U Republici Hrvatskoj postoji stožer za obranu od šupljih tikvi.
Zove se "holywin", pod skutima je svete majke crkve i glavna mu je zadaća suprotstaviti se izdubljenim bučama. Posljednji i odlučni teški boj o kojem će ovisiti opstojnost katoličke vjere i samog Isusovog nauka odvijati će se u noći sa 31. listopada na 1. studeni. Bojišnica će biti svugdje gdje se pojavi ijedna đavolja povrćka i odvaži se zasvijetliti.
Sama pojava novog crkvenog neprijatelja vezana je uz događaj u svijetu poznat kao "halloween", noć vještica. Taj pak performans vuče korijene iz keltske mitologije. Vezan je uz 1. studeni, kad su Kelti slavili početak nove godine. Bio je to i dan posvećen bogu sunca i gospodaru smrti. Po njihovom vjerovanju,u noći uoči tog datuma mrtvi su posjećivali svoje domove, a živi su im ostavljali hranu i piće da se pogoste. Običaj je to koji je raširen i među katolicima u nekim našim krajevima. Izdubljena buča potječe iz irske legende o kovaču Jacku, koji je dva puta prevario vraga, ali je vrag njega ipak prevario treći, posljednji put.
Poduzetni Amerikanci od te su legende i toga datuma napravili veliki biznis i popularizirali ga uvelike i izvan granica SAD-a. Okreću se milijarde, kupuju se kostimi, organiziraju zabave i kostimirani spektakli, rade se ukrasi i postavljaju na kuće, zgrade, u dvorišta. Tom se šašavom danu i "blagdanu" najviše vesele djeca. Hodaju cijelu večer po susjedstvu zajedno, skupljaju slatkiše, izvode psine i gluposti. Sam "blagdan " noći vještica zaslužan je i za mnoge filmske i literarne uratke u žanru strave i užasa. I mi, podložni svim i svakakvim utjecajima, prihvatili smo taj dan i "slavimo" ga, svake godine u sve većem broju, bez obzira što nema nikakvih utemeljenja i tradicije među pukom. Bitno je da se narod veseli.
No, već par godina sve je glasniji zaziv iz svete crkve protiv toga, po njima, "sotonskog" obreda orgijanja, bluda, raskalašenosti i svih zamislivih i nezamislivih oblika grijeha. Pokrenuli su i nekakvu udrugu, zadrugu, projekt, stožer, sektu, pitaj boga što. To se zove "holywin". To znači pobjeda svetih svetaca, ne Mirele Holy i njenih oraha.
Teško je bogme sada sve to sagledati objektivno i smireno. I sa strane promotriti cijelu situaciju. Pa naći pametan i razuman razlog zašto se jedna organizacija reda i veličine katoličke crkve osjetila ugrožena grupama djece u kostimima filmskih superjunaka i izdubljenom bučom u kojoj gori svijeća. I proglasila sav taj cirkus djelom samog nečastivog, a sve koji se te večeri ludiraju i kostimiraju prokazala kao sotoniste. Po našoj milostivoj crkvi svi ti mali supermeni, thorovi, ironmeni u jeftinim kostimima iz Šangaja su, ustvari, Paklene Legije izašle iz Hada i krenule u rušenje samog temeljnog vatikanskog kamena. A šuplja svjetleća tikva je talisman samog Šejtana, kojim on zavađa i obmanjuje nevin i naivan puk i odvodi ga sa puta kreposti, čistoće i poniznosti. I narušava odnose u kojima raja pokorno sluša spodobe u kostimima sa zlatnim križevima i bundama od nerca.
Čak i ako je od crkve, previše je. Ako svi popovi svijeta još nisu uspjeli ljudima isprati pamet i usaditi svoje nauke djeci koju opsjedaju gotovo svakodnevno, što u školi, što u crkvama, što preko radija, što preko televizije, kolike su onda šanse da će glupava navada bušenja povrća jednom godišnje nekome nauditi i skrenuti ga sa "pravog puta"? Postali su popovi kao vegeta, miješali bi se baš u sve. Više se ne zadovoljavaju samo krštenjem jarića, sada su na redu i pripadnici biljnog svijeta.
A možda je tu ipak stvar sa svijetlom u tikvi. Što ako u tome svemu ima i istine? I ako iza toga svega stoji Lučonoša, pa kroz tikve šalje ljudima poruke. Da nije digao ruke od Čovjeka. I odlučio ga je još jednom uvjeriti da mu je najbolje služiti se vlastitom glavom. Onda sve ove, u pozlaćene halje maskirane trolove treba zaista hvatati iskonski strah...

Oznake: šuplje tikve, šuplje priče i ostale šupljine

Nakupilo nam se toga u posljednje vrijeme i više nego što možemo probaviti. Ploče, pismo, Niko Kovač, Sveti Ćiril, njihova braća također, Kliment, Naum. Stožeri za obranu onih koji ne traže da ih se brani. Stožeri za obranu od otvaranja očiju i razmišljanja vlastitim glavama. Nogomet, koji nam je važniji od zraka, skoro nam je odjahao sa jahačima apokalipse, spasio nas Talijan jedan. Sad je aktualno tko se kako ponaša u pisanim i elektronskim medijima, odnosno tko je kulturan, učen i učtiv kao bečki konjušar, a tko je neotesan kao partizanski stražar iz vica: Društvo napred, kultura stoj! Bitno je vrlo tko će s kime u krevet, toliko da će na nacionalni referendum. Jebeš ga, ako nam se ne diže standard, mora biti pod nadzorom na koga nam se kita diže. Malo se kroz novine pratilo nadmetanje intelektualno-moralnih veličina ljevice i desnice. Nešto kao u filmu Crossroad. Tu se malo sve ustalasalo, kao jedni ne mogu biti intelektualci jer su ko od stijene odvaljeni, drugi su pod staklenim zvonom, ne izlaze iz salona, nemaju veze sa stvarnim svijetom. Ima dosta onih koji nisu zadovoljni ni s jednima ni s drugima, no, kakvi su takvi su. Drugih nemamo, a nemamo baš ni neku bazu za kvalitetnu nadogradnju. U tom lijevo-desnom loptanju one u sredini, kao i uvijek, nitko ništa ne pita. Po njima i jedni i drugi samo prospu sjeme svojih istina i ideja, u nadi da će se primiti na kojem "neopredijeljenom" ili "neodlučnom".
U cijelom tom nadrealnom i avangardnom svemiru naišao sam, sasvim slučajno, na jednom internetskom portalu na tekst o nekakvom sajmu. Prva pomisao mi je bila evo opet neki sajam u organizacije koje županijske gospodarske komore. Organiziran motiviranim i promaknutim direktorom, u znak zahvalnosti šefu državne komore za povišicu. Gledam dalje na još nekim stranicama, vraga! To neki sajam u Dubaiu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To su oni šta rade otoke, lebdeće zgrade i skijališta na plus 57 stupnjeva celzijusa. Sajam se zove GITEX, okuplja svjetske IT kompanije.
Skupilo se na tom sajmu, a tako vele sami emiri, oko 130 000 ljudi iz te branše, iz 150 zemalja svijeta. Došli su predstavnici iz 80% vodećih svjetskih kompanija na području informatičkih tehnologija. Bio je to sajam za Afriku i Aziju, područja koja imaju gotovo beskonačne mogućnosti razvoja i rasta informatičkog sektora, jer su dobrim dijelom na početku i tek trebaju uhvatiti priključak sa Europom, Amerikom i Japanom. I gle sad čuda- zemlja partner bila je Srbija. Sa svojih petnaest kompanija. A iz lijepe naše nikoga.
Pogledamo li par mjeseci unatrag- još večeg čuda! U tu je vražju Srbiju uz FIAT, KIA-u i Hyundai došlo još 150 kompanija iz auto-industrije. Njemački Mercedes će u beogradskom Ikarusu raditi autobuse. Pa onda još jedno čudo nebesko- zrakoplovna kompanija Etihad Airways iz UAE postao je strateški partner bivšeg JAT-a, sadašnje Air Srbije. U Beogradu će graditi aerodrom koji će preuzeti ulogu vodeće zračne luke u regiji. Rusija počinje u Srbiji graditi trasu Južnog toka, vele vrijedi oko 1,7 milijardi dolara. ..
Ali, ta Srbija ima nekakvu Agenciju za strana ulaganja i promociju izvan Srbije. Tako se to točno zove, bog te pitaj što to znači. Valjda označava grupu ljudi koji, lijepo obučeni i počešljani, putuju po svijetu o državnom trošku i nešto kao rade. Imamo i mi takvih, nemajte straha. Samo što komšije polučuju nekakve rezultate.
Mi imamo HGK koja skuplja slike kao dječica životinjsko carstvo i nogometaše. Imamo stratege koji po svijetu nude ono što smo platili 10 novaca za 3 novca. Jer, strategija je- bolje 3 sada nego 30 za 20 godina. Imamo stožere za obranu stečenih privilegija. Imamo nogometnu reprezentaciju koja nas baca u očaj ili ekstazu. Trećina državnog proračuna nam ovisi o lijepom vremenu i volji turista da odriješe kese. Susjedi su morali krenuti drugim putem, svjetski putnici baš ne preferiraju kanale za navodnjavanje. Ali ih obožavaju ratarske kulture. Koje rastu kroz cijelu godinu, za razliku od furešta, koji se prže samo na ljetnom suncu.
Sliku o stanju i trenutnim prioritetima "tu" i " tamo preko" upotpunjuju komentari ispod spomenutog teksta o sajmu u UAE. Jebo ti sajmove, poslove, radna mjesta, izvoz i BDP, dok mi ne riješimo tko je gdje bio '41., '91., čija je strina Srpkinja a čija Srbijanka i tko je u duši Hrvat a tko peder! Glavna tema za nedavne posjete hrvatskog predsjednika Srbiji bile su priče u povijesnim čitankama. Jer, to će nam ipak najbrže otvarati radna mjesta i osigurati strelovit rast penzija. A od toga će nam živjeti i djeca. U našim medijima nije bilo puno govora što je sa Srbijom dogovoreno na gospodarskom planu. Govora o stanju gospodarstvu i industriji u Srbiji nije bilo uopće. Da tko ne usporedi stanje tu i tamo, pa zaključi kakve smo trube.
Naši premijeri, ministri, predsjednici države, gospodarstvenici traže partnere i investitore po cijelom svijetu. Ali nalaze samo mutne tipove sumnjive prošlosti i zajedničke nam maglovite budućnosti. Mađari su nas sve preveslali, mada smo ih mi mogli staviti cijele u naš kajić i odvesti u nepoznatom smjeru. Turci su htjeli DIOKI jer je na lijepom mjestu, na moru, a ne zato jer se razumiju u to što rade. Rumunj koji treba kupiti HŽ Cargo skriva se valjda negdje na Karpatima. Vele da je na listi terorista. Nejasno je zašto bi onda išao kupovati vlakove, njima ne može svugdje, kao recimo s kamionima punim nitroglicerina. I mi smo prošli sve ove Arape, uzduž i poprijeko. Očito im mi nismo bili simpatični. Išli smo i u Rusiju u par navrata. Svaki puta po pare za Srednje ili Veliko Ništa. Otpravili su nas uz objašnjenje da je tvorac patenta "Benzin vaš, ideja naša" ipak njihov državljanin, i da im je takvih već dosta. Zadnje smo naše ideje i vizije prezentirali u Londonu. I oni su shvatili da to na kraju uključuje njihove milijarde, pa su nas uputili u Leteći cirkus...
No, neka Srbima sve to. Dabogda ih poplavili svi ti njihovi kanali za navodnjavanje. Raspršili se, daj im Sveti Ante, po svijetu u avionima i razvezli se autobusima, da ih više nikada ne vidimo. Dao im sveti Ilija da ih sve asimiliraju ta IT postrojenja i pretvore u Borgove, pa nek onda po Zlatiboru iskaču pred medvjede "Mi smo, bre, Borg, bre"!
Mi ćemo i dalje pokretati poduzetničke inkubatore, okrugle stolove, diskusije, seminare, radne grupe i druga čuda kakva svijet još nije vidio. I pred ogledalom si tepati kako smo pametni, genijalni, prosvijećeni. I nenadjebivi iznad svega.

Oznake: iluzije i zbilje...

