subota, 14.03.2009.
Down
.
.
.
dugo nisam pisala; zapravo, nisam ni mislila da ću sada stići.
no, sva sreća da je moguće spremiti skice i narihtati objavljivanje točno u određeno vrijeme.
jer to vrijeme meni nešto znači.
.
.
dakle, novosti.
imam jednu lijepu sliku i u pripremi još koju.
kakvu sliku - to znaju oni upućeni u zbivanja, a ono što se tek mora dogoditi.. to znaju samo oni najbliži.
najbliskiji, to bi možda bio bolji izraz.
nalazim se u nekom čudnom periodu kada jednostavno ništa ne stižem, vremena mi je premalo za sve. tempirana mi je svaka minuta i ne toleriram kašnjenje; kako svoje, tako i tuđe. isto tako, ne podnosim odugovlačenje.
ja bi sve odmah, sve bih sada.
i sliku, i svirku, i onih par kvadrata i sve...
.
.
možda se tek osjećam pomalo usamljeno, bez obzira što sam okružena ljudima.
daleka sam sama sebi, nekako neprepoznatljiva, nedefinirana; kao da sam malo skrenula s puta i lutam sama začaranom šumom praćena vilama i trolovima.
nije mi do fizičke interakcije, niti bjesomučnog iživljavanja na svježem mesu; nije mi zanimljivo imati ono što mi se samo nudi na pladnju, servirano sa ružom u vazi.
žutom ružom, simbolom ljubomore.
njih volim. jako.
.
.
želim osjećaj bliskosti, možda je to ono što mi je potrebno da se osjećam barem malo zadovoljno, jer zadovoljstvo ne nalazim u ničemu. niti u samoj sebi, ni drugima, niti u trošenju teško zarađenog novca niti u patetičnom ispijanju jacka u gluho doba noći.
zadovoljstvo? inner pleasure?
kažu mi da sam nezasitna, da tražim previše jer imam sve što želim i sve što mi treba.
tko je kompetentan da to uopće i pomisli?
tko uopće zna moje želje? snove? nadanja? čak i mogućnosti?
gledajući konvencionalnim očima, imam sve - stan, hranu, mladunče, prihode i sve. al što da radim sa time kada nemam osjećaja za to, kada sve to podrazumijevam kao gotov čin i ništa više.
jesam li možda promašila poantu? jesam li možda trebala nestati onda kada sam htjela, kada sam mogla; ostaviti sve, spaliti mostove za sobom i ponovo pronaći sebe u nekim drugim koordinatama, okolnostima, mogućnostima?
sve je moguće i ništa nije nemoguće.
jer, iza ove fasade, iza ove vanjštine krije se osoba koja želi, sanja i nada se.
ma koliko god to poricali i percipirali kao nemoguće.
'cause tommorow is another day...
.
.
