petak, 30.11.2007.
Endless
.
.
.
da, ponekad je moj odnos prema drugim ljudima jednostavno oduran.
ali zar bi to trebao biti razlog za ekskomunikaciju, izopćenje, stigmatiziranje kao društveno neprihvatljivo stvorenje, kao individuu pomaknutog pogleda na svijet?
a ne, nikako!
.
.
.
zapravo, trenutno sam u moodu kad mi se jednostavno jebe za sve ostale, druge, ine. tako mi je naporno i nevažno slušati i zamarati se tuđim jadikovkama, žalopojkama, očajavanjima i dilemama da je to nevjerojatno.
da, sebična sam.
.
.
.
ja uglavnom volim ovo svoje raspoloženje.
manično depresivno, moglo bi se reći.
omnies sancta sustinet crues.
no ono što mene čini sretnom, druge baš i ne čini.
tko voli hodati po hladnoći, po kiši?
tko voli da ga se jebe black strap on-om bez lubrikanta?
tko voli držati prst na obaraču i igrati ruski rulet u 3 ujutro?
malo nas je, al nas ima.
.
.
.
dala sam oglas da tražim nekoga da mi čisti moje latex i kožne stvarčice.
konkurencija je žestoka.
razmišljam o pokuwsnom roku za sve.
cijela parada polugolih velikih, definiranih tijela.
kako prstima prelaze preko moje štikle grizući si usne.
kako sklapaju oči dok ih prolazi jeza duž čitave kičme dok čisti rez po rez mog sjajnog cropa.
sanjaju o tom.
žive za to.
drkaju na to.
.
.
.
postala sam vulgarna.
pardon my french, ali - jebe mi se.
.
.
.
svo to forsiranje učtivosti, obzirnosti... ono nas čini lutkicama, marionetama morala i bontona - zar nije ponekad potrebno pritisniti switch, prekidač - i prepustiti se inner feeling?
čemu obzirnost? šutjeti onda kad trebaš nešto reći?
čemu učtivost? trpjeti nešto što ti ne odgovara?
gimme a break and set me free.
utorak, 27.11.2007.
A Little Lie
.
.
.
stereotipi.
jednostavno, ne volim ih.
ne volim ni kada je netko toliko podložan njima da je spreman odbaciti sve zato jer se nešto ne uklapa u viziju savršenog.
.
.
.
nije dovoljno high.
nije dovoljno low.
just something in between.
.
.
zar misliš da ja patim za riječju "imati"?
a ne, ne....
imam dovoljno.
imam svoju savjest.
i ona je mirna i čista.
no da li je to dovoljno za sreću?
nije.
to je sasvim dovoljno za - usamljenost
.
.
.
na Olimpu je hladno
pusto i sivo
skoro pa savršeno
stepenice od leda nestale
pretvorile se u lokvicu sjećanja na
ljubav.
.
.
.
i ne, nećeš me zajebavati.
jer..
jer..
sačekat ću te negdje.
u mraku.
u parku.
a onda nećemo razgovarati.
vodit ću monolog.
kad si gagged, ništa drugo ni ne možeš.
.
.
.
želiš to.
patiš za time.
zar ne?
.
.
.
srijeda, 21.11.2007.
Use You
.
.
.
fuck off.
vi i vaša utrka za novcem, položajem i ostalim materijalističkim gadostima.
prezirem to.
misliš da to nešto znači?
misliš da to znači da si inteligentno biće?
kakvo biće - stvor??
misliš da ti to daje pravo na takav odnos.
e pa ne daje.
nikad nije i nikad neće.
nikad, pa čak ni onda.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
ne biste povjerovali, ali ja sam uglavnom strašno tolerantna osoba.
svjesna ljudske gluposti, slabosti i afekta.
i ja sam čovjek, a neko nadmoćno biće.
ali to ipak ne opravdava neke postupke.
zar ne?
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
neku noć sam imala razgovor kakav dugo nisam vodila.
iskren i melankoličan, do bola iskren.
kako sebe vidim, sada i ubuduće.
kako se sada vidim?
u kroničnom nedostatku vremena, za početak.
u kroničnom nedostatku bliskosti.
osjećam se usamljeno.
ne pamtim kad sam zadnji put sa osjećajem dotakla ljudsku kožu i potom nešto osjetila.
davno je to bilo, jako davno.
(ok, ne baš toliko davno!)
želim da ta nepodnošljiva utrka prestane.
želim da vrijeme stane a ja da se konačno odmorim.
