Sredina tjedna će i baš razmišljam o svemu pomalo...Vraća mi se moja inspiracija...
Prošli post nije bio mišljen tako negativno i nije to moje negativno stajalište ili nešto...
Govorio sam opet o svijetu i zlu koje se javlja...
Uglavnom danas sam započeo pisati pjesmu ali nisam ju dovršio zbog obaveza...Ne stignem ni knjigu čitati...ali evo otprilike refrena moje pjesme(koja će biti uglazbljena i biti jedna od pjesama mojeg benda...) :

Flames,
Everything I did,
Flames,
Everything I would,
Flames,
Everything I touch,
Turns into motherf***ing ashes and dust...

p.s-Inače moj odlazak kući iz škole je skoro uvijek plodan navalama inspiracije...ovo je nastalo baš onda kada sam išao kući...

Mislim da je došlo vrijeme kada su oblaci tamniji nego inače...kada problemi naviru brže nego inače...kada rijeke napuštaju svoja korita češće nego inače...kada bure i uragani pušu i u ono doba kada nebi smjeli...kada udarci postaju žešći nego inače...

Mislim da je došlo vrijeme kada zlo izlazi iz kaveza poput bijesne životinje...

Znamo svi reći da su prije bila bolja vremena.To kažu čak i naše bake i djedovi.Ali to sad nije toliko bitno.
Svi znamo da je ono što se događalo bilo ponekad bolje od onoga što se trenutno zbiva.
Nekad se znamo zapitati ili reći sami sebi: "Došla su neka čudna vremena...sve je tako...drugačije."
Najčešće je to u slučajevima kad je prije bilo bolje,jer da nije onda nebi vjerojatno o tome ni razmišljali.
(tu imamo dokaz da je nekad bolje gledati na stvari s neke prespektive koja i nije baš ružičasta ali o tome ću možda kasnije pisati ako bude prilike...).

Mnogi od nas žive u prošlosti...Pokušavaju naći jučerašnji dan u sadašnjem i na taj način mijenjaju tok stvari koje bi se mogle dogoditi u sutrašnjem danu.Nekad čak ni ne vide i ne znaju kakve važne stvari propuštaju...stvari pokraj njih prolaze samo tako...kao da ih nikada ni nije bilo...
Potraga za JUČER u DANAS je uzaludna...a i utječe na SUTRA...

Prošlost je nešto što je iza...uvijek moramo znati da je DANAS vrijeme za promjenu onoga što zovemo budučnost...Ne smijemo živjeti u prošlosti...

Ono tka svoju čaroliju u tvojem životu,
u kakvu god upadneš strahotu,
čak i kad bol zareže poput noža,
SPOKOJSTVO,SPOKOJSTVO!

Ni srce bolno,ni život sulud
ne prkose njegovoj moći,
SPOKOJSTVO,SPOKOJSTVO!

Kad životna staza veliku strminu uhvati,
pa možeš tek sjesti i plakati,
što je ta čarolija koju mnogi traže?
SPOKOJSTVO,SPOKOJSTVO!

Pjesmica Mudraca u Zmajoubojici teškoga srca...

Uglavnom nisam još do kraja pročitao knjigu pa neću ništa još o njoj pisati ali sviđa mi se...
Dosta toga poučnoga naučimo kroz tu priču...I to na jedan pomalo duhovit način...
Al kako rekoh kasnije ću pisati možda malo više o toj knjizi...

Uvjerenje kako bi neke stvari trebale biti i kako bi se trebale odvijati nas mogu samo razočarati i potaknuti negativne emocije u našim srcima...mogu otežati naša srca...

Ono unutra je najbitnije kod čovjeka...

Vanjski izgled nije bitan...

Al nekad ga možemo malo promijeniti...

...Barem na jedan dan...

hehehehehehehe

Peace ljudi jedva čekam sutra...

Ja sam alternativac...

Jučer je bio tako malo tužan dan i to sve al danas je to nešto sasvim drugo...

Eh imali smo probu again i bilo je baš zakon...rasturili smo...

Da...danas je bilo ugodnih susreta pa... :)

Love may not be so far away as it seems...

Danas je pao jedan koristan razgovor.Pa da se zahvalim odmah Neli što mi je pružila mogučnost da pričam s njom :)
I da se zahvalim Vinku na pjesmi s kojom me zarazio...