Zaboravite sve priče o važnosti školovanja i obrazovanja, o potrebama cjeloživotnog učenja, o tome kako je znanje najveće bogatstvo. I to da je Hrvatska zemlja znanja. Jer nije. Nije čak ni slučajna država. Hrvatska je zemlja sranja. I to takvih sranja kakvih se u uređenijim zemljama i društvima ljudi ne mogu ni sjetiti, a kamoli ih napraviti i živjeti okruženi njima.
Možete vi završiti ne znam kakve škole i biti ne znam kako pametni, stručni ili sposobni, ali ako težite zaposlenju u bilo kojoj državnoj, gradskoj, općinskoj ili županijskoj službi ili ustanovi, to vam ne vrijedi puno. ( Velikoj većini visokoškolovanih kod nas je još uvijek poslodavac država, priznali mi to ili ne. ) Iznad vas je uvijek instanca državne ili lokalne politike, koja odlučuje tko će i gdje raditi, a za političare u ulozi poslodavaca su kriteriji nešto drugačiji, za razliku od onih koji traže stručnost i sposobnost na prvom mjestu. Njima je bitno čiji ste, od kojeg političkog klana, što ste njima/komu njihovome/komu iznad njih ili što ćete im biti/dati.
Nebitno da li konkurirate za mjesto tajnice u ministarstvu poljoprivrede, čistačice u gradskoj knjižnici, domara u dječjem vrtiću ili profesora u matematičkoj gimnaziji. I nebitno je kakve su vam preporuke, iskustva, znanja, vještine. O vašoj sudbini će odlučivati nekakva polupismena bitanga koja je, koje ironije, na poziciju da odlučuje o vama dospjela zahvaljujući dijelom i vama, jer ste joj izlaskom na izbore dali legitimitet. I koja ne zna niti pročitati naziv radnog mjesta za koje se vi natječete. Ali musavac ima stranačku iskaznicu, a vi ako je nemate- niste imali sreće.
Možemo mi sada razglabati da to nije baš tako, da nisu svi takvi, da ovi jesu takvi, oni nisu, da nije svugdje isto. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. Dok je na snazi ovakav sustav ništa se neće promijeniti. I dalje će našim porezom i našim životima upravljati lopovi, barabe i nesposobnjakovići. Takav nam je horoskop. Jednostavno smo prije dvadeset i nešto godina krivo nasađeni. Mogu se sada smjenjivati i političari i stranke svaki tjedan, ništa se neće promijeniti na bolje. Dok oni koji upravljaju državom i državnom imovinom za svoje postupke, krive procjene i nedjelovanje ne budu odgovarali krivično i materijalno, nema nama sreće. Ne treba biti pretjerano mudar i pametan pa zaključiti da niti jedna stranka ili Vlada neće dobrovoljno pristati na tako nešto. Nitko se neće dobrovoljno odreći svih benefita koje kod nas donosi vlast, odnosno prerezati granu na kojoj sjedi. Bio on domoljub, pametan, altruist, socijalist, konzervativac. I ništa se neće po tome pitanju promijeniti sa slijedećim izborima.
Razvila se kod nas jedna posebna kasta parazita. Sada svi ti paraziti zbog povećanja svoje brojnosti i nezasitnosti polako postaju štetočine i prijete da će uništiti cijeli sustav. Paraziti u prirodi paze da ne unište svojeg domaćina, jer će time ubiti i sebe. Kod naše vladajuće kaste nije takav slučaj. To pokazuje da su prirodni zakoni i teorije evolucije i razvoja preskočile Hrvate. I da su i biljke i životinje puno svjesnije od nas Hrvata, a i mnogih drugih pripadnika ljudske vrste. Kada se lav najede, može mu zebra skakati po glavi, on će je samo repom otjerati. Jer zna da je sit i da ne treba jesti par dana, a ako zebru sada ubije, za par dana će se raspasti i neće mu biti od nikakve koristi. Ukratko, ima nekakvu mjeru. Za razliku od naših političkih struktura koje nemaju nikakve mjere niti granice. Jednostavno, nikada im nije dosta.
Uzimali su svi, tko god je mogao, odnosno bio u prilici. I nije trebalo za to biti pretjerano pametan, kako neki tvrde. Trebalo je samo imati dobar želudac, obraz kao đon i sjeban moralni i humani kompas. I naravno, baciti svima pred oči domovnicu ili spomenicu u datom momentu. Ako ih danas netko sramežljivo i upita za nešto, svi se prave bolesni. Ona bolest, znate, kada zaboravljate i više nego bi trebali. Pa se ne sjećate točno od kuda ti silni novci, tko je sve bio sa vama, gdje je žena spremila novce, i koji uopće novci. I tko smo uopće mi da takve veličine maltretiramo s takvim sitnicama?
Konkretnim se ciframa može prikazati i dokazati da je financijska šteta koju je HDZ za svoje vladavine nanio ovoj zemlji veća od svega zla koje nas je zahvatilo od kako je svijeta i vijeka. To su mogli izvesti jer smo im mi prvo dali legitimitet i zato jer su imali što zamračivati i pretvarati. Uhvatili su se ljudi svega što se dalo pokrasti ili preprodati. Imali su nastup. Sve su znali, za sve su bili spremni, za sve su bili sposobni. Mi smo se sklanjali u stranu, kada je postalo očito što rade, nije više ostalo puno toga vrijednoga što bi mogli predati u nasljedstvo nadolazećim generacijama. Osim dugova i sramote.
Sadašnju vlast krase nesposobnost i nekompetentnost za bilo što, čime dobrim dijelom nadoknađuju manjak poriva za gramzivom otimačinom, koji je krasio HDZ. Njihove su glavne odlike arogancija, bahatost, iživljavanje preko institucija nad svima onima koji im se ne sviđaju zbog svojih stavova, frizure ili su ih krivo pogledali. I dizanje buke i prašine kako bi prikrili vlastitu nesposobnost i neaktivnost.
Cijede još ono malo novca koji je preostao građanima i državi da bi zadovoljili neke svoje taštine i nahranili ego. Svoju pamet, prosvjećenost i izdignutost nad prostim pukom ispoljavaju donošenjem besmislenih i neprovedivih zakona i propisa, koje su negdje vidjeli i čuli, pa zaključili ako ih nakaleme na nas, riješiti će nam sve brige i probleme. Dvije godine se zanimaju sa donošenjem zakona o zaštiti afričkih zvijeri, bilja, paprati, preimenovanju svinje u prase i pada u negativan rast i biranjem limuzina i namještaja. Element forme prije i iznad svega, sadržaj je nebitan i zanemariv. Ekonomska i gospodarska politika se bazira na tome da ministar financija uvede novi porez, nekome nešto skine ili se negdje zaduži. To je razumljivo sa aspekta potreba države za normalno funkcioniranje. Ali kada država svoje građane cijedi iz dana u dan sve više i više, a za uzvrat im daje jako malo ili ništa, onda se građani s pravom osjećaju prevarenima i opljačkanima. Kriminal i pljačke države i građana od strane vlada na čelu s HDZ-om mogu biti izgovor za dosadašnje stanje i dugove. No, gospodarska pasivnost i novi porezi pokazatelji su nepripremljenosti i nesposobnosti aktualne vladajuće garniture.
Samom promjenom stranke ili političke opcije na vlasti neće se promijeniti ništa na bolje. Situacija u društvu je takva da se promjeni sustava ne možemo tako brzo nadati. Preostaje nam jedino nada da će možda u dogledno vrijeme Amerika krenuti u ove krajeve nekome uručiti demokraciju. Sa šestom flotom. Pa možda navrate i do nas. Kako nam je krenulo, i ta će se opcija uskoro učiniti prihvatljivijom i primamljivijom od sranja koje smo si sami napravili.

Oznake: važnost obrazovanja, moderne bolesti

Državna je televizija u sinoćnjem dnevniku konačno opravdala svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Sve su nas odmalena učili o važnosti vlaknastog povrća i vitamina u prehrani. Namirnica koja obiluje vrlo važnim C-vitaminom i koja nas može spasiti od gripe i prehlade je kupus. Sinoć smo čuli i vidjeli da kupus može spasiti i državni proračun, dakle, posredno i Republiku Hrvatsku od nadolazećeg gospodarskog i financijskog kraha.
Naučili smo nakon sinoćnjeg dnevnika još jednu stvar. Da je Predsjednik umro prije trideset i tri godine. Sumnjali smo sve više u to zadnjih godina, od sinoć ne bi trebali. Trebalo bi nam biti jasno. Onima koji primaju socijalne pomoći, istražuju kontejnere ili besposleno gledaju kako je njihova tvornica pretvorena, privatizirana pa ponovno pretvorena u šoping-centar ili invest-nešto, to je već duže vrijeme jasno. Jasno je valjda i onima koji rade bez plaće i doprinosa, dok im gazda iz BMW-a, a država preko tevea trube kako je kriza i kako se nema. Svim ustašama, četnicima, domobranima, socijaldemokratima, liberalima, demokršćanima, demokratima, konzervativcima neće vjerojatno biti nikada jasno, kao što im nije niti sada ništa jasno. Ili se prave da ih se to ne tiče, ili ih jednostavno boli ona stvar, ako su u postotku odabranih za novu elitu.
Svima ostalima trebalo je postati jasno nakon što su sinoć mogli vidjeti kako se bivši ministri/premijer/direktori cere javnosti u lice, sliježu ramenima i prave kao da su tek sada stigli, pa nemaju blagog pojma o čemu se radi. I zašto ih se uopće uznemirava. Pa je sadašnji visoki funkcioner HDZ-a svima objasnio kako oni nemaju s time ništa, jer su prošli svoju katarzu. Koja se temelji na tome da ispisuju iz stranke članove kojima se otkrije zamračenje financijskih sredstava. I da se dalje prave da se ništa nije dogodilo. One koji nisu otkriveni, čuvaju u krilu i dalje. Činjenice su, i to dokazane i nepobitne, da su nestale enormne sume novaca i upropaštena bezbrojna poduzeća. Činjenica je i to da se zna tko je u to vrijeme bio na vlasti i pri vlasti. Premijer, ministar prometa, obrane, policije, predsjednik komore... Što ih sve skupa ne čini strankom, nego kriminalnom organizacijom koja se je udružila radi pljačke tuđe imovine. Ali, ništa se ne može dokazati, nitko ništa ne priznaje i cirkus za javnost i sudove može početi. Nitko ih ne pita gdje su novci koji su nestali, vjerojatno niti neće. O tome da ih se zatraži da vrate otuđeno, možemo samo sanjati. Samo se zna da novaca nema. A sadašnji predsjednik stranke/pokreta/organizacije kuka i leleče kako je sadašnja vlast na čelu sa SDP-om za dvije godine uspjela upropastiti sve ono što su oni u osamnaest svojih godina stvorili i čime su nas podarili i zadužili.
Mi se danas bavimo slovima, pločama, kurtonima, nogometom, Kurtonima...Vlast na čelu sa "socijaldemokratima" provjerava podrijetlo kupusa. Teško za povjerovati, ali mogli smo vidjeti i čuti na vlastite oči i uši. Cijeli je državni aparat upregnut da bi se potrpalo nekoliko vreća kupusa u policijski kombi. I to se sve objavilo na dnevniku. Sudovi, policije, uskoci, poskoci, ljute guje, nitko živ ne može ništa dokazati ni pronaći ništa od nestalih milijardi iz HAC-a, HŽ-a, HGK, premijerove torbe, Franjo Tahi uvozi, izvozi, prodaje, preprodaje, nikome ništa. Ali mogu kazniti čovjeka koji prodaje kupus. Jedan je precizno sažeo stvari- država nas tjera i upućuje da krenemo u krađe i otimačine. To je u ovoj državi i društvu ozakonjeno '91. i važi još i danas. To je, na kraju krajeva, i izravna i neizravna poruka koju su nam do sada slale sve Vlade svojim postupcima ili pasivnošću. I da završimo priču s kupusom- ako čovjek koji ima svoju zemlju na kojoj uzgaja kupus ne zadovoljava sve uvjete da taj kupus može i prodavati, kako ga onda može prodati država, nakon što ga je tom čovjeku oduzela!? Dodajmo još, nevažno za ovu priču, da ga je za taj isti kupus prethodno oporezovala barem kroz desetak poreznih stavki i dvostruko više neporeznih davanja.
Vlade HDZ-a su nas besramno i bezobrazno pokrale i opljačkale, rasprodavši dobar dio svega što je u ovoj zemlji vrijedilo. Sadašnja garnitura naumila je dovršiti započeto, pritom još od nas rade budale. Prezentiraju nam svoje postulate, po kojima je tri milijarde više od osam milijardi. Tješe nas kako su vremena teška, kako se svi moramo nečega odreći, kako će se evo i oni odreći mnogih stvari. Ali ne i automobila sa deset zvučnika i upozorenjem da vam se probila guma. Imaju li i na državnom proračunu sustav upozorenja koji će ih alarmirati kada ga probiju?
Svi od '91 do danas naglašavaju važnost izlaska iz mračnih vremena komunizma. Te zle ere tvornica, brodogradilišta, kombinata, škola, bolnica, stanova... U kojima i danas živimo, školujemo se, liječimo...Iz tih su godina mraka isplivali i svi "hrvatski patnici i mučenici", pa zasjeli od '91. na dalje.
Današnji soj menadžera, poduzetnika, biznismena iz monetarno/liberalno/optičke ere busa se u prsa i na sva usta hvali svojim dometima i pameću. Koji se temelje na nadzornim odborima ili upravama bivših društvenih poduzeća, koja su stvorena novcima svih radnika i građana, a onda pretvorena i poklonjena "našim ljudima". Poslovanje temelje na povećanju cijena usluga i otpuštanju radnika.
Dnevnik je donio i vijest o sahrani Predsjednikove supruge. Sahranjena je uz Njegov grob, samo pod imenom, kao i On. Nije trebao ništa više, jer su svi znali tko je bio. Znaju i danas. Iako su se mnogi nadali da će se brzo zaboraviti. Ti su jučer naglašavali kako je sa smrću supruge završila jedna era. Ima mnogi koji to žele, jer se srame što su od svih nas napravili nakon Njega. Barem oni koji imaju još malo srama i čovječnosti u sebi.
Jer, dok je On bio Predsjednik, ovakve barabe koje se danas svima smiju u lice i naručuju limuzine dok tisuće prevrću otpad bogataša, bile su na primjerenijem mjestu, ne na vlasti. A upravo takvi su nas digli na buku kako im je u Njegovo vrijeme bilo zabranjeno misliti i djelovati. Pa, evo, dali smo im da misle i djeluju za nas i u naše ime. Tridesetak godina poslije vidimo kuda nas je to dovelo. Onda je bilo omogućeno raditi svakome tko je htio, tko je htio u inozemstvo, mogao je. Vani raditi a ovdje graditi. I nisu mu dolazile barabe mjeriti kubike ili strehu i prebrojavati glavice zelja i patke u kokošinjcu. Ali, nije bilo dozvoljeno misliti onima koji su mislili kako sve te vode usmjeriti na svoj mlin. Danas nas više ni vani ne dočekuju raširenih ruku, što zbog toga što ni kod njih nije bajno, što zbog toga što vide kakve smo bitange postali.
Sve što su popovi blagoslovili a lopovi rasparčali stečeno je u tim mračnim vremenima rada, proizvodnje i izgradnje. A "zla maćeha" nas je liječila i školovala. Uzalud je danas idiotima tumačiti da ono što je bilo ovdje nije imalo veze s komunizmom. Čak se još i danas nađe slaboumnika koji krenu u tumačenja da bi nam u ona vremena bilo bolje u nekim modelima staljinizma, za koje su se zalagali neki hrvatski nazovi domoljubi. Ti bi se trebali prisjetiti da su ti modeli zabranjivali ljudima da putuju iz svojeg mjesta u susjedno, dok su oni iz "zemlje teškog jada" slobodno mogli lunjati po cijelom svijetu.
Danas smo oslobođeni svega toga zla. Jedino što nam nitko ne želi reći niti "dobar dan" ako mu prvo ne damo na uvid novčanik ili bankovni račun. Oni koji neće imati par desetaka tisuća kuna/eura će se još malo moći školovati samo kod sova, a liječiti tako da zajedno sa lisicama i jazavcima grickaju ljekovite trave i glođu umirujuće kore drveća.
Svi oni koji su naučeni i odgajani da žive od svojega rada, da cijene i poštuju tuđe, da uvažavaju i priznaju svakoga, da čovjeka drže za riječ i prosuđuju prema dijelima, da se ne saginju i ne ponizuju pred nikim, da budu ponosni na sebe i svoje, da vole svoju zemlju i da pomažu onima koji su u nevolji znaju tko je ovdje bio Predsjednik, a tko jeftine imitacije. Koje su kraj svojih imena morale svašta nadopisivati, da bi ispali nešto, jer su bili svjesni da će ljudi brzo shvatiti da su, u biti, nitko i ništa.
A ova banda koja u cekerima nosi novce i ljudima krade kupus? Koštali su nas puno, a koliki će nam račun na kraju zbog njih ispostaviti, sve nas bi trebalo biti strah. Predsjednik bi za njih imao jedino moguće rješenje. No, bilo pa prošlo. Kada nam usfali tema i materijala, ili moramo stvoriti uvjerljivu dimnu zavjesu za kakvu transformaciju ili magiju nestajanja, vratimo se u '41., '45., '71., '91., '95. Zato niti ne zatvaramo nikada vrata do kraja. Niti na zatvorima, niti na ludnicama, niti na savjesti. Hvata nas opet onaj opasni slavenski fatalizam. Biti će što će biti. Zato, jedimo puno vlakana, da probavimo sve što nam se sprema. Evo, i vlast nam preporučuje kupus...

