subota, 31.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.533
Einy the suuuuuuper STAR
petak...30.05. Einyev rođendan...drugi...
nakon kratkog spremanja ujutro, natovarena preko glave s njegovim stvarima i hranom i slatkišima i velikim plišanim medom kojeg je dobio za prvi rođendan, krenuli smo na posao...
Zaustavili smo se nekoliko metara prije ulaza da vidimo "ima li šta u travi"
Einy je bio zaposlen njuškanjem svih tih divnih nepoznatih mirisa kad nam se pridružio i student.
"o-la-la" pomislio je Einy, dosta je bilo njuškanja, vidi još jedan potencijalni obožavatelj!"
i, naravno, krenuo je...već ustaljenim ritmom...
prvi korak...mrdoguz!
Einy prilikom pozdravljanja ljudi toliko mrad guzom da mu se zadnji dio tijela na trenutke u cijelosti odvaja od poda..rep nepravilno mrda...dva desno jedan lijevo dav lijevo, desno, lijevo...
drugi korak...dopuštanje obožavatelju da mu baci lopticu nakon čega skakuće kao zeko kroz veliku travurinu mašići ušicama po zraku....
treći korak...prolazak kroz noge obožavatelja i lagano šmajhlanje...
...uvijek isti raspored...i uvijek identično i nepogrešivo PALI
kad smo napokon krenuli sa iskrcavanjem u Normandiju(ured) dala sam Einyu hrane, no toliko je bio uzbuđen da nije htio ni primirisati istoj
"Neće jesti hranu??" bio je u šoku student koji je vlasnik malo starije odeblje brak jazavčarke koja bi pojela i hranu i zdjelicu kako kaže.
Eh, ne poznaje student Einya...
mislio je da će Einy nakon ulaska u ured kapitulirati...
Aaaaaaa, ne, ne...
Einy ga je uporno salijetao zivkajući ga na igru...bio je dosadan kao mala uš...
slatka mala uš....
preslatka....
Kad nam se Jelly pridružila, krenula sam sa otvaranjem rođendanskog poklona kako bi nas Einy malo ostavio da radimo
Uzela sam paketic s vakumiranom koščurinom pršuta i rekla na glas "imam nešto za tebe!"
Einy je u tom trenu izbacio lopticu iz usta i dotrčao do mene i sjeo. Uobičajena reakcija na tu rečenicu
Zarezala sam škarama omot i opuhnuo me miris pršuta..
"Mmmmmm" rekla sam i pružila prema Einyu koji se već dobrano oblizivao.
Liznuo ju je nježno, sa velikim iščekivanjem..
Nasmijala sam se, izvadila kost i stavila pred njega "Sretan ti rodjendan ljubavi moja" rekla sam i nasmijala se.
U tom je trenu krenuo show koji sam snimila jer je stvarno bilo za nepovjerovati.
Einy je prvo cvilio i gledao u kost..
..onda je počeo skakati oko nje i gurkati ju..
nakon toga je pobjegao na svoju prostirku pa s nje šapicama pokušavao dokučiti kost.
Nedugo zatim, kost je kapitulirala i on ju je napokon uzeo i odnio na prostirku..
Ne, nije tu završilo.
Svako malo bi Einy dotapkao do svakoga od nas veselo i važno nam pokažujući kost u zubima 
Nakon posla smo bili u gostima kod Ann gdje se nadobivao poslastica i slatkiša i u jednom se trenu, baš kao umorno hiperaktivno dijete, od umora samo ugasio...
Mislim da je Einy lijepo proveo rodjendan..za pamćenje..
Dobio je veliku kost...novog obožavatelja, bio je na poslu i u gostima i cijejli dan nije bio sam..
A kad smo napokon došli kući, Einy je usnuo snom pravednika..
..snom velikog osvajača strašne kosti..
- 19:04 -
četvrtak, 29.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.532
..upoznali smo malu Mai..
Kako je jucer padala kiša, ranije dogovoren sastanak upoznavanja sa bebom je odgodjen bio do danas.
