petak, 01.11.2013.
suzama l'epim tapete vol.384
"..no sikiriki...meditacija miki..."
napokon sam dosla na red kod doktorice..ustvari do sobe u kojoj je sestra...
"a Vi ste zlato plakala?" upitala me sestra zabrinjavajuce
"jesam....ma trebam dobiti pa sam osjetljiva za poluditi, hormoni divljaju i ako mi danas kazete krivo "dobar dan" ja cu se rasplakati"
"vidi se, zlato" nastavila je "a znam kako je to"
slusale smo doktoricu kako objasnjava po 15ti put covjeku unutra djelovanje djelovanje psihoticnog lijeka za njegovu suprugu i zasto ga ona ne smije vise koristiti..
na kraju je nemocna izletila van, zgrabila me za ruku i doslovce me uvukla i ordinaciju prisiljavajuci tim cinom covjeka da napusti istu..
"vi stvarno imate zivaca" rekla sam
"uf, ne pitajte me nista" odgovorila je "idemo vidjeti vase nalaze...
pregledala je nalaz i rekla "nisu to nase bakterije to je nesto ginekoloski, mokraca vam je sterilna, to je dobra vijest...jel pomaze sta zeljezo?" upitala je nakon toga
"nista" odgovorila sam, "ima jos jedna pretraga koju bih trebala eliminirati pa ako mi mozete prepisati uputnicu, radi se o hormonima stitnjace, imam genetske predispozicije pa da i to eliminiramo"
"da, naravno da moze, i to moze izazvati umor, ali ima jos jedna stvar. se dizete lagano ili tesko?" upitala me
"uf, jako tesko i dugo" uzvratila sam
"i nemate snage a eventualno mozete malo raditi predvecer?"
"da" odgovorila sam
"to su vam simptomi depresije, idemo vidjeti malo te hormone stitnjace a onda cemo drugi puta malo popricati o depresiji, moze? zivosti i srece malo unesite u zivot Mala Li, srece malo!!" rekla je na kraju ispracaju ci me, a meni su suze potekle niz lice..
"joooojjjj mila, tako mi vas je tesko gledati ovakvu pa Vi ste uvijek nasmijana" rekla je sestra pruzajuci mi uputnicu za kontrolu hormona stitnjace..
suze su mi i dalje tekle...
sjela sam u auto i javila se, izmedju ostaloga i Ann...."da, srece da si malo uneses, jel rekla di da se to kupi i koliko kila?" vikalo je iz tastature moba...
na tren sam se nasmijala...
pricale smo dugo dok mi nije pocelo biti zima...
pozdravila sam ju i otisla u trgovinu nedaleko doktorice...HRANA...izvor hormona srece...bar kod mene, u mom slucaju...
nisam sinoc uopce pomisljala na liniju...
kupila sam smokim kesten pire, torticu, bananko...sve fine slatke stvari koje moje nepce cine sretnim a malo toga dodje i do glave...bar u trenucima kad sa uzitkom trpam to blago u sebe 
"depresija...depresija..." mucilo me to jako...
ok, ja sam ustvari bolesna?
fino....
pred spavanje sam unatoc gasenju moba ranije i pokusaju iskljucivanja od vanjskog svijeta, upalila mob i procitala par clanaka o depresiji i kako ju lijeciti, kontrolirati bar....
suze se nisu sklanjale s mog lica....jbt, ajde, pomislila sam, bar nemam bipolarni poremecaj...iako mi se u tom trenu ta opcija cinila primamljivom...
sjetila sam se natpisa koji sam stavila na face to jutro...
"fuck this world, I'm going to wonderland!"..na slici je s ledja malena curica u roza haljinici s vilinskim krilima na ledjima, kroci kroz shumu...
uf i ja bih u wonderland...pod hitno...a mozda bas poludim pa se tamo nadjem i prije nego na to pomislim
- 17:40 -
