utorak, 04.11.2014.
suzama l'epim tapete vol.616
"...zakaj ja ne volim po-ne-DE-lek?"
jel tako nekako ide ona pjesma?
U nedjelju sam naravno gulila do ponoć i pola, a onda je došao ponedelek. Dan predaje natječaja (NAPOKOOOONNNNNN!!!!!!!).
Ali i dan terena za mene, jer sam imala dogovor za snimak jedne kuće. U Krapini. Ustvari u pripidzini gornjoj negdje u okolici Krapine.....
Dakle, smrzavanje je bilo neupitno!!!!!
I, tako je i bilo!
U 10 me skupio investitor ispred kuće.
Od dana i noći prije, jedva sam gledala....
Nakon 40tak minuta vožnje smo stigli na odredište i izašli na studen koja je štipala lice.
Lijepo im je tamo iako ne znam, još nisam u stadiju tom da bih živjela tamo gdje ralica ne ide i nema asvalta.
Ali zrak je čist kao suza i tišina seže dok kuda ti oko vidi.
Kuća je u brdu visoko, na uzvisini, daleko od bilo koje iole prometne ceste.
Dočekao nas je razgaljen susjedin pas. Toliko sreće u tako malom psu.
Trčao je gore dolje uz ogradu i pokušavao doći do nas.
Pratilo ga je cviljenje puno iščekivanja.
Pretražila sam torbicu no na moju veliku žalost nisam našla niti jedan jedini Einyev keksić da mu dam.
Bacila sam se na mjerenje. Trajalo je 3 sata a zbog "topline" koja me ujedala do kosti, bojim se i pogledati mogu li pročitati brojke koje sam pisala na mjerenju 
Investitor me slijedio po kući.
Nije ni njemu bilo baš lako. Ja neispavana, on s naznakom upale sinusa...tišinu kuće je paralo naše obostrano šmrcanje!
Kad sam bila pri kraju i ugladala u njegovim rukama papire koje je htio da prođemo odrješito sam rekla "Toooo budemo definitivno gledali negdje na toplom uz toplo piće."
Umjesto pića, dobila sam iće. Tanjur graha koji me ugrijao više od tisuću čajeva....
- 10:41 -
