četvrtak, 01.04.2010.
In Chains
.
.
.
tako je zamorno stalno slušati istu priču.
ja želim ovo.
ja želim ono.
ja, ja, ja.
i opet - ja.
.
nema connectiona među ljudima, nema ga tamo gdje bi trebao biti.
nema ga, pitam se iz kojeg razloga - da li je to zato jer smo jednostavno zaboravili biti - ljudi, ili zato jer smo naprosto u svakodnevnom, rutinskom kaosu koji se opetovano ponavlja iz dana u dan zaboravili da je čovjek društveno biće sa svojim potrebama i htijenjima.
.
koje su potrebe? osim onih elementarnih, poput zraka, vode, nešto hrane, malo sunca.. tu su i one ostale potrebe. neke potrebe namiruje zlo koje je u opticaju otkad je ljudskog roda, a zove se novac. ok, nije baš toliko zlo, jer ako ga imaš dovoljno, onda ne moraš odlazak u maroko ili u peru odgađati za koji mjesec već kreneš - sutra. osim novca, još jedna potreba se zove komunikacija. naravno, tu ne računam sve one dozglaboga dosadne telefonske razgovore poput prezentacija, anketa i razgovora sa službom za korisnike - tu mislim na komunikaciju sa dragim ljudima. sa onima, koje se povremeno sjetimo nazvati i zaželimo im dobar dan, jer to uistinu i mislimo.
tu mislim na komunikaciju sa svima onima koji nas na posredan i neposredan način okružuju, u realnom i virtualnom svijetu.
.
na koji način se odvija komunikacija u virtualnom svijetu.. to je široki pojam i uistinu se ima o čemu tu razgovarati, teoretizirati i raspravljati.
u onom bdsm svijetu...
.
u onom bdsm svijetu ja volim pravila.
volim ograničenja. kontrolu. limite.
volim igru po pravilima.
mojim pravilima.
volim čuti svoj glas kako tiho govori dok se ne čuje ni najmanji šum.
pokret, uzdah, treptaj.
volim potpunu poslušnost.
bespogovornu poniznost.
apsolutnu odanost.
volim dugotrajnu torturu svježe okupanog mesa.
petu na prstima.
koljeno na leđima.
povodac u jednoj, whip u drugoj ruci.
gag.
blindfolds.
hladni parket.
pločice.
.
.
o da, volim to.
jako.
.
.
.
