se pomalo i izlizala. Sjedalo je poprimilo oblik moje guze a naslon je skoro pa neupotrebljavan. Rukohvati namješteni na moju visinu na kojoj mogu držati laktove dok chatam da mi bude lakše tipkati.
A sjedim onako - barem ja tako mislim - kako bi i trebalo.
Uspravno, ravnih leđa i sa obje noge na podu.
Kako su me učili i kako se i doliči jednoj Lady.
U procesu sam traženja osobe za fotkanje Mene. Isto tako sam u procesu traženja savršene lokacije za fotkanje. Nekakav hladni prostor, po mogućnosti stara tvornička hala - još ako su nekakvi strojevi i lanci prisutni... gdje ćeš više...
Ja malo u latexu, malo u koži.
Malo sa lancem, malo sa bičem.
Još ako se nađe kakav stvor koji bi poslužio kao igračka za photo session... Ehhh....
Moram napraviti par fotkica za knjigu koja je ionako pred samim krajem.
Sad bih s guštom uhvatila stvora i doslovno se poševila i ostavila ga da leži onako jadan i iskorišten. Da se osjeća kao stvar, kao igračka, kao iskorištena igračka sa ciljem mog zadovoljstva.
Možda i 2P ne bi bio loš.
nedjelja, 24.06.2007.
Stripped 3
Worship & Adore!
Ma koliko ima onih koji se hrane tuđom pažnjom i emocijama, koji ne mogu živjeti ni normalno funkcionirati a da ih netko ne poželi staviti na najljepši oblak za dobro jutro..
Ne bih rekla da je tu u pitanju bdsm, možda tek jedna obična narcisoidnost i egoizam u onom sebičnom obliku.
A bdsm...
A fetish...
Potaknuta raspravama, da ukratko odreagiram na komentare poznatih mi osoba.
Ili nickova, meni je to isto.
Kažu, da su moji limiti, koji stvarno jesu em nelegalni, podložni kaznenom progonu, jesu pomaknuti.
Tko određuje što je pomaknuto a što nije? Tko određuje koji su limiti nomalni, a koji nisu?
To što bih - sukladno demokratskoj definiciji - dozvolila eutanaziju i/ili amputaciju zdravog uda osobama kojima je to jedini spas - prvima da se oslobode muka, a drugima da ostvare svoj san - zar je to pomaknuto? Nije baš uobičajeno, no nije baš i nenormalno.
Scratch where you itch.
Pa i scat, kao i piss. Neke uzbuđuje gledanje pissa, neke uzbuđuje pijenje istoga. Neki se pak pale na scat. Oni što se mažu scatom će za one koji ga jedu reći da su nenormalni, kao i ovi drugi za one prve.
I tko je tu lud?
Dvije strane iste medalje.
Eh da.
Zadnje vrijeme mi je u glavi samo nabijanje strapa, ali onako hladno, bezosjećajno.
Jedan spit na anus i žestoko razvaljivanje istoga.
I onda pušenje.
Za dobro jutro.
Šamaranje kurca i gaženje jaja.
Pljuvanje po stvoru dok gmiže po podu i pijuckanje pissa iz zdjelice na podu.
High heel blowjob.
I anal fisting do lakta.
Baš se osjećam kreativno danas ;)
nedjelja, 17.06.2007.
The World Is Mine 3
Mali Princ.
Divna knjiga, zar ne? Meni oduvijek jedna od omiljenih.
Prije, dok sam ju čitala, imala je drugo značenje - no sada, sa znanjem i iskustvom koje posjedujem - gledam ju u posve drugom svjetlu.
Mala Princeza?
Okružena samo prostranstvom, jednom ružom i malom lisicom.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Divan dan sam imala. Nisam se najbolje osjećala, sjećam se i boljih dana - no bio mi je baš, baš lijep.
Voljela bih još puno takvih.
Puno haha i blabla.
Sunce, kiša, sunce, kiša.. tako mi je svejedno. Osjećala sam se sretno dok sam gledala sivo nebo i crno more sa tek ponekim tragom pjene i morskih valova. Tako sretno i - tako mirno.
Imala sam osjećaj kao da sam upravo tamo gdje trebam biti, točno u tom trenutku, da to trebam i moram vidjeti; kao da mi je to zapisano negdje u arhivi i da se to jednostavno moralo dogoditi.
Imala sam par puta takav osjećaj - kao da se nešto događa kao da se baš to mora i dogoditi i da ja to znam.
Sudbina ili Providnost? Ne znam kako to nazvati, no osjećaj je divan i pomalo zastrašujuć.
Onaj osjećaj navale adrenalina i endorfina, u čijoj špici možeš samo reći - u jebote.
Tempo na 300 i glava na vjetru. Vrisak. Urlik.
Proždiranje svijeta u jednome dahu.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Molim one kojima je stalo do mene da u ponedjeljak u 12,30 misle na mene, barem na minutu.
Trebat će mi puno pozitivnih misli.
Reiki prihvatljiv, kao i sve ostalo.
Iskreno hvala.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
srijeda, 13.06.2007.
The Meaning Of Love
Jeste li se ponekad osjećali ekstravagantno?
Kako iskačete iz društvenih normi?
Kako iskačete iz mase?
Kako vaša zvijezda sjaji više, bolje, jače od drugih?
Kako ste poput tornada, koji napravi kaos, kovitlac i nakon što ode ostavi pustoš za sobom?
O daaa......
