utorak, 31.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.794
...i tako sam "ja" lijepo oprala dekice...
Pa sam razmišljajući o čvrstim tijelima koja polugoluždrava prolaze oko mene, svratila u pekaru i uzela piece pizze. 
Nakon pizze sam otišla malo shoppingirati u moju "meku"
E sad ćete pasti na dupe od smijeha.
Odrasla žena se oblači u trgovini za klince
Buahahahahahahaha
No dobro, a šta ću...bila sam u New Yorkeru i malo žešće trošila pare 
Za 350 kn sam kupila 4 stvari.
Dvije maje i dvije haljine/ice.
Jedna je pripijena na prugice, svijetla, očito ne bih li izgledala što krupnije kao nisam ogromna dovoljno ...no da, svidjela mi se, i unatoč buci-buci efektu odlučila sam ju kupiti jer je saaammmoooooooo 99,00 kumica.
A i nosit ću ju ili na moru (o, da i na more idem, samo ne znam kad i ne znam gdje...znam s kim...sama sa sobom!)ili tek za mjesec kad cu biti lakša 5 kila.
Ooooo, da, hoću, hoću!
To si ponavljam svaki dan pa tko zna...možda podsvjesti radi smršam
Druga je haljina sportska bez rukava sa prednjim džepom i sa kapuljačom.
Do pola butina.
Ok, nju nosim sa tajicama...toliko odvažna baš nisam..ali tako sam ju dugo gledala da sam jednostavno morala...
Maje su sa natpisima.
Poticajnim.
Ono tipa "ako ne pokušaš ne znaš šta može biti" "ljubav je sve"
nešto u tom smislu.
Cijelu sam cifru dignula za 20 kuna ugledavši dvije narukvice, jednu crnu a drugu boje trule višnje na samoj blagajni.
Kupila sam još Einyu slalstice i izjurila iz Arene.
Na cesti me dočekao tip mojih godina...u kariranim bermudama i košulji na listove, prosjed sa pivskim trbuščićem i tanašnim, papir bijelim dlakavim nožicama.
"Jebo te! A mi žene bi napravile frku oko toga pa jel se ti uzorci slažu, pa ne mogu sa tako bijelim nogama van pa tisuću i jedan razlog negodovanja i samoomalovažavanja"
Tip je, vidjevši da gledm u njegovom smjeru napuhao pileća prsa i laagaaanoooo prošetao preko zebre.
"Majke ti mile, on si je još i faca!" uzviknula sam u sebi...uffff jemo mi žene sjebane u glavu!
Nakon toga smi nije bilo druge nego sam svratila do McDreka na McSundae De Luxe. Pa ja sam full fit i skiny, neeeee?
De Luxe znači samo da je obični Sundae u većoj čaši a ostatak praznine čaše nadopune šlagom...
Iako...
Parkala sam pred Billom, otvorila vrata i lijeno trpala žlicu po žlicu istog.
Uživajući.
U samoći.
U tišini.
U slobodnom vremenu.
Kad sam završila sa liiiizanjem, svratila sam u Billu, obavila kratki shopping i vratila se kući.
Sve skupa me nije bilo oko 4 sata.
Kad sam došla kući, imaola sam što za vidjeti.
Einy je naime cijelo vrijeme dok me nije bilo, lizao čarapicu na nozi.
Čarapica se namočila...namočila zavoj ispod sebe...namočila ranu..
...eeeeeeee...ufffffffff..
- 12:56 -
subota, 28.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.793
....ves4kes.....
Dekice sam utrpala, deterdzent takodjer...
...mozda ovaj puta budu bar mrvicicu mirisnije dekice nego inace...
Jos uvijek ne perem Einyeve dekice u novoj masini. Cuvam ju...
...bar jos neko vrijeme..ahahaha..
Dugo nisam bila prati dekice...kemijala sam doma nesto na ruke pa ispirala u masini kao nece biti dlaka..
...a..haaa...mozes misliti!!!!
I tako...nakon duze vremena eto me tu.
Poprilicno shvacam zasto bebe nanaju uz masine...jedva drzim oci otvorene
Upravo je upao neki malac. Studos. Pita me za pranje jastucnice. Mhm.
