Počnite se držati za stolice jer ako će vam kroz gledanje fotografija koje slijede biti barem četvrtinu lijepo kao što je meni danas bilo, očekuju vas ugodne stvari! Prognoza je rekla da će nedjelja biti sunčana i prognoza nije lagala. Iako sam jučer najavio ostvarenje jednog izleta koji već dugo očekujem, ipak ništa od toga. No, zamjena je bila svjetska. Nismo krenuli dovoljno rano jer je Dan žena pa sa ženom treba duže ostati u krevetu. Dok su jedni ljetni tipovi, drugi su zimski. Iako sam ja gušter, moja bolja polovica obožava snijeg i zimske radosti. Uskoro ćete vidjeti da se sve poklopilo gotovo savršeno.

Sve izgleda lijepo, ali vjetar šiba kao lud

Pravac Rijeka te na Grobničkom polju skrećemo za staru cestu za Zagreb. Trebali smo automobilom ići sve do Platka, ali zaključili smo da bi bilo ljepše došetati se do tamo. Usput vidimo planinarske table i izgleda da jedan smjer vodi prema obližnjem Kamenjaku, a drugi ide gore prema Platku. Ovdje parkiramo automobil te počinje pogon na vlastite snage. Vjetar nas stvarno nije štedio te sam u jednom trenutku mislio da ćemo odustati - najgore je dok ne znate je li zima ili je toplo; vama se čini da je toplo jer se krećete, ali puše hladan i neugodan vjetar. Prepoznatljivi krajolici i prizori kakve se može vidjeti i na Hahlićima nešto olakšavaju situaciju, a tu je i pogled na Kvarner... Skineš jaknu pa je opet stavljaš. Kapa dolje pa gore. No, izdržali smo i uskoro prelazimo preko "grebena" (tu se nalazi i fukodrom - mjesto na koje parovi dolaze automobilima i... - s vjerojatno najboljim pogledom) te nas stabla štite od daljnjih naleta vjetra. Četiri i pol kilometra hoda i dolazimo do Platka.
Tu se još ne vidi, ali bilo je dosta ljudi na ovoj popularnoj lokaciji

Skijalište i sanjkalište na Platku

Reći ću vam iskreno: mi smo ovdje zapravo došli radi Guslice i možda Jelenca, ali sam znao da je za Jelenc malo prekasno budući da smo kasnije krenuli iz Pazina. Čovjek koji radi na info-pultu nas je uputio za Guslicu po širokoj cesti po kojoj mogu ići i kamioni. Ili to ili put preko Snježnika. Na Snježniku smo bili prošle godine kada smo bili i na Risnjaku te nam to nije bio primarni cilj. Međutim, ni Maja ni ja ne volimo široke puteve i ceste, više preferiramo uske šumske, planinarske staze. Snježnik pod snijegom zvučao je svejedno primamljivo te smo odlučili prvo do gore pa onda vidjeti što dalje.
Naš cilj se vidi zabijeljen i u daljini

Po putu smo vidjeli svakakva vozila, a jedno od GSS-a je čak imalo i gusjenice za snijeg. Frajer je vozio curu na vozilu. Sumnjam da su nekog spašavali. Nakon njih nas je prošao jedan džip otvorene kabine koji je opasno vrludao po snježnoj stazi. Sklonili smo se ustranu, a onda smo uskoro skrenuli na uski planinarski put.
Dva tipa ispred nas su, čini mi se, bili naši Zagorci, ali uglavnom sjevernjaci. Čuo sam ih kako govore kako nije pametno ići u ovo vrijeme "kroz grlo" te smo za njima krenuli preko grebena

Uskoro nam je staza postala poznata, ali pod snijegom ona izgleda totalno drukčije nego po ljeti

Počinju usponi koji su puno zabavniji pod snijegom

Ha, evo i našeg dragog Risnjaka na vidiku!

Ne znam za vas, ali ovo su pogledi za koje živim

Okret malo ustranu i evo već mora

Ponegdje je staza znala ovako opasno "visjeti", ali prošli smo bez većih problema. Po putu je bilo ljudi s derezama i štapovima. Mi smo bili negdje između tih pod punom ratnom spremom planinara i naših Zagoraca od kojih je jedan bio u trenirki

Imam neki blagi osjećaj da bih samo trebao pustiti fotografijama da pričaju. Teško je riječima opisati ove osjećaje, ali svima preporučam da probaju planinariti po snijegu. Ne treba to biti nešto ekstremno, može biti nešto poput ovog našeg današnjeg izleta, ali definitivno je drukčije.
Kapa usred panorame

Zadnji udarac prije osvajanja Snježnika. Zagorci ispred nas pričaju s drugim planinarima kako je čudno da oni/mi moramo doći južnije da bi osjetili snijeg

Risnjak i vidi se Schlosserov dom kao mala crvena točkica

Ovim putem smo došli

Ah, evo je! Opet ništa od mojeg susreta sa Guslicom. Neki drugi put Puslica! U daljini iza, bijeli se Snežnik

U trenutku kada se mi naslikavamo na Snježniku, žena i momak dolaze gore sa druge strane (kroz grlo dakle). Čini se da su naši Zagorci bili u krivu što uskoro i dokazujemo kad se, usprkos uobičajenoj praksi, spuštamo po strmini dolje do napuštenog i devastiranog pl. doma Snježnik. Nemamo štapove ni dereze, pomažemo si malo rukama i to je dovoljno.
Sunčanje na Albaharijevoj terasi - ima čovik dobar pogled!

Impozantan je bio (i jest donekle) ovaj pl. dom Snježnik što pokazuje i ova fotografija. Trebalo je takvo zdanje i izgraditi na ovakvom jednom mjestu. Definitivno jedan od najljepših pogleda s terase planinarskog doma

Prolazimo strmiji vršni dio prilikom spuštanja te trčkaramo po snijegu. Osjećao sam se zaista dobro, a vidim da i upornost u trčanju radi svoje pa sam dodatno zadovoljan. Kod Platka jedemo hranu iz ruksaka te uskoro krećemo natrag prema automobilu.
Glupiranje u šumi

Oko 16:20 dolazimo do automobila pa ostavljamo Kamenjak za neki drugi put. U biti nije bio ni u planu, ali javljaju nam se svakakve ideje dok boravimo duže vrijeme u šumi, na planini. Sunce zalazi oko 18:00 pa se bolje ne žuriti. Vrlo vjerojatno ćemo uskoro opet biti ovdje, stvarno se isplati vidjeti ova izvanredna mjesta.
Još jedan pogled prema moru

GPS trag

Nadam ste da ste i vi dobro iskoristili ovaj vikend! Radujem se sljedećem :)

Oznake: platak, Snježnik, snijeg