petak, 04.05.2007.
Damaged People 2
Opet ja sa milijardu i jednim Zašto?
Zašto - je toliki problem kada smo drugačiji?
Zašto - jer problem kada su ti misli daleko, daleko?
Zašto - jer teško vratiti se u normalu nakon dosta vremena provedenog u međuzemlju?
Zašto - je tako teško istjerati tu prokletu bol koja te uništava iznutra?
Zašto - boli?
Zašto - još uvijek ju osjećam?
Zašto - još nije prošla?
Zašto - se najbolje osjećam uz DM i net?
Zašto - izbjegavam ljude i komunikaciju s njima?
Da li ja možda - nesvjesno - na sebi nosim transparent na kojemu piše "SM Domme - beware of my anger"??
Ne bih rekla, u biti, izgledam sasvim normalno, prosjek prosječno reklo bi se.
Možda je to nijansu tamnija put zbog spavanja u solariju?
Možda je to ona nijansa duboke crvene u mojoj smeđoj kosi dok se presijava na suncu?
Možda je to tušem izvučena crta na gornjim kapcima?
Možda je to pogled na svijet koji govori - just leave me alone?
...
Budim se ujutro i mislim na sex.
Onaj divni, divlji sex gdje se trga odjeća, čupa za kosu i ostavljaju otisci prstiju po tijelima.
Onakav sex gdje atmosfera doslovno dolazi do usijanja uz fuziju strasti.
Onakav sex gdje je deep, slow & hard dobar put ka istovremenim otkucajima srca i istovremenom svršavanju.
Squirt? Oh, da...
A nakon orgazma, ne znam kojeg broja, situacija se okreće.
"A sad, dear, silazi s mene i spuštaj se na pod.
Maloprije si ti mene jebao, no sada ću ja tebe.
Na sve 4, dear, i raširi noge."
Malo vazelina i latex rukavice čine čuda.
Maži, maži i gurni prstić. Tek toliko da sfinkteri osjete da će nešto prodirati unutra.
Sklisko? O, da...
Veliki, monstruozno veliki crni strap pričvršćen za mene prodire i razdire ti analni otvor.
"Jebem te, dear. Uživaš li?
Ne želim čuti ni glasa, ni jecaj, ni uzdah. Ama baš ništa.
Samo šuti i trpi, kurvice moja mala, šuti i trpi"
