utorak, 07.08.2018.
suzama l'epim tapete vol.1011
...sjedili smo jos neko vrijeme ispred RTG-a dok Einy nije pomalo dolazio sebi..
Shvatila sam nakon onog batrganja kad smo ga spustali sa stola da iako je grogi da nema sanse da ga vozim u onim kolicima kako su mi predložili na ortopediji pa sam čekala.
Nakon nekog smo vremena krenuli u kliniku...
Einy je lelujao ali je isao...
Tu i tamo se očešao meni o nogu ali sve u svemu je bilo više manje ok putem.
Ja sam mu doduše lajnom držala pravac i vodila ali slijedio me.
Kako smo predugo biti na RTG-u više nikoga nije bilo na ortopediji.
Čekali smo da se netko pojavi i ništa.
Gledala sam malo u nalaz koji sam dobila i vidjela podatke o psu maltezeru na vrhu nalaza.
"Pa oni su zamjenili nalaze!" ushićeno sam samu sebe bodrila"možda nema displaziju, možda je Einy zdrav!"
Kako se nitko niti dalje nije pojavljivao na prijemnom pultu, odlučila sam skoknuti do RTG-a i provjeriti taj tračak nade..
Zaključila sam da Einya nije više potrebno navlačiti uokolo i uz širom otvorene sve prozore u autu sam ga ostavila da unutra čeka.
Mislim da je zaspao iste sekunde kad se stropoštao na stražnje sjedalo.
Otišla sam do RTG-a i banula opet kod veta u ordinaciju.
Dočekao me riječima "Znam da sam zamijenio imena, zvao sam na ortopediju ali se nitko nije javljao, no na žalost dijagnoza je ispravna" rekao je u istom dahu prije nego sam uspjela reći zašto sam došla.
Tračak nade se ugasio sam od sebe u djeliću sekunde.
Vratila sam se na Ortopediju i čekala. Nakon nekog se vremena pojavila ista ona specijalizantica ili što je već koja nas je primila.
"Aha, displazija" rekla je "to sam si i mislila" a onda je prpošnim glasom od koga me prošla jeza ushićeno propjevala...i sad mi njene riječi i ton kojim je to otpjevala odzvanjaju u glavi..
"..od sljedeće godine radimo ugradnju umjetnih kukova, vaš je pas SAVRŠENI KANDIDAT ZA TO!..." bila je ekstatična..
...wtf???
- 09:28 -
