Državna je televizija u sinoćnjem dnevniku konačno opravdala svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Sve su nas odmalena učili o važnosti vlaknastog povrća i vitamina u prehrani. Namirnica koja obiluje vrlo važnim C-vitaminom i koja nas može spasiti od gripe i prehlade je kupus. Sinoć smo čuli i vidjeli da kupus može spasiti i državni proračun, dakle, posredno i Republiku Hrvatsku od nadolazećeg gospodarskog i financijskog kraha.
Naučili smo nakon sinoćnjeg dnevnika još jednu stvar. Da je Predsjednik umro prije trideset i tri godine. Sumnjali smo sve više u to zadnjih godina, od sinoć ne bi trebali. Trebalo bi nam biti jasno. Onima koji primaju socijalne pomoći, istražuju kontejnere ili besposleno gledaju kako je njihova tvornica pretvorena, privatizirana pa ponovno pretvorena u šoping-centar ili invest-nešto, to je već duže vrijeme jasno. Jasno je valjda i onima koji rade bez plaće i doprinosa, dok im gazda iz BMW-a, a država preko tevea trube kako je kriza i kako se nema. Svim ustašama, četnicima, domobranima, socijaldemokratima, liberalima, demokršćanima, demokratima, konzervativcima neće vjerojatno biti nikada jasno, kao što im nije niti sada ništa jasno. Ili se prave da ih se to ne tiče, ili ih jednostavno boli ona stvar, ako su u postotku odabranih za novu elitu.
Svima ostalima trebalo je postati jasno nakon što su sinoć mogli vidjeti kako se bivši ministri/premijer/direktori cere javnosti u lice, sliježu ramenima i prave kao da su tek sada stigli, pa nemaju blagog pojma o čemu se radi. I zašto ih se uopće uznemirava. Pa je sadašnji visoki funkcioner HDZ-a svima objasnio kako oni nemaju s time ništa, jer su prošli svoju katarzu. Koja se temelji na tome da ispisuju iz stranke članove kojima se otkrije zamračenje financijskih sredstava. I da se dalje prave da se ništa nije dogodilo. One koji nisu otkriveni, čuvaju u krilu i dalje. Činjenice su, i to dokazane i nepobitne, da su nestale enormne sume novaca i upropaštena bezbrojna poduzeća. Činjenica je i to da se zna tko je u to vrijeme bio na vlasti i pri vlasti. Premijer, ministar prometa, obrane, policije, predsjednik komore... Što ih sve skupa ne čini strankom, nego kriminalnom organizacijom koja se je udružila radi pljačke tuđe imovine. Ali, ništa se ne može dokazati, nitko ništa ne priznaje i cirkus za javnost i sudove može početi. Nitko ih ne pita gdje su novci koji su nestali, vjerojatno niti neće. O tome da ih se zatraži da vrate otuđeno, možemo samo sanjati. Samo se zna da novaca nema. A sadašnji predsjednik stranke/pokreta/organizacije kuka i leleče kako je sadašnja vlast na čelu sa SDP-om za dvije godine uspjela upropastiti sve ono što su oni u osamnaest svojih godina stvorili i čime su nas podarili i zadužili.
Mi se danas bavimo slovima, pločama, kurtonima, nogometom, Kurtonima...Vlast na čelu sa "socijaldemokratima" provjerava podrijetlo kupusa. Teško za povjerovati, ali mogli smo vidjeti i čuti na vlastite oči i uši. Cijeli je državni aparat upregnut da bi se potrpalo nekoliko vreća kupusa u policijski kombi. I to se sve objavilo na dnevniku. Sudovi, policije, uskoci, poskoci, ljute guje, nitko živ ne može ništa dokazati ni pronaći ništa od nestalih milijardi iz HAC-a, HŽ-a, HGK, premijerove torbe, Franjo Tahi uvozi, izvozi, prodaje, preprodaje, nikome ništa. Ali mogu kazniti čovjeka koji prodaje kupus. Jedan je precizno sažeo stvari- država nas tjera i upućuje da krenemo u krađe i otimačine. To je u ovoj državi i društvu ozakonjeno '91. i važi još i danas. To je, na kraju krajeva, i izravna i neizravna poruka koju su nam do sada slale sve Vlade svojim postupcima ili pasivnošću. I da završimo priču s kupusom- ako čovjek koji ima svoju zemlju na kojoj uzgaja kupus ne zadovoljava sve uvjete da taj kupus može i prodavati, kako ga onda može prodati država, nakon što ga je tom čovjeku oduzela!? Dodajmo još, nevažno za ovu priču, da ga je za taj isti kupus prethodno oporezovala barem kroz desetak poreznih stavki i dvostruko više neporeznih davanja.
Vlade HDZ-a su nas besramno i bezobrazno pokrale i opljačkale, rasprodavši dobar dio svega što je u ovoj zemlji vrijedilo. Sadašnja garnitura naumila je dovršiti započeto, pritom još od nas rade budale. Prezentiraju nam svoje postulate, po kojima je tri milijarde više od osam milijardi. Tješe nas kako su vremena teška, kako se svi moramo nečega odreći, kako će se evo i oni odreći mnogih stvari. Ali ne i automobila sa deset zvučnika i upozorenjem da vam se probila guma. Imaju li i na državnom proračunu sustav upozorenja koji će ih alarmirati kada ga probiju?