Gledam ga i pitam se da li da mu kazem da se ves ne mora slagati prije nego ga utrpas u masinu...
Necu ga smetati.
Svaku stvar koju izvadi iz torbe, protrese, slozi pa stavi u masinu.
Mhm. Nov neki sistem.
Mlad je. Stigne nauciti jos.
Kako je praonica blizu doma svako malo prodje neka mladjahna ekipa..
Zavidim im.
Ma ne, ne osjecam se staro nego upravo sam dosla iz shoppinga robe.
Naravno, morala sam se svuci u kabini..pa sad kad gledam te mlade ljude zavidim im na cvrstim tijelima...to da...bez puno truda i muke....cvrsta tijela...
Eh...ta mladost....
...rece ona micuci pramen s lica dok u pozadini mladac i dalje slaze ves...
- 15:23 -
petak, 27.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.792
...sjedim u uredu i...
...radim...
ok, sad trenutno pišem blog no s obzirom na to da necu na pauzu...ovo je ništa..
Ja imam definitivno problema..kao to je javna tajna, neee?
Kako je Einy povrijedio nogicu, ono, žešće, veterinarka je rekla oporavak mjesec do mjesec i pola dana, u srijedu sam otišla ranije kući i poslala si mail sa poslom jer ne daj Bože da ja budem nekome dužna radnog vremena...
Iako mi je shef rekao da pazim na "micu" (shef ima ocito samo mačke pa je njemu sve mica ) ja sam radila i jučer...na praznik...skraćeno doduše, ali radila sam...jer sam dužna za Barcelonu...
Jučer je i Einy radio samnom...
Naime ujutro dok sam se probudila, on je živahno doskakutao do mene pokazujući kako...NEMA ZAVOJA!!!!
Zezao ga je zavoj po noći pa je skinuo čarapicu koja je preko zavoja bila i razgrizao zavoj i oslobodio nogicu.
Bio je presretan...
A ja????
Kao oparena sam iskočila iz kreveta manijakalno trčeći amo tamo i tražeći dezinfekcijska sredstva i zavoje
Einy me samo zbunjeno gledao.
Nije mu bilo jasno što, kako ni šta je meni uopće...
Za "kaznu" je morao samnom na posao. Da mi bude na oku.
Njega je to jako razveselilo.
Oduševio se zaštitarki na ulazu, shefu u uredu, njegovom kasnijem suradniku...nije bilo di ga nije bilo u uredu.
Uzivancija zesca.
A onda, kad smo ostali sami je pokazao koliko ga ustvari boli nogica...
I sepuckao uokolo...
Kako sam ja sklona sebe kriviti za sve...i za tu njegovu ozljedu..a kriva jesam jer sam znala za te razbijene prozore u šumi no nekako sam mislila zaobići ih kao jako puno puta prije toga...tako sam bila u panici jesam li ja to njemu dobro zavila i čuda razna...
Uffff....
No, bilo kako bilo, mislim da cu odvesti se i sad po njega i drugu polovicu vremena paziti na njega u uredu.
Usput mozda da malo kaka?
Uglavnom...bit cu tu do duuugggooo u podne!
...a vani je lijepo...a ja sjedim u uredu...
- 11:48 -
srijeda, 25.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.791
...vratila se roda...
Moram priznati da mi je bilo lijepo.
Neočekivano lijepo.
Nije me moglo smesti ni natečeno koljeno, ni labaFi žiFci. Ni činjenica da sam dobila mengu 4 dana ranije. Jer...a što je put ako ga nisam zapisala krvlju?
Fuuuujjjj kako ovo zvuči!!!
Ali, no, da...svaki moj put je obilježen prokletstvom tampona i uložaka. Mislim svaki bitniji put, a o putu van zemlje da ni ne govorim!
Bilo je par stvari koje su mi definitivno podigle raspoloženje tamo i učinile boravak ljepšim.
Gospođa koja je trebala biti u sobi samnom, na žalost nije mogla doći pa sam imala sobu samo za sebe.
U neku ruku koliko mi je žao što nije došla toliko sam happy jer bi me gospođa torpedirala iz sobe jer je krevet bio BRAČNI i to ne baš prevelik...mislim da je onaj od metar i šezdeset...
