Težimo li ka savršenstvu?
Do te mjere da smo u stanju stvoriti cijeli imaginarni svijet zvan Iluzija samo da bi odavali dojam osobe kakve bi željeli biti?
Savršenstvo ima svoju cijenu. Znam da savršenstvo postoji i da mu je cijena iznad svih granica.
Da li je razumno prihvatiti tu cijenu i godinama, možda i desetljećima patiti da bi ostvarili to savršenstvo za koje znamo da nas tada kada bude postignuto - neće zadovoljavati jer ćemo biti preumorni od svega?
Ili se možda kao light varijanta nameće odustajanje od pokušaja stvaranja savršenstva i življenje životom mediokriteta?
Ako se to može nazvati "življenjem".
Življenje života kojim neželiš živjeti, ja nazivam "životarenjem".
Ne smetnemo li s uma da trud ka savršenstvu i život kakav želimo jednostavno i ni u kojoj teoriji ne idu zajedno - što onda?
Što znači biti Kraljica kada to više nije važno?
Što znači biti Princeza kada to ne znači ništa?
Razapeta između želja i realnih mogućnosti, ubijam mozak razmišljajući.
Bijeg od svega mi je tek privremeno rješenje, no možda mi ipak da onu snagu i poticaj da ustrajem, tko zna gdje i tko zna do kuda...
Na korak sam od pakiranja i odlaska daleko. Intenzivno, jako intenzivno i već jako, jako dugo razmišljam o tome da napustim sve i jednostavno odem. U par navrata sam već bila doslovno na vratima.
Što me je spriječilo? Banalnost. Opsesivno provjeravanje da li je sve zatvoreno, spremljeno itd. Opsesivna i doslovno bolesna potreba za kontrolom koja mi samoj nedostaje do granice bola.
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
Post je objavljen 06.05.2007. u 01:05 sati.