To bi bilo to sa zahvalama.Ovaj dan je po nečemu poseban al neću rađe pisati po čemu...
Da,imam nešto za napisati ali rađe neću sad to pisati.Još je rano i tek je prošlo valentinovo pa da ipak odmah ne počnem o ljubavi...al zato imam nešto drugo za napisati...

Ljudi u svemu što rade i u svemu što im život daje mogu se uzdići i naravno pasti...
Uzdići se puno teže i duže traje ali osjećaj ispunjenja koji to uzdizanje daje je neopisivo...samo trebamo naći što nas ispunjava do kraja i što je to zbog čega se svaki dan budimo i jedva čekamo da to radimo...zapravo na neki način pronalaska sebe...

Isto tako...kako sve stvari imaju i pozitivne i negativne strane tako i ovo ima...Čovjek može pasti u onome što radi i mora se pomiriti s tim da nije rijetko da u nečemu ne uspijemo ili obavimo to al ne onako kako smo to zamišljali...

Pad i uspijeh su prisutni u našem svakodnevnom životu...onaj koji ne zna padati...neće znati ni uspijeti...

Isto tako poslužit ću se jednom stvari na našoj planeti Zemlji...
Najviša točka na Zemlji je vrh Chomolungma na Mount Everestu koji iznosi 8848 m.
A najniža točka na Zemlji ili najveća dubina je Marijanska brazda u Tihom oceanu koja iznosi čak do 11 022 m.

Prema tome...imate mnogo mjesta za popeti se(uzdići se),ali zato isto tako imate i jako puno za pasti...budite oprezni...

I think Im just a number in your eyes...I dont wanna be a number...Im more than that!

Ovaj dan...Valentinovo je i svi bi trebali biti sretni i optimistični ali...
Kunem se da sam danas vidio više ljudi koji su plakali i imali tužne izraze na licu nego onih koji su istinski bili sretni...Samo sam prolazio pokraj njih i gledao tu svu tugu...Bilo je dobrih momenata...Neke od prijatelja sam čak zagrlio i dao im podršku kad su je trebali...Shvatio sam možda koliko mi vi svi oko mene značite...

Upalio sam svoj mp3 da bi lakše podnio te sve izraze lica i razočaranja...muzika mi pomaže u takvim trenucima ali svejedno ono što oči vide i što osjećam ne mogu zanemariti...još uvijek se osjećao tupi zvuk u zraku i nekakva tuga kojoj nisam vidio kraja...

Pokupljao sam tragove optimizma šetajući po hodniku moje škole i razmišljajući o stvarima o kojim i inače razmišljam...al taj dan...taj dan je nekako djelovao na moja razmišljanja i pogled na sve to...
"Tako rizično"-pomislio sam... "Igra koju svi želimo igrati a na kraju smo mi ti koji izađu sa ožiljcima."

Moje misli su naglo letjele i odlučio sam ne misliti na iskustva(ožiljke) koje sam pokupio po putu ovamo...
U tom tupom jutru koje je izgledalo beskrajno,shvatio sam da treba biti strpljiv...treba čekati vrijeme...
Treba stati i razmisliti...osjetiti onda kad je to potrebno,a odustati i duhovno predati neke stvari koje nisu potrebne i kojima bi mogli povrijediti sebe,a i što je najvažnije,sve oko sebe...

Dosta mi je te boli i razočaranja i u tom trenutku sam odlučio da neću sudjelovati u dijeljenju toga svega...Čekati ću trenutak...čekati možda ono što neki zovu...

...ljubav...

Danas na etici je bio nastavak rasprave: BITI ili IMATI...
Govorili smo o mjeri i u-mjerenosti...

(neću o svemu jer bi trajalo u vječnost pa ću skartiti sve na samo današnju raspravu...)
Ljudi koji posjeduju više-nemaju istu mjeru kao i oni koji ne posjeduju tako puno...

Neki kupuju aute i svaki dan voze drugi,a neki pak s druge strane nemaju za kruh i svaki dan im je borba za život...
Rekla je jedna frendica iz razreda da bi nju bilo sram da ima Ferrari a netko tamo umire od gladi...