Druga stvar koja me spasila i dala me uživanju je činjenica da nisam bila vezana za plan i program kao veći dio grupe.
Ja sam bila solo letač presretač
Lunjala sam po Barceloni...šetala...pila kavu...istraživala...
Bilo je baš lijepo.
Najgora je ta stvar što mi se sad to čini tako jako daleko iako onaj neki čudni spokoj vezan uz taj grad još povremeno na mahove tinja u meni...
Zašto na mahove?
Mhm...možda bih stvarno trebala pisati o izmišljenom svijetu jer ovaj moj...
Ma moj je super!
Zdrava sam!
Ok, na stranu konstantni problemi s koljenom, živcima, umorom, nemogućnost začeća, ali nekako onako tu i tamo sam u globalu zdrava...
Na stranu tatino stanje koje me tišti i zakucava svako malo na zemlju i lupa samnom dolje po njoj i lupa...i lupa...
Na stranu činjenica da sam se sinoć usrala k'o grlica jer se Einy u šetnji dobrano izmasakrirao na "deponirani stari razbijeni prozor" u šumi...
Na stranu da nemam tipa...ili kako mali susjed reče svog čovjeka..
...na stranu to sve...ŽIVA SAM!!!!
Kako sam još uvijek živa i koliko će još moja borba i moj goli prolazak kroz to šipražje života puno trnja trajati...ne zna se...
...ali za sada sam živa...
Svašta mi se dešava a ja i dalje egzistiram...i očigledno tražim još jer me ide...ide me!
No dobro...
Einya je na kraju ipak čuvala tetka.
Spasila me.
Ustvari nisam htjela Einya ostaviti njoj nego kako sam bila u škripcu htjela sam ga ostaviti Molly, trebalo mi je puno hrabrosti uopće za zatražiti tu veliku uslugu, no to se samo od sebe izjalovilo...
Bila sam shrvana i osjećala se po ni sama ne znam koji puta sama na svijetu.
Onda sam zamolila tatu.
Znala sam da ne ide nikuda iz kreveta ali sam se potajno nadala da će ga Einyevo postojanje natjerati da se ustane iz njega bar tri puta u danu.
Tata je pristao i zvučao mi je nekako sretan da mi napokon može negdje u nečemu pomoći, no i to je trajalo kratko vijeka i Einy je završio kod tetke.
Bilo mu je super jer se tetka njime bavila skoro cijeli dan.
I njoj je bilo super.
Kako inače stalno bedina tatu koji samovoljno odbija kretati se a u zadnje vrijeme čak i uzeti si sam nešto sa stolića uz krevet...Einyev život joj je naspram toga bio veliko vrelo sreće.
Tetku sam opet, nakon jako dugo vremena, čula kako se smije.
A iskreno, i Einy ju voli!
Možda luda kao i ja sama, no tetka voli životinje.
Einy je bio happy kad me vidio, a posebno novu lopticu koju sam donjela.
Nije me ispuštao iz vida za vrijeme dok sam se muvala kod tate i tetke jer nije bio siguran hoću li ga opet ostaviti.
Sunce moje malo.
Miš moj mali.
...ljubav moja najveća...
- 07:58 -
subota, 21.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.790
....sjedim u Starbucksu....
Ispred mene kava s mojim imenom na casi...
Vesele me sitnice...
Mogla bih zivjeti u Barceloni....
Danas sam lunjala sama uzduz i popreko u gradu...
...i gubila se...
...i opet pronalazila...
Lijepo je ovdje u Barci...
Osjecam se kao starosjedilac...
...fali mi moj mali cupafac...
...ali da...mogla bih zivjeti u Barceloni..
- 15:21 -
četvrtak, 19.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.789
...nakon puno jada, mora suza, dva tri nervna....
Eto me na aerodromu.
Zadnjih par dana...mhm pokusavam zaboraviti.
Sto prije.
Na aerodromu su me ovako jadnu, s podocnjacima do poda, krvavog oka i natpisa na maji "love yourself first" natjerali da se izujem i dam im osobnu torbicu na testiranje...za EXPLOZIV!!!!!!
Uglavnom, uz sve vezano za moj odlazak u Barcu mogu se desiti samo dvije stvari...
...ili ce se avion srusiti...