Svi od '91 do danas naglašavaju važnost izlaska iz mračnih vremena komunizma. Te zle ere tvornica, brodogradilišta, kombinata, škola, bolnica, stanova... U kojima i danas živimo, školujemo se, liječimo...Iz tih su godina mraka isplivali i svi "hrvatski patnici i mučenici", pa zasjeli od '91. na dalje.
Današnji soj menadžera, poduzetnika, biznismena iz monetarno/liberalno/optičke ere busa se u prsa i na sva usta hvali svojim dometima i pameću. Koji se temelje na nadzornim odborima ili upravama bivših društvenih poduzeća, koja su stvorena novcima svih radnika i građana, a onda pretvorena i poklonjena "našim ljudima". Poslovanje temelje na povećanju cijena usluga i otpuštanju radnika.
Dnevnik je donio i vijest o sahrani Predsjednikove supruge. Sahranjena je uz Njegov grob, samo pod imenom, kao i On. Nije trebao ništa više, jer su svi znali tko je bio. Znaju i danas. Iako su se mnogi nadali da će se brzo zaboraviti. Ti su jučer naglašavali kako je sa smrću supruge završila jedna era. Ima mnogi koji to žele, jer se srame što su od svih nas napravili nakon Njega. Barem oni koji imaju još malo srama i čovječnosti u sebi.
Jer, dok je On bio Predsjednik, ovakve barabe koje se danas svima smiju u lice i naručuju limuzine dok tisuće prevrću otpad bogataša, bile su na primjerenijem mjestu, ne na vlasti. A upravo takvi su nas digli na buku kako im je u Njegovo vrijeme bilo zabranjeno misliti i djelovati. Pa, evo, dali smo im da misle i djeluju za nas i u naše ime. Tridesetak godina poslije vidimo kuda nas je to dovelo. Onda je bilo omogućeno raditi svakome tko je htio, tko je htio u inozemstvo, mogao je. Vani raditi a ovdje graditi. I nisu mu dolazile barabe mjeriti kubike ili strehu i prebrojavati glavice zelja i patke u kokošinjcu. Ali, nije bilo dozvoljeno misliti onima koji su mislili kako sve te vode usmjeriti na svoj mlin. Danas nas više ni vani ne dočekuju raširenih ruku, što zbog toga što ni kod njih nije bajno, što zbog toga što vide kakve smo bitange postali.
Sve što su popovi blagoslovili a lopovi rasparčali stečeno je u tim mračnim vremenima rada, proizvodnje i izgradnje. A "zla maćeha" nas je liječila i školovala. Uzalud je danas idiotima tumačiti da ono što je bilo ovdje nije imalo veze s komunizmom. Čak se još i danas nađe slaboumnika koji krenu u tumačenja da bi nam u ona vremena bilo bolje u nekim modelima staljinizma, za koje su se zalagali neki hrvatski nazovi domoljubi. Ti bi se trebali prisjetiti da su ti modeli zabranjivali ljudima da putuju iz svojeg mjesta u susjedno, dok su oni iz "zemlje teškog jada" slobodno mogli lunjati po cijelom svijetu.
Danas smo oslobođeni svega toga zla. Jedino što nam nitko ne želi reći niti "dobar dan" ako mu prvo ne damo na uvid novčanik ili bankovni račun. Oni koji neće imati par desetaka tisuća kuna/eura će se još malo moći školovati samo kod sova, a liječiti tako da zajedno sa lisicama i jazavcima grickaju ljekovite trave i glođu umirujuće kore drveća.
Svi oni koji su naučeni i odgajani da žive od svojega rada, da cijene i poštuju tuđe, da uvažavaju i priznaju svakoga, da čovjeka drže za riječ i prosuđuju prema dijelima, da se ne saginju i ne ponizuju pred nikim, da budu ponosni na sebe i svoje, da vole svoju zemlju i da pomažu onima koji su u nevolji znaju tko je ovdje bio Predsjednik, a tko jeftine imitacije. Koje su kraj svojih imena morale svašta nadopisivati, da bi ispali nešto, jer su bili svjesni da će ljudi brzo shvatiti da su, u biti, nitko i ništa.
A ova banda koja u cekerima nosi novce i ljudima krade kupus? Koštali su nas puno, a koliki će nam račun na kraju zbog njih ispostaviti, sve nas bi trebalo biti strah. Predsjednik bi za njih imao jedino moguće rješenje. No, bilo pa prošlo. Kada nam usfali tema i materijala, ili moramo stvoriti uvjerljivu dimnu zavjesu za kakvu transformaciju ili magiju nestajanja, vratimo se u '41., '45., '71., '91., '95. Zato niti ne zatvaramo nikada vrata do kraja. Niti na zatvorima, niti na ludnicama, niti na savjesti. Hvata nas opet onaj opasni slavenski fatalizam. Biti će što će biti. Zato, jedimo puno vlakana, da probavimo sve što nam se sprema. Evo, i vlast nam preporučuje kupus...
Post je objavljen 27.10.2013. u 11:56 sati.