Mi smo došli na nasip i cekali ih. Gita i Einy su trazili patkice i skakali po travi..
Njih su dvije dolazile a slika je stvarno govorila puno više nego tisuće riječi
Preslatko nešto!
Ona, plave kose u trapericama i bijeloj širokoj maji a oko nje, uz nju, pa miljama daleko, pa opet blizu skakutalo je klupko pufaste dlake crveno bijele boje..
Klupko je,približavajući se, lagano dobivalo nogice..bile su sve duže i duže kako su se približavale...
Bile su to nogice klimave,trampave, ma jednom rječju preslatke!
Klupko je odmah navalilo na moju skupinu skačući po njima radoznalo ih šarmirajući...
Njih su je dvoje podrobno iznjuškali pa krenuli svojim putem..
Klupko se nije dalo smesti nego je tupavo se popikavajući jurnulo za njima.
Scena za pamćenje!
Einy pava spokojno pod radnim stolom. Ja još radim...završavam...ne mogu vishe...laganini mi sve to polako ide na nerfiche...
Posao...
radni zadaci kojih je previše za mene samu. Preko previše.
Kako sam mentor na fakultetu, tako sam prihvatila biti mentor jednom od izgubljenih dječaka našeg faksa...
za sad smo proživjeli cijeli tjedan skupa..i ide...malo po malo...mic po mic...
podosta sporo, no, kad vidte tu sreću u njegovom glasu i pogledu kad pohvata nešto novo bilo da je to naredba u AutoCadu bilo da je to neki "trik" vezan za projekte...
Kako god...lijep osjećaj...
I gledam neki dan to "dijete" (20tak godina) i mislim si, koja sam ja faca, djetetu su se toliko svidjeli moji radovi na mojoj web stranici (tako me i odabrao za mentora) koju sam onako nevješto i na brzinu sklepala..pa ja STVARNO vrijedim nečemu!
Čak i više od toga...
JA SAM FACA!!!!
mmmmmm....dobar je to feeling!
Dobaaaarrrrr..
još samo da potraje....hihihihihihi titra mi osmjeh na usnama, vishe nije tako preteško ni raditi....
noć me zove jer sutra je dugi dan...
Einya vodim sa sobom na posao jer mu je RODJENDAAAAANNNNNNN 
Da, da....
za poklon sam mu kupila pravu pravcatu kost od pršuta!
Uf, zastrašujuće djeluje, moram priznati, ali...više ću znati sutra u podne kad mu ju mislim svečano predati...tko zna hoće li se i sam Einy prepasti!
Uh jedva čekam!
- 21:48 -
ponedjeljak, 26.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.531
"..kako sam i ja postala mama mogle bi se naći i skupa u šetnju" glasio je sms
Uz sms je bila attachirana fotka male bucmaste Akite...
psa naravno...
nasmijala sam se sama sebi "pa što ja trubim..pa ja jesam mama...ok, ne dvonožcu ali četveronožcu jesam!"
Moje "čedo" spava pod radnim stolom sa glavom upetljanom u podnožje stolice.
Nesvakidašnje i čudno ali eto...njegov stil...
Maločas smo se "mađili" kako ja to znam reći njemu od milja, ajde sad malo da se mađimo, pa on legne a ja ga prevalim na leđa pa ga draškam po prsima i debelim batkicama stražnjih mišićavih nogica.
On me pri tome nježno gricka za robu...
usitno...
to traje samo minutu do dvije ali kao da ta ljubav i nježnost traje vječnost...
I najiskrenije, jako sam mu zahvalna.
Danas su on, njegova frendica/"cura"/gospodarica vajmarka i gospodarica vajmarke Sunny pokisli do kože.
ali doslovce!
oko 11 mi je na poslu zazvonio telefon. Pisalo je Sunny.