...ili ce ovo biti nadnaravno jebeno dobra tri dana
I na izdisaju baterije, sve pozdravljam...
"Jednom odletjet će ptice
ulice naše ostat će bez sunca
čovjek ispratit će ženu
dugo na vjetru još stajat će sam
Jednom odlazi svako
putem svog života
na rastanku samo srce kaže
ja ću se vratiti
A sad adio, a sad adio
i tko zna gdje, i tko zna kad
a sad adio, a sad adio
i tko zna gdje, i tko zna kad
Gledam nepoznata lica
svaki taj čovjek ja bih mog o biti
gledam, ljube se i plaču
putuju sa nadom, ja odlazim sam
Gledam oči dječaku
vraća se djetinjstvo
ugašena svjetla na peronu
takva si mladosti
Gledam jer želim sve da pamtim
nebo, kamen i ptice u letu
gledam i kad zatvorim oči
bit ćemo zajedno u dalekom svijetu
Beskrajne ravnice gledam
pozdravljam te, zemljo, zemljo moja
ti ćeš me čekati, jedina ti..."
- 15:18 -
utorak, 17.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.789
...kako rekoh...
Natečeno koljeno, krvavo oko...ma to je goli kurac naspram ovoga što slijedi...
Za Einyevu prijavu u hotel sam čekala do jučer.
Još sam se uvijek premišljala oko toga bih li ipak zamolila tetku.
No nekako...nešto je u meni puklo ono za Sve Svete.
Ja sam s tom ženom bila povezanija unazad par godine nego sa vlastitom majkom koju nisam uopće niti viđala.
Počela se razvijati neka ljubav neočekivana i nepoznata među nama.
Kako ja ustvari i ne znam što je to majčinska ljubav...tako su mi i ove natruhe nečega bile jako velike.
je da je tu bilo i scena ludila...s obje strane...no nekako je to bilo nešto više...
I onda onaj krah za Sve Svete.
Nakon toga sam ja više nego ravnodušna.
U tom sam radoblju ignoriranja nje, malo se više družila sa tatom. I to je ok.
On je inače uvijek bježao u spavanje i kad bih i ja doša i nikad se nije propuštala "nedjeljom u dva" tako da nije to baš bilo to ono nešto. A sada kako nisam odlazila kod tetke bio je primoran malo baviti se samnom.
I tako je to trajalo neko vrijeme.
Zadnji sam puta u posjeti nakon više od pola godine opet kročila u tetkinu kuću.
..tetka se razglalila i počela zvati...slati smsove i tako to...
I...tako sam ja pogledavajući Einya u nedjelju pomislila "a bilo bi ti 10 puta bolje nego u hotelu, ha? da pitam?" i nazvala tetku...
Nakon samo pola minute razgovora sam odlučila da to jednostavno NIJE IZVEDIVO.
Istog sam dana rekla tati za put.
"A što ga ne dovedeš kod nas?" pitao je.
To je naravno bilo retoričko pitanje jer nije u stanju brinuti sam za sebe, ne želi, nego bi Einya uvalio tetki. Naravno.
Kasnije mi je rekao kako ga je tetka mrko pogledala dok je pitao da ostavim Einya "kod njih".
Uglavnom, zahvalila sam se, rekla da nema šanse i još uvjerenija bila u svoj izbor i odabir hotela.
Jučer sam nazvala hotel i žena mi se nije javila prvi puta.
Niti drugi.
Kad mi se nije javila treći puta,poslala sam joj sms.
Nakon sat vremena dobila sam povratni poziv....
"Halo, zovem zbog poruke" rekla je
"Znate, ja sam unazad 10 dana u bolnici" nastavila je.
"Pa što Vam je?" zaprepašteno sam upitala.
"Imam rak pluća" odgovorila je a ja sam zašutila i progutala slinu.
"Ako ikako možete ili imate neku drugu opciju da ostavite psa drugdje bila bih Vam zahvalna jer u srijedu idem na kemoterapiju pa ne znam koliko ću biti u stanju"
"Ma ne, nema problema!" prekinula sam ju "nema šanse da VAs maltretiram! Snaći ću se već nekako, samo Vi ozdravite" nekako sam šokirano zvučala.
Bilo mi je žao žene.
