petak, 27.07.2007.
Black In Blue Again 4
Opet se dobro osjećam u svojoj koži.
Ok, to "dobro" je relativan pojam, no objektivno gledajući - zadovoljna sam.
Kao što je nekima poznato, "palo" je forumsko okupljanje i dogovoren je party.
Vrlo vjerojatno će to biti okupljanje istomišljenika samo u obaveznom outfitu, no.. Drago mi je da je inicijativa tu, da se nešto pokrenulo i da se svi toga drže.
U svakom slučaju, krajem kolovoza je dotični event i ...
Uskoro će biti sve službeno objavljeno, lokalitet imamo, muzika i cuga je riješena, bit će postavljen i website i javni broj moba za detaljne informacije itd itd itd....
Naravno, i ovdje će biti velika reklama.
Sponzori dobrodošli!
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
A inače... Dani prolaze, kolekcija se povećava.
Pripremam se za zimu koja je puno zahvalnija za outdoor fotkanje.
U međuvremenu, vježbam šivanje.
Pussy.
nedjelja, 22.07.2007.
Only When I Lose Myself 2
Obožavam vosak.
Tako je nježan, a opet tako brutalan.
Tako glatke teksture, divno prekriva kožu i ostavlja prekrasne tragove na njoj.
Nebitno gdje je.
Počevši od dlanova, podlaktice, nadlaktice, ramena, vrata, prsa, bradavica (njih osobito volim), trbuha (na njemu se da doslovno slikati), bedra (unutarnji dio do prepona je posebno nježan), koljena, potkoljenica, te stopala. Stopala isto tako volim waxati, pogotovo po ristu dok se kapi slijevaju do prstiju i čine divnu skulpturu umjetnosti, ljubavi i boli.
Leđa su isto tako zahvalna za slikanje, premda nisu toliko osjetljivakao trbuh, pa ih zato i ne preferiram pretjerano.
Guza je zgodna, pogotovo kad vreli vosak kapa po anusu - to je prilično bolno i meni donosi izuzetno zadovoljstvo dodirivati još meki vosak svojim prstima, prolazeći po nadraženoj koži osjetljivoj i na najmanji dašak vjetra.
Vosak po jeziku je izuzetno bolan, naravno kad je suh. Jezik malo i otekne i dobije se novi osjećaj u ustima. No ne valja pretjerivati, par kapi je sasvim dovoljno.
Volim vosak, jesam li to već rekla?
petak, 20.07.2007.
Only When I Lose Myself
Jedan udarac previše.
Jedan stisak previše.
Jedna kap previše.
Jedan rez previše.
Krvavo crvene pruge u kombinaciji sa nježno bijelom kožom.
Trag wrist cuffsa na zglobovima.
Lokvica krvi na podu.
Neproporcionalni rezovi koje je potrebno uskladiti da budu simetrični.
Koračajući tiho, skoro nečujno, ušetala sam tu gdje sam sada.
Puno blabla i haha.
Divinum dare, humanum accipere.
Sa pogledom punim povjerenja i obožavanje idemo dalje.
Samo ja i Ja.
utorak, 10.07.2007.
Dressed In Black
Ponekad baš uživam u svojoj "ulozi".
Pogotovo kad mi se netko ničim izavam pojavi sa namjerom da mi održi predavanje o životu, seksualnosti, itd itd.
Naravno da uglavnom saslušam i uistinu ne znam zašto - možda zbog obzira ili čega već - ne spomenem kako zadovoljstvo nalazim u bičevanju i ponižavanju muških spodoba.
No da imam onaj smile, onaj nasty kinky smile - ooo daaa....
Kao što sam još u prethodnom postu spomenula, bliži mi se i rođendan.
Ne oduševljava me ta činjenica, no i na rođendane ne možeš utjecati.
Najviše što možeš učiniti jest spakirati se i otići u planine dok se euforija ne stiša, a tvoji bližnji zaborave na to.
25.
Nije puno, nije ni malo.
Da budem patetična, reći ću da je to četvrt stoljeća ili pola od 50, što mi stvara još veću jezu.
Naravno, poljupce i lijepe želje neću odbiti ;)
Nadam se da će padati kiša.
Jer kiša me čini kreativnom i voljela bih se tako osjećati na taj idiotski dan.
A što ću si pokloniti? Još ne znam.
Voljela bih da mogu izvesti da na tjedan dana otputujem negdje sama samcata, samo ja i komp, no veća je vjerojatnost da me usred Rijeke pregazi krdo slonova nego da se to dogodi.
Dala sam jednoj mojoj dragoj prijatejici moje priče na čitanje.
Komentar je bio da ju je sve boljelo nakon prvog pročitanog pasusa.
Sad - da li je moj pojam normalnosti iskrivljen, moja percepcija prihvatljivog isto tako iskrivljena ili je društvo to koje je stvorilo određene norme ponašanja dakle prihvatljivog i neprihvatljivog tako ograničeno, konzervativno i nadasve nesposobno prihvatiti ostale oblike tj individualizam?
četvrtak, 05.07.2007.
Walking In My Shoes 3
Fetish.
Ta strast s kojom gledam, ližem, mirišem i dodirujem.
Taj feeling, taj jebeno dobar feeling kad osjetim kako me obavija poput druge kože.
Pogled na tijelo fantastične crne boje..
Osjet rukavica u ustima.
Pogled na grudi sapete u korzet.
Pogled na cipele.
Pointed toe pump.
I, kako ne željeti tako provoditi dane?
Sa malim stvorom koji se mota oko nogu i traži samo malo pažnje.
Ehhh....
I.. par fotkica... background ili ne...
No i dalje imam viziju hale i napuštenih prostora.
Jučer je bio prekrasan dan. Sivo i hladno.
Kasno poslijepodne nebo je bilo prljavoružičaste boje.
Apokalipsa? Kataklizma?
Neee...
Tek igra prirode.
A knjiga je skoro gotova, kao što sam rekla.
Zbirka priča, objavljenih i neobjavljenih.
Poznatih i nepoznatih.
Sve do jedne u velikoj većini istinite.
Mrvica fikcije je ipak potrebna. Tek - igra - stvarnosti i iluzije.
Tempus omnia revelat.
