utorak, 10.07.2007.
Dressed In Black
Ponekad baš uživam u svojoj "ulozi".
Pogotovo kad mi se netko ničim izavam pojavi sa namjerom da mi održi predavanje o životu, seksualnosti, itd itd.
Naravno da uglavnom saslušam i uistinu ne znam zašto - možda zbog obzira ili čega već - ne spomenem kako zadovoljstvo nalazim u bičevanju i ponižavanju muških spodoba.
No da imam onaj smile, onaj nasty kinky smile - ooo daaa....
Kao što sam još u prethodnom postu spomenula, bliži mi se i rođendan.
Ne oduševljava me ta činjenica, no i na rođendane ne možeš utjecati.
Najviše što možeš učiniti jest spakirati se i otići u planine dok se euforija ne stiša, a tvoji bližnji zaborave na to.
25.
Nije puno, nije ni malo.
Da budem patetična, reći ću da je to četvrt stoljeća ili pola od 50, što mi stvara još veću jezu.
Naravno, poljupce i lijepe želje neću odbiti ;)
Nadam se da će padati kiša.
Jer kiša me čini kreativnom i voljela bih se tako osjećati na taj idiotski dan.
A što ću si pokloniti? Još ne znam.
Voljela bih da mogu izvesti da na tjedan dana otputujem negdje sama samcata, samo ja i komp, no veća je vjerojatnost da me usred Rijeke pregazi krdo slonova nego da se to dogodi.
Dala sam jednoj mojoj dragoj prijatejici moje priče na čitanje.
Komentar je bio da ju je sve boljelo nakon prvog pročitanog pasusa.
Sad - da li je moj pojam normalnosti iskrivljen, moja percepcija prihvatljivog isto tako iskrivljena ili je društvo to koje je stvorilo određene norme ponašanja dakle prihvatljivog i neprihvatljivog tako ograničeno, konzervativno i nadasve nesposobno prihvatiti ostale oblike tj individualizam?