Bila je mojih godina i nisam znala što reći. Nikad nisam znala što reći kad je netko teško bolestan.
Ufffff
"Ma ne brinite, budem!" odgovorila je" nije maligni, ne brinite! Joj stvarno mi je žao i ispričavam se" nastavila je nakon što sam ju prekinula, zahvalila joj se i ...
....skoro briznula u plač...
- 14:38 -
suzama l'epim tapete vol.787
...Barcelonaaaa....Barceloooonnnaaaa....
Tako blizu a tako jebeno daleko...i još ne znam hoću li ići.
Htjela bih, platila sam...ali...
Desio se niz. Zlatni...
Još sam u prošli cetvrtak nabila koljeno.
Ma nekako pokušavam trčkarati vec unazad dva tjedna.
Penzicki.Malo po malo dok sam s Einyem u šetnji.
I mogu reći...budi mi se želja za sportom.
Pardon, budila SE.
U pomenuti cetvrtak sam odlucila malo potrčati ujutro.
Po asvaltu.
I....
Mom se to koljenu tolikooooo svidjelo da se toga dana udvostručilo!
Gledam ja njega...gleda ono mene...i odlucim se, po ni sama ne znam koji puta...ne zajebavati više sa trčanjem.
Pokušala sam. Opet.
Nije to za mene shvatila sam. Opet.
Jbi ga!
U petak sam koljeno ledila i mazala deep reliefom i onda je došla subota.
Kako sam ja GLUPA o, da, pročitali ste dobro G-L-U-P-A radi ta dva buduća dana izbivanja sa posla zbog Barcelone, da slučajno ne bih ostala nekome dužna, ja sam to došla odraditi. Subotu ovu čak i unaprijed!
Došla ja...kad ono...vidi čuda....SERVER NE RADI!
Zovem šefa..on je u tramvaju vrlo nervozan jer me ne čuje dobro pa mu odlučim napisati sms.
Objasnim čovjeku lijepo da nema mreže i pitam ga koji je protokol u tom slučaju.
Kako odgovora nije bilo, sine mi da imam negdje broj od kompjuteraša koji nam održava ured.
Nazovem.
Jer ja sam tip koji RJEŠAVA stvari. Ne čeka. Niti u kom slučaju.
"odite u zadnju sobu" glasila je telefonska uputa.
"šta je zadnja soba?" upitala sam onako tupavo
Nakon sto sam pronašla "zadnju sobu" i server u istoj, nakon navođenja i naputaka došli smo do zaključka da je
a. server riknuo
b. riknulo mu napajanje
Pošaljem šefu poruku o istom.
Nakon minutu mi dolazi poruka od shefa kao da uopće nije primio nista od mojih smsova...
I tako...bilo je tu gombanja i čekanja i ....
Da slučajno ne bih sjedila besposlena uhvatila sam se čišćenja po uredu i pranja prozora i polica i...
...i koljeno mi je opet buknulo!
Nakon očišćenog ureda, registrirano mrtvog servera otputila sam se do Ikee.
Koljeno je išlo bok uz bok samnom!
Iz ureda sam izašla sa još jednim novim frendom...ili ću reći frendicom?
U toku tog prepucavanja sa shefom, kompjuterašem, prozorima, sagibanjima, čišćenjima mi se pojavila crvena fleka na oku.
Na bjeloočnici naravno!
I tako ja već danima šetam gradom s krvavim okom šepesajući zbog natečenog koljena uokolo...
...ali nije to sve...ima toga još...
- 08:16 -
srijeda, 11.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.786
...u zadnje vrijeme se pored ostalog dešavaju i jako "čudne" stvari...
Nedavno sam natuknula da ću početi pisati o tome kakav život ja mislim da bi mi bio da sam uvjetno rečeno "normalna" da imam muža i obitelj i djecu.
Nedugo nakon toga, gledam ja tv kad ono film "Looking for Mr.Right" koji su naši preveli kao "Moj George".
E sad...
U tom je filmu glavna junakinja maaaaalllllciceeeee kojih 10 godina mlađa od mene napisala svoj književni prvijenac u kome opisuje vezu sa svojim izmišljenim idealnim partnerom kojeg je nazvala George.
