Moram priznati da osjetim neku čudnu muku kad vidim da je lokalni tjednik stavljen na ogradu moje kuće.
Nemamo nikakav poseban sandučić za novine pa mi to ti dobri ljudi stavljaju direktno na ogradu. Nekad me kućna beštija razveseli pa rastrga to na komade i onda ja ne dolazim u napast da zavirim i čitam te "neke" članke. No, životinja se u zadnje vrijeme jako disciplinirala i više ne trga papire. Kao da više nije ljuta na to što nutra piše, ali ja znam da bi bila ljuta da joj dam da pročita. Imam neki osjećaj da beštija dobro kuži što tamo piše, ali mi namjerno to ostavlja čitavo da bi se ja nervirao.

Pregledavam ja tako te lokalne novine i dolazim već prilično opasno kraju i mislim si: "Je li moguće da je njihova novogodišnja odluka (ili kako se to već zove što ljudi rade kad u jednom danu odluče da će se radikalno promijeniti) uključivala manje napisanih gluposti za lokalni narod?"
Iako gubim volju za životom kad čitam što su ljudi sposobni napisati, nisam osjetio neku posebnu radost kad sam vidio da su se, navodno, poboljšali u pisanju ili su samo postrožili odabir onog što objavljuju. Na kraju krajeva, to je tiskovina za prosječan narod i nema neke posebne kritičke obrade iznesenog. Novinama nije to ni cilj - objektivno iznošenje činjenica, ne? Onda kad malo sazrijemo, shvatimo da nije stvar u objektivnom ili subjektivnom, makar je veoma ružno vidjeti neki subjektivni ispad u nečem što bi trebalo biti objektivno. Stvar je zapravo u biranju objektivnih činjenica. U novinama je debela crna kronika, na "dnevniku" (može i množina; dnevne vijesti) se samo priča o lošim društvenim trendovima i ubojstvima. Pričajmo o motivaciji ljudi da se pokrenu u pozitivnom smjeru. No, uzevši sve to u obzir, mora se priznati da je čitanje takvog dnevnog ili tjednog smeća dobra vježba za predatore poput mene - divlje životinje koja jedva čeka da netko napravi logičku pogrešku pa da skoči i drži se toga kao pijan plota.

Obično je psihološka/društvena/samopomoćna stranica najgora po tom pitanju i obično ako to prođem, onda sam probavio sve što je napisano. Naravno, moram se suzdržati da ne komentiram kako veliki biznismeni kradu i kako drugi, zbog spomenutih biznismena ili nekih drugih "vukova", nemaju što jesti (uobičajena je slika nekog starijeg čovjeka koji pokazuje svoj prazni frižider).
Ovaj put je zakazao tzv. ženski svijet.

Neću se previše bacati na analizu tih "članaka" (zapravo su samo mala dva tekstića/kvadratića teksta) jer je ovo samo primjer na kakvim stvarima se bullshit detektor najviše upali.
Prvi ima crveni (pod)naslov: OTKRIVAMO, koji nekim ljudima očito nešto znači jer se to uvijek pojavljuje nad takvim "člancima".
Poljubac sve otkriva - mnoge djevojke i žene ne vjeruju da ih njihov dečko/muž voli dok im to neće reći na način koji bi shvatio bilo tko tko nema neki defekt s audio receptorima, a ako ima onda mora samo čitati sa usana. Mnogim muškarcima, mlađim i starijim, je teško reći te riječi. Ako imate takvog neotesanog balavca (koliko god godina imao) koji ne može izreći dvije jednostavne riječi (koje, navodno, imaju jako veliko značenje - kad se to izgovara i stvarno misli, naravno), onda gledate neke druge znakove na njemu. Po tom tekstiću je poljubac jako bitan pa ako vas ljubi strastveno, to je znak da vas voli. Moj osobni self help (jer mi nitko drugo neće pomoći pa si moram sam/a) dodatak je: ima i ona fora sa zatvorenim očima dok se ljubite. Ne znam je li to neka lokalna vračarija ili je to prihvaćeno i u velikom svijetu, ali ako partner ima otvorene oči dok se ljubi s vama, to je znak da je neiskren u onome što radi s vama i da vas zapravo ne voli (?). Još jedna stvar je poljubac u čelo koji navodno znači: "volim te". Nemam pojma otkud mi te stvari koje polako korodiraju moj mozak. Valjda sam mlad i zainteresiran za ljubav pa onda te informacije uvijek nekako prođu kroz barikade razuma.
Da bude stvar gora (zapravo puno gora), voli li vas vaš dečko ili ne vam može reći i činjenica (to više nije moja ideja, stvarno!) kako se odnose njegovi prijatelji prema vama. Naime, ako su oni prijateljski raspoloženi i prihvaćaju vas, ne treba vam reći da vas voli jer ste vi već njegova i to je potvrdila i okolina. Kakav je to j***ni k***c???

