petak, 06.11.2009.
Shine 4
.
.
.
moj grad je okupan sivilom; tmurni, teški sivi oblaci spustili su se među zgrade, među smrtnike donoseći sa sobom okus ustajalog vremena.
vremena koje ne prolazi.
koje stoji i ne miče se.
osjećam oblake pod prstima, kao i kišu koja nemilosrdno pada.
kad nebo plače...
kap po kap, polako no sigurno ruši sve pred sobom; ulice su posute otpalim lišćem u toplim bojama jeseni koje sa sobom donose melankoliju i čežnju.
čežnju za nekim davno prošlim i ne tako davnim vremenima, trenucima, idejama, mislima i osjećajima... trenucima nevjerojatnog uzbuđenja, ushita, ekstaze i sreće.. kao i trenutaka nevjerojate tuge.
.
.
latex na meni tijekom cijelog dana.
nagrada ili kazna? je saux non pas, no nije me niti briga.
znam da želim.. želim..
da, upravo to.
milijun igračkica, milijun ideja. sve predispozicije su tu.
nemirni prsti koji traže nježnu, glatku kožu da po njoj ostave tragove... i cjelodnevni osjećaj užitka...
.
.
ne možeš kupiti sreću.
.
.
.