"Čuj" zvučala je ozbiljno ja sam pomislila da se nešto desilo na prvi zvuk njenog glasa dok nije nastavila
"stojim gola u tvom predsoblju"
počela sam se smijati
"pokisli smo DO KOŽE!" nastavila je istim tonom..."ono sve najgore što je pljuštalo nas je uhvatilo na otvorenom na pola nasipa i puta do auta"
ja sam se već smijala
"daj me navigiraj do nekog ručnika i neke suhe robe za obuć' jer sam promrzla!"
"otvori vrata spavaće sobe" rekla sam kroz smijeh
"jel prazna?" upitala je Sunny već se i sama smijuljeći
"e, sad, nisam ni ja te sreće da je puna, al tko zna, otvori" rekla sam joj
kroz već obostrani smijeh Sunny se malo prosušila i obuka, isfrotirala Einya i otišla kući.
Do vremena kad sam ja stigla doma, Einyu je već bilo dosta.
Razbacao je svojih kako ja to kažem pet ponjava iz svoje kadice i razvukao ih po dnevnom.
Kako zna da je napravio nešto što ne smije dočekao me sa velikim medom u ustima, pokunjenih ušiju, spuštenog pogleda istovremeno mašući repom na kojem je sjedio po podu ...
Ma presadak je...
jednostavno mu se ne može zamjeriti jer je stalno sam a i napravio je "veliku" stvar meni u inat
moj mali pseći čovječuljak nepomično nana i dalje sa glavom među kotačićima radne stolice...
- 20:17 -
subota, 24.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.530
..brljala sam po teletekstu kad sam naletila na ovo što me nasmijalo do suza.
MEDICINSKA SESTRA u nocnoj službi čeka hitan slučaj
PODUZETNICA ZG nagrađuje izdržljivog
BAKA EVA voli mladje
DLAKAVICA traži iskusnog da raskrči šumicu
i jedna na moj račun
STARA CURA čeka pravoga za ozbiljno
Buahahahahahahaha
Ok,da, valjala sam se od smijeha a onda mi je proletilo kroz glavu "Jbt smijem se ženama a možda ću ja njihovim stopama ne tako daleko!"
Je,je, morti budem jer sam otjerala sve poluveze, polusranja i ostalo..
E,sad, ako uskoro ne ušeta u scenu onaj "za ozbiljno" nikad ne znaš.
..treba sve opcije držati otvorenima.. ..
- 21:39 -
petak, 23.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.529
..umorna..umorna.
Kako ljeto nemilice juri ka nama,tako mali ljudi izmigoljevaju mic po mic van..
I svakog trena sve vise ih ima.
Opkoljevaju me..
Privlacim ih..
Slatki su..
A gdje ne bi bili slalki..
Djeca...
Majusni,punasni u sarenim odjelcima koja trce,sjede u kolicima, padaju,placu, inate se, cvrkucu..
Slatko..do prave istinske granice boli...
Razdire me sve to..
Lijepo je,ali me muci..izjeda..
Pitam se zasto ne i ja..znam da Bog sigurno razlog ima..ali..ipak..
Zasto.
Zašto?
A to se pitati ne smijem..
A vrijeme leti..
Vrijeme nemilice letí..
A ja?
Ja sjedim na vreloj limenoj klupi na trgu na suncu u masi te djece i čekam odgovor, cekam mig sa nebesa da vidim razlog..Božji razlog..
- 11:17 -
srijeda, 21.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.528
...u krug vrtim se u krug....
u jednoj dugoj velikoj beskonačnoj petlji....
kao što kaže onaj jedan čiko bez zuba što u Amer'ci pjeva "poso...kuća...poso...kuća..."
malčice sam umorna...
no, ništa novo...
sutra ću još umornija biti, sutra se radi noćna smjena...
polako i sigurno...ali noćna...
ovih ju dana jednostavno nisam mogla izrealizirati...
ne ide pa ne ide...
no, nema veze...
bude...
pristala sam biti mentor jednom studentu pa me to možda zericu poštedi muka poslovnih...bar se nadam...dečko djeluje kruto ali bistro..
ne, nisam mu gledala u traperice da provjerim kruto
nekako mi je čudno da sam ja u ulozi "odrasle osobe" i da mi netko tako pobožno i sa strahopoštovanjem govori "vi"...
mhm...
nekako se tako jednostavno NE DOŽIVLJAVAM...
no, možda je stvarno krajnje vrijeme da počnem, zar ne?
danas sam opet uživala u čarima vožnje tramvajem...
auto je kod automehaničara...opet...
no onog drugog...
vidjet ćemo da li može i kako i šta promijeniti i hoće li autić prestati gutati toliko ulja i benzina kako to radi u zadnje vrijeme...
