Mistress Ninella : In My Room

ponedjeljak, 15.02.2010.

Unsoluble

.
.
.
koliko li je samo vremena proslo od zadnjeg posta.. previse.
vrijeme je zapravo relativan pojam, kada zelis da prodje cim prije ono stoji, a kada zelis da stane ono leti.. i leti...
.
.
evo samo primjer koncerta kojeg smo cekali jos od proslog svibnja.
prebrzo i prekratko, doduse... da je trajao 3 dana, bilo bi malo...
od prvog tona do zadnjeg... tako emotivno, tako nevjerojatno...
dave je bio dobro raspolozen, malcice umoran no... tako to ide. no njegova je energija nevjerojatna, kao i karizma kojom je obasjao cijelu arenu. a martin.... sto reci o mr.angel... ja ne mogu tako brzo promijeniti cipele koliko brzo on moze promijeniti gitaru.. od vrhunske do remek djela... fletch je bio chill out kao i uvijek, tu energiju se moglo opipati prstima... i daveov poljubac martinu.. nevjerojatan trenutak iskrenog prijateljstva dviju dusa koje su prosle kroz pakao i raj zajedno. i ''home'' i ''in your room'' i sve, sve, sve... zelim jos.
o da, itekako zelim jos.

kako samo vrijeme leti kad imam najdraze bice u rukama, kada dodirujem tu savrseno glatku kozu, kada brojim.. od 1 do ...koliko je vec potrebno...
kako vrijeme leti kada je sve savrseno i na svom mjestu, bas onako kako treba biti.
.
.
tesko mi je zadnje vrijeme, ne kazem to iz razloga da bi sada itko suosjecao samnom - svi smo mi kreatori svoje sudbine.. jednim dijelom koji nije vec unaprijed determiniran xy okolnostima. nemam vremena za nista i nalazim se u emotivnom kaosu, sto za jednu racicu kao sto sam ja nije nimalo neuobicajena pojava. kazu, hladna si.. ne, nisam. no pazim. oprezno koracam kroz sjene, scile i haribde...
.
.
i da... zelim tu kozu. zelim to tijelo. i um. i srce.
zelim sve ono sto te cini osobom.
a sada, kazu, pazi sto zelis...
da pazim? ili ne?
who knows....