petak, 18.05.2007.
Black And Blue Again
zar nije prekrasan?
zar nije savršen?
ja sam jednostavno oduševljena.
tako nježan, a opet tako brutalan.
tako krhak, a opet tako čvrst.
...and so painful...
slijedeće na redu je.. ma neću nikome reći. to ću ipak sačuvati za sebe.
kad stigne, vidjet ćete slikicu.
sada samo čekam priliku da ga isprobam.
da ga uhvatim u ruku i snažno ošinem po maloj robovskoj koži..
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
no malo o vanilli...
koliko ima ljudske zlobe, to je nevjerojatno. koliko ima onih koji smatraju da su popili svu pamet svijeta i da se upravo njihova veličina (ili malenkost - ovisno s kojeg aspekt se gleda) nalazi u centru svemira?
nevjerojatno.
.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
da li je tko razmišljao da napusti ovaj život i ode dalje? u svijet opskurnih maštarija i brutalne stvarnosti? u kojem malo tko ima uspjeha no ipak postoji mogućnosti popeti se na vrh i stajati među zvijezdama?
nekako sam u tom moodu zadnje vrijeme.
zadnje vrijeme, rekoh, možda je to i koja godina - ki će ga znat...
jednostavno napraviti cut, spakirati se, poljubiti za goodbye i nestati.
tek povremeno se javiti razglednicom.
povratak je moguć na 2 načina:
1. među zvijezdama ispunjenih snova
2. u vreći. crnoj vreći u horizontalnom položaju sa etiketom oko nožnog palca.
