četvrtak, 24.04.2008.
People Are People 2
.
.
.
nije me bilo par dana, no sudeći po komentarima - nisam nikome ni nedostajala.
što ni nije tako loše, s obzirom da onda ni nemam vjernu publiku s kojom funkcioniram u savršenoj simbiozi.
dakle, nema tekstova, nema publike i svi sretni.
.
.
tko o čemu, ja o ljudima.
međuljudski odnosi, karakteri i poštovanje prema svojem egu.
o međuljudskim odnosima mogu svašta napisati, pogotovo o onom dijelu gdje neki normalni odnosi ne postoje već samo ono poznato kao srdžba, zloba, zavist, ljubomora, spletke itd itd.
ljudi su ljubomorni i ljudi se boje.
ljubomorni na tuđi uspjeh, sreću, auto, ženu, mačku; ljubomorni na druge jer ih je konobar preskočio prilikom uzimanja narudžbe... onda ljudi nisu dobri i sposobni su učiniti svakakve gadosti, kao npr. ako su vam to kolege - sakriti uistinu važne dokumente i slideove potrebne za prezentaciju koja počinje za 3 sata, ako su to ukućani - trčite na toalet i piški vam se za umrijet, a oni sjednu i čitaju novine na mjestu gdje i kraljevi idu pješke. a prijatelji - prijatelji su prijatelji, tu nema ljubomore, zapravo, ne bi trebalo biti ljubomore. ljubomora u intimnim odnosima je poglavlje o sebi, no definitivno nije ugodna i može prouzročiti puuno neugodnih situacija.
a čega se boje? boje se svega. neki ljudi se čak, paradoksalno, boje - uspjeha.
neki se boje bakterija, bacila, virusa, paukova, zmija, igala - neki se boje biti autoritet i mentor, neki se boje da će pasti u sjenu kolege koji će ga nadmašiti svojom voljom i upornošću da odradi svoje do kraja, bez obzira na vremenske i ine uvjete. no neki se boje samih sebe. to je ipak malo teže za riješiti i tu pomaže - što? nemam pojma, nikad nisam bila u takvoj situaciji, čak niti hipotetički.
a karakteri? meni omiljeni.
ne volim biti u društvu uvlakača, dupelizaca, licemjera, dvolične gamadi bez trunka etike i skrupula.
kako rekoh nedavno jednom Čovjeku, tu ljudi ujutro se namažu debelim slojem vazelina da se lakše uvlače u guzicu drugima. ali drugima - baš svima, od nadređenih, podređenih, partnera, obitelji, kolega, teti na šalteru u pošti i onoj u dućanu, dečku na parkingu i poštaru na ulici. neki bi pak prodali sebe, svoju sitnu dušu i veliko, masno dupe za pohvalu, priznanje pa makar lažno bilo.
no opet, ima onih koji se ne uvlače već se odnose sa poštovanjem prema svima. kako ono ide ono konobarsko pravilo - dođe čovjek, velik i sjajan, moćan i bogat u restoran. naruči vino a konobar uz ispriku govori da ga nemaju. dotični počne paljbu uz svu silu uvreda i psovki, traži šefa sale, vlasnika, direktora, b_ga i mariju magdalenu da mu se ispričaju. dakle - kakav si prema drugima, takav si i prema bliskim ljudima. uvijek možeš očekivati da će ti zabiti nož u leđa. ne doslovno, naravno, tja noževima nije mjesto u leđima.
ja svoj ego volim. ponekad je tašt, ponekad pada na crticu više u cv-u, ponekad je onako materijalistički nastrojen no zadnje vrijeme baš i nije. moglo bi se reći da sam se pomalo okrenula ka duhovnim vrijednostima i ponovo počela učiti Vjeru.
no to ne znači da sam se odrekla bdsma, ni slučajno!
ja volim ugađati svom egu na način da nekoga ostavim bez potrebe za suvišnim pitanjima i da na pitanje odgovorim na način da podpitanja nisu potrebna. volim nekoga ostaviti bez riječi, onako speachless, no ponekad..
ponekad užitak nalazim u žustroj raspravi, u unakrsnim pitanjima i odgovorima koje tjeraju onu sivu masu u mojoj glavici na rad.
.
.
.
a mogla sam ti pokazati Svijet....
ponedjeljak, 14.04.2008.
I Feel You 7
.
.
.
by and by
.
.
srijeda, 02.04.2008.
Pleasure, Little Treasure
.
.
.
ja jako volim žene.
no, to i nije neka novost.
novost je da sam si našla jedno stvorenje za igru.
slatka je i zaigrana, znatiželjnih očiju i putenih usana boje sladoleda.
gipkog je tijela, fleksibilna u svim smjerovima i na sve moguće načine; divno tijelo ima, tako nježno i tako podatno da mi je užitak vezati ju i gledati dok gleda u pod i trepće tim dugim trepavicama.
grudi su joj lijepe, male i čvrste; bradavice male i tvrde, ponekad mi ih je čak i žao stisnuti ih da čujem njen krik koliko su lijepe. a tek pičkica... mmmm.... divne nježno ružičaste boje, koja postane purpurna dok ju jebem sa strapom i gledam ju kako uživa.
voli se jebati, kučkica mala.
voli biti ispunjena, voli imati buttplugg ili dildo u guzi dok ju jebem bez milosti u tu savršenu ružičastu pičkicu.
volim joj gurnuti šaku da osjetim kontrakcije dok svršava, volim ju tada ošinuti po klitorisu da nauči da je bol još jedan osjećaj koji potencira taj osjećaj ekstaze.
no, ona je tek igračka.
ništa više od toga.
.
.
.
nemam nekih novosti, sve već ionako znate.
znate da mi nedostaje onaj netko i da će mi nedostajati do daljnjeg.
znate da je u tijeku skupljanje potpisa da se raspiše referendum glede ulaska ove državice u nato, da nam dolazi bush i da ne trpim glupe ljude u svojoj okolini. pogotovo ne one koji svakodnevno čine jednu te istu grješku i onda se žale i očekuju da ih drugi izvlače.
uf. naporan dan al zato pada kiša pa sam sasvim ok.
.
.
.
imam samo jednu želju.
mislim da znaš koja je.
