petak, 30.11.2007.
Endless
.
.
.
da, ponekad je moj odnos prema drugim ljudima jednostavno oduran.
ali zar bi to trebao biti razlog za ekskomunikaciju, izopćenje, stigmatiziranje kao društveno neprihvatljivo stvorenje, kao individuu pomaknutog pogleda na svijet?
a ne, nikako!
.
.
.
zapravo, trenutno sam u moodu kad mi se jednostavno jebe za sve ostale, druge, ine. tako mi je naporno i nevažno slušati i zamarati se tuđim jadikovkama, žalopojkama, očajavanjima i dilemama da je to nevjerojatno.
da, sebična sam.
.
.
.
ja uglavnom volim ovo svoje raspoloženje.
manično depresivno, moglo bi se reći.
omnies sancta sustinet crues.
no ono što mene čini sretnom, druge baš i ne čini.
tko voli hodati po hladnoći, po kiši?
tko voli da ga se jebe black strap on-om bez lubrikanta?
tko voli držati prst na obaraču i igrati ruski rulet u 3 ujutro?
malo nas je, al nas ima.
.
.
.
dala sam oglas da tražim nekoga da mi čisti moje latex i kožne stvarčice.
konkurencija je žestoka.
razmišljam o pokuwsnom roku za sve.
cijela parada polugolih velikih, definiranih tijela.
kako prstima prelaze preko moje štikle grizući si usne.
kako sklapaju oči dok ih prolazi jeza duž čitave kičme dok čisti rez po rez mog sjajnog cropa.
sanjaju o tom.
žive za to.
drkaju na to.
.
.
.
postala sam vulgarna.
pardon my french, ali - jebe mi se.
.
.
.
svo to forsiranje učtivosti, obzirnosti... ono nas čini lutkicama, marionetama morala i bontona - zar nije ponekad potrebno pritisniti switch, prekidač - i prepustiti se inner feeling?
čemu obzirnost? šutjeti onda kad trebaš nešto reći?
čemu učtivost? trpjeti nešto što ti ne odgovara?
gimme a break and set me free.
