ponedjeljak, 04.11.2013.
suzama l'epim tapete vol.388
"....Everything I touched was golden
Everything I loved got broken
On the road to Mandalay
Every mistake I've ever made
Has been rehashed and then replayed
As I got lost along the way
There's nothing left for you to give
The truth is all that you're left with
Twenty paces then at dawn
We will die and be reborn...."
"..sve sto sam dotakao bilo je zlatno
sve sto sam volio slomilo se
na putu za Mandalay
Svaka greska koju sam napravio
je prežvakana i ponovljena
kako sam se gubio putem
Nista nije ostalo da mi das
Istina je sve sto imas
dvadeset koraka i zora je
umrijeti cemo i ponovo se roditi..."
ok, ok, ponesto se izgubilo u prijevodu ali eto to sad svira pa....
nisam mogla ne podijeliti sa svima :)
jedan me decko pitao na badoou jucer kako to da sam sama...
mh...
najiskrenije nisam znala da mu odgovorim na to pitanje...
to se cak niti ja vise ne pitam...znamo da sam se uvjerila kako ne vrijedim dovoljno da bih imala nekoga...ne ovo nije jos jedna depresivna epizoda niti preispitivanje zakucastih dijelova moga uma...
a onda sam shvatila...
ja sam sama...i ne trazim vezu....jer sam vec godinama u vezi....
i bez obzira na dvije ne tako slavnog zavrsetka ali dvije veze unazad godinu dana kad nisam bila u toj velikoj koja me prozdire cijelu...ja sam cijelo vrijeme u vezi sa Zorgom
je, on je cijelo vrijeme tu...
cijelo vrijeme se proteze uz mene...godinama...pusta svoje pipke i obuhvaca me i stvara mi taj privid veze i da je tu a uopce nije...
kad sam ono potaknuta hormonima i Gigi u cetvrtak pucala po savovima poslala sam poruku i Zorgu "pucam po savovima...trebam hugic ili ti barem cuti glas.."
desetak minuta nakon toga zazvonio mi je mob dok sam pikala sa Gigi u cekaonici..."ne mogu ti dati hugic ali evo mozes me cuti..." cuo se njegov glas
ja sam jecala sa druge strane, on me pokusavao umiriti...
"sve bude ok, samo trebas odmoriti..."
on je u kauflandu i kupuje svijece za sve svete....ne moze doci i zagrliti me...
on NIKADA ne moze doci i zagrliti me kad mi to treba...
ne trazim ja to cesto....
kad sam bolesna...
uvijek ima neka preca posla..
a opet s druge strane, kad god ja dodjem do njega, bezpogovorno me grli i ljubi i daje mi sve sto mi u tom trenu treba, svu sigurnost ovog svijeta i svu zastitu...
nikad se u zivotu nisam osjecala sigurnije nego kao u njegovom zagrljaju...
ali, kad on treba doci do mene....uvijek je problem i nema vremena....
nakon sto sam izjurila od doktorice van, poslala sam mu poruku "raspadam se po svim savovima...stvarno TREBAM hugic...
odgovora, naravno, nije bilo....
ni u petak...
ni u subotu...
u nedjelju me u dva navrata pitao kako sam preko vibera
i treci puta mi napisao da misli na mene i da mu falim...
je, nakon koliko, dva tri dana izolacije?
nisam mu odgovorila i poruke sam neprocitane do kraja, obrisala...
odlucila sam tome stati na kraj ni sama ne znam po koji puta u zivotu unazad par godina...
i sad mi fali...i sad se borim
i mislim da ne bih trebala pobjeci ovako glavom bez obzira i zelim osjetiti tu sigurnost njegovog zagrljaja jos jednom 
je, je, znam...sve znam....
a i znam da ako se ja ne javim da on nece napraviti nista...navodno svaki puta postuje moju zelju i ja ako se ne javljam on smatra da ga ne zelim niti cuti niti vidjeti pa eto...nikada ne napravi nista...
a ja?
gorim od zelje da mu posaljem poruku da sam u kvartu i da se vidimo na kavi...kratkoj...
a znam...sve znam i znam....pitanje je samo koliko snage imam...ili nemam...i imam li zelju za svojim zivotom provedenom u samoci ili pod krinkom toga, da ne kazem pod izmaglicom toga da nekoga "imam" a znam jako dobro da nemam....
....
jucer sam unatoc tome sto sam rekla da sam ispucala kvotu badooiranja za ovu godinu, izasla van sa jos jednim deckom...
zvao me na cugu..
meni se islo u kino, gledati ultra neromanticni film, plan za bijeg sa Stalloneom i Shwartzenegerom, pa je pristao na taj prijedlog...
nasli smo se ispred kina i isli kupiti karte...
ja sam odabrala mjesta i platila karte...
on je samo sa strane promucao kako je to on htio platiti...
nasmijala sam se samo i nisam odkomentirala...
kupio je kokice i cugu i otisli smo unutra...
malo smo pricali o poslu, o sitnicama tih 15tak minuta
ja sa zbog nervoze pricala kao navijena a on je od nervoze sutio kao zaliven...super spoj...
decko je visok, krupan, fizicki bi bili dobar par...
kako smo usli u kino dvoranu i poceli jesti kokice nervoza je splasnjavala i narednih smo se desetak minuta zezali i smijali dok nije poceo film...
film je ok...nije bas epska sirina i cak nije toliko akcijski vishe je triler sto me iznenadilo jer sam s obzirom na ovu dvojicu glumaca ocekivala makljazu i krv do koljena...no, ipak su ljudi u godinama... 
nakon zavrsetka filma, oboje smo otisli "popraviti sminku" i krenuli put dizala...
nije zvao na cugu..nisam ni ja..
lijepo smo se i uz smijeh pozdravili i vise se culi nismo....
znam da nismo par mentalno, no ipak sam morala silom gusiti pitanja "WTF se desava????"
no dobro....
ne znam, ne znam...svakim danom sam sve tuplja po tom pitanju i da, odustala sam tamo negdje vec davno..
i sad postavlja se pitanje od milion dolara...javiti se Zorgu ili ne?
...You're really lovely
Underneath it all
You want to love me
Underneath it all
I'm really lucky
Underneath it all
You're really lovely .....
- 22:21 -