Oznake: važnost pravilne prehrane u turbulentnim vremenima

Čuli ste već za skrivene poruke koje nam se šalju kroz pjesme, reklame, filmove, razne proizvode. Tim se porukama nastoji na nas podsvjesno djelovati i natjerati nas da činimo ono što nikada ne bismo ni pomislili činiti pri zdravoj pameti.( Ako to stvarno tako i funkcionira, onda je naša Vlada vrlo uspješno bombardirana takvim porukama i to svakodnevno. Zbog tajnih masonskih podmetanja u reklamama za kroki-kroket iz Soko štarka, Zoran Milanović odluči prodati autoceste. Poruke ubačene direktno u tok svijesti, sakrivene i veselo otpjevane kroz "perilica duže živi uz kalgon" uvukle su Ivu Sanadera u cijelu priču sa kožnim torbama, a Ivicu Todorića potaknule na neplaćanje državi i dobavljačima. Kroz predgovore u Bibliji podmuklo se navodi svećenike da nježno miluju ministrante, a braću Mamić da prodaju djecu u inozemstvo. Te podsvjesne poruke su opasne i s njima se stvarno nije za šaliti.)
Stručnjaci iz nekoliko nacionalnih hrvatskih instituta za jezik, domoljublje i pravovjernost analizirali su na koje se načine točno ćirilica bori protiv naše opstojnosti i duševne ravnoteže. Došli su do zapanjujućeg zaključka. Ćirilica se inflitrirava u naše tkivo i mentalne sklopove od naših najranijih dana i prvih slova. Na krajnje podmukao i nehumani način, kakva ona u stvari i je, našoj hrvatskoj nejači se kroz naizgled nevine i bespomoćne ćirilične uratke šalju krajnje razarajuće i smrtonosne poruke.
Naši su stručnjaci analizirali skrivene poruke u jednoj najpoznatijoj ćiriličnoj zamki. I otkrili kako ta naizgled nevina i poučna pjesmica potiče na razaranje tradicionalnih hrvatskih ognjištarskih vrijednosti, kako širi nemoral i propovijeda devijantne oblike ponašanja među našom omladinom. Također, potiče na građanski neposluh, nepoštivanje zakona i institucija države, što vodi ka rušenju naše države koju ćirilični zlotvor nikada nije želio i čije mu je postojanje čir na želucu. Na kraju, od toga zla nastradale su, indirektno, i naše lokalne samoupravne jedinice, jer junak ove antihrvatske i antiljudske pjesme otvoreno propagira neplaćanje komunalnih doprinosa.
Naši stručnjaci za moralnu, jezičnu i duševnu stabilnost i ispravnost ustupili su nam ovu himnu zla onakvu kakva ona u stvari je, a što su oni, u svojoj veličini, mudrosti i ispravnosti, na vrijeme razotkrili.

Ježeva kućica
(o čemu se, u stvari, tu radi)

U šumi staroj na raskrižju puta
U ranu jesen pod okriljem noći
Ježurka ježić rakiju toči.
Na proplanku radi pecara stara,
Jež na crno rakiju peče
Porez ne plača
I državu vara.

A rakija žeže
Nije ni skupa,
I svakoga ravno
U mozak lupa.

Zmija Šarka od rakije
danju bijele miševe sanja,
A Jazavac od nje
po općini radi sranja.

Ovci više nitko ne toči
jer kad popije dvje-tri
izbeči oči,
Ako okrene još
i četvrtu rundu,
noža se hvata
i vuka traži
da od njega načini si bundu.

Zec od loze
psuje sve živo,
a kad ga pijanog pretuku
ničeg se ne sjeća,
vuče se ko prazna vreća
i razmišlja da pređe na pivo.

Stari Jastreb što dobru
kapljicu štuje,
loče ko smuk pa sa
drveća po svima bljuje.

Medo prazne boce pre sebe stavlja
a kada se duševno onestabili
lugara po šumi traži
da ga spolno zlostavlja.

Vuk pije ko spužva
pa u nesvijest pada,
a onda se na čudnim mjestima
budi iznenada.
Zabrinuo se tako jednoga dana
kada se probudio u krevetu
pokraj kapelana.

Tu čak i jedan Slon pije za siću,
sad je svima čudno
kako se on uklapa u ovu priču,
al taj je Slon
sklon kocki i piću.
Iz zoo parka iz grada
je stigo,
gdje je direktoru sef
sa lovom digo.
I umjesto da zoo kupi lava,
Slon je sve spiskao
na utrke mrava.
Sad kod Ježa pije na dug,
a kada ga uhvati tremens
tužno pjeva i hoda u krug.

Ježurka ježić pravi je drug,
on svima daje da piju na dug.
Al ipak traži u nečem pokriće,
Puž je tako propio već tri kuće.
Ni Dabar više ne može
kredit da vraća,
Ostao je jadan već
bez zuba i gaća.

Krajnje je vrijeme da
Ježu se stane na kraj,
Da ne razara više
Taj šumski raj.
Da nam više rakijom
na mladež ne vreba,
Stožer za Ježa
osnovati treba!

Posljednji dio pjesme ubacili su naši čuvari nacionalnog identiteta i ponosa, kako bi dodatno naglasili kakve nam je zamke pripremila ta naoko nevina pjesmica. Naše su nam moralne i intelektualne veličine dale na kraju i putokaz za rješenje problema sa infiltracijom ćirilice u sve pore društva i sistema.

Oznake: podsvjesne poruke, Ježurka ježić, infiltracija

Godina je dvije tisuće trideset i nekoja. Hrvatska se i dalje bori sa korupcijom, nepotizmom, padom gospodarstva, rastom nezaposlenosti. Neuspješno. Jedina je zemlja EU koja ima negativan rast BDP-a. Pod vodstvom blagoslovljenih domoljubnih snaga ustrojen je Plemenski savez nacionalnog jedinstva i spasa domovinske i iseljene Hrvatske kroz bespuća povijesne zbiljnosti i neozbiljnosti. Od strane Plemenskog saveza donesen je i jedini ispravan zaključak- krivac za sve hrvatske nedaće i patnje kroz duge i mračne vjekove je ćirilica. Savez je odlučio povesti odlučujuću bitku koja je imala rezultirati uništenjem toga kočničara sveopćeg hrvatskog progresa i procvata. Mrski se je gad imao jednom zauvijek odbaciti u dubine pakla, kamo i pripada.
Pokrenuta je do tada neviđena ofenziva. Veliku prednost Plemenski je savez ostvario iskoristivši portal za prolaz u druge dimenzije, isti onaj koji je koristio Guillermo del Toro za snimanja Pacific Rim serijala. Portal je uspješno preseljen na teritoriju Hrvatske, u Kopački rit. Kroz njega je Plemenski savez uspio okupiti sve hrvatske velikane koji su ostavili dubokoga i neizbrisivoga traga u našoj bogatoj povijesti. I koji su, dakako, imali velikog iskustva u borbi sa mrskim nam ćiriličnim neprijateljem i njenim baštinicima. No, otvaranjem portala za potrebe naših snaga, otvorena je mogućnost da se i neprijatelj pregrupira i okupi nove snage zla, kako bi i dalje radio na rušenju našega sna o neovisnosti i napretku. Zato je na izlazu iz portala postavljena straža, koja je javljala o neprestanom komešanju s druge strane. Pošto su se naše snage već okupile, to je bio jasan signal da i neprijatelj okuplja svoje horde. I da nam predstoji odlučujuća bitka kojom će se rješavati sama opstojnost hrvatskog imena i sjemena. Po tko zna koji put...
Detaljnim promatranjem uočeno je da je neprijatelj za putovanje kroz portal pripremio neprijatelja kakvog u našoj domovini još nitko nije vidio, a niti mogao zamisliti. Bila je to Ćirilična devijacija klase Ultimat...
Za to vrijeme, u zemunici u srcu Kopačkoga rita, koja je služila kao zapovjedni stožer Plemenskog saveza, nisu se razrađivale strategije obrane ili planirale mogućnosti protunapada. Vodile su se burne rasprave i prepirke o mnogo važnijoj temi- tko će biti na čelu združenih hrvatskih domoljubnih svevremenskih snaga.

"Ja mislim da sam ja kroz našu povijest dokazao da sam najsposobniji i najdostojniji povesti Hrvatskog čovjeka u ovu posljednju bitku protiv strašne nemani", važno se nakašlja dr. Franjo Tuđman.
"Jesi, bogati, jesi!", otpuhne iz lule Maršal, koji se je slučajno našao u ovoj cijeloj priči. Nije mu baš sve bilo najjasnije, ali je društvo imalo dobrog duhana i travarice, pa je odlučio neko vrijeme ostati s njima. "Ti si mi jako dobro vodio Jugoslavensko sportsko društvo Partizan '71. Ja bih te odmah postavio za komandanta!"
"To je nedopustivo!", lupi šakom po grubom hrastovom stolu dr. Ante Starčević, otac domovine. "Jedino ja mogu biti vođa! Ja sam ipak otac domovine!"
"E, bogati, u pravu si", složi se i s njim Maršal. "Ako se netko može oduprijeti toj ćirilici, onda si to ti. Ipak si ti bio prvi Jugoslaven na ovim prostorima."
"Ovo je skandalozno, nedopustljivo i nepromišljeno! Opet srljate ko guske u maglu!", gladio je svoju bradu Stjepan Radić. "Neprijatelja treba prvo dobro upoznati, pa ga onda udariti gdje ga najviše boli."
"E, sa time se moram složiti! Au, majku ti božju, kako žeže!", spusti Maršal praznu čašu na grubu površinu stola. "Ti si, prijatelju, čovjek sa najviše iskustva u suradnji sa svim frakcijama mrskog neprijatelja.", obrati se Maršal Stjepanu Radiću. "To ti se mora priznati".
"Ako se netko kao poglavnik naših snaga može oduprijeti toj ultimativnoj ćiriličnoj nemani, onda sam to ja", javi se blaženi kardinal Stepinac. "Jer, uz mene su dobri Bog i sve sile nebeske!"
"Bogati, točno", složi se već pripiti Maršal. "Ti si sa ćirilicom upoznat još na Solunskom frontu, a i iz dopisivanja sa Dražom! Istinu zboriš. Ti bi trebao biti vrhovni komandant ove vaše nebeske armije!"
I tako su se prepirke nastavljale cijelu noć. U njih su se uključivali mnogi, više ili manje znani i bitni. Svi argumenti su obilato zalijevani travaricom i potkrepljivani udaranjem šakama o stol. Kako se niti do zore junaci slavnih hrvatskih prošlosti nisu mogli usuglasiti tko će ih povesti u odlučujući boj, a Ultimativna devijacija je krenula na put kroz portal, odlučiše da će vođa biti onaj koga odabere Maršal.
Maršal, već dobrano pijan, pošto je nazdravljao svakom govorniku, izrekne svoju procijenu.
"Ja mislim, bogati, da je najbolje da vas vodi drug Nazor!"
"Kako on!?", zinuše svi.
"Pa, on je u ratu sa mnom vodio sve i svašta, čak i kravu, tako da mislim da mu neće biti veliki problem voditi i vas!"
U tom trenutku u stožer upadne jedan stražar.
"Evo je! Devijacija dolazi! Ultimativna devijacija se probija! Pogibosmo! Bježmo, braćo junačka!!"
Nastane neopisiv kaos, strka, vriska. Zveket mačeva, buzdovana, šmajsera. Kako koji junak dograbi svoje oružje, tako istrči van, uz psovke i sudaranja sa ostalima, sve zbog viška želje za borbom, a manjka koordinacije. U zemunici uskoro ostanu samo Maršal, za stolom, te drug Nazor, koji je i dalje raširenih očiju gledao oko sebe, ne vjerujući u to što vidi. Maršal nesigurno ustane i uhvati se za rub stola.
"Druže Tito, što bi ovo?" prošapta drug Nazor.
"Rakija i propuh!"
"Kakav propuh, druže Tito?"
"Propuh u glavama! Idemo i mi van da vidimo što će se desiti!"

Cijeli su rit ispunile domoljubne hrvatske vojske iz svih razdoblja junačke nam povijesti i iz svih krajeva domovine i svijeta. Posebno su se brojnošću i željom da polože život na oltar domovine isticale trupe iz Beča i okolice. Pred samim portalom čvrsto se zbilo društvo iz zemunice. Čvrsto su stezali svoje oružje, na prvoj liniji obrane od mrskog dušmana, kako i dolikuje pravim liderima.
Iz portala se prvo začulo zujanje, a onda postepeno sve jače i jače tutnjanje. Nakon nekog vremena mogli su se razaznati glasovi. Svitalo je. Kroz jesenji pastel na granama rijetkog drveća probijalo se stidljivo sunce. Sada su glasovi nadjačali tutnjavu i mogla se razaznati pjesma. Dičnim hrvatskim muževima klecnuše koljena. Nekolicina ih ustukne. Pjesma je bila sve glasnija.
"Po šumi, širom, bez staze, puta..."
Odzvanjali su strašni ovi urlici iz portala. Svi u prvim redovima odskoče korak natrag. Krv se je ledila u žilama.. .
"Ježurka ježić povazdan luta..."
U očima naših junaka očitavala se jeza i nevjerica...
"...poznaju ježa, slavnoga lovca..."
A onda se je portal otvorio i na mekano lišće iz njega iskoči ćirilična devijacija klase Ultimat...
"Zdravo, drugari!", pozdravi devijacija članove Plemenskog stožera. Na ćirilici, da im još više utjera strah u kosti.
Nekolicina se hrvatskih bojovnika odmah onesvijesti. Neki počeše vriskati. Neki su pali na koljena, i vidjevši da im od ovakve nemani nema spasa, krenuše preporučiti svoju vječnu dušu Svevišnjemu. Jedan se nespretno spotakne i propuca si stopalo.
"Au, bogati!", trljao je oči Maršal kada je došao bliže portalu. "Mislim da je vrijeme da se ostavimo travarice, druže Nazor. Evo vidim ježa koji govori!"