želim...želim... želim...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
no, sada se osjećam tako bestijalno brutalno.
mogla bih te vezati i do krvi bičevati.
slomiti ti rebra snakeom i ugurati ti monstruozno veliki buttplugg.
mogla bih te posvuda žigosati lijepim slovom N i skalpelom crtati po koži
paliti dlačice i pljuvati po licu.
šamarati do ruba svijesti.
uzeti taj mali ljigavi penisić, taj minijaturni komadić tebe i zgaziti ga.
hladno i bešćutno, snažno i okrutno.
držati jaja u ruci, gledati te u oči i stiskajući.
jače, jače.
i smijala bih ti se u lice.
pljunula bih ti u lice.
ošamarila bih te.
jedanput, dvaput, stoput.
lizao bi mi štiklu, pušio bi mi petu.
i tražio bi još.
još, još, još!
petak, 16.11.2007.
I Want It All 3
.
.
.
s čime mi razmišljamo?
.
.
.
da li je mozak u pitanju?
ili je ipak bitnije ono među nogama?
zar se ne vrti sve oko seksa?
sve se vrti oko seksa u aseksualnom svijetu.
aseksualna individua živi i funkcionira u svijetu u kojem se sve vrti oko seksa.
.
.
.
osjećam se indiferentno.
prema svijetu, životinjama i biljkama, apsolutno svemu.
osmijeh mi donose samo oni mali stvorovi koji veselo hopsaju po monitorima gledajući moje slike i čitajući moje priče.
malo vam je? evo još!!
no opet, tu nije riječ o sreći.
tek zabava, rekreacija; something to make me smile.
.
.
.
ostala sam bez ključeva.
u slučaju da netko hoda zamnom i skuplja moje stvari (bačene ili izgubljene) neka mi ih vrati.
4 ključa, bijeli lacoste privjesak i usb stick.
.
.
.
dok sam hodala korzom jutros, razgovarajući na mobitel sa gasmaskom, ispred mene je izletio fotograf i uslikao me par puta. koliko znam, iz novog lista.
ako prođem njihove kriterije, moći ćete me vidjeti...
.
.
.
bilo bi lijepo kad bi se našao još koji D/s par i kad bi se malo igrali.
već neko vrijeme razmišljam o tome kako bi bilo lijepo imati istovremeno par robova pod sobom; malo muških, malo ženskih... varietas delectat.
u tom slučaju ostali D bi otišli na odmor a ja bih se igrala sa njihovim igračkama.
poželjno da su pristojnog izgleda, uravnoteženi i na higijenskom maksimumu.
ne, ovo nije oglas - ovo je moja želja.
.
a ja volim kad mi se ispunjavaju želje
.
.
bliži se vrijeme blagdana.
slavili ih ja ili ne - bilo bi u redu da napišem svoju wishlistu.
listu željenih poklona.
.
.
volite vidjeti osmijeh na mom licu, zar ne?
.
.
.
make my day full of joy!
ponedjeljak, 12.11.2007.
Only When I Lose Myself 2
sama i savršena.
.
.
tek jedno beživotno, blindfoldano tijelo u daljini.
.
.
.
da li je ikada itko od vas poželio vrištati?
bez glasa?
da li je ikada itko želio pobjeći?
od ničega?
ili možda sebe samoga??
.
.
.
kome nije dosta onih dosadnih, napornih ljudi koji ne zatvaraju usta, koji dave, gnjave, jebu već stoput ispričanim pričama i ponavljaju radnje već stoput odrađene i prerađene do te mjere da već znaš što sllijedi...
gledala sam neko dijete kako se igra sa strganom šibom i komadom kartonske kutije.
bezbrižno ju je naganjalo po vjetru, potpuno se isključilo iz svijeta.
prožimale su me emocije...
ljubomora, zavist, sreća, tuga, usamljenost...
jedna, druga, jedna, druga.. beskonačni niz nula i jedinica...
.
.
.
tja...
želim.. tišinu.
apsolutnu tišinu.
. . .
. . .
. . .
da li je to nemoguće dobiti?
petak, 09.11.2007.
I Feel You 3
predivan dan!!
rijeka je opet siva i tmurna, kišna i hladna.
obožavam kad je takva.
osjećam se tako - živom?
vrlo moguće.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
opet sam sanjala čudan san i nisam se htjela probuditi dok ga ne odsanjam do kraja.
bila sam u nekom fantastičnom latex svijetu.
svi smo šetali u catsuitima, zaogrnuti latex plaštevima i inim čudesima.
predivno, zar ne?
nije bilo nikakve radnje, fabule, koja bi sve to povezala.. tek uobičajeni dan.
šetanje Korzom u catsuitu, svi ljudi koje srećeš u latexu...
- čak i ona debela, namrgođena službenica sa šaltera broj 5.