živi bili pa vidjeli...
i opet je pala noć a ja zovem "u poomooooćććććć jer tebe nema tuuuuuuuuuuuuuuu"
je, zaključili jesmo do sada...da, treba mi netko..
netko stvaran..
ne trebaju mi povremeni fantomi koje i dalje u životu vučem a koji NIKAD uz mene nisu dok ih trebam...
dok sam bolesna ili dok se nemilosrdno sa problemima obične egzistencije borim...
je, treba bi netko...
a bude valjda i to....
nadam se da se neću u međuvremenu od čekanja osušiti...ok, to i nije opcija jer uz ove količine hrane koju trpam u sebe nemilice nema TEORETSKE šanse da se osušim
ali eto....ide...nekuda...
malo po malo...
hvala dragom Bogu na tableticama...
mislim da nekako i počinjem biti ovisna o njima što nije dobro jer sama nikad nisam bila tabletoman, no....
istražiti treba sve opcije...
a sada...laku noc..ili dobar dan...kako kome i kako gdje...
- 22:08 -
ponedjeljak, 19.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.527
...godinama mi zjapi prazan "ljubavni zid"...
prema nekim "naputcima upućenijih"/vjerovanjima/uputama/feng shuima i inim-a jedna zid u dnevnom boravku je "ljubavni zid"...taj zid mi zjapi prazan godinama...
u nekom sam trenu našla drveni natpis "love" koji sam zakucala stidljivo u jedan dio zida...
tako je i dalje većinom prazan zjapio i zjapio....
smetalo me to...
kako sam u fazi cvijeća i drveća skoknula sam do ofertissimme i uzela dva mala platna cvjetnim isprintom sa natpisima...na jednom su zumbuli a na drugom narcisi pa sam to zakacila na zid..
maknula sam "love" u spavaću sobu...
smiješno su i pomalo kičavo izgledala ta dva malešna platna na tom gigantkom zidu pa jednostavno nisam mogla izdržati i nakon dva sam ih dana maknula u stranu.
zid je opet bio prazan....
na njega sam stavila najveću sliku koju imam u stanu, to je "kompenzacija" neka naiva, tuš na papiru pa malo tempere razlivene, uglavnom seoce u smiraj dana...idila...
ok, zid sam popunila ali nije to to...
kakvu to poruku šaljem svemiru pitala sam se...meni je ljubav u smiraju a da ju nisam ni okusila? već jako dugo vremena...onako svojski....jako...ne kužim
i tako sam danas umjesto da radim "nocnu" (za koje, istini za volju imam sve manje i manje i vremena i volje) malo čeprkala po netu...
posteri...
volim Van Gogha, di ne bi, isti horoskop, isti poremećeni um(buahahahahahahahaha ) ista tuga a pun svega....mhm...
pretraživala sam i pretraživala i naišla sam samo na jednu jedinu njegovu sliku koja odražava ljubav....dvoje držeći se za ruke šeću parkom...
no...nije mi baš "kliknulo" pa sam krenula dalje....
i, vidi čuda..."tip" za kojim i nisam toliko luda, no ipal...Gustav Klimt..
ima on puno i zagrljaja i ljubavi i poljubaca da ti se u glavi zavrti a onda sam stala na jednoj koja se grubo po naški zove "ispunjenje"...
obuzela me...
dvoje u zagrljaju...
isprepleteni...
njegovo se lice ne vidi, samo njeno i vidi se sva sreća i spokoj njenog lica u zagrljaju njegovom...
