Marketing
People Are People 2
.
.
.
nije me bilo par dana, no sudeći po komentarima - nisam nikome ni nedostajala.
što ni nije tako loše, s obzirom da onda ni nemam vjernu publiku s kojom funkcioniram u savršenoj simbiozi.
dakle, nema tekstova, nema publike i svi sretni.
.
.
tko o čemu, ja o ljudima.
međuljudski odnosi, karakteri i poštovanje prema svojem egu.
o međuljudskim odnosima mogu svašta napisati, pogotovo o onom dijelu gdje neki normalni odnosi ne postoje već samo ono poznato kao srdžba, zloba, zavist, ljubomora, spletke itd itd.
ljudi su ljubomorni i ljudi se boje.
ljubomorni na tuđi uspjeh, sreću, auto, ženu, mačku; ljubomorni na druge jer ih je konobar preskočio prilikom uzimanja narudžbe... onda ljudi nisu dobri i sposobni su učiniti svakakve gadosti, kao npr. ako su vam to kolege - sakriti uistinu važne dokumente i slideove potrebne za prezentaciju koja počinje za 3 sata, ako su to ukućani - trčite na toalet i piški vam se za umrijet, a oni sjednu i čitaju novine na mjestu gdje i kraljevi idu pješke. a prijatelji - prijatelji su prijatelji, tu nema ljubomore, zapravo, ne bi trebalo biti ljubomore. ljubomora u intimnim odnosima je poglavlje o sebi, no definitivno nije ugodna i može prouzročiti puuno neugodnih situacija.
a čega se boje? boje se svega. neki ljudi se čak, paradoksalno, boje - uspjeha.
neki se boje bakterija, bacila, virusa, paukova, zmija, igala - neki se boje biti autoritet i mentor, neki se boje da će pasti u sjenu kolege koji će ga nadmašiti svojom voljom i upornošću da odradi svoje do kraja, bez obzira na vremenske i ine uvjete. no neki se boje samih sebe. to je ipak malo teže za riješiti i tu pomaže - što? nemam pojma, nikad nisam bila u takvoj situaciji, čak niti hipotetički.
a karakteri? meni omiljeni.
ne volim biti u društvu uvlakača, dupelizaca, licemjera, dvolične gamadi bez trunka etike i skrupula.
kako rekoh nedavno jednom Čovjeku, tu ljudi ujutro se namažu debelim slojem vazelina da se lakše uvlače u guzicu drugima. ali drugima - baš svima, od nadređenih, podređenih, partnera, obitelji, kolega, teti na šalteru u pošti i onoj u dućanu, dečku na parkingu i poštaru na ulici. neki bi pak prodali sebe, svoju sitnu dušu i veliko, masno dupe za pohvalu, priznanje pa makar lažno bilo.
no opet, ima onih koji se ne uvlače već se odnose sa poštovanjem prema svima. kako ono ide ono konobarsko pravilo - dođe čovjek, velik i sjajan, moćan i bogat u restoran. naruči vino a konobar uz ispriku govori da ga nemaju. dotični počne paljbu uz svu silu uvreda i psovki, traži šefa sale, vlasnika, direktora, b_ga i mariju magdalenu da mu se ispričaju. dakle - kakav si prema drugima, takav si i prema bliskim ljudima. uvijek možeš očekivati da će ti zabiti nož u leđa. ne doslovno, naravno, tja noževima nije mjesto u leđima.
ja svoj ego volim. ponekad je tašt, ponekad pada na crticu više u cv-u, ponekad je onako materijalistički nastrojen no zadnje vrijeme baš i nije. moglo bi se reći da sam se pomalo okrenula ka duhovnim vrijednostima i ponovo počela učiti Vjeru.
no to ne znači da sam se odrekla bdsma, ni slučajno!
ja volim ugađati svom egu na način da nekoga ostavim bez potrebe za suvišnim pitanjima i da na pitanje odgovorim na način da podpitanja nisu potrebna. volim nekoga ostaviti bez riječi, onako speachless, no ponekad..
ponekad užitak nalazim u žustroj raspravi, u unakrsnim pitanjima i odgovorima koje tjeraju onu sivu masu u mojoj glavici na rad.
.
.
.
a mogla sam ti pokazati Svijet....
Post je objavljen 24.04.2008. u 09:51 sati.