Analiza i Đimi (hrčak u mojoj glavi koji sve pokreće) kažu sljedeće:

Što je s lažima i pretvaranjem? Kako bi, pobogu, neke dvije riječi mogle nekome garantirati da ih netko drugi voli? Ljudi se pretvaraju i mogu reći nešto što ne misle. Možda su neki ljudi iskreni, ali kad nam je nešto u interesu, ne trebamo biti nešto previše "otvoreni prema zlu" da bi nam se učinilo kako je baš SAD u ovom trenutku korisno izreći nešto što racionaliziramo kao svjetla laž. Svjetla laž je na dobrom putu da izađe iz svjetla i da postane... ona prava laž?
Možda naši postupci mogu manje lagati (ili trebamo biti veći majstori da prikrijemo prave namjere - glumačka akademija je vjerojatno dobro mjesto za vježbu tih stvari - korisno za stvarni život), ali i njih je moguće krivotvoriti. Možda se vaš dečko ljubi strastveno jer je napaljen i brzo mu treba snošaj, a zna da vama paše kad vas ljubi onako vatreno. Postoje ljudi koji se ševe, a ne vole se, ne?
Ovo s prijateljima i ekipom vašeg dečka neću ni komentirati. Ima ljudi koji ne podnose druge ljude i ako netko ne podnosi curu od prijatelja, hoće li ona iz toga zaključiti da ju njezin dečko ne voli ili da ona nije njegova?

Drugi tekstić govori o novogodišnjim odlukama koje su same po sebi apsurdan koncept.
Tu je sve puno nekakvog ljudskog međuodnosnog smeća i "korisnih" savjeta kako biti sretan u ljubavi. Nemojte se natezati s bivšima, nemojte podnositi vezu koja vam ne paše - pa makar s tim čovjekom imali dijete i obavezu prema mladom životu, a ne samo vašim osobnim hirovima? Nemojte ni patiti za nekim koga nikad nećete imati. Kako ste uopće došli do tog nekog?
Ja ne znam je li to inače tako normalno, ali ja sam, donekle, trenirao svoje srce (koliko je to moguće) da nikad ne biram ljude koji mi nisu dostupni. Zaljubiti se i željeti nekog tko je u orbiti drugog planeta je za mene kao dok se djevojčica od 6 godina zaljubi u nekog pjevača (recimo Gibbonija dok je još bio mlad i dugokos) - nerealno i nezrelo. Što onda ja imam neke klase ljudi u glavi? Jesam li ja ljubavni fašist koji ima posebna mjesta (ljubavne logore) za one koji su mi nedostupni (ili s kojima ja ne bih želio biti, a oni sa mnom bi) pa vidim samo one koji su mi pristupačni? Pa i ne bih tako rekao, ali jako kreativno zamišljeno, svakako! Ja sam samo u svoju neobuzdanu strast dodao malo kočnica razuma i to je sve. Kočim li tako ljubav i potencijale koje imam ja ili oni koji bi željeli sa mnom nešto pokušati? Ne bih rekao. Olakšavam nam život samo; to bih rekao.
Bitno je naglasiti da je tako kod biranja partnera. Kasnije kad se vatra rasplamsa, nitko ne može garantirati ništa. To je rizik koji moramo biti voljni preuzeti - iako nam neki nude i savjete za to razdoblje veze.


Za kraj ću samo reći da su ti tekstići preuzeti iz časopisa Cosmopolitan. Čini se da se nitko lokalan nije dosjetio da bi takvo nešto napisao. Ne znam je li to dobro ili loše. U svakom slučaju, pitam se: tko piše to? Ili bolje; tko plaća te ljude (vjerojatno žene?!?) da pišu takve stvari? Htio sam pokucati na vrata uredništvu tih novina, ali sad vidim da moram na višu instancu.
Ma zapravo... tko su ti ljudi, te žene, koje to čitaju? Tko vjeruje u to i kome to pomaže?

Želim ja pisati takve stvari; možda je to moj životni put!
Umni predator, savjetnik za žene - čast mi je biti vam na usluzi!

Oznake: ljubav, savjeti, self help i other help