Reći ću samo da bi svijet bio bolji kad bi svi tako razmišljali...jednostavno(kao što sam i mnogo puta naveo),ljude nije briga za ostale i ne gledaju za dobrobit ostalih nego samo sebe...

Radije bi bio ono što jesam i bio nego imao 100 Ferrarija...

Ima da vas je sram vi materijalisti!!!

p.s-Post se zove po jednoj pjesmi s kojom sam se baš danas zarazio...hvala na pjesmi ;)

Kada sam išao kući danas,slušao sam mp3 kao i obično i došla je na red ona stara Lennonova-Imagine ali ovaj puta u izvedbi A perfect circlea.

Odmah sam počeo razmišljati i onako...ponosan sam što sanjam i što se borim za nešto bolje...
Mislim da je pitanje vremena kada će i drugi shvatiti da je ljubav to...

I hope someday you'll join us
And the world will be as one


A do onda mislim da trebam nastaviti putem kojim sam krenuo i ne posustati...

You may say that I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one


p.s-bio sam na rolanju sa Ljubom i moram ovo napisati...Malo je Ljuba pala ali ok je ja mislim...samo je malo "deformirala" prst.Sorry Ljuba ;)

Raspravljao sam s nekim ljudima danas i to mi je dalo dosta materijala za razmišljanje...
Bilo je opet riječi o ljubavi i zaljubljivanju(i molim bez pomisli da ovo ima veze s valentinovom ili nešto jer nema...Valentinovo je za mene vrijedno spomena al ima mana...o tome možda malo više neki drugi dan...).
Ako ste malo čitali moje ranije postove i to sve,znate vjerojatno da ja stojim na strani ljubavi i vjerujem u njezinu moć te vjerujem da je ona jedini osjećaj za neutralizaciju nekog drugog osjećaja...skoro svaki osjećaj pada pred ljubavlju...kad tad barem...I možda ste odmah pomislili: "joj opet ovaj tu naivni nama nešto piše". Eh ovaj put nisam siguran što ću napisati za zaključak posta...jer stojim na oba dvije strane...

Dakle,riječ rasprave je bilo pitanje dali se vrijedi zaljubiti ili ne?
Neki bi odmah rekli: "Ne naravno,ljubav je prolazno sranje,itd."
Neki koji su sretno zaljubljeni ili su sretni svejedno na ishod reakcije njihove simpatije bi rekli: "Ljubav je nešto najbolje,nisam pogriješio kad sam se zaljubio/la".
Naravno odgovori su različiti jer sve ovisi o iskustvu koje čovjek posjeduje na tom području..
Neki su možda doživjeli samo bol,a neki doživjeli čistu sreću...

Ja osobno ne znam što bih o tome mislio iako zadnje iskustvo koje sam imao u tom pogledu(ma koliko ono nekad izgledalo brutalno za mene),je bio jedan čisti pogodak za mene i jedan put koji sam uzeo u svom životu i nikad neću požaliti što sam krenuo njime.

Isto tako,neki se možda neće složiti sa ovim mojim zaključkom ali voljan sam riskirati i predložiti vam ovo...
Mislim da nekad(ali samo nekad) u nekoj situaciji je čovjek spreman i može odlučiti dali će se zaljubiti ili to neće učiniti...Odlučio sam to nazvati "trijeznost ljubavi"*.Kada ste još dovoljno ne-u-tome da možete svijesno odlučiti dali želite dalje ili ne...Ili nekad vam ta vaša "trijeznost" može pomoći da se oslobodite nečega što možda nije najbolje za vas...Nekad žalim što ovo moram priznati jer ja uglavnom koristim srce jer mislim da ga je vrijedno slijediti,ali moguće je da nekad(kod nekih ljudi izraženije) razum može nadjačati srce...To je dobro u nekim situacijama ali ja sam ipak za onu staru:
"slijedi svoje srce".

Na kraju ovoga posta ne znam što da zaključim jer čak i oni koji slijede svoje srce nekada mogu pasti(kao što znam iz vlastitog iskustva),tako da...
Zaljubiti se ili ne zaljubiti se pitanje je sad...

Mislim da na ovo morate isključivo sami sebi odgovoriti jer sve varira od situacije do situacije...
Nadam se iskreno da nećete pogriješiti...sretno u ljubavi...