Kako je knjiga postala hit, baš kao što je to i ovaj blog krenula je na turneju promoviranja i tražili su da se pojavi sa Georgeom. I tako je krenula njena grozničava potraga za Georgeom.
Na kraju ga je našla jednog Georgea koji je po konstituciji, boji kose i imenu bio George, no po duhu je bio (...ja bih rekla istini za volju i po izgledu homić. Žešći...) daleko od njene duhovne predodžbe Georgea.
No...njen duhovni George se krio u njenoj blizini i kako to obično biva....svi su sretno živjeli bla bla..
Poanta je u tome što sam ja to pominjala, ok ne BAŠ to ali sličnu priču i na kraju se to pojavi na filmu? Dan dva nakon moje konstatacije?
Druga čudna stvar...pomalo poražavajuća ali čudna je sljedeće.
Imamo u prizemlju malog susjeda koji je Einyevo godište...Einy je mjesec dana stariji...znači susjedić je još uvijek nepune četiri (baš kao i Einy )
I tako idem ja u šetnju s Einyem kad se čuej iz balkona u prizemlju "Teta Mala Lija, imaš li ti nekoga?"
Stala ja, nasmijala se i rekla "Imam Einya"
"Ne to" nastavio je maleni "imaš li čovjeka?"
"A to? Nemam."
"A zašto nemaš? Jesi tražila Boga?" nije se dao smesti
"Jesam ali je rekao da mi je dobro i ovako" odgovorila sam
"Nije dobro" nastavio je već pomalo ljutito plačnim glasom "Trebaš Boga tražit' čovjeka!"
"Ok, a hoćeš li ti tražit Boga da mi da čovjeka?" odgovorila sam blagim glasom
"Hoću" rekao je, okrenuo se i otišao mami.
Mama se naravno križala i lijevom i desnom kako ne zna od kuda mu takve stvari, a ja sam tupo nastavila dalje...
...o, da čudne se stvari dešavaju...
- 09:22 -
utorak, 10.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.785
...sranje je i dalje....KONSTANTNO...
..a dobro bar imam neku konstantu u životu pa ljdi bi ubili za takvo što
Sranja se nižu....
...jedno za drugim...
Kratke crte mog godišnjeg sa velikim G koje je ...kao recimo....govno?...golum na grani govno u ruci?...tako nekako?
Plaća naravno nije stigla. Niti dan danas.
Sretna sam k'o mali medo jer si iz svoje firme plaćam 800,00 kn na konto rada dva sata dnevno u istoj
Je...to me spasilo ...na kratko...
Stalno se povodim za onom "troši kao da imaš para pa ćeš ih imati!"
Jeba teeee al sam se natrošilaaaa prošli tjedan..i Jopet ništa od para!
Uglavnom godišnji...
U ponedjeljak je stigla pošiljka sa legalizacijom za kućicu na moru tate mog bivšeg dečka od prije tri godine.
Legalizaciju sam radila, naravno gratis...ipak mi je to dečko...
A s druge strane iako sam u to doba ja njemu bila cura i radila mu legu za džabe, njemu nije bio bed ići samnom na mjerenja i biti plaćen za isto od strane MENE...jer kako reče jednom "novčići mu trebaju".
Kako meni ne trebaju 
ja sam njegovima to radila BESPLATNO!!!
I...kako to biva u životu...došla izmjena cijelog jebenog projekta...
i opet..naravno...
...besplatno...
Tako mi je ponedjeljak protekao u ispravkama i printanju istog i slanju te cijele priče da što prije zaokružim istu i ZABORAVIM.
Ovaj puta sam ispisala i račun za taj predmet da me ne zeza porezna i naravno...PLATIT ću pdv iz svog džepa...jerbo IMAM PARA! 
Dakle...ode ponedelek...
Utorak je bio dan za metak...
Išla sam Tour the rodbina.
Trebalo bi to pravilno nazvati Tour de obitelj jer sam išla posjetiti tatu, mamu i brata...ali eto...mi nismo obitelj(pitam se jesmo li ikada bili uopće) pa sam tako ja posjećivala rodbinu.
Tata je jako loše.
Naime čini mi se da on jako žali što ove godine nije bio u bolnici pa to nadoknađuje doma.