Oznake: druge dimenzije, ćirilica, junaštvo

Sada se vidi. Sve je bio samo fol. I trik. Jeftin.
Prvo je bilo podijeli pa vladaj. To uvijek pali. Nije badave ušlo u poslovicu prije tisuće godina. Tako su se plijena dočepavali još dinosauri. Kad je otišao mačak, ispuzali su miševi. I počeli uskomešano dijeliti. Otvoreno, nadmeno, gordo. Kao i kad je otišao Kikaš...
Mi smo se trebali pretvoriti u pompoznu kulisu za južnoameričku operetu. Tako nam je namjenio odabranik naših prvih slobodnih kutija. U bijeloj uniformi generalisimusa, sa sjajnim epoletama. Kao da je sišao sa seta Divlje horde.
Danas prevrnemo kamen- iskoči netko tko je nešto jamio. Tko god je imao priliku, nije nas iznevjerio. Premijer, ministar, gradonačelnik metropole ili palanke, nečelnik općine sa dva sabirališta mlijeka i jednim lovačkim društvom, predsjednik državne komore, poduzeća banke...
Svima im je zajedničko to što dolaze iz stranke-pokreta koja je zadužila Hrvate ostvarenjem tisućljetnog sna o samostalnosti. Zadužila, onako iskreno, od srca, za jedno pet-šest pokoljenja.
Dodajte u taj lonac gospodare života i smrti i razne psihopate koji su isplivali za vrijeme topova, dobili smo družinu kakvoj su nekada uzimali mjeru usamljeni osvetnici demokracije i pravde sa VHS-a b-produkcije, a danas ocvali i oronuli plaćenici.
Onda smo na izborima, naivni i puni nade, okrenuli novi list. Čast nekolicini paragrafa, ali tanke i odavno pročitane knjižice. No, ne kaže se badave: da izbori mogu što promijeniti, bili bi zabranjeni. Jer više nismo ljudi. Sada smo monetizirani. Svaki nam se dan usklađuje tečaj.
Cehove sjecikesa, drumskih razbojnika i baraba zamijenili smo cirkuskim trupama. Sa pajacima, čudnim kreaturama i životinjicama koje znaju razne trikove. Oni sebe smatraju visokomislećima, produhovljenima, visokomoralnima, prosvijećenima. S visoka gledaju na nas, i jedino što vide, prašina je, zbog koje se ne mogu diviti vlastitom odrazu u ulaštenim cipelama.
Čast rijetkim izuzecima, ali prevladavajuće vrline su im arogancija, bahatost, nesposobnost, nestručnost, nespremnost na bilo što osim otići poslije prvog do bankomata. Ali su brzo usvojili i neke vrline onih s desne strane klatna. I pozvali narod na spremnost u zajedničkoj borbi za bolje sutra. U njihovom slučaju- nastavak milovanja debele guske. Nije da nas ne tješe da će nam biti još malo gore, ali, tako je to. Netko se mora i žrtvovati. Ne možemo imati sve što imaju i oni. Jer, kad bi to imali, onda između nas i njih ne bi bilo razlike. A razlika se mora vidjeti, jer ipak su oni odabrani. I, kako su nam u nekoliko navrata iz metropole poručili, nije naše da se miješamo u to što oni rade. Što god to bilo. Rezultati toga su vidljivi pred burzama rada, pučkim kuhinjama, kontejnerima...
Mi se i ne bi trebali miješati da oni za ono što rade ili ne rade odgovaraju, materijalno i kazneno. Ovako, sve što pričaju su Markovi konaki. A sve što pričamo mi ide u vjetar.
Elitizam i ekskluzivnost sada zazivaju oni koji su uspješno pretvorili društveno u državno, a sada u bankovno i menadžersko. Dok se je hapsilo u ime naroda, gaće su im se ipak do neke mjere tresle. Danas, kada se upravlja u ime države, sve je postalo sprdnja. Liberalno prijestolje pruža pogled samo na gore, dolje je gledati bespotrebno i besmisleno.
Sada smo postavili kule, sela, kulise od kartona. Vjetar i kiša ih bacaju, izvitoperuju, naginju. Dubok je i širok bezdan između onoga što jesmo i onoga što bi htjeli biti. U taj je ponor palo ono što smo mogli biti. Sada pratimo nastupe klaunova, opsjenara, hvalisavaca, sve od reda loših đaka. Sve sami jeftini trikove, koje ćemo opet preplatiti.
Nude nam se i neki treći putevi. Na kojima bi nas pratili bećarci za 20 000 kuna mjesečno. Ili narodne poslovice i Delboyeve replike. Na razini vođenja ceremonije krštenja vina. Ti su nas procijenili da smo plodno tlo za njihove fazone. Jer, čitamo novine sa trosložnim sintagmama i gledamo Volim Hrvatsku.
Nije da ju mi više ne volimo ili da u nju ne vjerujemo. Ali folera je stvarno previše. Svake četiri godine, kada neke nedjelje iza 19:00 istresemo kutije, ispadaju kao truli zubi. I koga da zovemo, kome da se obratimo, kome zavapimo? Ako Bog postoji, ako je svemoguć, ako sve vidi i zna, onda je i on običan zajebant. Kad pušta sve ovo...
Probali bi i mi sami nešto, ali znate kako je. Uvijek nešto iskrsne. Kiša, vrućina, sad će snijeg. Koncert, utakmica, prva pričest...
Udarite jaje izvana, uništili ste ga nepovratno, čak i ako je u njemu bilo ploda. Tek kada ljusku probijete iznutra, nastaje novi život. Povijest nas, dakle, stvarno nije ništa naučila. Sve što vrijedi, ne pada s neba. Ako se za to borimo, onda znači da vrijedi. Ako ne, ne vrijedi. Bitange i protuhe se nikada nisu same uklonile ili ustuknule...
A možemo ostati u nadi da će plaćenici jednom navratiti i do nas. I napraviti ono što treba. Tako da mi poslije možemo snimiti o tome film. Po istinitom događaju...

Oznake: foleri, opsjenari

Ovih se dana u javnosti može čuti ili pročitati dosta vijesti o tome kako Vlada planira i provodi strategiju upravljanja zemljom. Znajući da će krajem 2011. preuzeti vlast u državi, sadašnja se vlast za to dobro pripremila. Po uzoru na rektora Zagrebačkog sveučilišta, koji je 2010. u zgradu sveučilišta pozvao znanstvenika koji se bavi istraživanjem negativnih energija uz pomoć viska, sadašnja je Vlada poduzela (a i dalje svakodnevno poduzima) brojne korake koji su rezultirali nevjerojatnim, gotovo zapanjujućim rezultatima na području ekonomije i gospodarstva. Donosimo nekoliko detaljnih izvještaja iz kojih je vidljivo zašto se je u ovim trenucima ekonomske, socijalne, društvene, kulturne i moralne krize najbolje pouzdati u mađioničare, vračare, vizionare, opsjenare, vjerske karizmatike i ostale slične profesije. Naravno, samo one neutralne i nezavisne, koji nisu članovi niti jedne političke stranke ili kakvog gospodarskog lobija.

Ministarstvo poljoprivrede ima staru i provjerenu tehniku za razvoj dugoročne strategije na polju agrara, pri čemu se oslanja na vlastite snage. Svaka od šest službi i agencija na sastanke u Ministarstvo mora donijeti točno zadanu kost jedne određene životinje. Životinju određuje ministar, a kost mora osobno oglodati direktor službe, odnosno agencije. Na ministru je da donese sedmu kost, u kuloarima ministarstva znanu kao "Kost koja sve vidi". Na posljednjem sastanku nam je ministar otkrio o kojoj se točno kosti radi:" To je kost lubanje pijetla koji je lani imao viziju gdje je nestalo ono žito iz silosa. Novom vlasniku se taj naš nesretni vidjelac nije svidio, pa je nastala standardna dilema: ili će nestati vidovita ptica ili mi svi skupa." Kosti su zatim skupljene u zdjelu "Vapaja za sredstvima iz EU fondova" i bačene na stol. Detaljna analiza rezultata se još očekuje, ali prvi rezultati upućuju na to da nas očekuje sudbina slična onoj koja je snašla dinosaure.

Već smo govorili o vidovitom Jarcu iz Zagore i njegovim sposobnostima predviđanja rezultata utakmica i rasta BDP-a. Ispostavilo se da njegov angažman od strane Ministarstva financija baš i nije urodio plodom za državni proračun. Naime, dužinom Jarčeva skoka predviđao se rast BDP-a, na čemu je država dalje temeljila investicije i zaduživanje i inozemstvu. I ta su predviđanja bila daleko optimističnija od stvarnog stanja stvari. Razlog tome je kompleksne prirode. U vrijeme terenskih mjerenja od strane komisija iz Ministarstva financija koliko će Jarac doskočiti zajedno sa našim BDP-om, tjerale su se dvije koze u susjedstvu. To je stimuliralo našeg ekonomskog stratega da đipa puno poletnije nego inače, pri čemu pohotnoj mrcini ni na kraj pameti nije bilo u kakve će probleme dovesti državnu blagajnu. Doznali smo i da je kod nekih ozbiljnijih igrača prouzročio veće gubitke na kladionicama. Sada se pred svima, navodno, skriva kod hercegovačkih franjevaca. Granicu je prešao ilegalno, pretvarajući se da je novi povjerenik Europske komisije za Bosnu i Hercegovinu...

Krajem 2010. dvije manje stranke su uvjetovale svoj ulazak u kukuriku koaliciju angažiranjem Paula, vidovite njemačke hobotnice koja je te godine pogađala rezultate svjetskog nogometnog prvenstva, tako da je odabrala jednu od dvije ponuđene kutije sa hranom. Tadašnja je oporba potrošila gomilu novca da se dočepa takvoga vrhunskoga stručnjaka. I to im se danas višestruko isplaćuje. Paul je zaposlen kao vanjski suradnik u Ministarstvu gospodarstva i savjetuje osobno ministra koju nekretninu u vlasništvu države treba prvo prodati. Uz priču o Paulu vezana je i jedna šaljiva anegdota. Upravo zbog njega kukuriku koaliciji se nije priključila još jedna stranka, čijem predsjedniku danas od milja svi tepaju "mister 4%". Taj je gospodin osobno zahtijevao da se umjesto Paula angažira vidovita bugarska guska. Na sreću, nije ga se poslušalo, jer je guska imala slab postotak pogodaka na prvenstvu, tako da mu nije dočekala kraj. Servirao ju vlasnik svojoj obitelji i prijateljima nakon četvrtfinala. A mister 4 % je i danas ostao mister 4 %.

U 8 godina HDZ-ove vladavine u Ministarstvu školstva je bilo angažirano nekoliko tarot majstora kako bi dokučili treba li osnovna škola trajati 8 ili 9 godina. Novo je ministar preuzimanjem ministarstva uspješno detektirao mjesto gdje je zapelo. Odmah su nabavljeni novi špilovi tarot karata i novi setovi kristalnih kugli. Angažirani su i nove vizionarske snage, u skladu sa politikom naglaska na nove i stručne ljude. Nove projekcije govore da će se kroz sljedeća dva mandata vrlo vjerojatno biti na pragu rješenja problema.

Vidovnjak i opsjenar zaposlen u Ministarstvu rada obavijen je velikim velom tajne. O njemu se zna jako malo, i privatno i javno. I samo njegovo ime, Tajanstveni Đuka, više skriva nego otkriva. Njegovo djelovanje u tom ministarstvu tajnovito je, nerazumljivo i neshvatljivo cjelokupnoj javnosti. I radnicima i poslodavcima i medijima i sindikatima. U posljednje se vrijeme sve češće govori da su Ministar rada i tajnoviti opsjenar koji se krije iza imena Tajanstveni Đuka jedna te ista osoba.

Zagrebački gradonačelnik nema takvih problema. On je raspustio svoj cjelokupni savjet i pouzdaje se u vlastite odluke. Šetajući tako neki dan uz jedno parkiralište, kroz glavu mu je prošla misao trebaju li zagrepčani plaćati veću cijenu parkiranja na toj površini ili ne trebaju. Gradonačelnik je zastao na tren, sagnuo se i ubrao tratinčicu uz nogostup. I krenuo preispitati dilemu: trebaju- ne trebaju- trebaju- ne trebaju. Nije poznato koliko je cvjetova operušano dok nije došao do odgovarajuće odluke.

Problem velikih gubitaka na polju putničkog prijevoza u HŽ-u su odlučili riješiti na revolucionaran način. Ako projekt uspije više uopće neće trebati niti vlakove, niti pruge, niti ljudstvo. Za uspješno poslovanje biti će dovoljno zaposliti još oko tri tisuće menadžera. Njihov novi glavni savjetnik je postao Zlatko Sudac, u narodu poznatiji kao svjetleći velečasni. Uz to što svijetli, lebdi i prevrće se u zraku, Sudac ima i novootkrivenu sposobnost teleportacije. Za sve korisnike usluga HŽ-a velečasni Sudac će širom zemlje održavati seminare kako da se i oni teleportiraju na željeno odredište bez korištenja infrastrukture HŽ-a. Kojemu će, ako i savladaju tu vještinu, i dalje morati plaćati punu cijenu usluga koje im ovi neće pružiti. Kao i do sada. Ako projekt ne uspije, onda će se pokrenuti novi. Po uzoru na zagrebački glavni kolodvor, na svakom će se željezničkom kolodvoru u lijepoj našoj izgraditi mjesto za molitvu. Jer, kada putujete Hrvatskim željeznicama, nikada ne znate kuda ćete i kada stići. I hoćete li uopće stići živi. Zato su i u upravi toga državnog poduzeća svjesni da i njima i svim korisnicima njihovih usluga može pomoći jedino još dobri Bog. Kojem su putnici svakim ulaskom u vlak jedan korak bliže.

Ministarstvo Zdravlja je u bolničkom liječenju počelo provoditi neke New age tehnike, poput ispiranja želuca i društvene igre za pacijente i doktore" Pogodi što ćemo ti operirati". To je rezultiralo znatnim rasterećenjem bolničkih kapaciteta. Isto tako, Ministarstvo Zdravlja provodi u suradnji sa Ministarstvom rada i Ministarstvom socijalne skrbi preventivne projekte smanjenja broja srčanih bolesnika čija je bolest izazvana prekomjernom težinom. Projekt se pokazao vrlo uspješnim, no u posljednje vrijeme postoji realna opasnost da završi u drugoj krajnosti- pothranjenosti.

Iz svega ovoga je vidljivo da naša Vlada vodi brigu o dobrobiti svih svojih građana. No, vidljivo je i da nam je budućnost tajnovita i maglovita. A priča se i da je premijerovim novim savjetnikom postao i Vidoviti Milan, vrhovni autoritet na polju nadnaravnog, tajanstvenog i neshvatljivog. Sve područja na kojima briljiramo zadnja dva desetljeća...