*"trijeznost ljubavi"-ovo je više neki moj naziv ali on označava mogučnost razuma da nadjača srce ili čak možda neke nagone koje imamo kao ljudi a koja bi možda mogla zaštiti naše srce od mogućih ljubavnih rana koje nažalost svi jednom primimo...

p.s.-bio sam danas na volontiranju sa Ljubom i bilo je to jedno od najboljih,ako ne i najbolje volontiranje na kojem sam ikada bio... :)

Kraj je još jednoga tjedna i približava se početak novoga...
Ovaj tjedan je prošao malo u tišini i proveo sam dosta vremena čitajući...

"Zdrav si"-rekla mi je danas moja doktorica...
To znači da sutra opet mogu u školu k svojim prijateljima... :)

Tu počinje taj malo čudan dio...Poveselio sam se da vidim neke ljude i onda sam to malo bolje pogledao...
Zapravo svi ti ljudi kojima se ja veselim nisu iz mojeg rezreda...Znam da su neki moji stariji poznanici pa čak i roditelji pričali uvijek o svojem razredu kao nečem posebnom i kako je uvijek bilo dobro i sve to...
Uvijek sam te priče slušao s velikim očekivanjem dok su mi ih roditelji pričali...Maštao sam kao malen kako ću ja u svojem razredu u srednjoj školi...Pa eto me sada tu gdje jesam...

Ali kad bolje pogledam...moj razred nije ništa slično onim razredima iz priča...malo tko je složan...
Al imam i prikladno objašnjenje za to...Malo tko se u našem razredu istinski pozna...Svaka čast izuzecima koji me znaju.. npr: Patuljčica,Helena i afkorz Vine.
To su neki od njih koji me usitinu znaju...mene sram ali to je tako-->većinu iz razreda ne znam ali poradit ću na tome... ;)

Dakako moram pozdraviti i svoje prijatelje(kad sam ih već spomenuo) koji ne idu sa mnom u razred... :)
Zapravo ne volim to nikada reći ali čak sam si s njima bolji nego sa svojima...

Ali kao i mnoge stvari u životu...neke stvari su tako i takve moraju ostati...
Ako uživamo u njima,zašto ih mijenjati? ;)
Uživajte

Baš sam razmišljao danas o nečemu...
Svijet je postao tako čudan...doista čudan...

Osjećam kao da je popločan kutijama za jaja i ona su poslagana po cijelom svijetu...
Ljudi samo čekaju da netko malo jače nagazi i da pukne...A neki čak i pogurnu druge da zaglibe malo jače i ispod njih pukne i nastane rupa...

Ali ne nastane rupa u prostoru već u njihovim srcima...Ona ostaju hladna i tamna...
I pitam se dali je možda ovo vrijeme kad bi trebala naša srca biti tamna...
Nije li vrijeme konačno da zavlada veselje i nekakve boje u našim srcima?

Stvari se događaju kako se događaju...neki vele da imaju neki tok i da sve na ovom svijetu ima svoj tok i predviđeno je tako...
Što možemo drugo nego...krenuti nekim mirnijim stopama...krenuti putem koji je popločan svijetlom i dobrim stvarima...?

Još jedan način je da možda probamo hodati opreznije...Manje zgaženih stvari bi bilo...

Evo nešto što će se sviđati Patuljčici ;)



I'm going to take my time
I have all the time in the world
To make you mine
It is written in the stars above
The gods decree
You'll be right here by my side
Right next to me
You can run, but you cannot hide

Don't say you want me
Don't say you need me
Don't say you love me
It's understood
Don't say you're happy
Out there without me
I know you can't be
'cause it's no good

I'll be fine
I'll be waiting patiently
Till you see the signs
And come running to my open arms
When will you realise
Do we have to wait till our worlds collide
Open up your eyes
You can't turn back the tide

Don't say you want me
Don't say you need me
Don't say you love me
It's understood
Don't say you're happy
Out there without me
I know you can't be
'cause it's no good

I'm going to take my time
I have all the time in the world
To make you mine
It is written in the stars above

Don't say you want me
Don't say you need me
Don't say you love me
It's understood
Don't say you're happy
Out there without me
I know you can't be
'cause it's no good


Bogu se dolazi pomoću ljubavi,a ne pomoću navigacije...
Umijeće duhovne predaje