ponedjeljak, 23.06.2008.
Strangelove 7
.
.
.
vrijeme teče ili vrijeme leti?
ili samo prolazi, neminovno brišući svaku mogućnost povratka?
ok, to je moguće u nekim dijelovima fizike, no da ne raspredam tamo gdje ne trebam, vrijeme prolazi i ne može se vratiti.
šteta, kažem, velika šteta.
voljela bih da mogu ponekad utjecati na vrijeme, primjerice, vratiti se u određeni trenutak i proživjeti ga opet.
ne bih ništa mijenjala, samo bih se vratila i - bila tamo.
čemu mijenjati prošlost, kreirati ju po vlastitom nahođenju, kako nam se u tom trenutku svidi?
sasvim nepotrebno i suludo.
vrijeme ne možeš vratiti, a ako i budeš mogao, nemoj mijenjati povijest.
možda ti jednog dana bude žao...
.
.
.
welcome to the Real World.
.
.
zar ne bi bilo bolje da si tu, kraj mene?
da osjetiš tu baršunastu kožu od koje ti trnci prolaze tijelom?
i osjećaš jezu duž čitave kičme?
da, želiš to, nemožeš se tome oduprijeti.
sanjaš da te blindfoldam i dodirujem prstom, dlanom, rukavicom, vrhom biča.
sanjaš osjetiti moj dah na svome vratu prije nego te ugrizem.
sanjaš osjetiti udarac otvorenim dlanom na svome licu, guzi, po čitavom tijelu.
da, priznaj to, sanjaš i želiš, čezneš za time.
čezneš da dodirom, kombinaciji kože i latexa kako kruži oko tebe, poigravajući se sa tvojim tijelom, umom i duhom.
čezneš da osjetiš brutalnost, sadizam u čistom obliku.
jedan poljubac, jedan pogled nije dovoljan.
.
.
welcome to the Real World.
četvrtak, 19.06.2008.
World Is Mine 3
.
.
.
kako je malo potrebno da čovjek bude sretan.
čovjek? da, da. čovjek.
sa svim svojim vrlinama i manama.
sa svim svojim željama i strahovima.
mislima i kontradiktornostima.
uspjesima i promašajima.
prazninom i idejama.
u samoj esenciji svoga bića.
.
.
malo je potrebno, uistinu jest; tek pogled, dodir, riječ ili uzdah.
ili lizanje prsta.
dvosmjerna komunikacija.
bez retorike, monologa.
bez afirmacije, glorificiranja.
samo ono što jest.
Realnost sa velikim R.
.
.
.
još uvijek tražim definiciju tebe.
ne mogu je naći.
možda i ne želim?
jer, ako ju nađem, što onda?
onda nema povratka.
no, sve to znaš i sam.
pokušavam te zamisliti pred sobom, pred N. u outfitu.
kako stojiš i gledaš.
gledaš i stojiš.
i dodiruješ.
i pec! po prstima.
.
.
stotine misli, stotine trenutaka.
tako daleko, a tako blizu.
.
.
.
petak, 13.06.2008.
Endless
.
.
mogla bih napisati priču o 600 noći bez emocija.
no neću.
.
.
spočitavaju mi egoizam, samodostatnost.
do i care?
not really.
.
.
zašto bih bila divna i draga prema onima koji mi jednostavno ne leže? zašto bih pisala stranice i stranice tekstova kada se nakraju ionako sve pretvori u igru onih kojima je spank najžešći dio?
gdje su nijanse nestale?
gdje je zvuk onog fantastičnog šamara nakon glupe grješke, nakon nedozvoljenog dodira?
gdje je nestalo vrijeme?
zar se sve svodi samo na žestoko lomljenje whipova na leđima?
ne, ne i ne.
.
.
bičeve ću lomiti,
potrošit ću kilometre užadi i ljepljive vrpce,
istopit ću stotine svijeća i proliti rijeke voska,
tiho ću šaptati jer..
kad sam tiha, onda sam najgora.
.
.
when the hope is gone.
.
.
petak, 06.06.2008.
My Joy 3
.
.
.
postalo je pomalo zamorno čitati toliko napada na sebe sa svih strana.
ali, pročitam i nastavim dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
uostalom, nije bitno što piše već tko piše.
zar ne?
postoje pojedinci koji vrlo osobno shvaćaju i percipiraju moje tekstove, čak se shodno tome i ponašaju, preuzimaju onaj model i obrazac ponašanja uvrijeđenih osoba koje ne vole realnu sliku stanja stvari.
ali šta da ja tu radim?
nije moj problem ako vide samo ono što žele vidjeti, ako shvaćaju samo ono što žele shvatiti i kako žele shvatiti.
da, realnost je gadna stvar.
no, poricanje stvarnosti je zapravo još i gore.
.
.
kronično mi nedostaje vremena do te mjere da ovaj tjedan nisam mazila svoje stvarčice, igračkice, moju kolekciju užasa.
all those shiny things made of latex čekaju svoj trenutak kada će obavijati moju kožu i davati joj onaj nadljudski, superhuman touch.
da, volim kako izgleda i da, volim kako miriše.
volim usnama prelaziti preko rukavica koje mi obavijaju prste, jezikom ih dotaknuti.
volim se obavijena u latex mazati shinerom i gledati se dok to činim.
no isto tako volim imati gasmasku.
da, baš tu.
ili onu drugu? nebitno.
isto tako obavijena latexom i, po mogućnosti sa malim stvorom koji mi se beznadno umiljava oko nogu, dajeći sve od sebe da ga primijetim i privinem k sebi; da mu sjednem na lice i da bude sretan što postoji.
ja sam sretna kad je moj stvor sretan.
moje sretno prase, moja sretna kurvica, crv, gmaz, ameba.
moje fantastično biće koje puši black strap bolje od najbolje kurve.
.
.
ahhhh.....
.
.
.