Oznake: nadnaravno, tajanstveno, svakodnevno

Zašto nam kvar traje tako dugo
Nešto s ljudima na ovim našim prostorima još uvijek opako ne štima. Desio nam se neki kvar, sličan onome koji se desio i Gigi Bosniću. I traje već četvrt stoljeća. I sve dalje nam je sve gore. Ne možemo promijeniti pokvareni dio, jer ni sami nismo sigurni koji je. Jedino da nas se sve zamijeni. Nekim drugim ljudima. Ili zebrama, rakunima, onim robotskim usisavačima sa reklame. Svejedno, samo nekim tko će ovaj prostor i dodijeljeno mu vrijeme iskoristiti bolje nego što ga mi koristimo zadnjih par desetljeća.
Bili smo nevini i naivni početkom devedesetih. Sjetite se teve izvještaja iz toga vremena, u kojima su nam predstavljani novi stupovi društva. Nova gospodarska, politička, moralna, kulturno-umjetnička elita. Sve redom povratnici iz hladnog inostranstva, u izlizanim sakoima, ispranim trapericama, sa najlon vrećicama u rukama. Novi proroci koji su nas nakon desetljeća mraka trebali izvesti na put prema zemlji blagostanja i vječne sreće. Preveli su nas žedne preko vode, danas sve više nas izgleda kako su oni izgledali kad su se vratili sa svojih poslova pomoćnih kuhara i bjelosvjetskih potucala. Bio je to stvarno najveći ljudski ološ i šljam svih profila. I zaključimo tu priču jednom za svagda: naši ljudi koji su otišli u inozemstvo trbuhom za kruhom i stvorili sebi novi život, obitelj, posao, karijeru nisu se imali razloga vraćati u tom trenutku. A ti se ljudi sigurno nisu vratili da bi pretvarali i privatizirali našu imovinu, jer su imali dovoljno svoje. Vratili su se oni koji su i prije nego što su otišli tražili kruha bez motike. Vratili su se, ovaj put tražiti i kruh i motiku. Kruh da nam ga prodaju, a motiku da nam ju iznajmljuju.
Odrekli smo se tvornica, kombinata, proizvodnje, ukratko rada. Kao nečeg sramotnog, prljavog, omalovažavajućeg, nedostojnog novog hrvatskog čovjeka, kako nam je volio tepati trgovac iz Trgovišća. Uz onu o hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu. A tko je onda moga znati da će to završiti praznom hrvatskom guzicom u kineskim gaćama ? Rad nas je onda podsjećao na komunizam. A komunizam je bio zlo, barem onaj kod nas. To smo shvatili tek početkom '90-ih, kad su nam proroci otvorili oči. Bilo je to zlo, koje je kao i svako iskonsko zlo imalo mnogo lica. Ovo naše zlo se očitovalo kroz stanove, radna mjesta, plaćeno školovanje, plaćeno liječenje, ljetovanja u odmaralištima, vikendice. Ali, nije bilo banana i tome se je zlu trebalo stati na kraj. I stalo se je vrlo uspješno. Tako da nas ta avet neće, po svemu sudeći, više nikada dostići. Vjerovali smo da ćemo živjeti životom iz stranih TV serija samo zahvaljujući tome što smo zastavu okrenuli naopako. Danas stvarno ličimo na seriju. Samo se teško odlučiti za Zonu sumraka ili Na granici mogućeg...
No, nekoliko stvari koje se posljednjih dana povlače po medijima učvrstilo mi je vjeru da smo pleme koje ima ozbiljne smetnje u percepciji i interpretaciji stvarnosti oko nas.
Najnovije izlaganje bivšeg premijera pred časnim sudom kako je svoj imetak stekao ne iznudom od hrvatskih građana i državnih kompanija, nego prodajom slika golih žena i učenjem austrijske dječice "Vjerujem u jednoga Boga, svega vidljivoga i nevidljivoga" kroz neko će se vrijeme sigurno u školama svrstati na popis lektire uz bok "Regoču" i "Ribaru palunku". No, doktor poliglot više nije niti glavna niti važna vijest. Postao je usputan, popratni sadržaj za popunu stranice ili minutaže. Nešto kao Krusty u sagi o obitelji Simpson.
Vijest koja tjera čovjeka da se duboko zamisli je objavljena neki dan u jednim dnevnim novinama. Odnosi se na inicijativu koja se provodi u cijeloj EU i Švicarskoj. Radi se o pokušaju uvođenja nečega što se nazvalo Bezuvjetni temeljni dohodak, BTD. I isplaćivao bi se svakom građaninu da mu se osigura osnovni životni minimum. U Švicarskoj će se za dvije godine o tome provesti referendum. Europska komisija treba dobiti milijun potpisa građana kako bi o tome raspravljala. Potpisi se skupljaju do siječnja iduće godine. Kod nas su se počeli skupljati od 1. 7., kako smo postali članicom EU. Izračunato je i koliko bi taj iznos bio kod nas. Na stranu je li to dobro ili nije, je li ostvarivo ili nije. Naglasak je na ovome: u tri mjeseca prikupljanja potpisa prikupljeno ih je jedva osam tisuća.
Inicijativu da se svakom našem građaninu, u ovakvim gospodarskim i socijalnim prilikama, osigura osnovni životni minimum od strane države, potpisalo je jedva osam tisuća ljudi. Dok je inicijativu katoličke crkve i neke udruge građana kojom se traži uvid u spavaće sobe svih poštenih i bogobojaznih Hrvata potpisalo par stotina tisuća ljudi. U istom paketu ide i ideja da se djecu u školi ne maltretira s time kako da se zaštite od bolesti ili trudnoće. Jer, iako se trudnoće među djecom događaju, ako mi čvrsto poželimo da se to ne događa i uhvatimo se za ruke u molitvi- događati će se i dalje. Podsjetimo samo da se sve te crkve i udruge financiraju iz proračuna.
Naši se građani bez problema mogu mobilizirati kad je u pitanju uništavanje imovine vlastite države. Ili suprotstavljanje grafijskom sustavu, podgrijavani i bodreni cijukanjem udovice gospodina Ražnjatovića. Na tisuće ih se može na ulice izmamiti i proslavama čovječanstvu nemjerljivih dosega naših perjanica na polju lupanja lopte ili spuštanja niz brijeg po snijegu. Koji su isto svi redom bogato darivani iz državnoga proračuna. Ali ih se ne može potaknuti da potpišu nešto čime bi se, barem idejno, osiguralo sve ljude, ako ništa drugo, da ne budu gladni.
Odredili smo si, dakle, prioritete. I oni nisu osiguranje dostojnog života svih naših građana, kako bi mislili rijetki preostali nevini i naivni. Prioriteti su nam dobro paziti tko ga kome i na kojem pismu meće, te na kojem se pismu vodi evidencija primljenoga i danoga.
U istim novinama koje su donijele tekst o inicijativi za uvođenje BTD-a objavljen je i članak o hobijima naših umirovljenika. Kako ornitolozi kraj Lonje broje ptice, astronomi suze svetog Lovre, tako i jedan naš bivši dragovoljac u svojem kraju prebrojava Srbe. Eto ideje za osnivanje novog stožera! Pošto se podaci iz popisa stanovništva neće obraditi tko zna do kada, po svoj prilici će se Srbi morati ponovno prebrojavati ručno.
Predsjednik države je u posjetu Srbiji. Svi ovi razni stožeri, zborovi, udruge će ga vjerojatno prokleti za nekoliko pokoljenja. Jer, njima nije bitno što nam je ta Srbija zadnjih godina među glavnim trgovinskim i gospodarskim partnerima. I što ono malo izvoza koji još imamo ide uglavnom u Bosnu i kod njih. A jedino tako država može zaraditi novac kojim puni proračun, a da ga pritom nije uzela svojim vlastitim građanima kroz razne poreze. I onda iz tog proračuna plaćati loptače, popove, udruge i penzije članovima stožera. A ono što baš nikoga ne zanima, što nitko neće niti čuti, a naša Vlada i ne želi da mi o tome razmišljamo, je to da je gospodarska situacija u Srbiji ipak nešto bolja nego kod nas. Uz naglasak na ono što kod nas nitko nikada ne spominje: kod nas više od trećine proračuna ovisi o božjoj volji i lijepom vremenu. Mislim na turizam. A susjedna Srbija toga nema. Oni, dakle, ovise o proizvodnji. Koju još nisu dokusurili kao mi. Možda bi se trebali tih stvari prisjetiti kad smo već tamo. Jer, kad vam kruli u želucu, zvuči jednako i na latinici i na ćirilici. Jedino je na glagoljici želudac nešto ponosniji.
Stožeraše to nije briga. Njihova je glavna briga da penzija sjedne do desetoga. I da kladionice ponudu ne štampaju na ćirilici. Kad čovjek to sve sagleda, mogao bi i povjerovati da nas stvarno netko zaprašuje iz aviona...

Oznake: Zdravlje, kvarovi u glavi

Donosimo i nekoliko iskrenih priznanja i pokajanja koja će natjerati i kamen da pusti suzu. Radi se, naime, o našim sugrađanima koji su postali žrtvama podmukle i krvoločne ćirilice. Bilo da ih je taj krvolok od pisma zaveo i naveo na zlo i uputio krivim stazama, bilo da im je stavio nož pod grlo i direktno ih natjerao na nedjela koja su nesvjesno i pod prisilom počinili. Kolika nam zapravo opasnost prijeti od ćirilice na ovom našem svetom tlu hrvatskom još će se vidjeti. No, kroz povijest je poznato da je svoj podmukli naum ćirilica na svetoj nam grudi provodila i planirala još od jedanaestog vijeka. Sve samo da bi razarala zdravo hrvatsko tkivo i držala narod u neznanju i neinformiranosti, kako bi ga poslije lakše zavela i proždrla. Taj prokleti ćirilični zmaj pali i kida, dakle, hrvatsku neovisnost i samosvijest još od srednjeg vijeka, kada je navodio mnoge naše dične muževe i plemenske starješine na slaboumne postupke i potpise. Što je samo dokaz koliko je gad opasan i moćan. Evo, dakle, iskaza nekoliko naših građana koji su se javili organima vlasti i otvorili dušu. Vidjet ćete u kakav im se pakao pretvorio život pod utjecajem ovog zlog i smrtonosnog pisma.

X.Y. (anonimni svećenik)
Gospodin mi je svjedok da sam te dječake volio u Kristovoj ljubavi. No, kada sam počeo razmišljati o tome koliko je na svijetu knjiga na toj i Bogu mrskoj ćirilici, jednostavno me je ponijelo. Ta su nevina i dobra dječica nastradala samo zbog te ćirilične prokletinje. Ta oni se ionako nikada nisu bunili dok su bili manji. Uvijek bi sa zahvalnošću uzeli čokoladicu i zahvalili našem Gospodinu na ljubavi kojom ih obasipa i ispunjava.

Pero P. (umirovljeni dragovoljac od prvog dana)
Ja se više ne mogu nikako koncentrirati od kada je počelo ovo sa ćirilicom. Kako god ja odigram, uvijek je kontra. Ne znam više što ću. Evo, i nekoliko mojih prijatelja, sve dragovoljci sa mnom od prvog dana, isto ne mogu ništa pogoditi već dva mjeseca. Ćirilici jednostavno nije mjesto u Hrvatskoj. Ako se to tako nastavi, otići će mi cijela mirovina zbog nje. Evo, i jučer imam čisti zicer, na kraju ništa. Što mislite, zbog koga se to dogodilo!? Dok je u Hrvatskoj ćirilice, nema nama napretka. Što, zašto vam ja to pričam. Pa ne mogu se više koncentrirati, čovječe!

Luka M. (učenik)
Ja sam trebao treći puta ponavljati razred zbog te ćirilice, pa sam morao posjetiti profesoricu. Nisam joj prijetio, razgovarali smo malo. Iz čega sam pao? Iz matematike i fizike. E, pa to vam ja hoću reći! Je li to normalno, recite i vi!? Da zbog ćirilice padnem matematiku i fiziku!? WTF?

Duje M. ( nezaposleni cvjećar i huligan)
E, a nisan ja mislija kamen na njih bacit, ali sitija san se te ćirilice i...e. Jebi ga, da toga nije bilo, mislin, te ćirilice, ništa se ne bi desilo.

Branko M. (otpremnik vlakova)
Sjećate se nekada, za one bivše države, na kolodvorima su bile table sa nazivima mjesta i na ćirilici. E vidite, odonda to sve traje! Sve ovo što se dešava sa ovim našim Hrvatskim željeznicama traje od tada. Kašnjenja vlakova, kvarovi, nesreće, poginuli, sve je to zbog tih ćiriličnih natpisa. Što, kako toga nije bilo u ono vrijeme. Znam ja što vi hoćete. Jugoslaviju opet, je li? Što, zašto ja sve to vama pričam. Pa kako ne vidite da se tu radi o zakašnjelom djelovanju!?

Ante Đ. (lokalni političar i pretplatnik kabelske televizije)
Meni sve ovo žele natovariti, ali ništa od toga nije istina. Za tu TV pretplatu, ja to nisam dobro razumio, a nisam niti do kraja sve pročitao. Tko još čita ona sitna slova? Kako sam ja moga znati da će stranka prestati plaćati pretplatu? I ta sitna slova su sigurno bila na ćirilici. Kako to mislite da nisu mogla biti ćirilična slova na dokumentu u Hrvatskoj? Pa, vidite, o tome vam ja i pričam. A mogla su biti. Kako to mislite da ovo što ja pričam nema s ničim veze? Pa to vam ja cijelo vrijeme i govorim!

A. A. (maloljetni polaznik elitne europske škole)
Ja nisam htio namjerno nikoga pregaziti autom. Ja se sada zbog toga jako kajem. Znate kako je, bio je mrak, veliki auto, svirala je ta muzika u autu. Kakve veze ima muzika? Pa muzika je bila na ćirilici!! Mislim stvarno!

Željko K. (lokalni političar i bivši trgovac)
To što sam ja uzeo neke pare a policija kaže da je to mito i sud kaže da je to mito a ja kažem da to nije mito to je meni neki čovjek dao da ja vidim neke stvari a on je onda napravio ono što je trebao napraviti i za sve je bilo dobro i za grad i za njega i za ljude i za sve a te pare ja to nikada ne bih uzeo da nisam morao zašto pitate sam uzeo pare pa zato jer u Gornjem Milanovcu pišu na ćirilici.

Darko M. (kirurg)
Mene je ova stvar sa ćirilicom toliko potresla da se dogodilo to što se dogodilo. To je u stvari bio jedan splet nesretnih okolnosti. Koje je pokrenula ćirilica, naravno. Moje krivnje u tome nema. Sve moje kolege vam mogu posvjedočiti da ja nisam u ničemu pogriješio. Što se točno dogodilo? Kažem vam, splet nesretnih okolnosti prilikom kirurškog zahvata odstranjivanja slijepog crijeva. Pacijentu je greškom odstranjen jedan testis. Ja tu stvarno ne vidim u čemu je problem. Pa ostao mu je još jedan, a i slijepo crijevo smo mu ostavili. Tužit će mene i bolnicu? Što ja imam s tim? Neka tuži Vuka Karadžića.

Milan B. (gradonačelnik i privrženik rodbini i kumovima)
Protiv ćirilice smo se borili '91, borit ćemo se i danas. Onako kako najbolje znamo i umijemo. Zadati ćemo ćirilici udarac od kojega se nikada neće oporaviti. Pobijediti ćemo ju povećanjem komunalne naknade i dizanjem cijene odvoza smeća. Kako to mislite da će to najviše pogoditi građane? Pa moraju i oni osjetiti težinu situacije i problema s kojim se mi ovdje suočavamo. Zašto vam ja to govorim? Pa da ne bi poslije bilo da vam nisam rekao!

