Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malali

Marketing

suzama l'epim tapete vol.531

"..kako sam i ja postala mama mogle bi se naći i skupa u šetnju" glasio je sms

Uz sms je bila attachirana fotka male bucmaste Akite...
psa naravno...

nasmijala sam se sama sebi "pa što ja trubim..pa ja jesam mama...ok, ne dvonožcu ali četveronožcu jesam!"
Moje "čedo" spava pod radnim stolom sa glavom upetljanom u podnožje stolice.
Nesvakidašnje i čudno ali eto...njegov stil...

Maločas smo se "mađili" kako ja to znam reći njemu od milja, ajde sad malo da se mađimo, pa on legne a ja ga prevalim na leđa pa ga draškam po prsima i debelim batkicama stražnjih mišićavih nogica.
On me pri tome nježno gricka za robu...
usitno...

to traje samo minutu do dvije ali kao da ta ljubav i nježnost traje vječnost...

I najiskrenije, jako sam mu zahvalna.

Danas su on, njegova frendica/"cura"/gospodarica vajmarka i gospodarica vajmarke Sunny pokisli do kože.
ali doslovce!

oko 11 mi je na poslu zazvonio telefon. Pisalo je Sunny.
"Čuj" zvučala je ozbiljno ja sam pomislila da se nešto desilo na prvi zvuk njenog glasa dok nije nastavila
"stojim gola u tvom predsoblju"
počela sam se smijati
"pokisli smo DO KOŽE!" nastavila je istim tonom..."ono sve najgore što je pljuštalo nas je uhvatilo na otvorenom na pola nasipa i puta do auta"
ja sam se već smijala
"daj me navigiraj do nekog ručnika i neke suhe robe za obuć' jer sam promrzla!"
"otvori vrata spavaće sobe" rekla sam kroz smijeh
"jel prazna?" upitala je Sunny već se i sama smijuljeći
"e, sad, nisam ni ja te sreće da je puna, al tko zna, otvori" rekla sam joj

kroz već obostrani smijeh Sunny se malo prosušila i obuka, isfrotirala Einya i otišla kući.

Do vremena kad sam ja stigla doma, Einyu je već bilo dosta.
Razbacao je svojih kako ja to kažem pet ponjava iz svoje kadice i razvukao ih po dnevnom.
Kako zna da je napravio nešto što ne smije rofl dočekao me sa velikim medom u ustima, pokunjenih ušiju, spuštenog pogleda istovremeno mašući repom na kojem je sjedio po podu ...
Ma presadak je...

jednostavno mu se ne može zamjeriti jer je stalno sam a i napravio je "veliku" stvar meni u inat rofl rofl

moj mali pseći čovječuljak nepomično nana i dalje sa glavom među kotačićima radne stolice...


Post je objavljen 26.05.2014. u 20:17 sati.