Leži...konstantno leži i peca sažaljenje...
Nema volje...al ima sekicu koja mu skakuće kako on pogled baci...
Od ležanja atrofiraju noge...
Od atrofiranih nogu...pada...ruši se...
Znam da zvučim kao hladna beščutna kučka ali ja stvarno ne mogu više..jebo te stalno jedno te isto!!!
Stalno isti začarani krug jada i nevolje i patnje i depresije...
NE MO GU!!!!!!!
i ne želim!!!!
To već sad traje godinama!
Naučili smo do sad...ok...ležiš...ne da ti se...atrofirat će ti mišići..
Ne jedeš? Nisi gladan?...pa ležiš ne trošiš energiju, nema potrebe...
Vježbaj u krevetu dok ležiš bar diži noge povremeno da ti bar prisilno rade noge da ne atrofiraju...ne da ti se?
A onda se brate ruši i ne pričaj mi o tome!!!!!
Dijabetes je jebena bolest.
Ja stvarno en znam kako bih ja to handlala da imam otvorene rane na nogama i da živim s tim svaki dan.
Bit će da bi poludila i bila depresivna i svasta....
Ali opet...kome bih ja bila depresivna?
Mami?
Tati?
Braci?
Neeeemmmmaaaa....Mala Li uzdaj se use i u svoje kljuse(Einya) i to je to!
Nema depresije...
Ok može...povremeno...dan dva tri ali onda opet, nakon što si se nagutala i suza i govana USTANI POKUPI SVE SVOJE DIJELOVE I KRENI NAPRIJED!!!!
Nema druge¸..
Nitko ne pita jel teško...
Nitko ne pita "Možeš li?"
NEMA...
I tako sam što već godinama slušam i prolazim jedno te isto s tatom postala na njega ljuta!
Kad smo došli kod njega...
Otvorili smo vrata i zapuhnuo nas je onaj "miris" bolnice i boleštine...
Peć je kurila na žešće a tajo je ležeći samo u gaćama i maji s kratkim rukavima bio pokriven samo presvlakom za pokrivač.
POLUDILA SAM
Jebo te kao da dolazim u bolnicu!!!
Nisam odreagirala na prvu već sam otvorila prozor uz njegovo dopuštenje da malo uđe svježeg zraka.
"Ćeš si skuhat kavu?" pitao me tajo dok su mu se okice caklile.
"Ne, rekla sam mrtva hladna"ti ćeš mi ju skuhati"
Otjerao je tetku jer ga tetka kinji kad paradirea u gaćama i odvukao se do sporeta.
Upalio je plin i privukao si stolicu i sjeo na nju čekajući da voda provre.
Srce mi se paralo...al sam s druge strane bila happy sto sam ga natjerala da se pokrene.
Da se njega pitalo on bi samo ležao i naređivao....ufffff
Ma neću više o tim stvarima, muči me sve to kad se samo sjetim.
A ne sluša.
ne želi psihologu da može s nekim stručnim popričati o svojim problemima.
Ne znam...ne znam...
Znam da samo kopni i leži i ne želi ništa...kao da se predao...a ja tu ništa ne mogu pa bjesnim...ljutim se...vičem....
Mama
Između redaka mi je spustila jedno brat bratu 3-4 puta što se nisam najavila.
nisam jer nisam znala koliko ću biti kod tate.
Nisam jer nisam znala hoću li nakon tate biti uopće u stanju još se s njom naći.
Nisam.
Jebi ga. Jer sam neodgojena?
No sve u svemu...
Mam ima zlatne ruke što se tiče njenih rukotvoina od čega živi i što se tiče bilja.
Iako je full nerealna i ne da se nikako maknuti iz trosobnog stana u kome sama živi...stan je pretvorila u zelenu oazu s vrtom.
je, da dobro ste čuli...s vrtom.
Stan ima ogromnu terasu nekakvih 15-18 kvadrata koju je djelomično natkrila.
Još kad smo svi stanovali u tom stanu na terasi je bilo cvijeća...a sad je to vrt..
Ima tu celera...mrkve...paradajza...origana...svega...čak i kompostana!
Da...mama ima "zelene" ruke 
zadnja stanica...brat....
- 10:29 -
ponedjeljak, 02.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.784
...dan iza toga mi je zazvonio telefon..
