srijeda, 21.05.2014.
suzama l'epim tapete vol.528
...u krug vrtim se u krug....
u jednoj dugoj velikoj beskonačnoj petlji....
kao što kaže onaj jedan čiko bez zuba što u Amer'ci pjeva "poso...kuća...poso...kuća..."
malčice sam umorna...
no, ništa novo...
sutra ću još umornija biti, sutra se radi noćna smjena...
polako i sigurno...ali noćna...
ovih ju dana jednostavno nisam mogla izrealizirati...
ne ide pa ne ide...
no, nema veze...
bude...
pristala sam biti mentor jednom studentu pa me to možda zericu poštedi muka poslovnih...bar se nadam...dečko djeluje kruto ali bistro..
ne, nisam mu gledala u traperice da provjerim kruto 
nekako mi je čudno da sam ja u ulozi "odrasle osobe" i da mi netko tako pobožno i sa strahopoštovanjem govori "vi"...
mhm...
nekako se tako jednostavno NE DOŽIVLJAVAM...
no, možda je stvarno krajnje vrijeme da počnem, zar ne?
danas sam opet uživala u čarima vožnje tramvajem...
auto je kod automehaničara...opet...
no onog drugog...
vidjet ćemo da li može i kako i šta promijeniti i hoće li autić prestati gutati toliko ulja i benzina kako to radi u zadnje vrijeme...
živi bili pa vidjeli...
i opet je pala noć a ja zovem "u poomooooćććććć jer tebe nema tuuuuuuuuuuuuuuu" 
je, zaključili jesmo do sada...da, treba mi netko..
netko stvaran..
ne trebaju mi povremeni fantomi koje i dalje u životu vučem a koji NIKAD uz mene nisu dok ih trebam...
dok sam bolesna ili dok se nemilosrdno sa problemima obične egzistencije borim...
je, treba bi netko...
a bude valjda i to....
nadam se da se neću u međuvremenu od čekanja osušiti...ok, to i nije opcija jer uz ove količine hrane koju trpam u sebe nemilice nema TEORETSKE šanse da se osušim
ali eto....ide...nekuda...
malo po malo...
hvala dragom Bogu na tableticama...
mislim da nekako i počinjem biti ovisna o njima što nije dobro jer sama nikad nisam bila tabletoman, no....
istražiti treba sve opcije...
a sada...laku noc..ili dobar dan...kako kome i kako gdje...
- 22:08 -