Oznake: ćirilica, problemi izazvani ćirilicom

Konačno smo čuli zašto se sav ovaj apsurd oko nas događa sve ove godine. Nisu tome uzrok otmice vanzemaljaca i analne sonde. Niti masovno testiranje novoga lijeka za duševne smetnje. Danas smo prvo čuli od jednoga gospodina iz HDZ-a zašto njihovi članovi i simpatizeri otuđuju i uništavaju državnu imovinu. Zato jer su iznervirani politikom sadašnje vlade, odnosno politikom SDP-a i njegovih saveznika. I njihovim skandaloznim i iritantnim stavom da poštuju i sprovode zakone i propise države u kojoj žive. I to zakone i propise koje su ti isti iz HDZ-a donijeli prije njih. A onda je jedan drugi gospodin iz HNS-a ( ne onog Vesne Pusić, već onog Mamićevog) obznanio naciji zašto su naše nogometne dike spustile gaće pred Belgijancima. Oko njih je stvorena dosta negativna atmosfera. Negativni su bili i igrači i stožer i navijači. Negacija ih je obuzela kad su se sjetili Zorana Milanovića. Pa su se nogometaši postavili po staroj hrvatskoj/domobranskoj- puške v kuruzu!
I onda je krenulo. Sa svih su strana počela pristizati priznanja i javna pokajanja ljudi koji su u ovoj našoj napačenoj zemlji tisuću otoka i još više probisvijeta, ili osumnjičeni ili optuženi za neka tobožnja nedjela. Sudovi, policija i mediji jedva su uspjeli primiti i saslušati sve zainteresirane za pokajanje. Lavina je pokrenuta i više ju ništa nije moglo zaustaviti. Pomisao na sadašnju hrvatsku vladu natjeralo je te jadne ljude da otvore dušu i isplaču se kao bludnice pred Kristovim nogama. Na opće čuđenje i iskreno iznenađenje organa vlasti, javili su se i neki okorjeli u svojoj nevinosti.
Donosimo vam dio iskrenih pokajanja i priznanja zaslužnih hrvatskih mučenika, blaženika, heroja i ostalih vrsta.
Petar Č. (bivši ministar poljoprivrede)
Nikada, ali baš nikada nisam razmišljao o tome da oštetim državni proračun. Ja ovu državu volim. Ali, kada je postalo očito da će komunisti ponovno doći na vlast, jednostavno sam se osjetio dužnim nešto učiniti. Dužan prema sebi, svojoj stranci, svojoj domovini. Mislim da je tih nekoliko milijuna najmanje što sam mogao učiniti. Ponavljam, to se nikada ne bi dogodilo da nije prijetila crvena opasnost.
Marko P. (pjevač domoljubno-katarzičnih pjesama)
Ja sam uvijek spreman pjevati za domovinu. I za moj narod. I za mojega predsjednika. No, nešto mi je reklo- ne znam što, ili tko, možda Gospa, možda duh mojega prvoga predsjednika- hrvatskim će narodom opet zavladati antikristi i bezbožnici. Suprotstavi im se! I ja sam im se suprotstavio najbolje kako sam znao. Nisam im platio porez. Jer su bezbožnici i ne poštuju naše svetinje!
Ivan Č. (penzionirani general, skladištar, stručnjak za vanjsku i unutarnju trgovinu u otežanim uvjetima)
Ja sam od prvog dana bio spreman položiti život za svoju domovinu. I služio sam joj najbolje što sam znao. No, kada sam se jednog jutra '92 probudio, shvatio sam da među hrvatskim narodom još uvijek ima onih koji žale za komunizmom i Titom. Zato sam odlučio da moram nešto učiniti sa svom onom naftom. I što sam drugo mogao, nego je ponuditi onima koji je nemaju, a treba im.
Zdravko M. (poduzetnik)
Kada sam shvatio da sam mučko đubre? Kada sam vidio mačku koja je bila spremna dati svoju krv za Dinamo i Hrvatsku. A ona crvena bagra nije to spremna niti danas. Što sam napravio? Nabio ih sve! Ali prvo sam prodao Kovačića. Kakav porez? Ajmooo!
Ivo S. (bivši premijer, poliglot i sjecikesa)
Kada se stavite u moju poziciju, stvari vam se prikažu iz sasvim druge perspektive. Probajte se staviti u moj položaj. Vodite stranku, vladu i zemlju, a nad glavom vam visi neprestana opasnost od političkih protivnika. Žele doći na vaše mjesto. Vjerujte mi, crvena je opasnost stvarna i realna. Kada sam shvatio da se crveni vampiri približavaju, nastojao sam što više novaca spasiti od njih. I odnijeti na sigurno. Kožnim torbama sam ih najlakše zavarao. Što, gdje su novci. Kakvi novci? Sve se ovo ne bi dešavalo da ste me ostavili na vlasti.
Branimir G. (Hellraiser)
Nikada, ponavljam, nikada ja nikoga ne bi nudio koktelima da nije bilo onoga Račana. I prije njega Šuvara. Što, kakve oni imaju veze s tim. Ako vi to ne možete povezati, onda niste zaslužili živjeti u slobodnoj Hrvatskoj. Što, jesam li ja svjestan toga što pričam. Jeste li vi svjesni koliko ste srećni što živite u slobodnoj Hrvatskoj? I što mi ne daju selotejp?
Ivan P. (nogometaš, navodno)
Kad sam postao svjestan da u ovoj mojoj Hrvatskoj, koju ja sanjam od pamtivijeka, je Vesna Pusić, najveći antihrvat od dolaska Hrvata, presjekle su mi se noge i dodao sam loptu onom Belgijcu. Molim? Što meni ima trener govoriti kako da ja igram?
Ante Č. (umirovljeni rvacki brantelj, teško ranjen na schonbrunskom frontu)
Ova je vlast nenarodna, nehrvatska, nekatolička, nebogobojazna! Probudi se hrvatski puče! Pobimo crvenu gamad! Ja sam još '96 znao kako će to završiti! Da nisam, ne bi odmah otišao do doktora Rubale. Sad imam ono za što sam se borio. Što me briga što država mora prodavati šume i ceste! Ja imam pravo na svoju mirovinu!
Igor Š. (iluzionist i selektor nogometne reprezentacije)
Dok je u Hrvatskoj na vlasti vlada koju vode Zorani, Radimiri, Milanke, Jovanke i što ti ga ja znam, ne namjeravam odstupiti sa mjesta selektora. Jednostavno, takvo je ozračje nastalo oko naše reprezentacije, da nam ništa ne polazi za rukom. Kako možemo zaustaviti protivničkog centarfora u punom trku, dok nam je u vladi ministrica koja se zove Milanka?!?
J. B. (kardinal i mađioničar amater)
Mi smo sveta majka crkva i ne možemo plaćati porez crvenoj aždaji. Mi svoje račune polažemo samo pred Svevišnjim. Što, kako onda možemo tražiti od države novac. Hoćete da vas mi malo rastegnemo?

Oznake: katarza, spoznaja

Razlika između današnje europske ljevice i desnice prvenstveno je vidljiva u njihovu pogledu na razvoj građanskih prava, socijalnu politiku te kroz odnos članica Unije prema ostalim europskim zemljama i njihovom potencijalnom ulasku u Uniju.
Ekonomska kriza koja zadnjih nekoliko godina potresa Europu rezultat je, dobrim dijelom, politike konzervativnih europskih vlada u vodećim ekonomijama koje su postepeno, ali sustavno sve više odbacivale i zanemarivale onaj socijalni i solidarni element, na kojem bi, uz slobodno kretanje robe, novca i ljudi ideja ujedinjene Europe trebala i počivati.
Monetarna politika guranja skupih i nenaplativih kredita onima koji su zapali u financijske probleme, dovela je ,praktički, do raslojavanja na građane prvog i drugog reda unutar same Unije. Uostalom, bilo je i formalnih pokušaja provođenja te podjele, uvođenjem dvije varijante iste valute. Jedan tečaj zajedničke valute, Eura, trebao je biti u opticaju u razvijenim zemljama, a drugi u svim ostalim.
Ne treba sada biti posebno pametan, pa zaključiti koliko je današnja situacija slična onoj koja je tridesetih godina prošlog stoljeća rezultirala usponom fašizma.
Konzervativne vlade u nekim zemljama Unije pokušavale su, ili još uvijek pokušavaju, ograničiti ili ukinuti civilizacijske dosege na područjima ljudskih prava i sloboda, i to onih fundamentalnih poput slobode govora, kretanja, vjeroispovijesti, izražavanja svoje političke ili spolne orijentacije. Upravo su takve konzervativne politike dovele i do jačanja ultradesničarskih pokreta i stranaka, koji se otvoreno pozivaju čak i na nacizam. Tako smo u protekle dvije-tri godine imali priliku svjedočiti deportaciji građana iz jedne članice Unije, Francuske, avionom u drugu članicu Unije, Rumunjsku, zato jer se nisu uklapali u novu sliku koju je desničarska klika sebi zacrtala. Jedino im se mora priznati da je, u odnosu na transporte s početka četrdesetih godina prošlog stoljeća, komfor i usluga podignuta na zavidnu razinu.
Bez desničarskih stranaka u Nizozemskoj i Austriji nije bilo moguće sastavljati vlade, a oni su svoju politiku bazirali na zabrani useljavanja, čak i na deportaciji svojih građana i državljana koji nisu prave nacionalnosti. Iako su im upravo ti građani dobrim dijelom izgradili državu, što direktnim radom, što kolonijalnim izrabljivanjem bogatstava, te im tako omogućili standard koji danas imaju.
Mađarska priča već površnim pogledom podsjeća na onu njemačku s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća. Nakon dolaska na vlast konzervativci za probleme počinju kriviti sve ostale članice Unije, počinju s nacionalizacijom privatne imovine, nasilnim uvođenjem državne kontrole u segmente javnog i društvenog života. Vrhunac je dosegnut početkom ove godine kada je desna vlada ukinula naziv Republika Madžarska, tako da se država sada zove samo Madžarska. A u parlamentu imaju i 44 zastupnika otvorene profašističke stranke koja zagovara protjerivanje Roma i popisivanje Židova. Zagovornici su i fašističkog kvislinga Horthyja i njegove ekspanzionističke politike, između ostalog i prema našoj zemlji. Organizirano po Budimpešti marširaju deseci tisuća neonacista, sve u ime velikog domoljublja. Novca iz Europske Unije se nisu htjeli odreći, iako ideale koje Europa zastupa otvoreno preziru.
Najnoviji primjer iz Grčke nam je predstavio ideje ujedinjene Europe viđenu iz perspektive desnih progresivnih snaga, koje se sastoje od deportacije stranaca i postavljanja minskih polja uz granicu s Turskom. Ti su se junaci Europi i svijetu predstavili napadom na političke neistomišljenike pred TV kamerama, pažljivo pritom izabravši žene, kako bi još efektnije dokazali svoju nadmoć i superiornost. Cijeli mozaik su upotpunili ubojstvom glazbenika koji se nije slagao s njihovim stavovima i metodama i to je javno iznosio. Time su dali svima do znanja kako se rješavaju političke nesuglasice sa stajališta zdravih domoljubnih snaga.
O financijskim i moralnim ispadima bivšeg premijera Italije ne treba nikome posebno govoriti, a i susjedna Slovenija došla je na rub ekonomskog ponora pod palicom konzervativaca.
Šovinističke izjave i odnos kojima se govori o mogućnosti ulaska Turske, a u novije vrijeme i Ukrajine u Uniji nisu vrijedne niti komentara niti ozbiljnog odgovora. Ne treba posebno naglašavati da svi istupi dolaze od strane konzervativaca i nacionalista.
To je slika društva gdje su, u potpunosti ili djelomično, vlast preuzeli konzervativci, takozvani europski pučani, pod parolom zaštite nacionalnog identiteta i tradicionalnih europskih vrijednosti. Takva družina već neko vrijeme prevladava i u Europarlamentu. A podršku im, većinom otvorenu, pružaju ekstremni desni krugovi, čak i otvoreni zagovaratelji nacističkih stavova.
Na suprotnoj strani političkog spektra nalazi se socijal-demokratska opcija, koja je trenutno kod nas na vlasti. I provodi, uglavnom dosta neuspješno, politiku izvlačenja zemlje iz ponora u koji nas je osamnaest godina vukla konzervativna hrvatska opcija, uz, naravno, obavezan prateći folklor koji takve pojave i prikaze nose sa sobom; bezobzirna pljačka javne i društvene imovine, nepotizam, rodbinsko-partijsko kadroviranje, socijalna neosjetljivost prema svima koji nisu u tom kolu.
Liberalna, takozvana lijeva opcija, barem nominalno, temelji se na razvoju demokracije, borbi za ljudska, građanska i socijalna prava svih građana , slobodno tržište rada, roba i kapitala te socijalnu osjetljivost i državnu zaštitu onih najslabijih i najranjivijih skupina društva. Ta se opcija zalaže za očuvanje i promoviranje nacionalnog identiteta naše države upravo kroz provođenje i poštivanje svih hrvatskih zakona, koji kao civilizacijski i građanski dosezi svim građanima jamče jednaka prava i mogućnosti, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu i bilo kakvu drugu pripadnost. Razvoj svakog društva i njegova moralna i humana ispravnost i pravilna usmjerenost iskazuje se upravo kroz zaštitu manjina i onih najslabijih i najugroženijih skupina tog društva. Ljubav prema svojem narodu i svojoj domovini ne iskazuje se količinom mržnje prema drugima, nego kroz poštivanje, poznavanje i prihvaćanje drugih i različitih. Kako se mi odnosimo prema drugima, takav odnos možemo od njih očekivati i prema sebi. To je jasno svim višestaničnim organizmima, osim političkoj desnici, kako europskoj,tako izgleda i hrvatskoj.
Prošlih smo mjeseci imali prilike čuti za današnje vrijeme i okruženje i maloumne izjave konzervativnih političara koji su se natjecali za ulazak u Europarlament. Iako su prije referenduma o ulasku bili strogi zagovornici ostanka Hrvatske izvan europske obitelji naroda, miris čvrste euro valute u ova klimava vremena probušio je njihova još čvršća uvjerenja, pa su se odlučili na natjecanje za europski sabor mozgova i moralnih veličina. Izjave krajnje desničarskih grupacija kako je Hrvatska samo za Hrvate a svi ostali su u njoj gosti debilizam je posebne vrste. Jer, mislim da nema u svijetu boljeg primjera od Hrvata da to nije tako. Upravo su naši ljudi u posljednja dva stoljeća naselili mnoge krajeve na svim kontinentima, i nigdje nisu naišli na takav prijem ili bili dočekani takvim izjavama. Vrijedni i pošteni ljudi, uklopili su se u svaku sredinu gdje su se pojavili i dali su veliki doprinos razvoju društva i zemalja koje su ih otvoreno primile. I kada takve izjave o Hrvatskoj samo za Hrvate dođu od nekoga tko je veliku većinu svojega života proživio u stranoj zemlji koja mu je omogućila da razvije sve svoje potencijale, bez uvrede ikome, zaključak koji se sam po sebi nameće je da i onaj tko je to rekao i svi oni koji ga u tome podržavaju i slijede imaju ozbiljne psihičke smetnje.
Isto tako, i u našu su se zemlju tijekom burnih povijesnih previranja doseljavali razni narodi i nacije, koji su obogaćivali naš cjelokupni društveni razvoj. Svi koji poštuju i priznaju Hrvatsku i njene zakone moraju biti dobrodošli u nju, no isto tako moraju biti svjesni da se ta država zove Hrvatska i da se ona nikome ne bi trebala prilagođavati i uklanjati, nego se prema svima odnositi s poštovanjem, ali ravnopravno i samosvjesno. Svi građani koji žive i rade u ovoj zemlji i poštuju njene zakone ne mogu i ne smiju tu biti samo gosti, a mislim da se oni tako niti ne osjećaju. Oni su gosti samo u glavama nekih nesretnika koji još nisu sagledali i shvatili kakvu je ulogu politička opcija koju zastupaju imala u povijesti Hrvatske i koliko je već zla i nesreće donijela zemlji i narodu.
Možemo se s aktualnim premijerom ne slagati u mnogo čemu, no po pitanju njegove reakcije na nacionalističke, šovinističke i profašističke izjave od strane i hrvatskih i ostalih desničarskih struja moramo mu dati punu podršku i pokazati nultu toleranciju prema takvim ispadima i njihovim predvodnicima.
Stoga, umjesto ekonomskih,političkih, socijalnih i društvenih stranputica u kojima bezglavo lutaju zemlje u našem okruženju, Hrvatska bi se trebala ugledati na uređene građanske socijalne demokracije skandinavskog tipa, gdje je tržište prepušteno zdravom natjecanju s jasno određenim pravilima koja svi poštuju, a država skrbi o onima najranjivijima kako bi svaki čovjek imao dostojanstven život, bez obzira kako se zove, odakle je, kome se moli i kakve je boje kože ili kakvim slovima piše.
Jer, ako se na početku 21. stoljeća i mi moramo ponovno boriti za takve osnovne ljudske i građanske vrijednosti koji nam neki među nama dovode u pitanje, onda znači da smo opet negdje opasno zastranili. I da nas povijest nije ničemu naučila. Kao što, izgleda, nije ničem naučila niti Europu...

