utorak, 17.05.2016.
suzama l'epim tapete vol.789
...kako rekoh...
Natečeno koljeno, krvavo oko...ma to je goli kurac naspram ovoga što slijedi...
Za Einyevu prijavu u hotel sam čekala do jučer.
Još sam se uvijek premišljala oko toga bih li ipak zamolila tetku.
No nekako...nešto je u meni puklo ono za Sve Svete.
Ja sam s tom ženom bila povezanija unazad par godine nego sa vlastitom majkom koju nisam uopće niti viđala.
Počela se razvijati neka ljubav neočekivana i nepoznata među nama.
Kako ja ustvari i ne znam što je to majčinska ljubav...tako su mi i ove natruhe nečega bile jako velike.
je da je tu bilo i scena ludila...s obje strane...no nekako je to bilo nešto više...
I onda onaj krah za Sve Svete.
Nakon toga sam ja više nego ravnodušna.
U tom sam radoblju ignoriranja nje, malo se više družila sa tatom. I to je ok.
On je inače uvijek bježao u spavanje i kad bih i ja doša i nikad se nije propuštala "nedjeljom u dva" tako da nije to baš bilo to ono nešto. A sada kako nisam odlazila kod tetke bio je primoran malo baviti se samnom.
I tako je to trajalo neko vrijeme.
Zadnji sam puta u posjeti nakon više od pola godine opet kročila u tetkinu kuću.
..tetka se razglalila i počela zvati...slati smsove i tako to...
I...tako sam ja pogledavajući Einya u nedjelju pomislila "a bilo bi ti 10 puta bolje nego u hotelu, ha? da pitam?" i nazvala tetku...
Nakon samo pola minute razgovora sam odlučila da to jednostavno NIJE IZVEDIVO.
Istog sam dana rekla tati za put.
"A što ga ne dovedeš kod nas?" pitao je.
To je naravno bilo retoričko pitanje jer nije u stanju brinuti sam za sebe, ne želi, nego bi Einya uvalio tetki. Naravno.
Kasnije mi je rekao kako ga je tetka mrko pogledala dok je pitao da ostavim Einya "kod njih".
Uglavnom, zahvalila sam se, rekla da nema šanse i još uvjerenija bila u svoj izbor i odabir hotela.
Jučer sam nazvala hotel i žena mi se nije javila prvi puta.
Niti drugi.
Kad mi se nije javila treći puta,poslala sam joj sms.
Nakon sat vremena dobila sam povratni poziv....
"Halo, zovem zbog poruke" rekla je
"Znate, ja sam unazad 10 dana u bolnici" nastavila je.
"Pa što Vam je?" zaprepašteno sam upitala.
"Imam rak pluća" odgovorila je a ja sam zašutila i progutala slinu.
"Ako ikako možete ili imate neku drugu opciju da ostavite psa drugdje bila bih Vam zahvalna jer u srijedu idem na kemoterapiju pa ne znam koliko ću biti u stanju"
"Ma ne, nema problema!" prekinula sam ju "nema šanse da VAs maltretiram! Snaći ću se već nekako, samo Vi ozdravite" nekako sam šokirano zvučala.
Bilo mi je žao žene.
Bila je mojih godina i nisam znala što reći. Nikad nisam znala što reći kad je netko teško bolestan.
Ufffff
"Ma ne brinite, budem!" odgovorila je" nije maligni, ne brinite! Joj stvarno mi je žao i ispričavam se" nastavila je nakon što sam ju prekinula, zahvalila joj se i ...
....skoro briznula u plač...
- 14:38 -