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Tek pojava što izlazi iz tame, svojim pogledom promatra plijen a osmijehom i ispruženom rukom ga vabi, zove, da dođe k Njoj. I on prilazi na sve četiri, pognute glave i otvorene duše, nadajući se Njenoj milosti, nadajući se da će biti poseban, Njoj prevrijedan da bi se tek poigravala s njim. Znao da je Joj je on samo stvar, Igračka, s kojom će se tek povremeno zabaviti i upotpuniti prazno vrijeme. I prišao Joj je. Dobio je šamar, pljuvanje, bičevanje; krv, bol i suze. Dobio je ono o čemu je sanjao i zbog toga Ju je obožavao. Jer to je bila Ona.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Onaj mali fetišist čuči u meni i svakim danom sve više izlazi na vidjelo. Pitam se samo hoću li doživjeti da društvo bude takvo da se šetanje u latexu, koži ili gumi sa stvorom na lancu prestane smatrati kao opskurno i razbludno ponašanje koje promovira blud i nemoral te povlači ine konzekvence glede istoga.
Jer TO je ono što ja želim.
petak, 08.06.2007.
Photographic 2
Vjerujem da svatko ima okolnost u kojima se najbolje osjeća.
Nekom j to plaža, cesta, auto, teetana; nekome je to šuma ili sprint staza - a nekome je to ambijent nabijen erotikom, kontrolom i ekstremnim idejama.
Ufff...
Osjećam se baš... crno, onako fetish crno sa crvenim odsjajem.
Kao zvuk roga u jeki, kao predskazanje Apokalipse koja donosi nestanak svega poznatog, samo uništenje Svijeta...
No.. iza uništenja opet dolazi nešto novo, zar ne?
Optimizam, za promjenu ;)
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Ja strašno volim cvijeće.
Ruže posebno, dok su mi orhideje tek strast.
Crne ruže nažalost nema, no ono što nazivaju crnom ružom jest hibrid tamno, tamno ljubičaste boje.
Prekrasna je.
Uz nju postoji jedna, zove se Sahara... Onako boje pijeska.
Decentna a opet veličanstvena.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
Uzmi život kao što uzimaš čašu s vinom - sa smješkom na usnama, čak i ako ti srce krvari.
Ne plači kao lutnja, i sakrij svoje rane.
M. Sirazi Hafiz
utorak, 05.06.2007.
And Then...
Prekrasna slika, zar ne?
Ona, a kraj nje to malo poslušno biće
Pogledi puni ljubavi i uzajamne želje za kontrolom.
A sada.
Ne volim provokacije ni na koji način.
Ne volim podsjećanja na neke situacije koje bih sada najradije izbjegla.
Ne na način da se nisu dogodile, već na način da se znam kako postaviti.
Sve je to igra, zar ne?
Igrica, mala prljava igrica sa ciljem skupljanja imaginarnih bodova i nizanje recki na zidu kraj uzglavlja. Stavljanje kvačica sa napomenom "odrađeno", "slomljeno", "sjebano", "poigrano".
Gadno, zar ne?
Da bih s tobom prošla
Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta
Da bismo se zajedno suočili s užasnom smrti
Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
Pošla sam usporedo s tvojim koracima
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju hitru noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih perivoje raja
Tako bijah na svijetu bez koprene tvrdog dana
Bez ogledala vidjeh da sam gola
A pustinja se zvala vrijeme
Zbog toga si me svojim kretnjama odijenuo
I naučih živjeti u punome vjetru.
Sophia de Mello Breyner Andersen
Pih!
Reče mi nekidan prijatelj da se osjeća kao da skuplja prašinu na polici zaboravljenih igračaka.
Ispravih ga, nije igračka već marioneta
Skrušeno je pognuo glavu i rekao:"Upravo tako. Jebena marioneta. Ali, lijepo je to biti, znaš?"
Mislim da znam. Pretpostavljam da je lijepo znato da postoji netko tko misli na tebe, da je lijepo znati da ti netko uvijek i bez neke posebne potrebe za time - želi dobro.
Tja. Valjda će i meni jednog dana zasjati sunce.
Bolje rečeno - kiša. Više volim kišu od sunca.
Onakvo vrijeme pred oluju kada crta horizonta nestaje i sve se pretvara u jednu veliku masu tamno sivo-plavih oblaka koji proždiru sve pred sobom.
subota, 02.06.2007.
Painkiller
Nurse Red
Ma baš mi je zgodna ova opravica.
Uniforme su mi oduvijek bile drage ;)
Za nekih mjesec i pol mi je rođendan pa ću do tada postati moje wannabe stvarčice, pa ako se tko osjeti zainteresiran može mi i pokloniti štogod ;)
Inače, grozna subota. I inače ju ne volim, no danas mi je posebno mrska.
Neki neugodan osjećaj me prožimao cijeli dan, meni drage osobe znaju o čemu je riječ.
Painkiller?
Definitivno.
Treba mi više od ičega.
No krenut ćemo dalje, svjesni prošlosti i spremni za nepoznatu budućnost.
Svjesni propusta, pogrješaka, laži i obmana, nedaća i depresija idemo dalje.
Sposobni pogledati se u ogledalo, pogledati u svoje srce i priznati sami sebi da neke stvari nemaju perspektivu i da nas ne čine sretnima.
Sposobni dokučiti da ipak one male stvari, koje su nam tako obične i tako normalne a drugima devijatne i nepoznate, da su one ipak ono što uistinu želimo.
I idemo dalje, sa tugom u srcu i osmijehom na licu, teško podignute glave koračamo u vrli, novi Svijet.