Oznake: povijest, ljevica, desnica, ljudska prava

Većinu horror filmova koji tematiziraju zombije čak će i ljubitelji žanra okarakterizirati blesavim, da ne upotrijebimo odmah izraz smeće. Iskreno, većina to i je. Takvi bedasti zombiji trebali bi simbolizirati odljuđenost, nedostatak ljudskosti i smisla u odnosu između ljudi. Kroz neke od tih filmova se teze o nepostojanju čovječnosti provlače i kroz nekoliko razina priče, no to obično ostane neprimjećeno, jer se takvi filmovi smatraju manje vrijednim od onih iz takozvane main stream kinematografije. Žalosno je što se danas o odljuđivanju i pomanjkanju humanosti možda najglasnije govori kroz takve filmove. Govore o tome nešto i novovremeni filozofi i intelektualci, no uglavnom kroz prizmu neke new age filozofije ili kojekakvih sekti, koje bi trebale nadomjestiti tradicionalnu religiju. Oni malobrojni koji o tome govore ozbiljno i kritički, prokazujući i optužujući uzročnike takvog stanja, gurnuti su skroz na margine, ne provlače se kroz masovne medije. Gdje god je moguće se osporavaju, omalovažavaju, čak i ismijavaju. Ne pridaje im se nikakva medijska pažnja niti važnost.
U vremenu liberalnog kapitalizma i otvorenog tržišta humanost je roba koja vrijedi vrlo malo, gotovo pa ništa. Političke, socijalne i ekonomske prilike u zapadnoj Europi i SAD-u dovele su do raslojavanja društva na dvije kaste: one koji imaju i one koji nemaju. Od toga u velikoj mjeri odstupaju jedino skandinavske zemlje. Mnogi će reći- bilo je tako oduvijek. Bilo je, no nikada razlike nisu bile tako drastične i nikada oni koji nemaju nisu imali manje šanse da promijene svoju situaciju.
Kapitalizam sredine dvadesetog stoljeća, koji se temeljio na industrijskoj proizvodnji i rastu životnog standarda svih svojih građana, prvenstveno radnika na kojima je i počivao ( ako radnik više ima, više će i trošiti, ako mu je omogućeno da više radi i više zaradi biti će još više motiviran za rad) odavno više ne postoji na ovim našim prostorima. Zdravo tržišno natjecanje koje je rezultiralo otkrićima, tehnologijama i proizvodima koji su uvelike poboljšali kvalitetu života ljudima odavno se izgubilo u mega-masovnim proizvodnjama s jedinim ciljem- ostvariti brzinski profit.
Ideja socijalizma ( koja je negdje težila prijelazu u besmisleni i isto tako nečovječni komunizam) u istočnoeuropskim je zemljama neslavno propala, jer se rukovodeće strukture nisu na vrijeme prilagodile novim ekonomskim, političkim i socijalnim promjenama. Da je koncepcija socijalizma ostvariva ( i da je kroz cjelokupnu povijest ljudskog roda jedina čovječna i pravedna) dokazuje skandinavski primjer.
Današnji liberalni tržišni sustav, ustvari monetarizam, mutant je nastao spajanjem političkih i vojnih struktura oko financijskih institucija- banaka, burzi, osiguravajućih institucija. Liberalna era briše i posljednje ostatke ljudskog dostojanstva, humanosti i solidarnosti, a sve u ime profita. U zadnjih nekoliko godina tzv. svjetske gospodarske krize, državnim se službama koje se brinu o socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim pitanjima svojih građana neprestano uskraćuje novac. Govori se o tome kako se mora štedjeti, kako više nema novaca za javno zdravstvo i školstvo. Govori se kako nema novaca za ništa. Osim za spašavanje banaka i osiguravajućih kuća i za isplate bonusa raznim menadžerima i mešetarima. Iz državnih proračuna, naravno.
U Europi dominantna katolička crkva, koja bi trebala biti glavni nositelj borbe protiv takvih društvenih pojava i raslojavanja, oportunistički se uklopila u taj mozaik. Na kršćanskim idejama o socijalnoj pravdi, milosrđu i suosjećanju iznikla je, na kraju krajeva i ideja socijalizma. Danas je ta ideja, nažalost, mrtva. Ubijena je otvaranjem banaka u vlasništvu crkve, gomilanjem imovine u ime crkve i stavljanjem zlata i skupocjenih krzna na crkvene velikodostojnike. Crkva je danas dalje od prvotnog Kristovog nauka nego što je čovjek od Marsa.
Preko masovnih medija od institucija nam se nameće ideologija konzumerizma kao jedina ispravna, prihvatljiva i perspektivna. Ciljevi u obliku postizanja osobnih zadovoljstava, bogaćenja i ostvarivanja određenog društvenog statusa nameću se svima koji ne žele biti autsajderi, ostati na margini društva i događanja. Odnosno, onima koji ne žele biti izbačeni iz društva i uskraćeni ne samo za blagodati nove ideologije, nego i za osnovne egzistencijalne potrebe.
Onih nekoliko promila ljudi koji u svojim rukama drže koncentrirane moć i novac mobiliziraju za ostvarenje svojega profita i zadržavanje moći još nekoliko postotaka ljudi. Tih nekoliko posto isprofilira se kroz bespoštednu i krvoločnu eliminaciju. Gaze preko svih ostalih ne bi li se domogli mrvica sa najvišeg stola. Najveća laž i iluzija koju su strukture vlasti i moći stvorile je ta da u modernom društvu svatko ima jednaku šansu za uspjeh, da svi mogu biti prvi do njihova stola da pokupe najveće mrvice. Naravno, u njihovim verzijama demokracije provlači se i iluzija da se nešto rješava kroz biračku kutiju. Kako se stvari rješavaju valjda je svima jasno nakon stvaranja ideološki oprečnih političkih koalicija u vodećim europskim državama. Ideologije, pogledi na svijet, stavovi, promišljanja nisu važni političkim elitama. Nisu im nikada ni bili važni. Ustoličene političke kaste pristaju na sve da zadrže stečene pozicije i moć i benefite koji idu uz njih. ( Kod nas su takve koalicije dosada zaživjele samo na lokalnim razinama, koje su veče močvare od praokeana.)
Neoliberalna životna filozofija "sve, odmah, bez obzira na druge" najjače je nagrizla same međuljudske odnose. Propagira se, propovijeda i potiče zadovoljavanje najprizemnijih i najprimitivnijih nagona i potreba kao jedinih koje vrijede u novim vremenima i kao jedinih u kojima se može i treba uživati. Promovira se privatni život bez obveza prema drugim ljudima, društvu, zajednici a jedino u čemu bi se trebalo uživati je zadovoljavanje tjelesnih potreba i stvaranje profita. Jedinu obavezu moderni čovjek mora imati prema profitu, korporaciji i sustavu koji će mu omogućiti sve to. Posvećenost sebi na duhovnoj razini, okretanje obitelji, rad u zajednici za opće dobro i pomoć potrebitima postali su atavizmi koji vam smetaju o ostvarivanju karijere sakupljača mrvica. Ako se javno usprotivite nametnutim modelima ponašanja riskirate porugu i javno ismijavanje kao primitivac, konzervativni nazadni element ili zatucani vjerski fanatik.
Svi smo, ili barem velika većina, prihvatili takva pravila igre i svi barem donekle želimo biti u pobjedničkoj ekipi i pokupiti najveće mrvice. Svi bismo, logički, htjeli biti cedevita i medveščak, prošla su, očito nepovratno, vremena jugoplastike i inkera. No, ne osjetimo kako nam sa svakom mrvicom koje se dočepamo gazeći po nečijim glavama, iz duše kapne dio naše ljudskosti i upije se u prah egoizma, narcisoidnosti i pohlepe.
Da je i danas moguće graditi jedan drugačiji svijet dokazali su ljudi sa sjevera Europe. Zemlje koje dosljedno provode svoju verziju "socijalizma", nazovimo to tako. Socijalna demokracija, socijalna ravnopravnost, socijalna osjetljivost očituju se kroz brigu za svakog člana društva i zajednice. I kroz omogućavanje svakome da ostvari barem osnovne ljudske i građanske potrebe. To je temelj čovječanstva i čovječnosti. Kroz povijest su se mnogi politički, vjerski i razni drugi pokreti pozivali i zaklinjali na takav socijalni program, no rijetki su oni koji su ga uistinu znali i željeli ostvariti. A odustajanje od tih ideala odustajanje je i od Čovjeka...

Oznake: humanost, čovjek, liberalizam

Nakon posjete ministru financija, vrhovni duhovni pastir hrvatskog naivnog stada uputio se i do Ministarstva kulture, uputiti opravdan zahtjev za isplatom izdašnih sredstava, za širenje duha svetoga među hrvatskim poreznim obveznicima. Tu ga je primila ministrica kulture.

-Hvaljen Isus!
-Dobar dan, velečasni. Izvolite.
-Nisam ja velečasni. Ja sam preuzvišeni kardinal.
-Onda, dobar dan, preuzvišeni kardinale.
-Možete me zvati samo preuzvišeni. Ili Vaša preuzvišenosti.
-Onda dobro, preuzvišeni. Smijem li vas nešto pitati?
-Izvolite slobodno.
-Vi ste preuzvišeni u odnosu na što' I da li ta vaša preuzvišenost utječe na vašu stabilnost dok ste na nogama?
-Molim?
-Izvolite, recite što ste trebali.
-Došao sam po financijska sredstva koja pripadaju crkvi, a dužni su nam ih isplatiti u vašem ministarstvu.
-Stvarno?
-Da. A i čuo sam da vi isplaćujete novce okolo i kome treba i kome ne treba.
-Molim?
-Evo, izvolite vi potvrde od HAVC-a i HRT-a. Tu su vam i računi koje ćete podmiriti.
-Što je sve to? Za što su te tobožnje potvrde i priznanice?
-HBK će snimati film o katoličkim herojima i svecima junacima.
-Molim!?
-Spektakl po uzoru na one američke. Da mlađim generacijama približimo naše svece i njihov nauk i djelovanje. Ministarstvo kulture nas je dužno financirati u visini od 85 % troškova. Ostalo će biti skupljeno donacijama dobrih ljudi. Evo, tu vam sve lijepo piše.
-A, koliko bi to točno novaca trebala vama država dati za vaš film?
-85 milijuna.
-Molim!?
-Cijeli projekt će koštati oko 100 milijuna kuna.
-Pa što vi snimate? Ratove zvijezda? Jeste vi možda u međuvremenu kupili Disney?
-Ne, nismo. Mi ćemo snimati svoj veliki katolički spektakl o našim svecima kojim ćemo vjeru i nauk svete majke crkve približiti mladima.
-Pa, o čemu će biti film?
-O našoj Bogorodici, koja se je puku objavila nedavno svjetleći u Međugorju.
-I što tu ima toliko koštati...
-Ona će biti predstavljena kao naša verzija Jedi viteza, sa svjetlećim mačem pravednosti i pravovjerja. I odrubljivati će glave crvenim aždajama.
-Ma nemojte!? I što tu ima toliko koštati? Plastični mač iz Kine?
-Svjetleći mač, molim lijepo.
-Dobro, mač sa baterijama.
-Bit će tu i drugih junaka.
-A što će oni raditi? Letjeti svemirskim brodovima koji su građeni u našim brodogradilištima? Ili možda farbati tunele u crnim rupama?
-Ne. Svi će se oni boriti protiv crvene aždaje. Borbe će se odvijati kroz mnoga povijesna razdoblja.
-I u svim razdobljima će biti te crvene aždaje?
-Da.
-Gadne su onda to mrcine.
-Sotonin je to nakot.
-Ajde, dobro. Neka vam bude. No, ja još ne vidim što ima tu toliko koštati. Tko vam je radio taj troškovnik, Fimi media?
-Ne, Glas koncila. Biti će tu i raskošnih kulisa koje će dočaravati velike trenutke i pobijede hrvatskog i katoličkog puka.
-I baš svugdje će se boriti protiv crvenih aždaja?
-Da!
-Jeli vi što miješate sa onim vašim tamjanom? Kakve kemikalije možda?
-Molim?
-Ništa, ništa. A koji će još junaci biti u filmu?
-Sveti Ante, sveti Juraj, sveti Ivan, sveti Ilija.
-I svi će ubijati aždaju.
-Da. Crvenu aždaju. Sveti ilija će ju satrati gromom i maljem, kao Thor. A sveti Ivan će ju najprije pokrstiti, pa onda utopiti, u slavu našeg pape Franje.
-Hoće li u filmu biti i sveti Jona? On bi vam mogao biti Aquaman.
-Molim vas da me se ne vrijeđa.
-Ili bi Jona mogao biti podmorničar koji sa mora torpedira crvenu aždaju projektilima sa svetom vodom. Mogli bi film nazvati "Lov na crvenu aždaju":
-Ovo je krajnje bezobrazno.
-Velečasni Sudac vam može biti Superman. On ionako leti, nećete morati trošiti na specijalne efekte.
-Ne želim više ovo slušati!
-Pa, samo vam dajem još ideja za film. S obzirom koliko kažete da će film koštati, vjerojatno vam je narator Morgan Freeman.
-Prestanite! Smjesta!
-Hoće li crvenoj aždaji glas posuditi Sean Connery?
-Skandalozno! Vi vrijeđate temelje crkve koja je čuvar opstojnosti hrvatskoga puka!
-A vi vrijeđate zdrav razum toga istoga puka, a onda još tražite da vam država plati za to!
-Ja odlazim. Ne dozvoljavam da me se ovako vrijeđa! Ukoliko ne platite ono što mi zahtijevamo, vidjet ćemo se na sudu.
-Platit ćemo vam cattering za snimanje. One male krekere što dajete ljudima tijekom seansi. Jeli ih pravite sa hašišem?
-To sotona i kroz vas govori!
-Hoće li i on biti u filmu? On bi mogao odjahati na crvenoj aždaji preko granice, noseći kožne torbe sa milodarima.
-Đavli vas pakleni u svoje dvore odnijeli!
-Oh, imati ćete i dvorac u filmu. Sa Snjeguljicom u njemu. A patuljci mogu biti obučeni u ministrante.
-Zbogom! I neka vam se Bog smiluje i oprosti, jer ne znate što govorite!
-Ne znam, da. Svi bi samo nekakve novce htjeli. Što ne radite animirane filmove o junacima iz crkve? To bi vas koštalo puno manje. Evo,mogli ste nastaviti "Zlikavce"...

Oznake: junaci, Crkva, film

Na najavljeno uvođenje fiskalizacije na djelatnosti crkve i ostalih obrta u domeni natprirodnog i mističnog ekspresno je reagirao vrh hrvatske katoličke crkve, te je preuzvišeni gospodin nadbiskup posjetio ministra financija. Da mu predoči svoje viđenje cijele stvari oko fiskalizacije. Uz još neke dodatke...