TO JE TO uskliknula sam...i vidjela sebe u toj slici..
TO ja tražim...
osjećaj taj koji me uvijek smiruje...biti u zagrljaju....sretna....
...zadovoljna..
...ispunjena...
- 23:48 -
nedjelja, 18.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.526
"....Te noci kad me stignu potjere
Kurve sudbine
I kada udjem iza ovoga
Kao kod rodbine
Kao zvijezda padalica
K'o neki lijepi kaput
Sa dva lica
Te noci zebst ces na tvom prozoru
Umornih ociju
Tesko je cekati na vozove
Koji tumaraju
To je tesko, a lako je
Zivjeti i umrijeti
Pile moje
Te noci, te noci kad umrem
Kada odem, kad me ne bude
Samo ce dvije zene da se probude
Jedna je moja mati, ona ce plakati
Druga si ti, ti ces me kleti..."
ovo me baca u srednju školu...
početak...
uvijek sam voljela pjevati te nekakve "fatalne" pjesme, koje ubijaju u srce il što bi bosanci na koje sam očito u to vrijeme bila slaba(a pokazalo se da me ta crta prati i dalje kroz život) Usrce izgovoreno brzo kao jedna riječ...
radim...slušam Predina i odjednom obrada ove meni jako drage pjesme...
ma volim ja Predina..i Matija Dedić lijepo svira...al Bosna....taj izričaj...
eto drogiram se tekstom i pjesmom i tonom....a ne pitam se hoće li tko plakati kad ja umrem kada odem kad me ne bude....
od sada pa na dalje i u buduće...FUCK THEM ALL!
je, je....tako ja to uvijek s vremena na vrijeme...ali zna se, do sada pokazano 1001 puta da ne kažem i dokazano...sama sam "k'o prst" iako su i drugi prsti oko mene...ali samoća ne jenjava...ide dalje...ne da se kurva, jaka je kao i nada....fuuuujjjj
a vani je sunce granulo...Einy nana..ja promatram bi li uzela "pilulicu za bolje raspoloženje" i odustajem...
nema drogiranja...
idemo raditi...
jer ..
u radu je spas....
FUCK RAD, I NEED A MAN!!!!!!!!
- 17:12 -
petak, 16.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.525
...carica svoga tela gospodarica.....
e, da, telo....lepo belo telo.... ;))))
Naime da krenem tamo negdje od sredine jer znam da od početka neću sigurno
ne sjećam se jesam li to ranije pominjala,no otkrila sam trgovinu snova novu...Ofertissimu...
oooooo..daaaaa...umalo sve po 10 kuna....a bojeeeee...
i tako sam krenula mic po mic...
u prva dva naleta sam kupila ukrasne tegle različitih boja od plastike, no toliko oponašaju keramiku da samih na kraju kupila 6 komada...svaka različite boje....od narančaste do pink...
pun pogodak....
a onda sam krenula dalje....
drvo pod kojim Einy pava u dnevnom boravku zjapilo je prazno...nedovršeno...trebalo mu je boje...
I, tako lijepo...
jedan dan ja opet u Ofici....vidi vidi, a što ja ne bih dovršila svoje remek djelo na zidu...recimo....vodenim bojicama!!!!
zašto da ne?!
I tako i bi...
Subota navečer, kistić u ruke i...bojaj!
oooooo d abilo je tu reperkusija mene i mene same...jesu li listovi prežuti?
jel to sad drvetu jesen i ono umire?
aaaaaa, ne, nema umiranja!
idemo, spužva i voda i još malo oprati listić pa ga zazeleniti....
ozelenjavanje je trajalo dvije večeri i drvo je uspješno prolistalo na zidu u svoj svojoj silini...
Drugi dan, opet ja u Ofici...bila sam se nešto uzrujala na poslu a kako trebam smanjiti opterećenje na koljena više se ne smijem tješiti i smirivati u prodavaonicama hrane, eto mene opet u Ofici....