- čak i onaj dosadni kolporter sa tobože duhovitim dosjetkama.
- čak i ona mala slatkica iz dućana sa cipelama... ehh, koliko puta sam tamo išla probati svašta samo da ju vidim da klekne ispred mene i pruži mi cipelu...)
- čak i onaj konobar kojeg škicamo ja i draga i suptilno gledamo dok se jadan crveni.
svi u latexu i buttpluggom u anusu.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
its a wonderful life!!
utorak, 06.11.2007.
World Is Mine 2
kako bi bilo lijepo da živimo u svijetu bez lešinara.
bez onih koji bi iskoristili i zadnji atom snage samo da nam napakoste.
samo da nas povrijede.
samo da nam učine zlo.
samo da nas iznerviraju preko svake mjere.
samo da bi se mi - zbog njih - osjećali loše.
tja...
emocionalni vampiri.
već neko vrijeme postoji taj pojam koji označava - stigmatizira, kategorizira - osobe koje se hrane našom energijom.
dave nas, pričaju o svemu i svačemu, uglavnom o sebi i o sebi, o banalnostima i svemu onome što ne volimo. nakon razlaza sa takvom osobom, ona se osjeća dobro, odlično, puna energije - dok smo mi iscrpljeni i almost dead.
poznajem takve.
znam ih jako puno.,
možda i ja tako djelujem na nekoga?
nemoguće. ne družim se s nikim, pa ni ne mogu dovoditi ljude u takvu situaciju - okolnost, stanje.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
uzela bih te za ruku i posjela.
blindfoldala bih te i vezala.
a onda bih ti čitala.
tiho, baršunastim glasom kraj uha, da osjetiš moj dah.
rekla bih ti da te mrzim.
rekla bih ti da te istinski mrzim zbog onoga što mi činiš.
izvukao si onaj dio mene na koji ne želim ni misliti.
za koji sam se iskreno nadala da je davno mrtav.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
uzela bih te za ruku i posjela kraj sebe.
blindfolded i gagged.
tied and tortured.
i rekla bih ti ...
da mi je stalo?
definitivno.
da te V?
vrlo moguće.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
danas je divan dan.
dok sjedim u contu i pijuckam svoj macchiato i pišem ovaj post, vani je nebo ledeno sive boje. zrak je hladan i savršeno čist.
rječina je neke nedefinirane boje, a golubovi su se mirno posjeli na ogradu.
kakva idila!!!
voljela bih se šetati danas.
affranchie? definitivno!!
četvrtak, 01.11.2007.
Sister Of Night 2
opet rezuckanje.
samo - čega?
nekoć davno, pred koju godinu, jedna osoba mi je rekla da je ponekad potrebno srušiti mostove iza sebe, tako da bi neopterećen mogao nastaviti u budućnost.
sigurnim i mirnim korakom, samouvjerenim i sigurnim u svoje sposobnosti.
srušiti mostove, definitivno.
ja svoje rušim. ne baš sve, nažalost.
tu i tamo nađe se neka ruševina koja me vraća u prošlost ostavljajući mi gorak okus uspomene i sjećanja na nešto što je već pomalo i izblijedjelo.
ali ima jedan most, jedna megastructure koja stoji čvrsta i statična bez obzira na sve utjecaje okoline.
po njoj možeš pljuvati, doslovno srati, o njoj možeš pričati i misliti gadosti, ali ona je ipak dio mene.
kažu da je bdsm devijacija.
no, da li je to uistinu tako?
devijacija nastala kao razočaranje, kao posljedica trauma iz djetinjstva? kako da ne.
devijacija nastala iz želje da u toj intimnoj okolini budemo sušta suprotnost onome što predstavljamo u RL?
ništa od navedenog, hvala lijepa.
često su mi spočitavali da sam ekstremista, psihopata; da moja predodžba o bdsm-u i Dominaciji itself nije u okvirima normalne osobe.
otkud nekome pravo da mi govori o normalnosti?
što je uopće normalno?
ako volim malo jače udariti bičem?
ako volim zabiti strap-on u anus?
ako volim probiti nježnu kožu iglama?
ako volim proliti vreli vosak po genitalijama?
ako volim vezati?
ako volim tease&denial?
ako volim blood play?
ako volim svoju kreativnost izražavati kroz oblikovanje i modifikaciju tuđeg tijela?
to je nenormalno? pa i ne bih rekla.
tako puno misli, tako puno želja, a tako malo vremena....
je suis affrensement inquipte.
osjećam se pomalo kao affranchie, kako bi rekla jedna moja kolegica po orijentaciji..
tja...