-Hvaljen Isus!
-Dobar dan. Izvolite.
-Ja sam došao, u ime Duha svetoga, da razjasnimo neke stvari po ovom našem pitanju...
-Kojem vašem pitanju?
-O ovom pitanju oporezivanja naše djelatnosti. I imovine, koliko imam čuti...
-Nema tu nikakvih pitanja niti nejasnoća. Porez je porez i plaćati će ga svi.
-Naravno, naravno. Ali mi nismo svi...
-Nego što ste? Duhovi? Casper i družina?
-Mi smo Sveta Majka Crkva.
Ima li ta vaša majka prihode?
-Ima, ali to je nešto drugo...
-Kako drugo?
-Dozvolite da vam objasnim. Naše djelatnosti nisu isto što i ostale. Tako ni naši prihodi nisu isti kao i prihodi od ostalih djelatnosti.
-Kako nisu?
-Nisu.
-A što su izvori vaših prihoda?
-Širenje milosti božje i blagoslov svetim duhom.
-Znači, trgovina i usluge.
-Molim vas da me ne vrijeđate, ni mene ni moj nauk.
-Kako vas vrijeđam?
-Mi ne prodajemo mrkve i luk niti točimo pivo.
-Pa, koliko se sjećam, dajete ljudima one male krekere...
-Molim vas, gospodine ministre.
-Oprostite. Nego što vi radite?
-Mi dajemo duhovnu utjehu.
-Uz naknadu u čvrstoj valuti.
-Koliko je Duh sveti duhovno biće, toliko mi nismo. Mi svećenici moramo od nečega živjeti.
-Nitko vam to ne osporava. Platite porez kao i svi drugi i prodajte utjehe koliko vam volja.
-Molim vas, ne ponašajte se kao i vaši prethodnici, iz mračnih prošlih vremena!
-Kakvih mračnih vremena? Što vam je netko uveo redukcije struje?
-Znate vi dobro što ja mislim!
-Ne znam, recite mi vi.
-Kad ćemo tako razgovarati, onda dobro! Vi nama uvedite porez- mi ćemo tražiti povrat sve naše imovine!
-Kakve imovine?
-Imovine koju su nam oteli komunisti! U vrijednosti nekoliko desetaka milijardi!
-Opa! A odakle vam tolika imovina? Mora da ste puno utjehe za nju podijelili.
-Molim vas, ne omalovažavajte mene i moj nauk!
-Ma vi sami sebe omalovažavate! Mislim da onaj na kome vi temeljite svoj nauk nije po svijetu konfiscirao imovinu u ime svoje ili svojega nauka, nego propovijedao solidarnost, milosrđe i suosjećanje.
-Šta vi o tome znate!? Vi ste isti kao i oni vaši nakon četrdeset pete!
-A jeli?
-Oteli ste teškom mukom pribavljenu imovinu i blago svete majke crkve, a sada biste nas natjerali da vam predočimo račune, da vidite koliko novaca danas zarađujemo na račun naše milosti i odricanja! E neće ići!
-E račune ćete bogme izdavati!
-Onda ćemo na sudu tražiti povrat sve naše imovine. Imamo svjedoke i dokumente što je sve naše bilo. Vidjeti ćete već, s kim se kačite!
-Hoće li vam svjedoci u španjolskim čizmama svjedočiti?
-Ne dozvoljavam da se tako razgovara sa mnom!
-Samo vas pitam.
-I još nešto! Evo, ovdje imam dokumente, država nam je dužna momentalno isplatiti naknade i poticaje za primjenu zelenih energija i energetsku učinkovitost!
-Molim!?
-Evo, sve tu piše. Potpisano i potvrđeno!
-Što vam je to?
-Evo, uvezli smo 800 000 svjetlećih gospinih kipova, koje ćemo nakon blagoslova, uz dostojni milodar, podijeliti vjernicima.
-I kakve to veze ima sa nama ili energetskom učinkovitošću?
-Svi koji će kupiti gospin kip, neće trebati paliti svjetlo, a i smanjiti će se zagađenje okoliša.
-A jeste li vi platili porez na uvoz te robe?
-Mi smo vjerska institucija, ne podliježemo takvim zakonima.
-Krasno. Sad znači, država treba vama platiti što ćete vi prodavati svjetleće kipove. I to još iz uvoza.
-Mi nećemo ništa prodavati, nego ćemo svakom Hrvatu i katoliku omogućiti da kupi autentični kip bogorodice, kakav svijetli u Međugorju.
-Pa, zar su ti svi kipovi iz Međugorja?
-Nisu, sa Tajvana su. Ali je na njih posredstvom duha svetoga prenesen naš blagoslov sa svjetlećeg kipa u Međugorju. Znam, i meni je malo teško to sve pratiti.
-Aha. I sada će sve Bogorodice svijetliti i štedjeti narodu struju.
-Kada već vi ne pomažete narodu, onda ćemo mi! I čuvamo energiju i okoliš!
-Eto ti ga na.
-Amen!

Oznake: spoznaja duha svetoga

Ovo je priča iz jednog paralelnog svijeta, jednog od mogućih, tko zna, možda baš onog pravog...
U Novoj kući cvijeća- napravljenoj zapravo od palmina lišća i granja, na četiri kokosova stupa- sjedio je drug Josip Broz Tito i smireno pućkao ulaštenu lulu od bjelokosti, napunjenu sitno sjeckanom, vrlo rijetkom paprati. Sjedio je tako drug Tito i kroz otvoren prozor plovio svojim bistrim pogledom po još bistrijem jezeru, slušao vatrena prepucavanja raznovrsnih i raznobojnih ptica i neusiljeno razmišljao o budućnosti i o onome što ga u njoj čeka. Povjetarac je sa jezera donosio dašak svježine, pomiješan sa raznim mirisima biljaka, koje je drug Tito precizno detektirao svojim osjetljivim organom njuha. Tito je sjedio za crnim stolom, kojeg je drug Đilas prošli tjedan premazao bojom dobivenom od iznutrica gazele i mješavinom izmeta zebre i nekoliko vrsta ptica, tako da je svaki dašak povjetarca dočekivao sa olakšanjem i odobravanjem.
-Drugarice Slavice!- zazove čeličnim glasom drug Tito, no istovremeno glasom očinskim i prijateljskim za uši drugova proletera.
Zazove drug Tito svoju sekretaricu, a muževna mu se prsa podignu, junački mu osmijeh zaigra, a zdravo i pošteno čelo zarumeni mu se i od same pomisli na drugaricu Slavicu, njene vedre obraze, kao trešnje crvene usne, kao kvascem uzdignute grudi- da se zadržimo samo na bisti.
Zaigra tako srce junačko našem drugu Titu, ali ne u pokvarenim i iskvarenim mislima, kakve bi odmah spopale prljave, pokvarene, lažljive i trule kapitaliste u njihovim primitivnim, nečistim i nenarodnim prohtjevima. Zaigra mu srce jer je znao da će uskoro vidjeti svu onu ljepotu, jedrost i poštenje koje jedna drugarica iz naroda iznikla u svojem srcu i na svojem tijelu ponijeti može, a sve za slavu i ponos junačkog nam narodnog socijalizma i proleterijata.
Iz tog ga razmišljanja prene pokušaj otvaranja vrata i ulaska drugarice Slavice. No, vrata je drug Đuro Đaković slabo pričvrstio lijanama i ona tresnu na pod, podižući hrpu prašine i lišća prema drugu Titu. Drug Tito povuće sa dimom iz lule i nekoliko listova, što pokrene pravu grmljavinu iz junačkih mu pluća.
-Opa!- klikne drugarica Slavica.
-Nije opa, nego banana- kroz kašalj će drug Tito, brišući suze i prepoznavši okus lista. - No, nema veze, drugarice Slavice. Drug Đuro će napraviti nova vrata.
-Naravno, druže Tito!- živne odmah drugarica Slavica. - Sa našim novim socijalizmom sva su čuda moguća! Zvali ste me, druže Tito.
-Da, zvao sam vas- obriše drug Tito prašinu s lule, pokušavajući se dosjetiti zašto je uopće zvao drugaricu Slavicu.
-Izvolite, druže Tito!
Ta spremnost i odanost partiji i zadacima izmami n ovi osmjeh na usne druga maršala.
-Molim vas da obavijestite sve drugove da ćemo se večeras sastati na obali.
-Druže Tito!- uzbuđeno usklikne drugarica Slavica, a grudi joj se podignu kao dizalica u željezari.
-Da, drugarice. Večeras ćemo dogovoriti naše daljnje djelovanje i početi sprovoditi ono za što smo stvoreni i predviđeni.
Drugarica Slavica ode, jedva dotičući tlo od uzbuđenja, a drug Tito izgura vrata koja tresnu na tlo i ostave u čudu jednog sekretara s konjem, koji je sebe smatrao dobrim drugom i partijcem i ne bi mu jasno zašto drug Tito baca vrata na njega.

Na obali jezera, uz vatru i blagi povjetarac koji je izvirao iz namreškane površine vode, napadani rojevima komaraca, sjedili su partijci na deblima ananasa i banana. Sam drug Tito, pošto je prethodno odbio sjesti u pleteni naslonjač- odbijajući tako bilo kakvo izdizanje ponad ostalih drugova, sjeo je na drveni tronožac iz radionice Đure Đakovića. Drugovi su neobavezno međusobno čavrljali, češući se do krvi i potiho su psovali neke drugove koji su stopirali projekt gradnje kongresne dvorane. Drug Tito otpuhne dim iz lule i poče:
-Drugovi, možemo li?
Drugovi potvrde.
-Otvaram otvorenu sjednicu Socijalističke partije za promociju i boljitak zdravog narodnog socijalizma i samoupravljanja!
Drug Tito još nije pravo niti završio, a drugovi se oduševljeno podignu i buran pljesak praćen uzvicima oduševljenja i odobravanja potpuno nadglasa noćnu kakofoniju džungle. Kad se razdragani drugovi smiriše ( a za to je trebalo vremena), drug Tito nastavi sjednicu.
-Jesmo li svi prisutni?
Drugovi se stanu okretati i zaključe da su oni sami većinom prisutni, a da i za većinu ostalih važi isto.
-Nema druga Lole- otkrije netko.
-Gdje je drug Lola Ribar?
-Lovio je ribe na jezeru, pocrkale dabogda- izvijesti ga drug Barba.
-Evo ga!
Drug Ivo Lola Ribar stiže i sjedne, praćen ponosnim pogledom druga Tita. To je pravi drug, u srcu i na djelu. Prvo je ulovio ribu, da nahrani drugove, pa tek onda pristupio partijskom sastanku.
-Kakav je bio ulov, druže Lola?- zainteresirao se je drug Tito.
-Slab, druže Tito, slab – požalio se drug Lola. - Mnogim su ribama narasle noge, pa bježe iz jezera. Danas sam vidio na svoje oči dvije kako su odletjele. Ulovio sam samo jednog velikog soma od pet kila. Ali ima četiri glave, tako da većina ide na otpad.
-Kako si ga uspio uloviti ako ima četiri glave? Bacio si četiri udice istovremeno?
-Ulovio sam ga vilama.
-Domišljato i vješto- pohvali ga drug Tito.
Drug Tito bijaše ugasio svoju lulu, pa sada i na njega navališe komarci. On satare jednog komarca, drugog promaši.
-Dobro, bogamu, drugovi, zar se ova gamad nije prskala ovih dana? Izbosti će nas kao četnici! Pocrkati ćemo svi od malarije prije nego krenemo ostvarivati svete ciljeve naše partije.
-Drug Ranković je trebao prskati gamad još prošli tjedan, crko dabogda!- odgovori drug Barba.
-Zašto ih ne zapraši, druže Rankoviću?
-Nije bilo praha – pravdao se drug Ranković. - Drugarica Slavica ga je uzela.
-Zašto?
Drugarica Slavica ustade, oborena pogleda.
-Stavila sam ga u pitu.
-Jeli onu od banana?
-Da, tu. Ponestalo mi brašna, pa sam malo nadomjestila.
Drugovi počeše ispod glasa psovati uzročnika svojih teških probavnih prošlotjednih muka. Drug se Tito neznatno namršti, jer, tko radi taj i griješi.
-Drugovi, molim vas, možemo nastaviti- smirio je drug Tito uskomešane partijce.
-Možemo, pocrkali dabogda!
-Drugovi, znam zašto smo zadržani ovdje sa majmunima i papigama. Nemoćni kapitalistički svijet uz pomoć neukog i naivnog pomagača kojega lažima, obmanama i prozirnim obećanjima drži zavedenog i u dubokoj zabludi, želio je srušiti i posljednju tvrđavu socijalizma, samoupravljanja i blagostanja, našu veliku i bratsku Crvenu Rusiju. Želio je ugasiti i posljednju luč života, nade i slobode, povući čovječanstvo sa sobom u propast, u dugo pripremanu grobnicu.
-Dolje trulokapitalistički ugnjetavači i izrabljivači radništva, seljaštva i poštene inteligencije!
Zaorio se povik iz stotine grla i činilo se da i sama površina jezera podrhtava od odlučnih glasova proletera. Čak su i zvijeri krvoločne na tren zastale u džungli, dok im je borbeni urlik partijaca ledio krv u žilama. Drug Tito gordo nastavi:
-Želeći uništiti to posljednje svjetlo na Zemlji, odlučili su svojim mračnim, protuprirodnim i protučovječnim znanostima stvoriti ponovno najljuće neprijatelje našeg nauka i naših ideala, no nisu uspjeli. Nije im to uspjelo upravo zbog budnosti i spremnosti organa narodne vlasti zaduženih za praćenje i otkrivanje narodnih neprijatelja iz naše velike majke, Crvene Rusije! Upravo su ti organi otkrili mračne naume posrnulog neprijatelja. I pomrsili konce bolesnim kapitalističkim umovima, koji su umjesto omrzlih fašista stvorili, eto, nas!
-Dolje omrzli u narodu fašisti!
-Živio SKOJ!
-Živjela NOB!
-Živjeli!

Drug Tito nije napomenuo jednu malu, ali vrlo važnu činjenicu. Kada je Novi KGB ukrao genetski materijal fašističkih kolovođa, koje je Nova Europa planirala klonirati, i zamijenio ga materijalom velikana naše narodnooslobodilačke borbe, a kojeg su našli u arhivima druga Staljina, zbog nečije male neopreznosti, taj je materijal pomiješan sa genetskim predlošcima za prvi umjetni zoološki vrt na Merkuru. Voditeljica cijelog programa u ime Vlada Ujedinjenih Europskih Izrabljivača, doktorica Angela M., nemalo se iznenadila nastalim produktima svojega rada. Drugove nastale u tom procesu naumili su prvotno u strogoj tajnosti uništiti, no onda su ih prebacili u dubine afričkih džungli, kako bi na njima provodili daljnje nehumane pokuse. I naravno, spriječili ih da dođu u kontakt sa preostalim zdravim socijalističkim svjetskim snagama.
Drug Tito snažno zamahne ljuskavim repom, dok mu se debeli, izbrazdani rog dizao i spuštao na prsima junačkim sa svakim udisajem i izdisajem.
-Sada nas, eto, drže zatočene ovdje, bojeći se da se ne spojimo sa junačkom Crvenom Armijom i jednom zanavijek odsječemo glavu mrskoj kapitalističkoj aždaji!
-Dolje aždaja!!!!
-Dolje!!!!
-Drugovi, ja kažem da je tome došao kraj!!!
Drug Tito ustane, a za njime i ostali drugovi. Sedam je sekretara imponiralo, izrastajući iz lipicanaca, sa četiri ruke i dikobrazovim bodljama na leđima. Drug se Barba kreveljio, dok mu prsa junački bubre ispod perja divlje šljuke. Pred sve je drugove izašao drug Đuro Đaković, noseći u tobolcu druga Eduarda Kardelja, kojemu su junački izvirivale samo zečje uši. Iznad svih, na nesigurnim krilima socijalizma, lebdjela je drugarica Slavica, lamatajući dugim i tankim rodinim nogama.
-Drugovi! - zazove ih sve drug Tito. - Drugovi! Našom domovinom sada vladaju kvislinški gusani i diktatorska prasad! Koji su u prah pretvorili sve ono što smo mi u prošlom životu gradili! Protjerali su radnike i seljake sa njihovih vjekovnih ognjišta u svijet i bogate se na račun poštene sirotinje! Sada je došao čas da taj jaram zauvijek skinemo s vrata! Ustanimo sada, jednom zauvijek!
-Živio ustanak proletera i mutanata!
-Živio!

I tako drugovi ustaše na oružje i krenuše pobiti stražare, no kad su ih ovi vidjeli, pobjegoše glavom bez obzira, jer im je bilo rečeno da čuvaju specijalnu školu pantomime, a ne ovakva čuda socijalizma i samoupravljanaja. Drugovi su se domogli doktorice Angele M., koju su ostavili kod čopora iznimno pametnih gorila. Iznimno pametne gorile, koje su se upravo odlučile uspostaviti prvi kontakt sa ljudima, odustale su od te namjere kada su pobliže upoznale doktoricu Angelu M.. Gorile su se vratile uzajamnom čišćenju od nametnika i gađanju izmetom. A drugovi proleteri, vođeni junačkim maršalom, razbježali su se džunglom, tražeći svaki svoj put ka socijalizmu i boljoj sutrašnjici.

Oznake: paralelni svijetovi

Proljeće
Tiha zvjezdana večer.
Lahor miluje cvijet trešnje.
Trenutak nepažnje praćen urlikom .Pas sjedi u koprivama.

Ljeto
Točno u podne.
Trenutak je napeta struna na horizontu.
Gledaju se oči u oči. Poštar i doberman.

Jesen
Suton.
Od sunca se nazire tek malen plam.
Za gavranom ostaje samo tanka pruga dima. Visoki napon.

Zima
U snježnoj noći.
Pletu se misli i uši.
Egzistencijalne dileme potaknute travaricom. Jesam li zec ili tlačna sklopka?

Oznake: Haiku