Taj su dan pale dvije tegle i zemlja za cvijeće...
dolazeći ka blagajni uočila sam šminku...kreme...mhm...
cijene više nego prihvatljive...
A tada se ukazala "ona" sveti gral među kremama...ANTICELULITNA KREMA!!!!!! za samo 30 kn!!!!!!
Da, da, većina muškaraca nije nikad ni čula za celulit dok im dragane u očaju nisu znale cvilnuti "ajme, celulit!!!!"
Dragane su naravno za celulit naučile iz časopisa sa neuhranjenim mršavicama koje su tamo zato da postave cilj nama masama i što bolje prodaju raznorazne proizvode za ljepotu...
Svaka od tih krema je naravno čudotvorna i vi ne samo da smanjujete njome celulit već i mršavite u jednom, koža vam se zateže, pomlađuje...čuda...ČU-DA!
I, tako, gledam ja to čudo od 30,00 kn i mislim se "ok, budimo realni, bilo bi dobro da se tu i tamo malo izmasiram pa eto nek to bude ovom kremom i stavim ju u košaricu.
Dođem doma, presadim masu cvijeća, bosiljak...ma baš sam se razbaškarila i padne noć...
Kaže krema "mazati prije spavanja i ujutro nakon dizanja..blago utrljati..."
ja u spavaćoj, ugasila svjetlo jer mi roleta nije spuštena po noći (ne bi me ni dragi Bog probudio a kamo li ustao iz kreveta da spavam u zamračenoj sobi i ovako imam problema sa ustajanjem...SVAKI DAN!) i krenula u akciju....
...umasiravanja...
..masiram ja i masiram....
dobro sam se zamastila...
ne predajem se i smijem se sebi i svim ostalim ženama koje gluposti radi ljepote se rade...
i padne mi na pamet ingeniozna ideja, pomisao i prasnem u smijeh...
"...a kako ću sad leći?
a što ako krema dođe u doticaj sa plahtom i posteljinom? jel to znači da će se i one "zategnuti", smanjiti???"
smijeh je odzvanjao zgradom...
je, znam...svaka se budala najslađe sebi smije i svojim šalama....
eeeee, pa tako i ja
- 00:12 -
srijeda, 14.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.524
"....ja sam kralj
Ja sam car
Imam firmu
Rentam kar
Rentam danju
Rentam nocu
Ma imam zena
Kol'ko 'oćuuu...
Eh što nemam veća muda, il bar da sam musko pa da ih po prirodi imam
Al bi rentala kar..uf!
Ali poznavajuci sebe..za džabe!!!
Dani idu..idu dani....
Ne da idu nego lete kao ptice..lete..
Nestaju netragom..
Treba živjeti, o, da, treba..a ja?
I dalje jurim strmoglavo ka drugom udaru..
U 6 toj brzini!!!
Svašta se izdogadjalo..
Projektant koji me trebao zamijeniti trebao je doći polovicom petog..pa 1.6. pa sam pristala biti tamo do kraja mjeseca.
Da...
Ok, malo zbog kolegijalnosti, a puno iz lijepog osjećaja samouvjerenosti korištenja kartice na koju je SJELA plaća bez straha da bih mogla zagristi u minus kojeg se grozim podosta..
Prije dva dana se desila još jedna promjena glede dolaska novog kolege,1.7!!!!!
Direktor je očajan,a kolegica pokušava mene nagovoriti..DA OSTANEM uz direktorov blagoslov...
E sad..
Znam da me to stavlja u poziciju velike prednosti, no...
..nekako.. za mene je to gotova priča...
Iako, lijepo je dobijati plaću na vrijeme i to takvu da možeš relativno normalno živjeti uz konstantni rad, ne znam..
Razmišljala sam i o opciji da mene zaposle na 4 sata i da zaposle još jednu osobu koju ću ja voditi, no, poznavajući sebe, nikada to neće biti samo 4 sata pa..
..ne znam, ne znam.....
