Već dugo znam da sam najsretniji, da se nešto iskonsko i staro* probudi u meni kad sam u šumi, na planinama. No, otkad sam počeo "skupljati" planinarske karte područja po kojima planinarimo - prvo zbog čisto praktičnih razloga, a onda su te karte nekako dobile i, ajmo reći, kolekcionarsku vrijednost - shvatio sam da uživam i u planiranju planinarskih pohoda! Možda ne bi vjerovali, ali tako mogu proći sati, a ja i dalje buljim u te karte, čitam tuđa iskustva na Internetu, čitam priručnike, itd. Zeleni vir i Vražji prolaz već su jedno vrijeme u planu, a sad se ukazala idealna prilika. Subota je bila kao stvorena za uživanje na otvorenom.

Patrola nas odmah na početku dočekuje na kraju Skrada i kao da mi kaže: "vraćaj se, VEĆ si zalutao." Ja to nisam, naravno, shvatio.

Malo smo krenuli predaleko po Skradu, ali smo se okrenuli natrag i upitali hodače uz cestu gdje je točno željeznička stanica u Skradu. Uskoro parkiramo automobil na pravom mjestu, ruksake na leđa te prelazimo prugu i evo nas na označenoj planinarskoj stazi.
Planinarska karta ovog područja iz 1934. godine koja se nalazi na zidu željezničke stanice Skrad

Iako te informacije možete lako pronaći na Internetu (odsad i ovdje), od željezničke stanice ide zavojito i ponegdje oštro spuštanje dolje prema izvoru i slapu Zeleni vir (302 mnv). Tu je bila 1921. godine izgrađena i prva hidrocentrala u Gorskom kotaru. Budući da se vremenske prilike (i klima?!?) mijenjaju i miješaju, u ovo vrijeme, ali i svako drugo, hodajte s oprezom prilikom spuštanja kroz šumu do Zelenog vira. Dogodilo se jučer baš da sam se uspio poskliznuti na najnevjerojatnijem mjestu i to dosta blizu početka spuštanja. Planinari to već jako dobro znaju, ali lišće skriva kamenje; razgažene staze (ono dok vidite da se već netko poskliznuo) također predstavljaju opasnost. Čistim malo jaknu i ruksak te krećemo dalje.
Šumski Buržuj... ovaj, Božur koji nam očito daje do znanja da dolazi proljeće. Evo tog boga iz grčke mitologije koji je trebao postati cvijet da bi preživio

Zahtjevnost je izletnička na ovoj spuštajućoj stazici do Zelenog vira

Ovo je ujedno i poučna staza pa usput možete čitati o geomorfološkoj složenosti ovog područja, životinjama koje su ovdje i na sličnim područjima živjele tijekom daleke prošlosti, ali i o ljekovitom bilju koje se može naći u našim šumama: obični stolisnik, suličasti trputac, velebilje (Atropa bella-donna L.), mirisna lazarkinja, rosopas, rupičasta pljuskavica i crijemuž. Prisjećam se da su mi jednom Majini roditelji pričali o biljkama koje se koriste u pučkoj* medicini. Tako sam već čuo o rosopasu i stolisniku, ali bih li ih znao prepoznati da naiđem na njih u šumi? Prilično sigurno ne.

Prvo nam pažnju zaokuplja slap Curak, a onda i jezerce po čijoj smaragdno-zelenoj boji je ovo mjesto i dobilo svoje ime - *klik* na fotografije kako bi ih povećali



Zanimljiv pogled pruža se iz "unutrašnjosti"

Priroda crta zanimljive linije koje se čudesno spajaju, a život se prilagođava i raste u svim stranama

Odvajamo se od ovog čarobnog mjesta i spuštamo dolje prema izletištu Zeleni vir, izletničkoj kući koja je inače, pretpostavljamo, prepunjena. Sada ima par ljudi koji nam dolaze ususret, ali čini se da smo jedini koji su došli direktno iz Skrada. Automobilom se može doći sve do izletišta i munjare Zeleni vir, ali ako volite hodati kroz šumu, preporučujemo ovu opciju iz Skrada.
Majmuniranje na suncu kod izletišta Zeleni vir

Konačno dolazi vrijeme da vidimo taj famozni Vražji prolaz koji me, naravno, puno više vukao ovdje nego Zeleni vir. Mladić koji prodaje karte na ulazu u Vražji prolaz (što smatramo apsurdnim) rekao je da bi bilo najbolje da se vratimo natrag ovdje pa onda gore za Zeleni vir. Divokoze ponekad znaju bacati kamenje po glavama prolaznika i na mjestima treba biti oprezan jer je skliski teren. U redu, on nije znao otkud dolazimo, a očito ni po izgledu nije mogao prepoznati određeni broj "utakmica u našim nogama". Uistinu, ljudi koje smo prije i naknadno sreli, a bilo ih je malo, izgledali su kao da su došli malo protegnuti noge. Čisto da znate, čak i ako radite turu "od Skrada do Skrada" nećete se nešto posebno nahodati. Mislim da ovdje i leži klica moje pogrešne procjene koja nas je dočekala nakon Muževe hižice, ali ajmo redom. Zanimljivo napravljeni put kroz Vražji prolaz. Trebalo je to zamisliti i konstruirati, a prisjećam se i onog dečka koji zadnji put nije htio do utvrde Črni Kal zbog mostića ispod kojeg je ponor. Njemu bi i ovdje zasigurno bilo jako zabavno...