"Aloooo, jesam dobila Malu Liju?" upitao je ženski glas na podosta lošem navučenom "rvaCkom
"Mala Li ovdje" odgovorila sam
"Men' su rekli iz agencije, da bi Vi smenom u sobu, ja nisam nikad bila sa nekim u sobi, ja ne znam kako da to..." nastavila je
Prekinula sam njen niz i rekla "Gledajte gospođo" ona je stala sa pričom "nemojte se Vi osjećati obavezni ništa. Idete na odmor i nitko Vam ne može ništa narediti. Šta god Vi odlučili, to je Vaše pravo. Ja sam se ionako pomirila s tim da ne idem, pa Vam tako neću ni zamjeriti ako ne želite dijeliti troškove." završila sam..
Nakon toga me malo ispitivala odakle sam, rekla mi da je ona iz Austrije (što je odmah objasnilo onaj očajno loš "rvaCki) i tako to...
Rekla je da će razmisliti.
Zahvalila sam se i nastavila sa poslom.
Nakon pola sata sam dobila mail o tome kako gospođa potvrđuje "cimerovanje".
Kako rekoh...već sam se pomirila s tim da nikud ne idem pa sam tu vijest primila ravnodušno...jeiii...BarSelonaaaaaaaaa 
Do kraja radnog vremena proradili su mi crvići...
BRAVOOOOOO Mala Liiiiii bodrila sam samu sebe u 44-oj ideš napokon SAMA NA ODMOR!!!!
Da ne bi bilo sasvim jednostavno...odmah sam pogledala prognozu za te dane...
Ne u Barceloni nego u Zagrebu..
Naravno...Einy...tibica mi se počela grčiti.
Malenoga moram ostaviti u hotelu a po noći će biti max 10 stupnjeva...pitanje je hoće li ovi tamo njima grijati ili ne...
problemi...odmah problemi...
To kopkanje oko ostavljanja Einya u hotelu me muče i dan danas...
Ima i gluposti koje mi se motaju po glavi...a šta ako se sruši avion ili netko podmetne bombu, šta će biti s Einyem ako ga ostavim u hotelu???
Ooooo da, ja sam MASER of BLACK STUFF...crnilo posvuda!
Kad to pomislim, odmah pređem na neku drugu temu s mozgom da mi slučajno ne odluta...
Dakle...ja ne razmišljam do tome da bi u takvoj situaciji ja bila mrtva nego šta ce moj Einy..
S jedne strane suludo...
S druge strane...tako valjda prave mame razmišljaju kad su u pitanju njihova djeca...
E sad bi mi Rose odmah rekla "Ne možeš ti njemu biti mama, on je pas!"
Ooooo da....mogu! To je moj izbor!
Bolje i tako nego nikako, zar ne?
Opaaaa odlutala ja sa tračnica teme dalekooooooo...
Uglavnom....baš me veseli Barca...
Je brine me zima u hotelu za pse (kako to samo mogu zvati hotelom NIKAKO mi nije jasno, no...)ali nekako mislim da će SVE biti u redu.
Osim što će se Einy na mene ljutiti još žešće nego zadnji puta, ali eto...
Kako je tako je...
Einy i ja smo sami na svijetu pa se možemo osloniti samo na sebe...i pare...
Kad smo kod para...danas je 02.05. a ja još nisam dobila plaću za TREĆI mjesec...
O....da! Dobro ste pročitali...još ništa...
No bit će....preživjet ću ja već nekako...
Nije uopće za sumnjati u to!
Možda će biti sve skupa lakše zericu proći jer sam ovaj tjedan na GODIŠNJEEEEEEEMMMMMMMMM......
Ok, nema para...i taj mi je godišnji rasprodan što poslovima za svoju firmu što posjetima u Bjelovar...ali opet...s druge strane..neću biti na poslu na kojem ne dobijam plaću, radim s dvoje ljudi od kojih jedno zamo zanima bacanje noževa u moja leđa a drugog zanima samo youtoube i kako što manje raditi u 8 sati radnog vremena.
Meni će taj odmak dobro doći...
Bar da malo uhvatim zraka...
...I pripremim se za sljedeću rundu!...
- 10:21 -