S druge strane, počele su se vrtiti neke druge priče vezane uz moju firmu..tako da, nekako nemam vremena ni to popratiti....
A život leti í leti i leti...
Da,reći ćete, nikad zadovoljna..
No stvarno sam dala sve od sebe za posao..ni Einya ne vidim često...
No vrijeme je stati na loptu. Osvrnuti se. Zbiti redove. Razraditi strategiju i NAPOKON SE OSVRNUTI NA PRIVATNÍ ŽIVOT kojeg, za sada NEMA
..ha,imam pakleni plan?
Tko zna, možda na kraju priče ipak zapjevam "..ja sam kralj, ja sam car.."
..ili da ipak budem carica?
- 23:13 -
petak, 09.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.523
..i, dosao je dan..
.u minutu do "podneva" direktor mi je obznanio veselu vijest "ti ces projektirati Umag." rekao je...
Í,ja sam krenula..
Prvi maj, praznik rada..prosao je radno!!!
Nakon nekoliko varijanti koje jednostavno "nisu prštale" rodila se jedna koja jest...
O,da...
Radni cetvrtak,petak,nedjelja i ponedjeljak..subota odmor..
..utorak pred sastanak zivcani slom cijelog ureda, i moj i kolegicin.. :rofl; ali nakon 5 radnih dana krcatih prekovremenima...pojavile smo se na sastanku u APNu sad DVIJE različite varijante stambenjaka sa svaki po 50 stanova...
Za jednu sam cak uspjela dici 3d prikaz kojeg je Ann ozivila bojama, ljudima i kako smo se smijale "zelenim mufovima"
Jos dan ranije poslala sam varijantu jednoj od gospodja draft prve varijante uz 3d prikaz..
Kad smo se nasle sve 4na sastanku,gospodja je rekla "meni se ovo jako svidja. Znate,ja sam si to zaljepila na zid u uredu iznad stola!"
Uf, da je bilo kako izracunati moju srecu.
Ozarilo mi se lice..
Pluca su mi se nakupila nekako...srecom??ispunjenjem?? ZRAKOM??
U tom djelicu sekunde, sve se činilo vrijedno muke, živaca, vremena..
Jedna se stvar desila isto u trenu...
Još uvijek ju imam..žicu..za projektiranje..unatoč ne brušenju i poliranju iste godinama, još uvijek je tu..
I radi..
O..da ona još uvijek radi!!!
I zrno vjere u sebe je polako počelo klijati... stidljivo i polako,ali.. počelo je...
- 22:03 -
srijeda, 07.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.522
..mislim da cu preskociti opis vlastitog horora na rodjendan..
8.20 je,a ja u krevetu.
Radni dan.
Otkazni rok je istekao u ponedjeljak, no, ja svejedno i dalje radim.
Opet mi se zaredale i tri nocne smjene.
Žestoko.
Mhm..
E sad,sama sam si kriva..o, da..
Naime, jednom su mi rekli da sam jako kruta.istima. to se vidi i na poslu.
Kad nekome nešto obećam, ubijem se da isto napravim.
Rijec je o projektu dvaju zgrada od 50 stanova za Agenciju za promet nekretnina..
Za firmu u kojoj sam dala otkaz. Da.
Dugo je direktor razmisljao bi li ja to projektirala ili bi to dao nekom novom sto ce doci..
O,da...
Nastavit cu,obecajem,a sad opet moram juriti na posao..
A do tada, dio pjesme koja mi je u glavi od jutra odzvanjala..
Jako srce, dobra dusa
niko drugi da se slusa
stara ljubav iza osta
svega nam je vala dosta
Nemoj reci da se plasis
ko se plasi propada
ako svoju srecu trazis
ona s neba ne pada
Moras ti po nju da dodjes
mnogo toga sam da prodjes
soba nam je otkljucana
bice nama boljih dana
Mala, mala, mala, grupa pedera
dugo nam je vala smetala
mala, mala, mala, mala mi je da
soba nam je mala, al' je kuca velika"..
- 08:16 -