Još jedan božur koji izgleda kao da na "dlanu" drži jaglace

Malo uspona i dolazimo do Muževe hižice (320 mnv) - cijela špilja duga je 120 metara, ali mi ulazimo samo u drugu dvoranu i, bez čeone lampe kao nevaljalci iz planinarske škole, osvjetljavamo si put mobitelom

Fotografija kamena koji smo našli po putu... ne, to je samo fotografija izlaza iz Muževe hiže. Ovo je pogled koji imaju zvijeri kad vrebaju

A onda slijedi dio gdje ja opet radim ono što radim manje-više uvijek, a to je učenje putem pogrešaka :) U igri su bile razne okolnosti, a jedna od njih je bila i zbunjujuća izjava mladića koji prodaje karte kako nam kružnom stazom do Skrada treba 3 sata. "To vam je 3 sata hoda..." - jel to znači sveukupno ili od ove točke? Pitanje koje je izostalo. Još jedan razlog zašto trebate uvijek imati pitanja i podpitanja jer dosta informacija koje vam drugi daju nemaju smisla ako ih ne stavljate u kontekst. Druga je bila i to što ja imam, kako smo saznali zadnji put na predavanju planinarske škole, tzv. bolesne ambicije. Radi se o tome da želite uvijek više i još, privlače vas kolosalne rute i želite spajati sve kružno, spavati po domovima, skloništima, rupama, hodati po 8 sati i više dnevno... Ne znam, iskreno? Meni je to kompliment.

Ukratko, moj apetit me naveo da pomislim kako te rute (jedna od njih je ova) jednostavno MORAJU biti (fizički) duže kad je ljudima trebalo 3 sata samo da obiđu Zeleni vir i Vražji prolaz. Možda su to te bolesne ambicije, ali možda je to i naš malo brži tempo koji se sigurno poboljšao jer u zadnje vrijeme puno hodamo (+ moj trening program za nadolazeći trail koji se sastoji od trčanja +/- 6 km svaki (radni) dan po brežuljkastoj okolici Pazina). Tako smo mi, umjesto skrenuvši natrag za Skrad, nastavili stazom koja bi nas na kraju dovela do izvora Kupice. Maja je bila ljuta, ali napravili smo korekciju puta, to jest vratili se natrag i sve je bilo pod kontrolom. Po putu gore do Skrada prošli smo pokraj promatrališta ptica čija su vrata bila razvaljena. Uskoro smo prvi put doživjeli i da sa planinarske staze čujemo huk lokomotive - to nam je ujedno bio i znak da smo natrag u Skradu.
Nije Alan Čaplar kriv što sam previše (samo)živ! Ljudi, savjetujte se s priručnicima i budite oprezni

Mala pauza kod željezničke stanice gdje jedemo sendviče, a onda preparkiravamo automobil kod motela i benzinske postaje (van funkcije) u centru Skrada. Već s te pozicije možete na brežuljku vidjeti crkvu pokraj koje je groblje. Tu sad imate više opcija jer planinarske rute vode niz barem dvije ulice. Mi smo krenuli prema izvoru rijeke Dobre, a nakon toga, iako markacije u jednom trenutku nestanu (na što i Alan Čaplar upozorava), slijedite samo ulicu uzbrdo i oznake će se uskoro opet ponoviti. Dalje se samo pobožno držite oznaka i trebali bi nakon uspinjanja po upornoj stazi doći do platoa i Skradskoga vrha.
Travnata zaravan i kapela Marijina uznesenja

Kod Rudetove bajte (1038 mnv) gdje se putnici mogu odmoriti. Netko je popio svo biogorivo te će vas nutra dočekati samo prazne boce. Moglo bi se možda i prespavati ovdje, ali samo za toplijeg vremena budući da nema načina kako ovu bajtu ugrijati

Pri povratku u Skrad idemo preko vidikovca Perić (gdje srećemo Skradinjane s pivama, a jedan od njih je do ovdje dovukao i bicikl). Tu kod Perića gledamo skoro zalazak sunca i divimo se Gorskom kotaru koji nas uvijek iznova zadivi. Spuštamo se opet po nekonvencionalnom putu jer u jednom trenutku gubimo planinarske oznake. Zaista je Skrad dobro srastao s planinom jer je i nogometno igralište na jednom proplanku, niže prema Skradu. Nema tu uopće nikakve sumnje, toplo svima preporučam ovo mjesto, ali i cijeli Gorski kotar. Nećete požaliti!
Kod Perića nailazimo i na mnogo običnog vrijeska (Calluna vulgaris)

Meditacije nad Skradom za lijepi i mirni završetak dana

Oznake: Gorski Kotar, Skrad, Zeleni vir, Vražji prolaz, Muževa hižica, Skradski vrh